REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10000 ZAGREB

Poslovni broj: Pr-307/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste CI, u pravnoj stvari I-tužitelja GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika DUKAT mliječna industrija d.d., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 25457712630, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik u Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika UI, odvjetničke vježbenice, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija d.d. da I-tužitelju GI isplati iznos od 2.261,77 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 20,26 EUR od 16.2.2020. pa do isplate

- na iznos od 48,64 EUR od 16.6.2020. pa do isplate

- na iznos od 220,16 EUR od 16.9.2020. pa do isplate

- na iznos od 59,38 EUR od 16.11.2020. pa do isplate

- na iznos od 61,06 EUR od 16.2.2021. pa do isplate

- na iznos od 69,69 EUR od 16.4.2021. pa do isplate

- na iznos od 32,07 EUR od 16.5.2021. pa do isplate

- na iznos od 110,26 EUR od 16.8.2021. pa do isplate

- na iznos od 141,39 EUR od 16.10.2021. pa do isplate

- na iznos od 39,30 EUR od 16.1.2022. pa do isplate

- na iznos od 33,76 EUR od 16.2.2022. pa do isplate

- na iznos od 55,76 EUR od 16.6.2022. pa do isplate

- na iznos od 206,20 EUR od 16.9.2022. pa do isplate

- na iznos od 45,42 EUR od 16.11.2022. pa do isplate

- na iznos od 124,74 EUR od 16.5.2023. pa do isplate

- na iznos od 82,94 EUR od 16.7.2023. pa do isplate

- na iznos od 385,95 EUR od 16.8.2023. pa do isplate

- na iznos od 375,11 EUR od 16.10.2023. pa do isplate

- na iznos od 38,02 EUR od 16.1.2024. pa do isplate

- na iznos od 8,17 EUR od 16.5.2024. pa do isplate

- na iznos od 60,94 EUR od 16.7.2024. pa do isplate

- na iznos od 42,25 EUR od 16.9.2024. pa do isplate

- na iznos od 0,30 EUR od 16.11.2024. pa do isplate

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 694,87 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DUKAT mliječna industrija d.d. da II-tužitelju EI isplati iznos od 3.011,24 EUR bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 64,10 EUR od 16.5.2020. pa do isplate

