REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-507/2022-37

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po predsjedniku vijeća Edhemu Kapetanoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijane Nujić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RS, zbog kaznenih djela iz članka 118. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.: dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 5. svibnja 2022. broj KO-DO- 181/2022, izmijenjene na raspravi 22. rujna 2025. te 16. prosinca 2025., nakon javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisustvu zamjenice ODO u Novom Zagrebu NS, optuženog RS i branitelja optuženika, odvjetnika Nina Ćosića, 19. prosinca 2025. u odsustvu uredno pozvanih stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženi RS, sin R i N, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1976., državljanin Republike Hrvatske, građevinski tehničar, sa završenom SSS, zaposlen u TD Baričević d.o.o., s mjesečnim primanjima u iznosu 1.100,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, bez djece, bez vojnog čina i odlikovanja, bez imovine, vodi se drugi kazneni postupak zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11, kazneno i prekršajno neosuđivan

k r i v  j e

I. što je:

u vremenu od 24. studenog 2020. do 3. ožujka 2021., u [adresa], u obiteljskoj kući bio fizički nasilan prema svojoj majci SS, koja je nepokretna ležala u krevetu te pristajući da je teško tjelesno ozljedi, istu najmanje 5 puta udarao tupotvrdim sredstvom po glavi i tijelu uslijed čega je ista zadobila povrede u vidu krvnog podljeva iznad lijeve obrve, krvnog podljeva lijeve uške, krvnog podljeva u području spoja stidnih kostiju, krvnog podljeva u području desnog kuka, a neutvrđenog dana krajem siječnja 2021., istoj izvrtao desnu ruku uslijed čega je SS zadobila povredu u vidu prednjeg iščašenja desnog ramenog zgloba s prijelomom glenoida, koje povrede su utvrđene po hospitalizaciji iste 3. ožujka 2021. u KBC Zagreb i u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

II. -dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

-čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom, opisano u članku 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11 optuženi RS se primjenom članka 48. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

Na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženom RS se izriče djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je optuženik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 4 (četiri) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora koju izvršava uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 3. ožujka 2025. do 5. ožujka 2025. kada je pušten na slobodu.

V. Na temelju članka 452. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje ZKP/08) od optuženika se odbija optužba da bi

u vremenskom razdoblju od točno neutvrđenog dana rujna 2020. do 20. rujna 2020., u [adresa], u obiteljskoj kući, pristajući da teško tjelesno ozljedi svoju majku SS, koja je ležala u krevetu nepokretna, istoj prvo na neutvrđen način nanio povredu u vidu prijeloma prednjeg kraka 3. rebra lijevo, a potom joj jednim udarcem tupotvrdim sredstvom nanio ozljede u vidu prijeloma prednjeg kraka 8., 9. (s pomakom) i 10. desnog rebra te je najmanje 5 puta udarao po glavi i tijelu, kao i stiskao prstima šaka po nadlakticama, uslijed čega je ista zadobila povrede u vidu krvnog podljeva donje vjeđe lijevog oka, krvnog podljeva u području tijela donje čeljusti lijevo, krvnog podljeva desne bočne strane trupa, četiri krvna podljeva prednje i vanjske strane desne nadlaktice, koje povrede su u svojoj ukupnosti teške naravi i koje su 20. rujna 2020. utvrđene u KBC Zagreb kada je ista hospitalizirana,

-dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

-pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom, opisano u članku 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11.

VI. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi sa stavkom 1. ZKP/08 optuženik se u cijelosti oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.

Obrazloženje

1. ODO u Novom Zagrebu podiglo je kod ovoga suda 6. svibnja 2022. optužnicu broj KO-DO-181/2022, koju je izmijenilo na raspravi 22. rujna 2025. te 16. prosinca 2025., inkriminirajući optuženom RS kaznena djela protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom, iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11.

2. Optuženi RS upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koja mu se stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka VS, ZS, ČS, RSJ te zapisnik o ispitivanju vještakinje dr. Anite Galić Mihić. Na prijedlog obrane ispitana je svjedokinja AS, dok su pregledane fotografije oštećene SS. Pročitani su i dokazi ispravom pa tako izvješće o uhićenju i dovođenju optuženog RS u pritvorsku policijsku jedinicu od 3. ožujka 2021., dopis dr. RSJ od 19. veljače 2021. s pripadajućim izvješćem patronažne sestre ČS, zahtjev za aktivnost dr. RSJ od 16. veljače 2021., ispis elektroničke pošte između RSJ i med.tehničara ZS, službena bilješka Centra za socijalnu skrb Zagreb-Podružnica Novi Zagreb od 18. veljače 2021., zapisnik Centra za socijalnu skrb Zagreb-Podružnica Novi Zagreb od 3. ožujka 2021., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 3. lipnja 2019., bolnička prijava na ime SS od 3. ožujka 2021. s pripadajućom medicinskom dokumentacijom, medicinska dokumentacija na ime SS sa suglasnosti SS od 12. ožujka 2021., nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje dr. Anite Galić Mihić od 21. lipnja 2021., podaci JRO MUP-a RH za SS s utvrđenom činjenicom smrti, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. Petra Škavića od 12. ožujka 2024. s pripadajućom dokumentacijom, JRO MUP-a RH za VS, kao i izvod iz kaznene i prekršajne evidencije optuženika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je optuženi RS.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi RS počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, na štetu oštećene SS način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Optuženi RS je iskazujući kod suda naveo da je istina da je u inkriminiranom razdoblju, dakle od rujna 2020. pa do 3. ožujka 2021. živio sa svojom majkom SS u obiteljskoj kući na adresi u [adresa]. Naveo je da je njegova majka, u trenutku kada on nije bio kod kuće, slomila rebra, a slomila ih je na peć za grijanje. Kada je došao kući, s time da tada nije živio s njom, već je živio u [adresa], rekla mu je prvo da ne može disati, tada je došao iz [adresa], bio je s njom u kući jedan dan, ona mu je rekla da je pala na peć, da je to bilo nekih dva do tri dana prije nego je on došao iz [adresa] i tog drugog dana je po dolasku pozvao hitnu, hitna je došla te je on zajedno s majkom otišao na Rebro, odnosno u KBC Zagreb. Njegovu majku su zadržali u KBC Zagreb na liječenju, on se vratio u obiteljsku kuću, bilo je doba covida tako da nije bilo posjeta te je zvao telefonom kako bi se raspitao o zdravstvenom stanju svoje majke, odnosno samo je jednom bio u bolnici i osobno razgovarao sa šefom odjela, a nakon toga informirao se telefonom kako je i opisao. Ono čega se sjeća jest da se njegova majka opirala odlasku u bolnicu, zna da je znala dolaziti njegova teta VS, nikakve druge ozljede na njoj nije vidio, no na njegovu inicijativu je odvezena u KBC Zagreb, s time da je on mislio da ona ima problema s disanjem te je tek po razgovoru s liječnikom saznao da ona ima prijelome rebara. Ne može se više sjetiti koliko su je zadržali u bolnici, je li to bilo 15, 20 dana, no u svakom slučaju on je tijekom cijelog tog vremena boravio u njihovoj kući u [adresa]. Sjeća se da je organizirao nabavu bolničkog kreveta za nju i sve što je trebalo tako da je po otpuštanju iz bolnice u kući sve bilo spremno za nju. U studenom 2020., moguće da je bio 24. studeni 2020., njegova teta VS, njezin sin, odnosno optuženikov bratić i on dočekali su njegovu majku (oštećenicu) kada su je dovezli iz bolnice. Sjeća se da je njegova majka odlično izgledala po dolasku iz bolnice, imala je frizuru, ali je bila nezadovoljna, jer joj se na stražnjem dijelu glave kosa zapetljala i o tome je govorila dva dana. Po otpušanju njegove majke iz bolnice prvih par dana dolazila je jedna medicinska tehničarka koja mu je puno pomogla, objasnila mu je kako postupati s majkom, koje vježbe treba raditi s njom, što da joj kuha, kako da je primi, tješila ga je govoreći mu da će sve ovo proći i tome slično. Nakon toga sjeća se da je došla i dr. S s nekom kolegicom, sjeća se da su mu rekle da mora otvoriti škure na prozorima koje su bile zatvorene, jer je njegova majka htjela da joj bude mračno. Nakon njih majku je počeo posjećivati GS, medicinski tehničar koji se nije zadržavao dugo, imao je osjećaj da je kod njih popunjavao vrijeme do sljedećeg pacijenta, odnosno to mu je i izričito rekao. Njih dvojica su sjedili, popili kavu, zapalili cigaretu. Prije nego li su njih dvojica zapalili cigaretu, sjeća se da je ZS tretirao majci decubitus i to je radio savjesno. Majka je ležala na pravom bolničkom krevetu koji je imao metalne ograde sa strane, mogao se podizati, a i iznad je postojao trokut, rukohvat na koji se pacijent može primiti kako bi se pridigao. Također se sjeća da je ZS njegovoj majci objasnio da taj flaster koji se stavlja izravno na decubitus ostvaruje maksimalni učinak, ako