Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-277/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ĆR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Miji Mihelčić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika TR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Vujičiću, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj: 35 P- 49/2023-17 od 21. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj: 35 P-49/2023-17 od 21. prosinca 2023. u pobijanom dijelu: a) pod točkom I. izreke,

b) pod točkom II. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 122,28 eura / 921,43 kuna[1] sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 2,61 eura / 19,66 kuna od 28. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 2,61 eura / 19,66 kuna od 20. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 2,07 eura / 15,62 kuna od 29. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 3,19 eura / 24,07 kuna od 29. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 58,62 eura / 441,71 kuna od 8. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 53,18 eura / 400,71 kuna od 1. lipnja 2022. do isplate. c) pod točkom IV. izreke,

d) pod točkom V. izreke,

e) pod točkom VI. izreke.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo, poslovni broj: 35 P-49/2023-17 od 21. prosinca 2023. u dijelu pod točkom II. izreke, i to baš u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4,15 eura / 31,25 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos, na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj s osnova naknade parničnog troška sastava žalbe i sudske pristojbe koja se plaća na žalbu isplati ukupan iznos od 379,50 eura.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak sastava odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 1.393,59 eura /10.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno dospjele iznose od dana dospijeća do isplate. U točki II. izreke prvostupanjski je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od ukupno 166,44 eura / 952,68 kuna sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno dospjele iznose od dana dospijeća do isplate. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 85,53 eura /664,41 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos. U točki IV. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da isplati tužitelju s ovog osnova iznos od 1.125,42 eura / 8.479,48 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. U točki V. izreke prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja za daljnjim parničnim troškom. Konačno, prvostupanjski je sud u točki VI. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

2. Protiv prvostupanjske presude, i to dijelu pod točkama I., II., IV., V. i VI. izreke, tuženik je podnio žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22,. 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan odnosno podredno da ju ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.393,59 eura sa zateznim kamatama s osnova neplaćene najamnine i iznosa od 166,44 eura sa zateznim kamatama s osnova neplaćenih režijskih troškova.

6. Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu najamnine jer da nije cijenio dostavljene platne podatke. Također tuženik navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o troškovima režija jer da ga je prvostupanjski sud obvezao na plaćanje režija za razdoblje u kojem uopće nije boravio u stanu koji je bio predmet najma. Također tuženik smatra da prvostupanjski sud nije dostatno obrazložio zašto nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje ŽR.

7. Žalbenim razlozima tuženika, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, osim u dijelu u kojem je odlučeno kao pod točkom II. izreke drugostupanjske presude, što će biti obrazloženo u daljnjem dijelu ove drugostupanjske odluke.

8. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tuženik u žalbi posebno ukazuje) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da su tužitelj i tuženik 5. prosinca 2020. sklopili ugovor o najmu stana u [adresa], sa slobodno ugovorenom najamninom, što među strankama nije sporno,

- da je iznos mjesečne najamnine iznosio 400 eura/3.000,00 kuna

- da je za vrijeme predmetnog ugovornog odnosa tuženik bio u obvezi plaćati troškove režija,

- da je ugovor o najmu predmetnog stana trajao od 5. prosinca 2020. do 15. travnja 2022.,

- da je za šesnaest i pol mjeseci najma tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju ukupan iznos od 6.569,77 eura / 49,500,00 kuna (3.000,00 kuna mjesečna najamnina × 16 mjeseci + 1.500,00 kuna pola mjesečne najamnine = 49.500,00 kuna / 6.569,77 eura),

- da je tuženik isplatio tužitelju s osnova najamnine 5.176,19 eura/ 39.000,00 kuna,

- da je tuženik dužan platiti tužitelju 1.393,59 eura / 10.500,00 kuna s osnova neplaćene najamnine sa zateznim kamatama,

- da je po osnovu neplaćenih režija za vrijeme trajanja ugovora o najmu stana tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 126,44 eura / 952,68 kuna sa zateznim kamatama.

10. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je tuženik dužan podmiriti utuženu tražbinu s osnova najamnine u iznosu od 1.393,59 eura i tražbinu s osnova neplaćenih računa za režije u iznosu od 126,44 eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, pa je u stoga prihvatio tužbeni zahtjev.

11. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu tužitelju iznosa od 4,14 eura/31,25 kuna s osnova troškova režija za električnu struju.

12. Odredbom članka 3. stavak 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96., 48/98., 66/98, 22/06., 68/18., 105/20, dalje ZNS) propisano je da se Ugovorom o najmu stana obvezuje najmodavac predati stan za stanovanje najmoprimcu uz za to određenu najamninu.

Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje ZOO) propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da prvostupanjski sud nije cijenio potvrde o plaćanju najamnine od 17. veljače 2022. i 21. ožujka 2022. za koje tuženik tvrdi da su dokaz o podmirenju najamnine za siječanj, veljaču i ožujak 2022.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno izvršio analizu svih dostavljenih potvrda o plaćanju na način da je matematički utvrdio da zbroj svih potvrda o plaćanju koje su u spis dostavili i tužitelj i tuženik iznosi 33.000,00 kuna. Tom iznosu je prvostupanjski sud dodao iznos dvije najamnine plaćene na ruke tužitelja, što ukupno iznosi 39.000,00 kuna / 5.176,18 eura (33.000,00 kuna + 6.000,00 kuna = 39.000,00 kuna). Za razliku najamnine od 1.393,59 eura / 10.500,00 kuna tuženik nije dokazao da ju je podmirio tužitelju.

Za istaknuti je i to da potvrde o plaćanju koje je tuženik dostavio u spis sadrže samo naznaku da se radi o plaćanju najamnine, ali ne i za koje mjesece. Stoga je, kad se uzme u obzir zbroj plaćenih najamnina, logičan navod tužitelja da je uplatama od 17. veljače 2022. i 21. ožujka 2022. tuženik podmirio ranija dugovanja s osnova neplaćene najamnine.

14. Neosnovan je i žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje ŽR. Naime, prvostupanjski sud je u odlomku 9. obrazloženja pobijane presude obrazložio kako je navedena svjedokinja neuvjerljivo iskazivala, a što prvenstveno proizlazi iz činjenice da nije znala koliko je iznosila mjesečna najamnina, ovo kod činjenice da je kazivala kako je i ona plaćala tužitelju najamninu u ime tuženika. Navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda kao logično prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tuženika dijelomično odbiti kao neosnovanu te dijelomično potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke. Stoga je odlučeno kao u točki I.a) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

16. U pogledu žalbenog navoda da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o troškovima režija za navesti je slijedeće.

17. U odlomcima 10. i 10.1. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski je sud obrazložio troškove režija koje tuženik nije podmirio za vrijeme trajanja ugovora o najmu stana, tako da se iznos:

- od 58,62 eura /441,71 kuna odnosi na trošak komunalne usluge za razdoblje od 30. travnja 2021. do 8. travnja 2022., što proizlazi iz priloženog računa tvrtke Usluga Poreč d.o.o. za komunalne poslove (str. 11. spisa),

- od 2,61 eura / 19,66 kuna odnosi na račun za struju za siječanj 2021. (potvrda o plaćanju na str. 17. spisa),

- od 2,61 eura / 19,66 kuna odnosi na račun za struju za ožujak 2021. (potvrda o plaćanju na str. 17. spisa koja se odnosi na račun za struju od 1. studenog 2020. do 31. prosinca 2020. u ukupnom iznosu od 57,78 kuna tako da iznos od 2,61 eura / 19,66 kuna predstavlja razmjerni dio koji se odnosi na razdoblje nakon 5. prosinca 2020.),

- od 3,19 eura / 24,07 kuna odnosi na račun za struju za prosinac 2020. (potvrda o plaćanju na str. 17. spisa),

- od 53,18 eura / 400,71 kuna odnosi na račun za struju za plaćanje duga po opomeni i to duga dospjelog u ožujku i travnju 2022. (opomena na str. 16. spisa).

18. Međutim, u pogledu računa za struju od 6,22 eura / 46,87 kuna za navesti je da se taj iznos odnosi na račun za struju za razdoblje od 5. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. (potvrda o plaćanju na str. 17. spisa). Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan samo u razmjernom dijelu koji se odnosi na razdoblje nakon prosinca 2020., dakle za iznos od 2,07/eura /15,62 kuna. Na taj iznos pripadaju zatezne kamate od 29. siječnja 2021.

19. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev s osnova računa za režije ukazuje se osnovanim do iznosa od 122,28 eura / 921,43 kuna sa zateznim kamatama na taj iznos pa je odlučeno kao u točki I.b) izreke ove drugostupanjske presude, a ovo u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

20. Međutim, za iznos od 4,15 eura / 31,25 kuna po osnovu računa za struju tužbeni zahtjev nije osnovan, jer se ne odnosi na razdoblje trajanja ugovora o najmu stana, kako to pravilno prigovora tuženik. Stoga je u tom dijelu bilo potrebno prihvati žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjski presudu na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo u suglasju s odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a.

21. Prvostupanjski je sud odluku o parničkom trošku pravilno i zakonito donio pod točkama IV., V. i VI. izreke presude pozivajući se pri tome na odredbe članka 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, te na odgovarajuće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.). Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek odlučit će o troškovima postupka jednom odlukom. No, kako je u konkretnom slučaju prvostupanjska presuda preinačena tek u neznatnom dijelu (za 4,15 eura), to nije bilo potrebno donositi novu oduku o parničnom trošku jer ova preinaka presude nije bila od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke o parničnom trošku. Stoga je odlučeno je kao u točkama I.c), I.d) i I.e) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

22. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava i podnošenja žalbe ovaj drugostupanjski je sud odbio kao neosnovan u smislu odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a s obzirom da je tuženik uspio sa žalbom samo u neznatnom dijelu. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu ovaj sud je odbio kao neosnovan primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje parnice. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.

U Splitu 19. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić