Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Stalna služba u Slatini
Slatina, Trg sv. Josipa 12
Poslovni broj: P-45/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. [adresa], OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 19. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. U t v r đ u j e s e ništetnom odredba toč. 10. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160, kreditna partija: 51400607-5103545758 od 05. svibnja 2007. godine, sklopljenog između tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kao kreditora i tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, pod nazivom NAKNADA, u dijelu koji glasi: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,000% (jedan posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjestoHRK), obračunate s datumom Ugovora.
II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, isplati iznos od 518,98 EUR / 3.910,28 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 09. svibnja 2007. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, da tužitelju IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 990,58 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je s tuženikom dana 5.5.2007. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160, kreditna partija: 51400607-5103545758 kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 88.000,00 CHF sve u protuvrijednosti u kunama s rokom otplate od 180 mjeseci. Točkom 10. Ugovora o kreditu propisana je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 1,000 % iznosa kredita, odnosno minimalno 26,54 EUR / 200,00 kn, obračunatu s datumom Ugovora o kreditu. Nadalje, tužitelju je dana 9.5.2007. godine naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 518,98 EUR / 3.910,28 kn prema fiksnom tečaju konverzije 1 EUR =7,53450 kn, a sve sukladno točki 10. Ugovora o kreditu.
2. Tužitelj ističe da je Ugovor o kreditu sklopljen između tužitelja i tuženika kao standardni tipski Ugovor koji je unaprijed sročen i priređen od strane tuženika, a kojeg tužitelj kao korisnik kredita može ili potpisati ili ne. Navedeni Ugovor sadrži odredbu prema kojoj se tužitelj kao korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti tuženiku naknadu za obradu i odobravanje kreditnog zahtjeva u visini od 1,000 % od iznosa kredita. Pri tom tužitelj napominje da je istog u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, o navedenoj odredbi Ugovora tuženik ni na koji način nije pružio mogućnost pregovaranja, niti mu je ista odredba predočena uz potrebno razjašnjenje značenja i smisla iste, a sve kako je predmetni Ugovor već bio unaprijed pripremljen od strane tuženika. Ističe da tužitelj prilikom sklapanja predmetno Ugovora nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj navedene odredbe niti mu je ista bila objašnjena od strane tuženika, a što je s obzirom na položaj tužitelja kao potrošača i apsolutnog laika nesporno bilo potrebno. Takvim postupanjem tuženika prouzročena je neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Uz to, plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 1,000 % od iznosa kredita uzrokuje očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, budući da je tuženik nakon terećenja po osnovi ulazne naknade iz odobrenog kreditnog iznosa tužitelju obračunavao i zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, iako je istom faktički isplatio drugi manji iznos kredita za 1,000 %. Ističe da je tužitelj u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni Ugovor nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u stambenu svrhu odnosno radi kupovine nekretnine, kako to i proizlazi iz čl. 3. Ugovora o kreditu.
3. Ističe da se prema čl. 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog Ugovora trgovca, kao što to jest slučaj s Ugovorom o kreditu sklopljenim između tužitelja i tuženika. Uzimajući u obzir sve navedeno, ugovorna odredba o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanju kredita jest nepoštena ugovorna odredba te je ista sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03 ništetna.
4. Ističe nadalje da je nesporno da je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita koju je tužitelj platio 9.5.2007. godine u iznosu od 518,98 EUR / 3.910,28 kn prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, a iz kojeg razloga je sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03, sve u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Odredbom čl. 323. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti sve ono što je primila na temelju takva Ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu naplaćivanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 518,98 EUR 3.910,28 kn te je tužitelj na kraju postavio tužbeni zahtjev kao u izreci.
5. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti spori osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, dok ne osporava visinu potraživanja s osnove naplaćene naknade za obradu kredita u visini od 518,98 EUR / 3.910,28 kn. Tuženik nadalje ističe da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji svoj status potrošača. Ističe da je ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te da tužbeni zahtjev nije osnovan. Nadalje, ističe i prigovor zastare, jer je naknada naplaćena 9.5.2007. godine. Predlaže sudu da se tužba odbaci, podredno da se odbiju tužbeni zahtjevi tužitelja.
