Poslovni broj: P-428/2024-13
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mija Milaković, odvj. u Koprivnici, protiv tužene: ČP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa pun. Suzana Malenica, odvj. u Šibeniku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 24. studenog 2025.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 19. prosinca 2025.g.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica automobila marke VOLKSWAGEN registarske oznake: [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije].
II. Ovlaštena je tužiteljica FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude izvršiti prijavu i registraciju automobila marke VOLKSWAGEN registarske oznake: [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije] na svoje ime.
III. Nalaže se tuženoj da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da su sin od tužiteljice KP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužena ZP, BOSUČ, F, OIB: [osobni identifikacijski broj], bili u bračnoj zajednici, a koja zajednica je razvedena pravomoćnom sudskom odlukom. Tužena da je upisana u knjižici vozila kao vlasnica automobila marke Renault Megane, registarske oznake:
ŠI487GT, broj šasije: [broj šasije], da , s obzirom da je tužena odlučila kupiti novi automobil ista da je tužiteljici ponudila da predmetni automobil automobila marke Renault Megane, registarske oznake: ŠI487GT, broj šasije: [broj šasije] otkupi od tužene. Nakon što je tužiteljica pristala, tužena i tužiteljica da su sklopile dogovor da će tužiteljica tuženoj prodati predmetni automobil za 60.000,00 kuna i to na način da tužiteljica tuženoj mjesečno isplaćuje 5 godina po 1.000,00 kuna (132.73 Eura), a što da tužiteljica uredno i čini. Tužiteljica navodi da se od dana postizanja dogovora opisanog u predmetnom članku nalazi u nesmetanom posjedu predmetnog automobila, a da je tužena još uvijek upisana kao vlasnik predmetnog vozila, iako da je nesporno da je stvarni vlasnik predmetnog automobila tužiteljica. Podneskom od dana 26.9.2024. tužiteljica obavještava sud da su stranke u postupku dogovora. U podnesku od dana 2.12.2024.g. tužiteljica predlaže se da sud nakon provedenog postupka donese presudu na utvrđenje da je FP vlasnica automobila marke VOLKSWAGEN registarske oznake: ŠI487GT, broj šasije: [broj šasije] (toč.1.), da je ovlaštena tužiteljica FP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude izvršiti prijavu i registraciju marke VOLKSWAGEN registarske oznake: ŠI487GT, broj šasije: [broj šasije]. automobila na svoje ime (toč.2.) te da je u slučaju protivljenja tužbi i tužbenom zahtjevu dužna tužena nadoknaditi troškove postupka (toč.3.) m te u slučaju neprihvaćanju tužbenog zahtjeva predlaže prihvaćanje alternativnog tužbenog zahtjeva: "1. Dužna je tužena ČP , OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici novčani iznos od 7.289,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate na ime isplaćenih mjesečnih novčanih rata za automobil marke VOLKSWAGEN registarske oznake: ŠI487GT, broj šasije: [broj šasije] a koji novčani iznos je tužiteljica isplatila tuženoj."
