REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

G. Martinuzzi 2, 52220 Labin

Poslovni broj: Pr-11/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S KE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja UI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Jovanoviću, odvjetniku iz Labina, protiv tuženika A.B.S. d.o.o. OIB 96350409552, Pićan, Kukurini 22, zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz Pazina, radi utvrđenja odluke o otkazu ništavom i priznanja prava iz radnog odnosa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Gorana Jovanovića, odvjetnika iz Labina i zamjenice punomoćnika tuženika Dunje Gržalja Smilović, odvjetnici u Labinu, 19. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. „Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu, od dana 02. rujna 2020. godine, kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između tužitelja UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika A.B.S. d.o.o. OIB: 96350409552, Pićan, Kukurini 22, dana 01.01.2005. godine, nedopuštena,

2. Dužan je tuženik A.B.S. d.o.o. OIB: 96350409552, Pićan, Kukurini 22, na ime naknade štete, isplatiti tužitelju UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.368,79 EUR/ 63.054,72 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na navedeni iznos od dana 13.10.2020. godine, pa do isplate, koja kamata se obračunava primjenom uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove ovoga postupka, a sve to u roku od 8 (osam) dana.“

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove postupka, u iznosu od 1.625,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda posl. broj Pr-40/2020 od 27. siječnja 2022., odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio:

„I. Utvrđuje se da je Odluka o otkazu ugovora o radu, od dana 02. rujna 2020. godine, kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između tužitelja UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika A.B.S. d.o.o. OIB: 96350409552, Pićan, Kukurini 22, dana 01.01.2005. godine, nedopuštena.

II. Održava se ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen između tužitelja UI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženika A.B.S. d.o.o., OIB: 96350409552, Pićan, Kukurini 22, dana 01.01.2005., godine na snazi, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prestanka radnog odnosa.

III. Dužan je tuženik, priznati tužitelju sva prava iz radnog odnosa, a posebno isplatiti mu neisplaćene plaće, od dana nezakonitog prestanka ugovora o radu, pa do dana povratka tužitelja na posao.

IV. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove postupka, sve u roku od 15 dana.“ 2. Povodom žalbe tužitelja, Županijski sud je rješenjem posl. broj Gž R- 500/2022-3 od 17. travnja 2025., ukinuo navedenu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje, i to radi toga što je ovaj sud počinio bitnu povredu, s obzirom da ovaj sud nije odlučio o preinaci tužbenog zahtjeva, kao i o tome što sud nije odlučivao o preinačenom tužbenom zahtjevu.

3. U ponovljenom suđenju, otklonjena je navedena bitna povreda, te je sud na Zapisniku od 8. rujna 2025., dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na način kako to stoji u izreci ove presude sukladno odredbi čl. 190 Zakona o parničnom postupku.

4. U ponovljenom postupku, tužitelj je ostao kod preinačenog tužbenog zahtjeva, kao i kod svih navoda iznijetih tijekom postupka, a tuženik kod odgovora na tužbu i svih navoda iznijetih tijekom postupka.