6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 423-424) te je izvršio uvid u pregled prometa po partiji kredita (list 7-23), u Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/ 51400607-5103545758 (list 26-301), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5103545758 (list 32-39), u obavijest o promjeni kamatne stope (list 40), u otplatni plan (list 41-54), u obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu (list 55-56), u obavijest o povećanju kamatne stope (list 57), u obavijest o kreditu (list 58), u otplatni plan (list 59- 60), u obavijest o kreditu za razdoblje do 30.6.2016. godine (list 61), u presudu Županijskog suda u Splitu broj: Gž-617/2022-3 (list 62-65), u Direktivu vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima (list 66- 7169), u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj: 15 Gž-2154/2022-2 (list 72-80), u presudu Župaijskog suda u Zagrebu broj: 25 Gž-2047/2022-2 (list 81-87), u obračun naknade za bankarske usluge (list 100), u proces obrade kredita (list 115-116), u uvjete stambenog kredita (list 117-139), u izvod iz zapisnika Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5.3.2004. godine (list 140), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj:
5103545758 (list 141-148), u izjavu – običnu zadužnicu (list 149-150), u izjavu suglasnosti o zapljeni (list 151-156), u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/ 51400607-5103545758 (list 157-164), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj. 2371 k. o. [katastarska općina] (list 165-166), u mjenice (list 167-173), u otplatni plan (list 174-175), u izjavu (list 176), u zapisnik o primopredaji instrumenata osiguranja (list 177), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5103545758 (list 178-185), u rješenje o nasljeđivanju broj: O-290/12 UPP/OS – 70/12-9 (list 196-198), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 199-200), u obrazac za prihvat izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR (list 201-202), u preslik osobne iskaznice (list 203-204), u izjavu – običnu zadužnicu (list 205-206), u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 207- 208), u rješenje o nasljeđivanju broj: O-290/12 UPP/OS – 70/12-9 (list 209-211), u obrazac za prihvat izračuna konverzije (list 212-213), u izračun konverzije kredita broj:
5103545758 (list 214), u Aneks broj 1 Ugovora o kreditu broj: 5103545758 (list 215- 220), u kreditni spis – opći dio (list 223-232).
7. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu 2402006-1031262160/51400607- 5103545758 od 5.5.2007. godine (list 26-301) zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, utvrđeno je da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu – stambeni kredit građana za kupovinu nekretnine u iznosu od 88.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunate po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Kredit je odobren na rok vraćanja od 180 mjeseci, a otplata kredita dospijeva svakog 1.-og u mjesecu. Kamatna stopa po predmetnom kreditu je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 4,500 % godišnje i obračunava se primjenom proporcionalne metode. Prema točki 10. predmetnog Ugovora za obradu zahtjeva i odobravanja kredita korisnik kredita je dužan prije korištenja kredita platiti naknadu od 1,000 % na iznos kredita odnosno minimalno 200,00 kn obračunate s danom Ugovora. Obračunati iznos naknade se plaća prilikom isplate plasmana.
8. Prema iskazu tužitelja (list 423-424) kredit je podigao kao stambeni kredit za kupnju kuće u kojoj sada živi, a bio je na rok otplate 15 godina. Kamatna stopa po predmetnom kreditu je promjenjiva, a kredit je vraćao u mjesečnim anuitetima po tečaju CHF na dan otplate. U banci su mu prije zaključenja Ugovora o kreditu rekli da od kredita treba platiti naknadu, a nisu mu rekli koliko ta naknada iznosi. Bilo je govora da ako ne plati naknadu, da neće moći dobiti niti kredit. Sjeća se da je dobio uplatnice i da tu naknadu treba platiti. Nitko mu nije rekao na što se odnosi naknada, samo je uvjet da se ta naknada plati kako bi mogao dalje kredit realizirati. Predmetni kredit je bio po sistemu "uzmi ili ostavi" te on nije mogao u banci ništa utjecati niti pregovarati. Ovaj Ugovor o kreditu je napravljen na obrascu banke te se tu nije moglo ništa mijenjati.