2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je točno da je između parničnih stranaka postojao usmeni dogovor prema kojem bi tužena tužiteljici prenijela pravo vlasništva automobila marke VOLKSWAGEN, da je uvjet za prijenos prava vlasništva predmetnog vozila bio da tužiteljica uredno isplaćuje 1.000,00 kn mjesečno (132,72 eura) u periodu od 5 godina počevši od 2020. god., da je tužiteljica svoju obvezu ispunila samo djelomično, odnosno ne u cijelosti, da tužiteljičin zahtjev valja odbiti kao preuranjen, jer uz tužbu uopće nije dostavila dokaz o tome da je svoju obvezu, a koju izrijekom priznaje, u cijelosti ispunila. Dapače, i sama tužiteljica navodi da „obvezu uredno ispunjava“, a iz čega jasno slijedi kako obveza nije ispunjena već i dalje traje. Prema preliminarnom izračunu tužene, tužiteljica da je u obvezi isplatiti tuženoj još ukupno 10 mjesečnih iznosa i to specificirano kao: 4 zaostale dospjele mjesečne rate za mjesece veljaču, ožujak, travanj i svibanj 2024. god. i 6 nedospjelih mjesečnih rata za mjesece srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. god., odnosno ukupno 1.327,20 eura (10.000,00 kn). Sve ovo da se navodi i mimo činjenice da je teret dokazivanja na tužiteljici, a koja da ni jednu svoju tvrdnju nije dokazala pratećom vjerodostojnom ispravom ili dokumentom bilo koje vrste, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno preuranjen, ukoliko prethodno po proteku roka za uređenje tužbe istu ne odbaci kao nerazumljivu sukladno čl. 109. Zakona o parničnom postupku.. Tužena na ročištu od dana 29.10.2025.g. navodi da je tijekom trajanja ovog postupka tužiteljica u cijelosti isplatila tuženoj dogovorene naknade, time da je zadnju uplatu izvršila dana 6. prosinca 2024. godine u iznosu od 265,44 eura i s naznakom dvije rate za auto. Budući da je tom zadnjom uplatom u cijelosti podmirena tražbina tužene prema tužiteljice, to da su ostvareni uvjeti za prijenos vlasništva na predmetnom vozilu na ime tužiteljice. Stoga tužena više ne osporava tužbeni zahtjev za utvrđenje i prijenos prava vlasništva predmetnog vozila na ime tužiteljice, te smatra da nema nikakve potrebe dalje provoditi dokaze, izuzev što smatra potrebnim da sud izvede dokaz pregledom potvrda o izvršenim isplatama tužiteljice tuženoj koje potvrde prilaže u spis. Suviše tužena ističe da joj je u interesu da se tužiteljica upiše kao vlasnica vozila obzirom da novčane kazne radi počinjenja prometnih prekršaja predmetnim vozilom terete tuženu kao vlasnicu vozila, te tužena priznaje tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, ali pri tom traži naknadu parničnog troška budući da smatra da je predmetna tužba bila preuranjena sve do momenta dok tužiteljica nije u cijelosti isplatila dogovorene naknade tuženoj.
3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem knjižice vozila marke VOLKSWAGEN, reg oznake [registarska oznaka], te detalja uplate Raiffeisen Bank od 9.1.2023.g. do 6.12.2024.g.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva automobila marke VOLKSWAGEN registarske oznake: [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije].
6. Nije sporno da je tužena upisana u knjižici vozila kao vlasnica automobila marke VOLKSWAGEN registarske oznake: [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], te da je tužiteljici ponudila da predmetni automobil otkupi od tužene i da, nakon što je tužiteljica pristala, su tužena i tužiteljica sklopile dogovor da će tužiteljica tuženoj prodati predmetni automobil za 60.000,00 kuna i to na način da tužiteljica tuženoj mjesečno isplaćuje 5 godina po 1.000,00 kuna (132.73 Eura).
7. Tužena je nakon utuženja, a na ročištu dana 29. listopada 2025.g. dostavila dokaz o isplati kupoprodajne cijene iz kojeg je razvidno da je kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatila nakon utuženja, a datum zadnje uplate je bio 6.12.2024.g., te je priznala tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.
8. Imajući u vidu gornja utvrđenja ovaj sud je donio presudu kojom prihvaća tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti (toč. I. i II. izreke)
9. Budući je tužena priznala tužbu i priložila dokaze o ispunjenju obveze tek nakon utuženja, to je ista dužna, neovisno o ishodu parnice, nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom, pa je stoga valjalo tužiteljici priznati parnični trošak koji je ista imala na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, sukladno odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to za sastav tužbe od 29.2.2024.g. u visini od 100 bodova, za sastav podneska od dana 29.9.2024.g. – 50 bodova, za sastav podneska od 3.12.2024.g. – 50 b., za zast. na roč. od 3.12.2024.g. – 100 b., za zast. na roč. od 29.10.2025.g.
– 100 b. i za zast. na roč. od 24.11.2025.g. – 100 bodova, odnonso sveukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 Eura iznosi 1.000,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 250,00 Eura iznosi ukupno 1.250,00 Eura, koliko je tužena dužna naknaditi tužiteljici na ime parničnog troška, pobliže opisano u toč. III. izreke ove presude.
U Šibeniku, dana 19. prosinca 2025. godine
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana, koji rok za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, a za ostale stranke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