- na iznos od 173,55 EUR od 16.7.2020. pa do isplate

- na iznos od 82,50 EUR od 16.8.2020. pa do isplate

- na iznos od 96,72 EUR od 16.9.2020. pa do isplate

- na iznos od 16,17 EUR od 16.10.2020. pa do isplate

- na iznos od 53,30 EUR od 16.11.2020. pa do isplate

- na iznos od 57,37 EUR od 16.12.2020. pa do isplate

- na iznos od 68,79 EUR od 16.5.2021. pa do isplate

- na iznos od 91,04 EUR od 16.7.2021. pa do isplate

- na iznos od 249,15 EUR od 16.8.2021. pa do isplate

- na iznos od 112,30 EUR od 16.11.2021. pa do isplate

- na iznos od 138,05 EUR od 16.4.2022. pa do isplate

- na iznos od 148,40 EUR od 16.6.2022. pa do isplate

- na iznos od 445,60 EUR od 16.8.2022. pa do isplate

- na iznos od 52,44 EUR od 16.10.2022. pa do isplate

- na iznos od 273,26 EUR od 16.6.2023. pa do isplate

- na iznos od 333,70 EUR od 16.7.2023. pa do isplate

- na iznos od 360,51 EUR od 16.8.2023. pa do isplate

- na iznos od 60,60 EUR od 16.12.2023. pa do isplate

- na iznos od 10,96 EUR od 16.1.2024. pa do isplate

- na iznos od 40,41 EUR od 16.4.2024. pa do isplate

- na iznos od 82,32 EUR od 16.7.2024. pa do isplate

prema stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, izuzev isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i parnični trošak u iznosu od 793,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenih zahtjeva I-tužitelja i II-tužitelja preko dosuđenih iznosa iz točke I. i II. izreke presude.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su zaposleni kod tuženika na temelju sklopljenog ugovora o radu od 1. kolovoza 2024. kao i svih ranije sklopljenih ugovora o radu. Tuženik je u utuženom razdoblju koje obuhvaća period 2020. - 2024. godine neispravno obračunavao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, jer ju nije obračunavao u skladu s odredbom članka 81. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje u tekstu: ZR). Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, a u vezi s odredbom članka 9. stavka 2. i 3. ZR, koja predstavlja jedno od temeljnih načela radnog prava, nedvojbeno proizlazi da se prava iz radnog odnosa ne mogu regulirati niti ugovoriti u nepovoljnijem opsegu za radnika od onoga propisanog zakonom, osim ako je to izričito dopušteno. U konkretnom slučaju, nije dopušteno utvrditi naknadu plaće za godišnji odmor u visini nižoj od one propisane člankom 81. ZR-a. Tuženik prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca, što predstavlja povredu odredbe članka 81. ZR-a. Posljedica toga je da je tuženik tužiteljima u razdoblju od siječnja 2020. godine do listopad 2024. s dospijećem u studenom 2024. na ime naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora isplatio iznos manji od iznosa koji mu po zakonu pripada. S tim u vezi tužitelji imaju pravo na isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za utuženi period, u skladu s odredbom članka 81. ZR, i to I-tužitelj u iznosu od 4.188,22 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake pojedine naknade plaće do isplate te II-tužitelj u iznosu od 4.458,55 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake pojedine naknade plaće do isplate, uz naknadu parničnih troškova sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.1. I i II-tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevima, podneskom od 27. srpnja 2025., postavljenim u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, potražuju ukupne iznose kao u izreci, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate te trošak parničnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbe tuženik navodi da osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je II-tužitelju EI radni odnos prestao prije podnošenja tužbe 26. siječnja 2025. Tužbe se u bitnom temelje na tvrdnji da tuženik kao poslodavac prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor nije uračunavao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad u prethodna tri mjeseca i da je time postupao protivno čl. 81. Zakona o radu. U odnosu na navedeno, uvodno valja istaknuti da čl. 81. Zakona o radu iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora veže uz iznos prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca. Dakle, prilikom obračuna naknade plaće uzimaju se u obzir samo ona primanja koja se isplaćuju na mjesečnoj razini i koja imaju karakter plaće. Odredbom čl. 90.a Zakona o radu definirani su primici radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatraju plaćom i koji stoga ne ulaze u obračun naknade plaće za godišnji odmor, što tužitelj nije uzeo u obzir. Radi izbjegavanja dvojbe, tuženik ističe da osporava pravilnost izračuna navodne razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Dodatno se napominje da prema poreznim propisima tužitelj nema pravo tražiti zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza sadržane u utuženim bruto iznosima (tako i Vrhovni sud u presudi Rev 805/2021 od 29. ožujka 2022.). Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da naslovni sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev te naloži tužiteljima da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak uvećan za zatezne kamate koje teku od prvostupanjske presude do isplate.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na trećoj sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021. donio pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-16/2021-8 koje glasi: "Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika." Tuženik se u podnesku od 20. kolovoza 2025. protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Naime, podneskom od 27. srpnja 2025. I-tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno postavljenih u tužbi 4.188,22 EUR na 2.261,77 EUR, a II-tužitelj sa prvotno postavljenih 4.458,55 EUR na 3.011,24 EUR. Kako su u ovom slučaju tužbeni zahtjevi smanjeni, odnosno tužbe u navedenom dijelu povučene nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje nema mjesta donošenju rješenja o povlačenju tužbe već je valjalo ovom presudom u cijelosti odlučiti o postavljenim tužbenim zahtjevima.

4. Tijekom postupka izvršen uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme za I- tužitelja GI (str. 6 – 7 spisa), platne liste za I-tužitelja (str. 8-124 spisa), ugovor o radu za II-tužitelja EI (str.137-138 spisa), platne liste za II- tužitelja (str.140- 254 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (str.268-278 spisa), te se sudska vještakinja i dodatno očitovala podneskom od 10. studenog 2025. (str.329 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23

- dalje ZPP), sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi djelomično osnovani.

6. Među strankama nije sporno da su tužitelji u utuženom razdoblju radili kod tuženika.

7. Sporno je da je li tuženik tužiteljima u utuženom razdoblju pravilno obračunavao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora te visina te naknade.

8. Čl. 90. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da je poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, dok je čl. 92. st. 4. istog propisano da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

9. Čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 45/23, 64/23 – dalje: ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10. Čl. 90. st. 3. ZR-a propisano je da se plaća može sastojati od 1. osnovne odnosno ugovorene plaće, 2. dodataka i 3. ostalih primitaka, dok je st. 4. istog članka propisano da su dodaci iz st. 3. točke 2. ovoga članka novčani primitci radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i koje ostvaruje neovisno o efektivnom radu (uvećanje za navršene godine radnog staža i sl.), odnosno koje je u skladu sa propisanim, utvrđenim ili ugovorenim kriterijima ili visini ostvaruje ovisno o ostvarenim rezultatima rada i radnoj uspješnosti (stimulacija i sl.) Prema st. 6. istog članka ostali primici radnika iz st. 3. toč. 3. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

11. Čl. 90.a st.1. ZR-a propisano je da su primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa: 1. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.); 2. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška. Stavkom 2. istog članka propisano je da se primici iz stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona, ne smatraju plaćom iz članka 90. ovoga Zakona.

12. Čl. 94. st.1. ZR-a propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50 %.

13. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijsko vještačenje d.o.o. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 16. lipnja 2025. proizlazi da je n a zahtjev suda vještakinja izvršila uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je stavljena na raspolaganje vještaku.

13.1. Sudska vještakinja je analizom dokumentacije u spisu za I-tužitelja GI utvrdila da je tuženik prilikom obračuna naknade za godišnji odmor uzimao u obzir dodatak za radni staž, dodatak za prehranu, dodatak na osnovicu te dodatak za otežane uvjete rada, odnosno prilikom obračuna navedenih dodataka tuženik je koristio mjesečni fond sati, a koji sati u sebi sadrže i sate na koje radnik ima pravo na punu naknadu kao da je radio (uključujući sate godišnjeg odmora), dok nije uzeo u obzir dodatak za rad u drugoj i trećoj smjeni, dodatak za prekovremeni rad, dodatak za rad blagdanom i nedjeljom, nagradu za radne rezultate.

13.2. U odnosu na II-tužitelja EI sudska vještakinja je analizom dokumentacije utvrdila da je tuženik prilikom obračuna naknade za godišnji odmor uzimao u obzir dodatak za radni staž, dodatak za prehranu, dodatak na osnovicu te dodatak za otežane uvjete rada, odnosno prilikom obračuna navedenih dodataka tuženik je koristio mjesečni fond sati, a koji sati u sebi sadrže i sate na koje radnik ima pravo na punu naknadu kao da je radio (uključujući sate godišnjeg odmora), dok nije uzeo u obzir dodatak za rad u drugoj i trećoj smjeni, dodatak za prekovremeni rad, dodatak za rad blagdanom i nedjeljom, nagradu za radne rezultate.

13.3. Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještakinja je dala mišljenje da za I-t užitelja GI razdoblje od 1. siječnja 2020. do 30. studenog 2024. godine manje obračunata naknada za godišnji odmor temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca, uzimajući u obzir sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, iznosi 2.261,77 EUR (Tabela 1. stupac ‘17’). U odnosu na II t užitelja EI

a razdoblje od 1. travnja 2020. do 30. studenog 2024. godine manje obračunata naknada za godišnji odmor temeljem prosječne mjesečne plaće obračunate i isplaćene u prethodna tri mjeseca, uzimajući u obzir sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, iznosi 3.011,24 EUR (Tabela 2. stupac ‘17’).

14. Obzirom je tuženik u podnesku od 3. srpnja 2025. istaknuo prigovore na nalaz i mišljenje i to da su obračunom obuhvaćeni i određeni iznosi koji, po svojoj prirodi, ne mogu predstavljati naknadu za rad, a riječ je o primanjima koja se ne isplaćuju redovito na mjesečnoj razini poput jednokratne nagrade neto radi čega se ne mogu smatrati naknadom za rad, vještakinja se dopunski očitovala podneskom 10. studenog 2025. u kojem je navela da vještak nije donosio bilo koje zaključke pravne prirode već dao izračune na način kako mu je to Sud dao zadatak. Prilikom izračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora korišteni su iznosi bruto plaće kako su oni iskazani na isplatnim listama, dok su jednokratne nagrade uključene u izračun jedino ukoliko su one bile iskazane u bruto iznosu kao dio bruto plaće. Slijedom navedenog, vještak je sve izračune izvršio na način kako je to od njega zatraženo te ostaje pri danom nalazu i mišljenju u cijelosti.

15. U odnosu na prigovore tuženika o tome što sve ulazi u naknadu za godišnji odmor, odnosno koji se svi primici uključuju u naknadu za godišnji odmor, sud je isto cijenio na temelju gore citiranih čl. 81., čl. 90., čl. 90.a i čl. 94. st.1. ZR-a te utvrdio da su navedeni i od strane sudske vještakinje izračunati dodaci obvezni dodaci na plaću koje poslodavac radniku obvezno treba obračunati ako radi u navedenim oblicima radnog vremena. Po stajalištu ovog suda dodatkom na plaću, između ostalog, može se smatrati i primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika (tzv. stimulacija, odnosno varijabilni dio plaće) pri čemu takav dodatak mora odgovarati navedenoj definiciji plaće koja zahtjeva kumulativno ispunjenje obaju kriterija, tj. da je riječ o primitku za obavljeni rad i da je riječ o primitku za određeni mjesec. Dakle, nagrada za radne rezultate za I-tužitelja i II- tužitelja smatra se plaćom i to dodatkom definiranim čl. 90. st. 4. ZR-a jer je ispunjen kriterij redovitosti isplate takva materijalna prava i primitkom za obavljeni rad određenog mjeseca. Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju svi primici za I-tužitelja i II-tužitelja smatraju redovnom plaćom za rad pravilno je vještakinja uzela u obzir prosječnu mjesečnu plaću I-tužitelja i II-tužitelja, koje su im isplaćene u tri mjeseca prije nego što su koristili godišnji odmor.

16. Stoga je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković od 16. lipnja 2025. jer je isti sačinjen nakon pribave i uvida u svu relevantnu dokumentaciju te je isti logičan, obrazložen i sačinjen sukladno pravilima struke.

17. Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno sud je usvojio tužbene zahtjeve u visini određenoj prema Tabeli 1, stupac 17 za I-tužitelja GI i prema Tabeli 2, stupac 17 za II-tužitelja EI, dok je s preostalim dijelom tužbene zahtjeve valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I., II. i III. izreke presude.

18. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće tužiteljima su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZR-a, sve kao u izreci.

19. Pri tome valja reći da sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

20. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a prema vrijednosti tužbenih zahtjeva. Budući da je svaki pojedini tužitelj radi ostvarenja predmetnog prava iz radnog odnosa pokrenuo pred prvostupanjskim sudom zaseban parnični postupak, to je i nastale troškove tužbe valjalo dosuditi pojedinačno svakom od tužitelja. Tako tužiteljima pripada trošak zastupanja po punomoćniku po Tbr. 7/1 i to po 100 bodova odnosno 200,00 EUR uz PDV od 25% dakle 250,00 EUR svakog tužitelja posebno.

22. Nakon donošenja rješenja o spajanju parnica, a budući su tužitelji zastupani po istom punomoćniku, pripada im pravo na trošak zastupanja po odvjetniku za svaku poduzetu radnju uvećanu prema Tbr. 36, tj. uz povišenje za 10 %. Tako im je priznat trošak zastupanja na ročištu 17. travnja 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova, trošak sastava podneska od 27. srpnja 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 11. prosinca 2025. po Tbr. 9/1 - 100 bodova, te za ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova odnosno ukupno 350,00 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 700,00 EUR, a što uz PDV ukupno iznosi 875,00 EUR te uz uvećanje od 10% iznosi 962,50 EUR, a što valja podijeliti na dva tužitelja, tako da je svakom valjalo dosuditi 481,25 EUR. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je I i II-tužitelju dosuditi iznos od 731,25 EUR pojedinačno.

22.1. Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 25. travnja 2025. jer istim samo dostavljaju dokaz o uplati predujma za vještačenje, dok trošak sastava podneska od 17. listopada 2025. nije priznat, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a, obzirom nije bio potreban za vođenje parnice.

22.2. Tužitelji su po osnovi u cijelosti uspjeli, a po visini I-tužitelj GI u omjeru od 54 % (od zatraženih 4.188,22 EUR uspio sa iznosom 2.261,77 EUR) odnosno uspio je u omjeru 77% (100%+54 %=154%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 23%, pa kada se od uspjeha I- tužitelja odbije uspjeh tuženika proizlazi da je I-tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 54 %.

22.3. II-tužitelj EI uspio je po visini u omjeru od 67,54 % (od zatraženih 4.458,55 EUR uspio sa iznosom 3.011,24 EUR) odnosno uspio je u omjeru 83,77% (100%+67,54%=167,54%:2), dok je tuženik uspio u omjeru od 16,23 %, pa kada se od uspjeha II- tužitelja odbije uspjeh tuženika, proizlazi da je II-tužitelj uspio u konačnici u omjeru od 67,54 %.

22.4. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi I-tužitelju GI troškove parničnog postupka u omjeru od 54 % odnosno u iznosu od 394,87 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je I-tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 694,87 EUR.

22.5. Nadalje, valjalo je naložiti tuženiku da naknadi II-tužitelju EI troškove parničnog postupka u omjeru od 67,54 % odnosno u iznosu od 493,88 EUR. Navedenom iznosu dodan je trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR pa je I-tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 793,88 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova valjalo odbiti.

26. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

27. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.