stoji na istome 24 sata, tako da su se njih dvoje dogovorili da ZS uopće ne treba dolaziti svaki dan, već da dolazi svaki drugi dan. Također, u odnosu na ZS pojasnio je, a tog se sjeća jer je tada bio petrinjski potres, da je ZS znao biti i na bolovanju po tjedan dana. U svakom slučaju, on je uvijek bio prisutan kada je ZS tretirao njegovoj majci decubitus tako da je i sam znao kako ga treba tretirati te je to i sam radio kada je bilo potrebno, u pravilu vikendom. Vezano na prethodno dodao je da ako je ZS u petak stavio taj flaster na decubitus, on ga je promijenio u nedjelju, ZS vikendom nije bilo, tako da u tom slučaju ZS ponedjeljkom uopće nije dolazio. Njegova majka je bila pokretna, ona je uz njegovu pomoć išla na WC. ZS njegovu majku nije presvlačio, no stavljao joj je pelenu upravo s obzirom na taj decubitus. VS dolazila je svakodnevno i nosila je hranu samo njegovoj majci, no ne i njemu. Donijela bi ju u staklenoj tegli, majka joj je rekla da će to kasnije jesti, a kada je VS otišla majka mu je rekla da to baci, da to neće jesti te je on bio taj koji je kuhao za njih oboje. Majka mu je u jednom trenutku rekla da ju boli ruka, vidio je da ona ruku ne može pomicati, pitao je ZS što je s njezinom rukom, on ju je pogledao i rekao da nije ništa. Isto tako, majka je po izlasku iz bolnice bila puna masnica, on ne zna od čega su bile te masnice po njezinom tijelu, sjeća se da je pitao majku od čega su joj te masnice, a ona mu je rekla da se udarila u rub kreveta, no on u to nije vjerovao, jer je tih masnica bilo i po nogama. Nema saznanja od čega su nastale masnice koje je imala njegova majka pa tako krvni podljev iznad lijeve obrve, krvni podljev lijeve uške, krvni podljev u području spoja stidnih kostiju te krvni podljev u području desnog kuka, no ono što zna jest da je sve to uredno prijavljivao ZS, no on na to nije reagirao. Sjeća se i da ga je bilo strah da joj to nije od lijekova koje je primala u bolnici. Njegovu majku su posjećivali njezini prijatelji te je s njima razgovarala na način da je ležala u tom bolničkom krevetu u svojoj sobi, dok su oni stajali kod otvorenog prozora, tako je bilo s većinom njezinih prijatelja, dok su neki ulazili i u kuću. Živio je u [adresa] sa svojom suprugom, a u inkriminiranom razdoblju živio je s majkom i brinio za nju. S obzirom da su njegova teta VS i njegova sestra od njegove majke uzele 34000 m2 građevinskog zemljišta, koje su međusobno podijelile, tu je došlo do prijepora te njegova sestra nije sudjelovala u brizi i njezi njihove majke, on je bio taj koji je preuzeo sve na sebe. Njegova majka i on bili su najbolji prijatelji tako da je ona do kraja željela biti s njim i da on brine o njoj. Mimo njezine volje je završila u udomiteljskoj obitelji, a misli da je pozadina cijele te priče ta što su njegova teta, sestra i djelatnica iz Centra bile za to da se njegova majka smjesti u dom. U svakom slučaju nakon što su se u ovu priču uključila policija i Centar, njegova majka više nikada nije došla kući da on brine o njoj što je bila njezina želja, već je smještena u udomiteljsku obitelj, a kako je do svega toga došlo ne zna. U svakom slučaju njegovoj majci je bilo uskraćeno na kraju da ga 9 mjeseci uopće vidi. S majkom je vježbao, sjeća se da je morala namotavati jednu šipku kako bi vježbala zglobove i ruke, a upitan da pojasni gdje su se obavljale te vježbe odgovorio je u bolničkom krevetu u kojem se najnormalnije moglo podizati uzglavlje. Sjedila je na rubu kreveta, podizala noge, ruke, podizala se na trokut, to su bile vježbe koje je radila. Bilo mu je naporno brinuti o majci, družio se s njezinim gostima, jer bi ona zaspala ili se pravila da spava, a nikada nije digao ruku na majku, odnosno to je jedanput pokušao napraviti kao dijete, no dala mu je šamar te se takvo što nikad više nije ponovilo. Njegova obitelj je jako imućna tako da od kada su mu umrli baka i djed s majčine strane, dakle posljednjih 20 godina postoje imovinski prijepori između njegove majke i njezine sestre VS. Vezano na prethodno dodao je da je sve to dao svojoj odvjetnici nakon smrti majke i da je ona iščitavajući cjelokupnu dokumentaciju našla da su u svemu tome počinjena i tri kaznena djela. Vezano na vježbe koje je opisivao da je njegova majka radila naveo je da joj nije imao što posebno pomagati u tom vježbanju, da je ona to činila sama. Prošlo je već puno vremena i ne može točno odrediti, no iz [adresa] se vratio dan prije nego što je majka s hitnom odvezena u bolnicu, a hitnu je on zvao, kako je uvodno i naveo. Ne zna kakvog je njegova majka bila zdravstvenog stanja u trenutku kada je došao iz [adresa] i kada mu se požalila na probleme s disanjem. Od kada se njegova majka vratila iz bolnice u studenom 2020. od tada je ležala kod kuće na bolničkom krevetu koji je on u međuvremenu nabavio. Majka mu je govorila da joj je GS naporan, da je dr. S kao MS, a ona medicinska tehničarka za koju misli da se zvala V joj je bila jako draga.