5. U ponovljenom postupku nisu se izvodili novi dokazi.

6. Dakle, tužitelj je dostavio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja odluke o otkazu ništavom i priznanja prava iz radnog odnosa. U tužbi navodi da je dana 01. siječnja 2005. godine, sa tuženikom, odnosno njegovim pravnim prednikom, sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je dana 02. rujna 2020. godine, uručio tužitelju odluku o otkazu ugovora o radu, i to zbog kršenja obveza iz radnog odnosa (skrivljenog ponašanja radnika). Iz obrazloženja osporavane odluke proizlazi navod poslodavca da je tužitelj dana 19.08.2020. godine, počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način da je svojim postupcima ugrozio sigurnost i zdravlje drugih radnika kod poslodavca, narušio tijek proizvodnje, te povrijedio radnu disciplinu, odnosno da je tužitelj u više navrata pismeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa i povrede radne discipline, zbog korištenja mobitela za vrijeme rada u privatne svrhe, zbog napuštanja radnog mjesta, zbog ometanja drugih radnika, zbog pušenja u prostorijama poslodavca, zbog neefikasnog izvršavanja radnih obveza, te mu je slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 115. st. 1. tč. 3. Zakona o radu, otkazan Ugovor o radu, sklopljen na neodređeno vrijeme. Tužitelj navodi da je predmetna Odluka o otkazu ugovora o radu, od dana 02.09.2020. godine, nezakonita, odnosno nedopuštena, a budući ne odgovara istini, da bi tužitelj dana 19.08.2020. godine, počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa, odnosno ugrozio sigurnost i zdravlje drugih radnika kod poslodavca i narušio tijek proizvodnje. Glede ostalih povreda obveza iz radnog odnosa koje se tužitelju stavljaju na teret Odlukom o otkazu ugovora o radu, od dana 02.09.2020. godine, tužitelj osporava i da bi bio pismeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa (zbog korištenja mobitela za vrijeme rada u privatne svrhe, zbog napuštanja radnog mjesta, zbog ometanja drugih radnika, zbog pušenja u prostorijama poslodavca, zbog neefikasnog izvršavanja radnih obveza), a budući mu nikada nisu dostavljena navedena pismena upozorenja, a niti radnik o istima ima bilo kakvih saznanja, osim jednog pismenog upozorenja iz 2014. godine, a vezano za povredu radne obveze glede korištenja pauze za pušenja radnika. S obzirom na činjenicu da radnik nikada nije bio pismeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa, to proizlazi i da nema osnove za donošenjem osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu. Vezano za pismeno upozorenje radniku, iz 2014. godine, tužitelj ističe da, iako Zakon o radu izrijekom ne poznaje vremensko trajanje pismenog upozorenja, da jedno pisano upozorenje radniku, od donošenja kojeg je proteklo više od 6 godina, nije dovoljno za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu, a s obzirom na činjenicu da radni odnos među strankama neprekidno traje punih 15 godina, i da je u navedenih 15 godina, tužitelj bio uzoran radnik, te da i prije i nakon pisanog upozorenja iz 2014. godine, nije bio primjedbe na njegov rad. Iz navedenog proizlazi da tuženik u konkretnom slučaju, prilikom donošenja osporavane Odluke o otkazu ugovora o radu, nije postupao sukladno odredbi čl. 119. st. 1. Zakona o radu. Tužitelj također navodi da prilikom otkazivanja ugovora o radu nije poštivana odredba čl. 119. st. 2. Zakona o radu, budući tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane. Tužitelj je shodno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu, u zakonskom roku podnio zahtjev za ostvarenjem prava tuženiku, a na kojega se tuženik nije očitovao u roku kojeg predviđa čl. 133. st. 2., već je po proteku roka od 15 dana, tuženik, putem punomoćnika, email porukom obavijestio tužitelja da ne prihvaća navode iz podnesenog zahtjeva za zaštitu prava. Radi navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu na način kako to stoji u izreci ove presude.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je svoji postupkom tužitelj ugrozio sigurnost i zdravlje drugih radnika kod poslodavca te je narušio normalan tijek proizvodnje i povrijedio radnu disciplinu. Tužitelj je dana 19. kolovoza 2020. drugom radniku kod poslodavca, VI, silikonom namazao ručke alata kako bi se ovaj prilikom hvatanja alata zalijepio silikonom čime je ugrozio njegovu sigurnost, zdravlje i sam radni proces. Protivno navodima tužitelja, tužitelj je pismeno i usmeno višekratno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa zbog korištenja mobitela za vrijeme rada u privatne svrhe, zbog napuštanja radnog mjesta, zbog ometanja drugih radnika, zbog pušenja u prostorijama WC-a i zbog neefikasnog izvršavanja radnih obveza. Već iz same opomene iz 2014. na koju se poziva i tužitelj razvidno je da je tužitelj pismeno upozoravan zbog pušenja za vrijeme radnog vremena i zbog napuštanja radnog mjesta. I kasnije je tužitelj višekratno upozoravan na obveze iz radnog odnosa od strane nadređenih i zakonskih zastupnika društva, i to kako usmeno, tako i pismeno. Pismeno je upozoren za povrede od dana 21.04.2020. i od 31.07.2020. zbog povrede radne discipline - neopravdanog napuštanja radnog mjesta, ometanja drugih radnika, neefikasnog izvršavanja radnih obveza i korištenja mobitela za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu. Protivno navodima tužitelja, tužitelj je pismeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa, a to je razvidno već i iz opomene na koju se poziva sam tužitelj pa je nejasno kako isti može tvrditi da nije pismeno upozoravan. Protivno navodima tužitelja isti je kroz čitavo trajanje radnog odnosa kršio obveze iz radnog odnosa te je zbog istog bio upozoravan pismeno i usmeno. Postupanje tužitelja prema radnom kolegi dana 19.08.20 20. samo je “kap koja je prelila čašu”. Osporava se da tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane jer mu je to omogućeno u kancelariji kod zakonskog zastupnika tuženika, međutim isti se nije očitovao, niti je poricao počinjenje djela koja mu se stavljaju na teret, već je iskazao da će se konzultirati sa svojim odvjetnikom. Tuženik je prije otkazivanja pisano upozorio radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede, a isto mu je tako omogućio da iznese svoju obranu. Protivno navodima tužitelja, zbog učestalih kršenja obveza iz radnog odnosa, kao i zbog činjenice da je isti višekratno pismeno i usmeno upozoravan na obveze iz radnog odnosa, te da je i nakon toga nastavio kršiti obveze iz radnog odnosa, kao i da je isti pozvan iznijeti obranu, a što je odbio učiniti, to je odluka o otkazu zakonita. Radi svega navedenog, predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje svih troškova tuženiku.

