Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-170/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja „Vodoopskrba i odvodnja“ d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB 83416546499, protiv tuženice GJT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vandi Štimac Uravić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2944/2023-15 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-2944/2023-15 od 24. listopada 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Martine Šugar iz Zagreba, na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-394/2023 od 2. listopada 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti iznos od ukupno 1.737,44 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno dospjele iznose od dana dospijeća do isplate i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. U točki II. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tužitelju isplatiti tuženici iznosu od 250,00 eura. Konačno u točki III. izreke prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Protiv odluke o parničnom trošku sadržane u točki II. izreke presude, i to u dijelu u kojem tuženici nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 250,00 eura, tuženica je podnijela žalbu. Ona žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tuženici dosudi daljnji parnični trošak.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalbe parničnih stranaka su osnovane.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 1.737,44 eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovu računa za vodnu uslugu.

7. Tužitelj u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio na koje obračunsko razdoblje se odnosi predmetna tražbina, kao i da je pogrešno odlučio o pasivnoj legitimaciji, što da je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava tj. odbijanja tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

8. Tuženica u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao parnični trošak s obzirom na vrijednost predmeta spora i u odnosu na sve poduzete parnične radnje.

9. Nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev odlučujući o prigovoru promašene pasivne legitimacije. Naime, pitanje aktivne i pasivne legitimacije spada u pravilnu primjenu materijalnog prava na što sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Nadalje, tuženica je prigovor promašene pasivne legitimacije istakla u prigovoru na rješenje o ovrsi navodeći da je vlasnica predmetne nekretnine postala u svibnju 2022. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučivao o osnovanosti/neosnovanosti toga prigovora.

10. Međutim, pravilno tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je prigovor osnovan, tj. da tuženica nije pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari, a iz razloga što prvostupanjski sud pogrešno smatra da se račun za izvršenu vodnu uslugu od 1.737,44 eura odnosi za razdoblje prije 1. lipnja 2022.

11. Naime, u računu br. 41755166 od 4. srpnja 2022. (str. 42. spisa) navodi se da se predmetni račun u iznosu od 1.737,44 eura (prije 13.090,76 kuna)[1] odnosi na obračunsko razdoblje od 28. svibnja 2022. (datum kad je tužitelj evidentirao promjenu vlasnika nekretnine i korisnika vodne usluge) do 30. lipnja 2022. (kraj obračunskog razdoblja), a dospijeće predmetnog računa da je 19. srpnja 2022. Nadalje, u navedenom računu se navodi da je očitanje potrošnje vode izvršeno 28. svibnja 2022., 10. lipnja 2022., 20. lipnja 2022. i 30. lipnja 2022. Razlog zašto je tako često vršeno očitanje potrošnje vode u mjesečnom obračunskom razdoblju razvidno je iz dopisa od 21. lipnja 2022. (str. 41. spisa) u kojem se navodi da je uočena povećana potrošnja.

Za istaknuti je i to da se u računu koji je priložen uz prijedlog za ovrhu (sada tužbu) navodi da se tražbina od 1.831,90 eura sastoji od glavnog potraživanja 1.737,44 eura (prije 13.090,76 kuna), zateznih kamata obračunatih u apsolutnom iznosu od dospijeća do utuženja u iznosu od 69,46 eura i trošak javnobilježničke ovrhe u iznosu od 25,00 eura.

12. Odredbom članka 42. stavak 1. Zakona o vodnim uslugama („Narodne novine“, br. 66/19., 84/21., 47/23., dalje ZVU) propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga.

13. Odredbom članka 3. točka 14. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda (Službeni glasnik Grada Zagreba, br. 17/13. dalje Opći uvjeti) propisano je da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac, zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljem sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju ovih uvjeta izjednačena s tim osobama (u daljem tekstu: korisnik).

14. Odredbom članka 39. ZVU-a propisano je da je prethodni korisnik vodne usluge dužan u roku do 15 dana od dana promjene korisnika prijaviti promjenu isporučitelju vodnih usluga, s vjerodostojnim dokazom. U istom roku promjenu korisnika može prijaviti i novi korisnik vodne usluge, a dužan je istu prijaviti u roku od idućih 15 dana, ako promjenu korisnika nije prijavio prethodni korisnik. Prethodni i novi korisnik solidarno odgovaraju za plaćanje vodnih usluga u razdoblju od promjene korisnika do prijave promjene korisnika isporučitelju vodnih usluga.

15. Odredbom članka 11. stavak 3. Općih uvjeta propisano je da za slučaj promjene korisnika usluge (zbog promjene vlasništva, zakupa, najma ili drugog razloga) dotadašnji korisnik ostaje u statusu korisnika i obveznika plaćanja vodnih usluga sve do početka novog obračunskog razdoblja u kojem je kopijom ugovora, odnosno drugim vjerodostojnim dokumentom obavijestio isporučitelja o promjeni korisnika.

16. U predmetnom slučaju tuženica je 27. svibnja 2022. obavijestila tužitelja o promjeni vlasništva nekretnine za koju se vrši vodna usluga. Stoga je sukladno odredbi članka 11. stavak 3. Općih uvjeta, tuženica obveznik plaćanja vodnih usluga od početka novog obračunskog razdoblja, dakle od 1. lipnja 2022., kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud. Do kraja ranijeg („starog“) obračunskog razdoblja, dakle do 31. svibnja 2022. obveznik plaćanja vodne usluge bio je prijašnji korisnik vodne usluge, a ovo na temelju citirane odredbe članka 11. stavak 3. Općih uvjeta, kako je to također pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

17. Međutim, tužitelj u žalbi pravilno ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio na koje se obračunsko razdoblje odnosi utužena tražbina odnosno da pogrešno smatra kako se utužena tražbina odnosi na razdoblje prije 1. lipnja 2022. Također prvostupanjski sud je pogrešno zaključio da je osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Obračunsko razdoblje za lipanj 2022. odnosi se na vrijeme od 1. lipnja 2022. do 30. lipnja 2022., a izvršena usluga tužitelja za ovo razdoblje dospijeva tek u srpnju 2022. Stoga je sukladno odredbi članka 11. stavak 3. Općih uvjeta, tuženica obveznica plaćanja vodne usluge od početka novog obračunskog razdoblja tj. od 1. lipnja 2022. Tuženica ne bi bila obveznica plaćanje vodne usluge za razdoblje od 28. svibnja 2022. (datum kad je tužitelj evidentirao promjenu vlasnika nekretnine i korisnika vodne usluge) do 31. svibnja 2022. (kraj „starog“ obračunskog razdoblja), o čemu se prvostupanjski sud uopće nije očitovao.

18. Slijedom svega navedenog pravilno tužitelj opisno prigovora da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno nema razloga o odlučnim činjenicama.

19. Pravilno i tuženica u svojoj žalbi prigovora da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao parnični trošak s obzirom na vrijednost predmeta spora koja iznosi 1.737,44 eura. Međutim, o parničnom trošku potrebno je odlučiti u odlici kojom se postupak završava (članak 164. stavak 4. ZPP-a).

20. Slijedom navedenog trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

21. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud otkloniti uočenu i navedenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka te će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221.a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 19. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić