Poslovni broj: P-237/2024-50

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE Zagreb, Mihanovićeva 3, (Područna služba Rijeka, Slogin kula bb), OIB 84397956623, protiv tuženika LUKA RIJEKA d.d. Rijeka, Riva 1, OIB: 92590920313, kojeg zastupaju odvjetnici iz ZOU Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić iz Rijeke, Medulićeva 5, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 20. studenoga 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Andree Parada Stojčić i punomoćnika tuženika Marka Mrakovčića, odvjetnika iz Rijeke, a objavljene dana 19. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 5.444,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 24. lipnja 2015. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a, a koja do 31. srpnja 2015. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 100,89 EUR u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi od 6. srpnja 2015. godine naveo da je tužiteljevom osiguraniku HC priznato pravo na invalidsku mirovinu prema rješenju tužitelja Područne službe u Rijeci, Klasa: 141-02/12-01/03086728647, Ur.broj: 341-14-05/3-12-023869, Broj: 10011 od 24. rujna 2013. godine u vezi ozljede na radu koja je nastupila kao posljedica štetnog događaja od 20. rujna 2011. godine. Naveo je da je ozljeda na radu nastupila prilikom iskrcavanja kamenog bloka mase 24t iz kontejnera uz korištenje čeličnog užeta promjera 18mm i duljine 12m vezanog za motorni viličar. Tužbenim zahtjevom zatražio je isplatu iznosa od 41.020,03 kn uz zakonsku zateznu kamatu koja teče od 24. lipnja 2015. godine do isplate. U razdoblju od 6. srpnja 2013. godine do 31. prosinca 2013. godine tužitelju da pripada pravo na naknadu štete u razmjernom iznosu isplaćene invalidske mirovine pozivom na odredbe čl. 160. st. 1 i 2 toč. 1, 161., 163. i 167. Zakona o mirovinskom osiguranju (u nastavku: ZOMO - NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07 i 35/08). Razmjerni iznos u tom razdoblju da iznosi 1.766,41 kn, a dobiva se primjenom koeficijenta od 0,108 od svote ukupno isplaćene invalidske mirovine koji odgovara preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života oštećene osobe do stjecanja prava na starosnu mirovinu. Preostalu razliku u iznosu od 39.253,62 kn potražuje na ime stvarnog iznosa isplaćenih invalidskih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 28. veljače 2015. godine na temelju odredbe čl. 161. st. 2 ZOMO (NN 157/13 i 151/14). U prilog dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je da se izvrši uvid u isprave dostavljene uz tužbu, da se provede dokaz saslušanjem ŽC, HC, VC, TC, PC, LC i AC, da se provede očevid i vještačenje po vještaku zaštite na radu te da se pribavi na uvid predmet Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-904/13 (po tužbi tužitelja HC protiv Generali osiguranje d.d.).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 29. srpnja 2015. godine osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. Predložio je da se o parnici obavijesti društvo Croatia osiguranje d.d. Zagreb kod kojeg tuženik ima policu osiguranja iz djelatnosti. Predložio je da sud odredi prekid do pravomoćnog okončanja spora koji se vodi po tužbi tužitelja HC protiv ovdje tuženika pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Pr-125/15. Istaknuo je prigovor da je oštećeni radnik pridonio nastanku štetnog događaja jer da je koristio neodgovarajuću traku za kameni blok te se nalazio u manipulativnom prostoru u kontejneru u vrijeme početka povlačenja kamena. Radnici da su morali procijeniti kojim će alatom izvlačiti kamene blokove. Osim toga da radnici nisu obavijestili vozača viličara da su zakačili pasicu za viličar dok se isti namještao za izvlačenje kamena. Na okolnost dokazivanja činjenice da su radnici bili upozoreni na opasnosti prema tehnološkoj listi predložio je saslušanje ŠC, EC, PC kao i vještačenje po vještaku zaštite na radu. Dodatno je osnovanost zahtjeva osporio i prigovorom da je za isplatu naknade štete odgovoran poslodavac po čl. 162. st. 2 ZOMO-a. Naveo je da iz dostavljenog rješenja HZMO-a od 24. rujna 2013. godine nije vidljivo da se HC vrši isplata invalidske mirovine.