8. Proveden je dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u u odluku o otkazu ugovora o radu na stranici 4 do 5 spisa, u zahtjev za zaštitu prava na stranici 6 do 7 spisa, u očitovanje na zahtjev na stranici 9 spisa, u upozorenje na obveze iz radnog odnosa na stranici 17 do 18 spisa, u fotografije na stranici 21 do 22 spisa, u ugovor o radu na neodređeno vrijeme na stranici 23 spisa, u anex ugovora o radu na stranici 24 do 25 spisa, u pravilnik o radu na stranici 52 do 80 spisa, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JI, GI, CI, OI, DI, te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja UI, prokuriste FI i zz tuženika AI.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

10. Iz odluke o otkazu ugovora o radu na stranici 4 do 5 spisa, proizlazi da je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji su zaključili radnik, HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (radnik) i pravni prednik poslodavca, ĆI, Vl. Obrta A.B.S. Kukurini 22, Pića, dana 01.01.2005. (stranica 23 spisa) i aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme (stranica 24-25 spisa), kojeg su radnik i poslodavac zaključili dana 30. lipnja 2019. zbog skrivljenog ponašanja radnika. Radnik ima pravo na 11 dana neiskorištenog godišnjeg odmora, te ima pravo na otkazni rok u trajanju od jednog mjeseca i jednog tjedna, otkazni rok teče od dana dostave odluke radniku, za vrijeme trajanja otkaznog roka radnik je oslobođen obveze rada, tako da otkazni rok teče i za vrijeme trajanja godišnjeg odmora.