9. Kako je prema navedenom Ugovoru i iskazu tužitelja kredit podigao kao stambeni kredit za kupnju kuće koja mu je bila potrebna za stanovanje te gdje i danas živi, ocjena je ovoga suda da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14 – dalje: ZOZP), kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, da je predmetni kredit zaključio kao potrošač te da se ovdje radi o potrošačkom ugovoru.
10. Odredbe Ugovora gdje je ugovor već bio pripremljen za potpisivanje i gdje se o odredbama ugovora nije moglo pojedinačno pregovarati, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, gdje potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, temeljem čl. 96. ZOZP smatraju se nepoštenima, a temeljem čl. 102. st. 2.
ZOZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
11. Kako se o odredbi Ugovora za obradu zahtjeva i odobravanje kredita kojom je utvrđena visina naknade za obavljanje bankarskih usluga i koja je iznosila 1,000 % na iznos kredita odnosno minimalno 200,00 kn nije posebno pregovaralo, te je ta odredba već bila utvrđena na unaprijed pripremljenom ugovoru, što proizlazi i iz iskaza tužitelja, a tijekom postupka tuženik nije obrazložio osnov za utvrđenje tih troškova, ista je nepoštena, a time i ništetna. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade utvrđene pod točkom 10. Ugovora o kreditu (list 26-31) te je donio odluku kao pod točkom I. izreke presude.
12. Kako je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu utvrđenu pod točkom 10. Ugovora o kreditu (list 26-31), a tužitelj je tuženiku temeljem te ništetne odredbe Ugovora dana 9.5.2007. godine (list 25) isplatio naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3.910,28 kn što je prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR iznosilo 518,98 EUR, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti Ugovora dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetne odredbe. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
13. U ovome slučaju osnova plaćanja naknade za obradu zahtjeva temeljena na Ugovoru o kreditu je otpala utvrđenjem ništetnih tih odredbi Ugovora, te je tuženik temeljem čl. 1111. ZOO-a obvezan izvršiti povrat primljenih novčanih sredstava, sukladno čl. 1015. ZOO-a kao nepošten stjecatelj s zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.
14. Između stranaka nije bila sporna visina plaćene naknade dana 9.5.2007. godine u iznosu od 518,98 EUR. Kako je naknada za obradu zahtjeva utvrđena ništetnom, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom II. izreke presude.
15. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što je sukladno pravnom shvaćanju utvrđenom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022. godine. Prema navedenom shvaćanju tražbina tužitelja nije mogla zastarjeti jer zastarijevanje počinje teći tek po pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost. Kako je ništetnost utvrđena ovom odlukom, potraživanje tužitelja nije moglo zastarjeti.
16. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 990,58 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 100,00 EUR, od troškova zastupanja na tri rasprave održane 10.12.2024., 23.1.2025. i 4.11.2025. godine u iznosu od 300,00 EUR, od troškova zastupanja na ročištu za objavu presude od 19.12.2025. godine u iznosu od 50,00 EUR, od troškova sastava tri potrebna obrazložena podneska od 26.1.2024., 9.12.2024. i 9.2.2025. godine u iznosu od 300,00 EUR, od troškova zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR, od PDV-a u iznosu od 187,50 EUR, te od sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 53,08 EUR. Kako je tužitelj uspio u sporu, tuženik mu je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) dužan platiti navedene troškove zajedno s zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.
17. Stoga je odlučeno kao u izreci.
U Slatini 19. prosinca 2025.
Sudac:
Zoran Šljivac
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. Tužitelj po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, Horvatova ulica 80A,
2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko,
Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6.