3. U podnesku od 6. studenoga 2015. godine tužitelj je naveo da je kod HC zbog pretrpljene ozljede na radu nastupila profesionalna nesposobnost za rad (100%), da je obavljena revizija i da je stručno povjerenstvo za reviziju dalo suglasnost na nalaz i mišljenje o invalidnosti. Rješenjem od 24. rujna 2013. godine da je HC priznato pravo na invalidsku mirovinu no da je isplata invalidske mirovine započela 6. srpnja 2013. godine na temelju tužiteljevog rješenja Klasa: 141-02/13-01/03086728647, Ur.broj: 341-14-05/3-13-019823, Broj: 10011 od 25. rujna 2013. godine kojim da je određena isplata invalidske mirovine. Od tog trenutka tužitelj da trpi štetu.

4. Na pripremnom ročištu održanom 11. studenoga 2015. godine stranke su suglasno predložile prekid do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred Općinskim sudom u Rijeci vodio pod poslovnim brojem Pr-125/15.

5. Rješenjem od 29. prosinca 2015. godine sud je odredio prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja parnice u tom predmetu (str. spisa 76-77).

6. Podneskom od 19. ožujka 2024. godine tužitelj je predložio nastavak postupka s obzirom da je pravomoćno okončan postupak u predmetu Pr-125/15. Predložio je pribavu tog spisa. Naveo je da je pravomoćnom presudom po tužbi tužitelja HC (ozljeđenog radnika društva Barel usluge d.o.o.) protiv tuženika Luka Rijeka d.d. dosuđena tužitelju naknada štete iz štetnog događaja od 20. rujna 2011. godine prema odlukama na str. spisa 81-122.

7. Rješenjem od 12. travnja 2024. godine nastavljen je postupak (str spisa 138).

8. Dopisom od 17. lipnja 2024. godine obaviještena je o parnici treća osoba Croatia osiguranje d.d. Zagreb (str. spisa 146).

9. Na drugom pripremnom ročištu održanom 3. listopada 2024. godine tuženik je obračune tužitelja osporio navodom da su pogrešni iz razloga što je pogrešno uzet podatak o ukupnom stažu i obračunu invalidske mirovine, a navedeno iz razloga što je uzeto da je radni staž trajao do 22. studenoga 2022. godine iako je HC bio u radnom odnosu kod društva Barel usluge j.d.o.o. do 6. srpnja 2013. godine. Osporio je postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad navodom da je HC nakon ozljede nastavio s radnim odnosom kod društva Barel usluge d.o.o. Predložio je pribavu cjelokupnog spisa Državnog inspektorata povodom štetnog događaja i cjelokupnog zdravstvenog kartona HC. Tužitelj je ustrajao kod prijedloga da se provede medicinsko vještačenje na okolnost postojanja uzročno- posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad. Ustrajao je kod prijedloga za financijskim vještačenjem.

10. U podnesku od 9. listopada 2024. godine tužitelj je pojasnio da je do dana nastanka invalidnosti odnosno 6. srpnja 2013. godine osiguranik HC navršio ukupno 33 godine, 3 mjeseca i 8 dana staža što da je zaokruženo na 33 godine mirovinskog staža i 61 godinu života. Stoga da je neutemeljen tuženikov prigovor da je uzet radni staž do 22. studenoga 2022. godine. Obračun razmjerne svote da se temelji na izričitoj zakonskoj odredbi i to čl. 161. ZOMO (NN 157/13) koja propisuje način određivanja razmjernog iznosa. Istaknuo je da je u parnici koja se pred Općinskim sudom u Rijeci vodila radi naknade štete po tužbi tužitelja HC protiv tuženika Luka Rijeka d.d. (predmet Pr-3717/2021) utvrđeno da je tuženik trebao osigurati sigurne uvjete za rad i da je utvrđena odgovornost tuženika pozivom na odredbu čl. 1064. ZOO-a s obzirom na utvrđenje suda da je tuženik imatelj opasne stvari odnosno da se bavi opasnom djelatnošću i da je šteta nastala u vezi s obavljanjem opasne djelatnosti. Osim toga, da vozač viličara nije bio u kontaktu s radnicima, da je na mjestu obavljanja rada trebalo osigurati signalistu i da osiguranik tužitelja ni na koji način nije doprinio nastanku nezgode. VC i HC koji su predmetnog dana bili zaduženi za izvlačenje kamenog bloka, da nisu bili obučeni za signalistu.

11. U nastavku postupka stranke su ustrajale kod iznijetih navoda i predloženih dokaznih prijedloga.

12. U podnesku od 27. prosinca 2024. godine tuženik je naveo da lučko- transportni radnik (LTR) obavlja i poslove signaliste prema popisu radnih mjesta; da je VC bio signalista i da je tužiteljev osiguranik isključivo odgovaran za nastanak štetnog događaja; da VC i HC nisu postupali u skladu s pravilima o zaštiti na radu jer da su ušli u kontejner i nalazili se unutar manipulativnog prostora viljuškara bez da su to iskomunicirali s vozačem viličara. Nadalje, da je obveza signaliste odabrati alat, pregledati ga i uvjeriti se u njegovu ispravnost. Tuženik da je poduzeo sve mjere zaštite na radu. Istaknuo je da je iz nalaza i mišljenja dr. HCG od 27. studenoga 2012. godine navedeno da je uzrok umirovljenja degenerativne promjene vratne kralježnice, a što da je doprinijelo umirovljenju. Osim toga, da je vještak revizor dr. Eos Martinac naveo da je osiguranik tužitelja sposoban za rad uz isključenje povećanih fizičkih opterećenja i rada na brodu, a psihičke tegobe dostupne su terapijskom djelovanju uz rad te da nisu u koliziji s poslovima koje osiguranik obavlja. Za štetu osim toga smatra odgovornim poslodavca HC, društvo Barel usluge d.o.o., koji da nije osigurao rad radnika na siguran način jer su radnici obavljali poslove protivno pravilima zaštite na radu.

13. Na ročištu za glavnu raspravu od 4. ožujka 2025. godine tuženik se protivio korištenju iskaza iz predmeta Pr-125/15 (kasnije Pr-253/16, a nakon toga Pr- 3717/2021).

14. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušanjem svjedoka HC (str. spisa 681-683), svjedoka PC (str. spisa 683-684), svjedoka IC (str. spisa 695-697) i svjedoka VC (str. spisa 707-708).

15. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

16. Nesporna je okolnost da je tužiteljev osiguranik HC pretrpio ozljedu na radu 20. rujna 2011. godine prema prijavi ozljede na radu (str. spisa 5-8) prilikom iskrcaja tereta s broda na otvorenom skladištu Delta 2 kojim upravlja tuženik (str. spisa 9-12).

17. Uvidom u rješenje HZMO Područne službe u Rijeci Klasa: 141-02/12- 01/03086728647, Ur.broj: 341-14-05/3-12-023869, Broj: 10011 od 24. rujna 2013. godine utvrđeno je da je HC priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. studenoga 2012. godine (str. spisa 3-4).

18. Uvidom u rješenje HZMO Područne službe u Rijeci Klasa: 141-02/13- 01/03086728647, Ur.broj: 341-14-05/3-13-019823, Broj: 10011 od 25. rujna 2013. godine (str. spisa 70-71) utvrđeno je da je HC počevši od 6. srpnja 2013. godine započela isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

19. Sporna je okolnost postoji li odgovornost tuženika za ozljedu na radu koju je pretrpio HC **.**.2011..

20. Sporno je postoji li uzročno-posljedična veza između predmetne ozljede na radu i utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad kod HC.

21. Sporna je činjenica je li tuženik pasivno legitimiran s obzirom na okolnost da je u vrijeme štetnog događaja (**.**.2011.) HC bio zaposlenik društva Barel usluge d.o.o. Rijeka.

22. Sporna je okolnost je li tužiteljev osiguranik HC pridonio nastanku štetnog događaja odnosno je li isključivo odgovoran za nastanak istog.

23. Sporna je osnovanost visine s obzirom na tuženikov prigovor da je neispravan podatak o stažu i obračunu invalidske mirovine jer da je tužiteljev osiguranik HC radio do 6. srpnja 2013. godine, a ne 22. studenoga 2022. godine kako se to navodi u obračunu.

24. Uvidom u djelomično pravomoćnu presudu u predmetu koji se kod Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-253/16 vodio po tužbi tužitelja HC protiv tuženika Luka Rijeka d.d. Rijeka (str. spisa 600-612) utvrđeno je da je pravomoćnom presudom sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak ozljeda koje je pretrpio tužiteljev osiguranik HC povodom štetnog događaja od 20. rujna 2011. godine (str. 600-612 i 614-621) zbog čega je naloženo tuženiku da isplati HC na ime naknade štete iznos od 88.893,74 kn prema potvrđenoj točki I. prvostupanjske odluke te 78.021,00 kn prema preinačenoj točki III. prvostupanjske odluke dok je na ime potraživanja izgubljene zarade za razdoblje nakon umirovljenja u ponovljenom postupku u predmetu Pr-3717/2021 prema presudi od 16. siječnja 2023. godine (str. spisa 632-643) dosuđen ZC daljnji iznos imovinske štete s osnova izgubljene zarade u iznosu od 10.273,98 EUR prema pravomoćnoj presudi (presuda Županijskog suda u Splitu Gž R-178/2023). Sud je izvršio uvid u presliku predmetnog spisa (str. spisa 275-654) kao i presliku spisa Državnog inspektorata (str. spisa 175-209).

25. U vezi nastanka štetnog događaja utvrđeno je da se štetni događaj dogodio prilikom izvlačenja kamenog bloka s čeličnim užetom promjera 18mm iz kontejnera, a kako je to navedeno u zapisniku o inspekcijskom nadzoru od 10. studenoga 2011. godine (str. spisa 9-12). Sud je ocijenio ispravnim zaključak inspektora rada, iznijet u zapisniku, u pogledu utvrđenja povrede odnosno propusta da radnici koji su radili na izvlačenju kamena nisu imali dostupne podatke o težini kamena koji se vade iz kontejnera jer im TC, skladištar tuženika, nije dostavio iste. Navedeno nalazi potvrdu i u pisanoj izjavi UC koju je isti dao na dan štetnog događaja iz koje je vidljivo da podaci o težinama kamenih blokova nisu bili poznati radnicima koji su izvlačili blokove iz kontejnera (str. spisa 13). Navedeno nalazi potvrdu i u njegovom iskazu danom kod Općinskog suda u Rijeci 10. srpnja 2018. godine (str. spisa 475-478) iz kojeg proizlazi da podaci o težini kamena koji se izvlače nisu unaprijed poznati niti njemu jer da on dobije broj kontejnera i broj kamena, a nigdje da nema podatka o težini. Izjavio je da tehnološku listu ne dobiva prije početka rada i da je tehnološku listu dobio tek nakon nezgode. Iz zapisnika (str. spisa 9-12) nadalje, proizlazi da je kameni blok koji se vadio bio težine 24t, a da je prema tehnološkoj listi koju su sastavljale tuženikove službe (str. spisa 39) vidljivo da je za takve blokove predviđeno koristiti za opasivanje čelične pasice promjera 24 ili lanac promjera 16mm umjesto korištene pasice promjera 18mm koja je bila predana radnicima tužiteljevog kooperanta Barel usluge d.o.o. HC i VC. Stoga je utvrđeno da tuženik radnicima nije osigurao alat potreban za sigurno odvijanje predviđene radne operacije prema tehnološkom listu na str. spisa 39. Isto tako tuženik je propustio osigurati da podaci o teretu i prikladnom alatu za vađenje budu dostupni skladištaru i radnicima prije izvođenja radnih operacija, a kako to sud zaključuje iz iskaza TC danog pred Općinskim sudom u Rijeci (str. spisa 475-477). Navedeno su potvrdili u svojim iskazima i svjedok VC koji je naveo da su alat za izvlačenje čelične pasice i ostalo uzimali iz skladišta Luke, da postoje različite veličine i širine pasica koje da ovise o visini tereta koje se njima vuče i da njima prilikom preuzimanja alata nije bilo poznato o kakvom je teretu riječ i o kakvoj se težini radi. Naveo je da se kamen prilikom izvlačenja iz kontejnera uvijek mora opasati čak i onda kada ga viljuškar s vilicama malo izvuče iz kontejnera. Okolnost predaje alata za izvlačenje kamena potvrdio je u svom iskazu i ozlijeđeni radnik HC (str. spisa 681-683) koji je naveo da se radilo o sajlama bez kadene koji da su oni tražili na što im je rečeno da ih nemaju. Kadene da služe da se na plohama na kojima je sajla najviše nategnuta zaštiti sajla od kidanja, sajle bez kadena da su se pokazale preslabim za tu težinu kamena. Prilikom preuzimanja alata da njima nije bila poznata težina kamena, a kasnije da je saznao za težinu kamena od 23-27t. Radnu operaciju opisao je na način da je uobičajeno sajlu kačio oko kamena, da se nakon toga sajla mora zategnuti i da je uobičajeno da se da znak rukom vozaču viljuškara koji da u tom trenutku mora pričekati s izvlačenjem kako bi djelatnici izašli iz kontejnera, a potom da slijedi izvlačenje viljuškarom. Sjeća se da je VC uspio izaći iz kontejnera te da je i on uspio izaći iz kontejnera međutim da je baš u trenutku izlaska sajla pukla te ga udarila u vratni dio kralježnice od čega da se onesvijestio i ostao ležati nepokretan. Tada da je osjetio trnce po čitavom tijelu nakon čega da je pozvana hitna pomoć. Činjenica predaje neadekvatnog alata kao i potkapacitiranost ljudstvom nalazi potvrdu i u uvjerljivom iskazu svjedoka VC (str. spisa 707-708) koji je naveo da su nakon te nezgode predmetni kamen s kontejnera izvadila četiri radnika Luke i da su tom prilikom koristili lance koji su puno čvršći od čeličnih pasica koje su oni dobili.

26. Osim utvrđenog propusta predaje alata potrebnog za izvlačenje kamenih blokova prema tehnološkoj listi na str. spisa 39 te predaje podataka u pogledu težine pojedinih kamenih blokova, tuženikov propust u organizaciji posla vađenja kamena ogleda se i u činjenici da je predmetni posao izvođen bez signaliste. HC i VC prema podacima iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru nisu bili osposobljeni za signalistu tako da se posao obavljao bez prisustva signaliste iako je prema tehnološkoj listi tuženika (str. spisa 39) prisustvo signaliste bilo predviđeno. Kako je organizator predmetnog posla nesporno bio tuženik, tuženik je propustio organizirati prisustvo signaliste sukladno tehnološkoj listi koju su izradile stručne službe tuženika. Pritom se tuženik ne može s uspjehom osloboditi odgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja navodom da je prema tuženikovom Pravilniku o zaštiti na radu (str. spisa 376-428) posao lučko-transportnog radnika i signaliste objedinjen budući da je tuženikova obveza kao organizatora posla voditi računa da su na mjestu na kojem se izvode radne operacije raspoređeni radnici koji imaju osposobljenost koja se predviđa prema tehnološkim listama i pravilima zaštite na radu prema ispravama na str. spisa 39 i 40. Navedeno čak i onda kada se posao odvija uz pomoć kooperantskog društva (Barel usluge d.o.o.). Uostalom dostavom organizacijske strukture popisa radnih mjesta tuženika prema ispravi na str. spisa 212-224 tuženik nije niti dokazao navod da je kod tuženika svaki lučko-transporni radnika osposobljen ujedno i za signalistu budući da je iz tuženikove sistematizacije utvrđeno da se radi o zasebnim radnim mjestima, a da pojedini lučko-transportni radnici mogu imati i osposobljenost za signalistu (str. spisa 219). Stoga je tuženik kao organizator rada propustio osigurati da se rad odvija sukladno uputama za rad na siguran način prema ispravi na str. spisa 40. Zbog utvrđenih protupravnosti (izostalo upoznavanje svih sudionika u procesu rada s tehnološkom listom i pravilima zaštite na radu, predaja čeličnih pasica neodgovarajućeg promjera i izostala obavijest o težinama kamenih blokova) utvrđeno je da postoji odgovornost tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja.

27. Nema doprinosa tužiteljevog osiguranika HC nastanku štetnog događaja. Radnik HC je u vrijeme štetnog događaja obavljao posao vezivanja kamenog bloka s alatom kojeg mu je predao tuženik na uobičajeni način, a kako je to uvjerljivo opisao u svom iskazu na str. spisa 681-683 koji je u bitnome podudaran s izjavama svjedoka VC (str. spisa 707-708) kojima je sud povjerio vjeru.

28. Kako se radi o opasnoj djelatnosti utvrđeno je da je šteta nastala u vezi s obavljanjem opasne djelatnosti zbog čega je tuženik kao organizator i naručitelj predmetnog posla odgovoran za štetu pozivom na odredbu čl. 1064. ZOO-a.

29. Nema temelja za oslobađanje od odgovornosti tuženika budući da je štetni događaj uzrokovan neadekvatnom predajom alata za rad zbog neodgovarajućeg promjera čelične pasice, zatim zbog izostalih podataka o težini kamenih blokova i odsustvu signaliste, a što je u protivnosti s uputama za rad na siguran način i tehnološkom listom. Također iz uvjerljivog iskaza svjedoka IC (str. spisa 698-697), tuženikovog voditelja službe zaštite na radu u utuženom razdoblju, proizlazi da je dužnost organizatora rada odnosno zaposlenika Luka Rijeka sve prekontrolirati prije početka rada zbog čega je sud utvrdio da tuženik kao organizator posla nije osigurao sigurne uvjete za rad. Pritom je utvrđeno da HC u takvoj situaciji nije mogao predvidjeti, izbjeći, a niti otkloniti pucanje čelične pasice, a zbog čega je prouzročena njegova ozljeda. Stoga se tuženik ne može osloboditi odgovornosti za štetu.

30. Zbog tuženikovog propusta da osigura prisustvo signaliste nastao je nesporazum između vozača viličara prilikom ravnanja viljuškara, a kako je to opisao svjedok PC u svom iskazu (str. spisa 683-684), u trenutku kada je zakačena pasica na viljuškar dok je bio u fazi ravnanja viličara. Navedena okolnost ne može se pripisati doprinosu oštećenika pozivom na odredbu čl. 1067. st. 3 ZOO-a već isključivom propustu tuženika kao organizatora posla da prije početka rada osigura prisustvo signaliste kako bi se izbjegli nesporazumi prilikom manipulacije teretom.