11. Iz zahtjeva za zaštitu prava na stranici 6 do 7 spisa, proizlazi da je tužitelj putem svojeg odvjetnika dostavio Zahtjev za zaštitu prava, u kojem potvrđuje da je Odluku o otkazu zaprimio 2. rujna 2020., osporava činjenicu da bi 19. kolovoza 2020., počinio tešku povredu obaveza iz radnog odnosa, da bi narušio normalan tijek proizvodnje, povrijedio radnu disciplinu, da bi bio upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa, zbog napuštanje radnog mjesta, zbog ometanja drugih radnika, zbog pušenja u prostorijama poslodavca, zbog neefikasnog izvršavanja radnih obveza, da mu nikada nisu dostavljena pismena upozorenja, i da mu nije bilo omogućeno da iznese svoju obranu.

12. Iz pismenih upozorenja od 22. travnja 2020., kao i od 31. srpnja 2020., i od 19. kolovoza 2020., na obveze iz radnog odnosa na stranici 17 do 18 spisa, proizlazi da je tužitelj počinio povredu iz radnog odnosa, time što je ponovio povredu radne discipline zbog neopravdanog napuštanja radnog mjesta, ometanje drugih radnika u izvršavanju njihovih radnih obaveza, neefikasnog izvršavanja radnih obaveza i korištenja mobitela na radnom mjestu, te se upozorava na mogućnost otkaza ugovora o radu, u slučaju ponavljanja kršenja obveza iz radnog odnosa. U upozorenju od 19. kolovoza 2020., je upozoren i na ponašanje prema radniku VI, radi mazanja alata silikonom. Navedeno upozorenje je potpisano od PI i KI, dok primitak istog nije potpisao tužitelj.

13. Fotografije na stranici 21 do 22 spisa, prikazuju tužitelja kod radnika na drugom radnom mjestu.

14. Iz pravilnika o radu na stranici 52 do 80 spisa, između ostalog proizlazi da je radnik se dužan suzdržati se od ponašanja kojim bi mogao prouzročiti štetu poslodavcu, kao i da je dužan poštivati obveze iz radnog odnosa. U članku 68., Pravilnika su taksativno nabrojena povrede iz radnog odnosa, između ostalog sukobi s drugim radnicima, pušenje na radnom mjestu, korištenje mobitela.

15. U Glavi XVI. Pravilnika, propisan je postupak i mjere zaštite i dostojanstva radnika i zaštite od diskriminacije, pa tako je propisano da u slučaju vrijeđanja dostojanstva radnika, kod osobito teškog oblika uznemiravanja, mogućnost davanja izvanrednog otkaza ugovora o radu, nakon pismenog upozorenja na obveze iz radnog odnosa u svezi s mogućnošću otkaza ugovora o radu.

16. Dakle, u ovom radnom sporu potrebno je utvrditi je li tuženikova odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelju, koju je tuženik donio 02. rujna 2020. godine, kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, od dana 01.01.2005. godine, nedopuštena.

17. Kao razlog otkaza, tuženik (poslodavac) u spornoj odluci u bitnome navodi kršenje obveza iz radnog odnosa (skrivljenog ponašanja radnika). Iz obrazloženja osporavane odluke proizlazi navod poslodavca da je tužitelj dana 19.08.2020. godine, počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način da je svojim postupcima ugrozio sigurnost i zdravlje drugih radnika kod poslodavca, narušio tijek proizvodnje, te povrijedio radnu disciplinu, odnosno da je tužitelj u više navrata pismeno upozoravan na kršenje obveza iz radnog odnosa i povrede radne discipline, zbog korištenja mobitela za vrijeme rada u privatne svrhe, zbog napuštanja radnog mjesta, zbog ometanja drugih radnika, zbog pušenja u prostorijama poslodavca, zbog neefikasnog izvršavanja radnih obveza, te mu je slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 115. st. 1. tč. 3. Zakona o radu, otkazan Ugovor o radu, sklopljen na neodređeno vrijeme.

18. Iz iskaza saslušanih svjedoka, radnih kolega tužitelja, LI, GI, OI, i DI, suglasno proizlazi da je tužitelj, u mjesecu siječnju 2020., bio raspoređen na radno mjesto – Pogon Barban te da je radio do 20.kolovoza 2020., kada je udaljen sa radnog mjesta. Tužitelj je prije toga radio u Pogonu Kukurini, oko 15 godina. Iz iskaza navedenih svjedoka suglasno proizlazi da isti imaju neposredna saznanja da je tužitelj vrlo često stavljao silikon na radni alat svom kolegi CI, s kojim je radi na istom radnom mjestu. Taj postupak tužitelja je prelazio granice šale i dobrog ukusa, a koji je stvarao nelagodu i uznemirenost kod radnika VI. Svjedoci imaju neposredna saznanja da je tužitelj više puta usmeno upozoravan na takvo ponašanje od strane poslovođe OI, ali da je tužitelj i dalje nastavio raditi po svome. Lijepio je silikon na „catu“ ručnog radnog alata, zbog čega je VI morao otići i acetonom oprati cat, promijeniti rukavice, da bi i nakon toga ručka ostala masna zbog čega je i mogla iskliznuti iz ruke. Na taj način je tužitelj povrijedio pravila zaštite na radu, ugrožavao kvalitetu posla, kao i samu produktivnost.

19. Iz iskaza svjedoka CI, proizlazi da ga je takvo ponašanje tužitelja psihički dotuklo, da se požalio svome poslovođi, da je razmišljao da podnese otkaz, da mu je bilo ugroženo psihičko zdravlje, kao i fizičko zdravlje, jer je dijabetičar, koje je imalo posljedicu i po njegovu obitelj, jer je „posao nosio doma“, da je nakon odlaska HI potpuno rasterećen, da je „normalna osoba“, odnosno druga osoba. Nakon stavljanja silikona, gubio bi najmanje 15 minuta za čišćenje alata, te bi tada bio izložen vrijeđanju, ruganju i smijehu od tužitelja. Znao bi ga nazivati pogrdnim imenima. Iz njegovog iskaza također proizlazi da bi tužitelj znao napuštati svoje radno mjesto, te da su to vidjeli i drugi radnici, te da u nije bio poznat razlog napuštanja radnog mjesta.

20. Nadalje, iz iskaza svjedoka, poslovođe OI, proizlazi da je tužitelja osobno zatekao da puši na radnom mjestu, i da je zbog toga upozoren. Da je tužitelj pušio na radnom mjestu, i da je upozoravan, ima neposredna saznanja i svjedok LI.

21. Da je tužitelj napuštao radno mjesto i da se zadržavao neprimjereno dugo na drugim radnim mjestima, više nego što je potrebno za radnu komunikaciju, u svojim iskazu navodi svjedok BI, dok drugi svjedoci navode da nisu pratili koliko se zadržavao, ali da je nužna komunikacija na radnom mjestu između pojedinih radnih mjesta.

22. Svjedok BI u svom iskazu navodi da mu se radnik NI potužio na ponašanje tužitelja, te da je nakon toga počeo pratiti ponašanje tužitelja, nakon čega se uvjerio u istinitost pritužbe radnika U, te je tužitelja više puta usmeno upozoravao, da bi nakon toga, navedeno prenio koordinatoru KI, a koji je opet sve prenio direktoru PI. Iz iskaza KI, i direktora PI, suglasno proizlazi da su pozvali tužitelja u kancelariju, 19.kolovoza 2020., nakon danih ranijih pismenih upozorenja, radi uručivanja pismene odluke o otkazu, i da je pozvan na davanje obrane, da je tužitelj odbio potpisati primitak odluke kao i da je odbio iznijeti obranu, da je i ranije odbijao primitak pismenih upozorenja, da je odluka dostavljena preporučeno poštom. Nakon 19. kolovoza 2020., tužitelj više nije dolazio na posao.

23. Svi saslušani svjedoci nemaju saznanja da li je tužitelj izvršavao radnu normu, dok u svezi korištenja mobitela o navedenom ima neposredna saznanja samo BI.

24. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da mu nije uručena odluka o izvanrednom otkazu u kancelariji direktora PI, već da mu je samo rečeno od strane direktora da je razlog neko mazanje koje je on navodno radio radniku VI, a što je za njega bila uobičajena šala. Navodi da mu odluka nije obrazložena, da u kancelariji nije bio KI, da je odbio potpisati primitak odluke, te da mu nije dano pravo na iznošenje obrane, i da je PI rekao da se vide na sudu. Tužitelj u svom iskazu navodi da je samo jedanput dobio pismenu opomenu zbog pušenja, ali nekad davno, da nikad nije koristio mobitel na radnom mjestu u privatne svrhe, da je svoje radne zadatke obavljao uredno, poriče da bi narušavao tijek proizvodnje, da je u dobrim odnosima sa ČI, da ima saznanja da je tuženik vršio pritisak na svjedoke da svjedoče u korist tuženika, da je taj potez tuženika osobne prirode, te da je prvo saznanje o razlozima otkaza dobio od svog odvjetnika.

25. Iz iskaza prokuriste tuženika ĆI i direktora tuženika, AI suglasno proizlazi da nemaju ništa osobno protiv tuženika, da im je u interesu zadržati radnu snagu, da je u njihovom poduzeću zaposlen i otac i brat tužitelja, s kojima imaju odlične odnose, te da je to i razlog zbog kojeg su tolerirali ponašanje tužitelja. Navode da su dobivali primjedbe od poslovođe i ranije na bahato i neposlušno ponašanje tužitelja, i da je tužitelju preporučeno da si nađe drugi posao jer da nije za timski rad, jer s njim imaju svi problema. Suglasno navode da s tužiteljem nije više mogući nastavak rada.

26. Analizom svih iskaza, njihovom međusobnom usporedbom, kao i usporedbom sa iskazima stranaka, sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka kao i iskazu direktora PI i prokuriste ĆI, jer se njihovi iskazi u cijelosti podudaraju međusobno. Na temelju njihovog iskazivanja sud je nedvojbeno utvrdio da je zbog ponašanja tužitelja, neposredno bio ugrožen, radnik NI, a koji je osobno proživljavao psihičke probleme na radnom mjestu na kojem je radio sa tužiteljem. Svi svjedoci su iskazivali na neprimjereno ponašanje tužitelja, koje je bilo vrlo često, koje je prelazilo granice uobičajene šale, odnosno da je stalno premazivao ručke „cate“, ručnog alata, silikonom, zbog čega je radnik SI gubio određeno vrijeme za čišćenje tog silikona, da je alat ostao masan zbog čega je postojala mogućnost da isklizne iz ruke, da je zbog navedenog tužitelj bio upozoravan, kako od poslovođe tako i samog radnika SI koji ga je molio da ga ostavi na miru, da je NI proživljavao psihičke probleme kako na poslu tako i kod kuće, da je napokon došao na svoje kad je tužitelj otišao.

27. Sud je poklonio vjeru iskazima direktora, PI, prokuristi ĆI kao i koordinatoru DI, a koji su naveli da je tužitelj više puta i usmeno i pismeno upozorava na kršenje radnih obaveza, i da su mu slali i pismena upozorenja i da iste nije htio primati. Sud je poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka, i kad su iskazivali o postupanju tužitelja kad su ga pozvali u ured radi uručenja pismene oduke o otkazu ugovora o radi, a koju odluku nije htio potpisati, jer to proizlazi i iz njegovog ranijeg ponašanja, kad nije htio potpisati odluke o upozorenjima.( stranica 17-18 spisa). Sud nije poklonio vjeru iskazu tužitelja da mu nije dopušteno da iznese obranu, s obzirom da iz njegovog ponašanja proizlazi suprotno, jer isti nakon pozivanja u kancelariju više nije došao na posao, iz čega sud zaključuje da je tužitelju prenijet sadržaj Odluke o otkazu, a i kako je iskazao da će se vidjeti na sudu, sud je zaključio da je na taj način osporio navode iz Odluke.