31. Okolnost da je u utuženom razdoblju HC bio zaposlenik društva Barel usluge d.o.o. Rijeka nije od utjecaja na ocjenu pasivne legitimacije tuženika budući da se radilo o društvu koje je bilo tuženikov kooperant, a koja činjenica ne mijenja utvrđenje ovoga suda da je tuženik taj koji je bio organizator posla vađenja tereta iz kontejnera i koji je prema uputama za rad na siguran način morao osigurati i nadzirati proces rada te osigurati povlačenje kamena odgovarajućim alatom (a što, nije) uz prisustvo signaliste kojeg nije bilo.

32. Osporavanje uzročno-posljedične veze između zadobivenih ozljeda i utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad također je ocijenjeno neutemeljenim. Naime, iz preslikane medicinske dokumentacije iz mirovinskog predmeta br. 10011 (str. spisa 225-274) proizlazi da je profesionalna nesposobnost za rad u uzročnoj vezi s predmetnom ozljedom na radu. Zbog dijagnoze degenerativnih promjena na vratnoj kralježnici koja se navodi u nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti dr. HCG, tuženik nije doveo u pitanje vjerodostojnost iznijetog utvrđenja budući da ovlašteni vještak HCG u svom nalazu od 27. studenog 2012. godine (str. spisa 156-158) navodi kako slijedi: "Iako su kod osiguranika opisane i degenerativne promjene vratne kralježnice, vještak je ipak mišljenja da je sadašnje zdravstveno stanje izazvano traumom pa se i invalidnost može u potpunosti smatrati posljedicom ozljede na poslu." Revizijom je navedena ocjena u cijelosti potvrđena, a kako to proizlazi iz mišljenja o nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti vještaka-revizora dr. Eosa Martinca od 29. svibnja 2013. godine (str. spisa 162-164). Nadalje, na kontrolnom pregledu od **.**.2013. dr. HCG potvrdila je da i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana zbog ozljeda na radu (str. spisa 272-274). Dodatno, uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Zlatka Kolića koji je izrađen u predmetu poslovni broj Pr-253/16 (str. spisa 337-347), u kojem je sudjelovao tuženik, utvrđeno je da je vještak Zlatko Kolić u svom pisanom nalazu i mišljenju vještačenje temeljio na cjelokupnoj zdravstvenoj dokumentaciji i to zdravstvenom kartonu HC i medicinskoj dokumentaciji sačinjenoj povodom predmetnog štetnog događaja pa kako vještak nije doveo u pitanje uzročno-posljedičnu vezu između predmetne ozljede na radu i zaostalih posljedica ovaj sud nije imao razloga posumnjati u istinitost i pravilnost zaključaka stručnih tijela tužitelja o postojanju profesionalne nesposobnosti za rad zbog predmetne ozljede na radu. Stoga je predloženi dokaz medicinskim vještačenjem sud odbio provesti cijeneći ga suvišnim i neekonomičnim.

33. Također se ističe da je tuženikovo protivljenje korištenju iskaza iz predmeta Pr-253/16 ocijenjeno neutemeljenim i usmjerenim na odugovlačenje postupka osobito imajući u vidu okolnost da je tuženik u tom postupku imao svojstvo stranke zbog čega je utvrđeno da se tuženik poziva na načelo neposrednog izvođenja dokaza u ovom postupku protivno njegovoj svrsi.

34. Budući da su sve bitne činjenice utvrđene iz pisanih isprava sud je ocijenio suvišnim i nepotrebnim provođenje dokaza saslušanjem svjedoka LC, ŠC, EC, ŽC, AC, GC i TC budući da predloženi svjedoci nisu bili niti očevici predmetne ozljede na rad. S obzirom na utvrđene nepravilnosti u organizaciji i provedbi posla ocijenjeni su suvišnim i dokazni prijedlozi za provođenjem očevida i vještačenjem po vještaku za zaštitu na radu.

35. Osporavanje visine također je ocijenjeno neutemeljenim. Sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnim tužiteljev izračun razmjernog iznosa invalidske mirovine osiguranika HC prema ispravi na str. spisa 21-22 koja je izvršena za vremensko razdoblje od 6. srpnja 2013. do 31. prosinca 2013. godine budući da je iz isprave vidljivo da su primijenjeni svi parametri koje propisuje odredba čl. 160. st. 2 toč. 1 i st. 5 tada važećeg ZOMO-a (NN 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07 i 35/08). Navedeno iz razloga što je prilikom izračuna vidljivo da je visina naknade štete određena prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina život osiguranika potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu. Za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 28. veljače 2015. godine sud je ocijenio vjerodostojnim obračun isplata invalidske mirovine za HC prema tužiteljevoj ispravi na str. spisa 24, a u kojem razdoblju je bio na snazi ZOMO (NN 157/13 i 151/14). Stoga je valjalo za razdoblje od 6. srpnja 2013. do 31. prosinca 2013. godine s obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika za nastali štetni događaj prihvatiti tužbeni zahtjev koji se odnosi na isplatu razmjernog iznosa isplaćene invalidske mirovine u iznosu od 234,44 EUR (1.766,41 kn) primjenom odredbe čl. 160. st. 1 i 2 toč. 1, 161. i 167. ZOMO-a (NN br. 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 130/10 - službeni pročišćeni tekst, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13, 157/13), a za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 28. veljače 2015. godine priznati pravo na naknadu štete u visini isplaćenih iznosa invalidskih mirovina u iznosu od 5.209,85 EUR (39.253,62 kn) pozivom na odredbu čl.161. st. 1 i 2 alineja prva, čl. 162. i 170. ZOMO (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, 96/25). Iz službenih ispisa doznačenih mirovinskih primanja prema ispravama na str. spisa 18-20 utvrđeno je da je tužitelj izvršio isplatu invalidskih mirovina svom osiguraniku HC zbog čega je stekao pravo na naknadu štete u propisanoj visini od tuženika kao osobe odgovorne za predmetni štetni događaj. Tuženikov prigovor o pogrešno uzetom podatku trajanja radnog staža do 22. studenog 2022. godine ocijenjen je neutemeljenim budući da je u rješenju tužitelja od 25. rujna 2013. godine kojim je odmjerena visina invalidske mirovine (str. spisa 70-71) vidljivo da je pravilno utvrđeno da je osiguraniku 5. srpnja 2013. godine prestao radni odnos (str. spisa 70-71) zbog čega mu je isplata invalidske mirovine započela s danom 6. srpnja 2013. godine. Zbog navedenog, tužbeni zahtjev valjalo je primjenom odredbe čl. 338. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25) ocijeniti pravno osnovanim i odlučiti kao u točki I. izreke. Slijedom iznijetih utvrđenja, sud je ocijenio suvišnim i neekonomičnim provođenje financijskog vještačenja zbog čega je taj dokazni prijedlog odbio provesti.

36. Preračunavanje kunskih iznosa izvršeno je primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, sukladno pravilima o preračunavanju i zaokruživanju iz čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj budući da je u vrijeme donošenja odluke euro postao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (čl. 13. i 48. st. 1 i 2 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj - NN 57/22 i 88/22).

37. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na primjeni odredbe čl. 29. st. 2 (ostali odnosi) ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21 i 114/22, 156/22, 155/23) i utvrđenoj činjenici da tuženik nije ispunio obvezu u dodijeljenom roku od 15 dana iz odštetnog zahtjeva od 2. lipnja 2015. godine (str. spisa 28-30), iako je zahtjev za naknadom štete dospio već danom svake izvršene isplate.

38. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 154. st. 1 i čl. 155. st. 1 ZPP-a. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u sporu priznat trošak u visini sudskih pristojbi za presudu u iznosu od 100,89 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23) i pripadajućoj Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 37/23) budući da je nastupila zastara prava na naplatu pristojbe za tužbu s obzirom na protek roka od pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu (2015.) prema ranije važećem Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - službeni pročišćeni tekst, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15, 118/18) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe.

U Rijeci, 19. prosinca 2025. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.