28. Dakle, tužitelj je svojim neprimjernim ponašanjem, ugrozio dostojanstvo radnika CI, jer je na taj način ugrozio njegovu sigurnost na poslu, uznemiravao ga psihički, što je dovelo do toga da ga CI izbjegava i da je razmišljao o otkazu. Takvo ponašanje je CI doživljavao kao omalovažavanje, a pogotovo kad bi odlazio skidati silikon kad mu se tužitelj rugao i smijao. Samim odlaskom na čišćenje silikona CI je izbivao sa radnog mjesta, čime je trpio posao, pa je sud poklonio vjeru svjedocima DI, i AI, da je takvo ponašanje tužitelja utjecalo na produktivnost tijeka procesa proizvodnje, na ugrožavanje kvalitete posla i povrede pravila zaštite na radu, čime je povrijedio, odnosno da je tužitelj prekršio obveze iz radnog odnosa skrivljenim ponašanjem sukladno odredbi čl. 115 st.1.tč.3 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 98/19, dalje ZR).

29. Osim toga, sud je poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka, a koji su iskazivali da je tužitelj više puta pismeno upozoravan, i na kršenje drugih obveza iz radnog odnosa, jer to proizlazi iz pismenih upozorenja, a za koje je utvrđeno da ih tužitelj nije htio primiti.

30. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, ovaj sud zaključuje da je tuženikova Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu (na stranici 23 spisa), iz koje proizlazi da je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji su zaključili radnik, HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (radnik) i pravni prednik poslodavca, ĆI, Vl. Obrta A.B.S. Kukurini 22, Pića, dana 01.01.2005. (stranica 23 spisa) i aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojeg su radnik i poslodavac zaključili dana 30. lipnja 2019. (na stranici 24-25 spisa), dopuštena, odnosno da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 115.st.1. tč.3. Zakona o radu, (Narodne novine 93/14, 127/17 98/19, dalje ZR)slijedom čega je sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

31. Punomoćnici tužitelja i tuženika potražuju troškove ovog postupka.

32. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Osnovanost zatraženih troškova sud je utvrdio na temelju čl. 155. ZPP- a, dok je visinu utvrđivao primjenom pravila Tarife o nagradama u naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, dalje: Tarifa).

33. Obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, o troškovima tužitelja sud nije odlučivao.

34. Tuženik potražuje trošak za zastupanje u postupku povodom odluke o otkazu - jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eura, za pristup ročištu 11.02.2021. iznos od 200,00 eura, za pristup ročištu 17. lipnja 2023. iznos od 200,00 eura, za pristup ročištu 28. listopada 2023. iznos od 200,00 eura i za pristup ročištu 8. rujna 2025.. iznos od 200,00 eura odnosno ukupno 1.300,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 325,00 eura, a što ukupno iznosi 1.625,00 eura, te sudske pristojbe po odluci suda.

35. Tuženiku je tako priznat trošak za jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 eura, ( Tbr.7.t.1) za pristup ročištu 11.02.2021. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 17. lipnja 2023. iznos od 200,00 eura,(Tbr.9.t.1), za pristup ročištu 28. listopada 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1) i za pristup ročištu 8. rujna 2025.. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1), odnosno ukupno 1.300,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 325,00 eura, a što ukupno iznosi 1.625,00 eura.

36. Dakle, sukladno odredbi čl. 154 st1. ZPP-a, tužitelje dužan isplatiti tuženiku iznos od 1.625,00 EUR, na ime troškova ovog postupka, u roku od 15 dana.

37. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Labinu, 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud (dva primjerka) i sve ostale stranke u postupku, u roku od osam (8) dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju putem punomoćnika

- tuženiku putem punomoćnika