Trenutno živi u kući svoje majke u [adresa], zaposlen je te ostvaruje redovna mjesečna primanja u iznosu oko 1.100,00 eura. U toj kući živi sa svojom suprugom koja je zaposlena te ostvaruje mjesečna primanja u iznosu oko 1.500,00 eura. Njih dvoje nemaju djece.

Na kraju je naveo da mu je sve ovo prilično mučno, da se iznosi prljavi veš njegove majke, ne razumije zašto se potencira priča da je njegova majka bila nepokretna, jer to nije istina. Njegovu majku se nastoji prikazati kao nekog debila, no ona je itekako bila svjesna i itekako moćna. U kući su tempore criminis živjeli samo njegova majka i on i kao što je naveo nikakvu pomoć nije imao od svoje sestre, odnosno kćeri oštećenice.

6. Svjedokinja VS, sestra oštećenice, iskazala je da se optuženik u inkriminiranom razdoblju prema svojoj majci, oštećenoj SS ponašao okrutno, bio je grub prema njoj na način da ju je hvatao za ruke i derao se na nju, zbog čega ga je svjedokinja upozoravala da se tako ne ponaša prema majci na što joj je optuženik govorio da mu je već dosta te agonije, da to ne može izdržati, da oštećenica neće piti i jesti. Optuženik joj je također rekao da je oštećenica išla na WC i da je pala i slomila ruku, a da joj je poslije toga sestra SS rekla da uopće nije pala, jer ni jednom nije izašla iz kreveta. Njezina sestra SS joj je rekla i da više ne može izdržati, jer je toliko maltretira da više ne zna gdje je, što je i kuda je. Jedne prilike došla je kod oštećenice i vidjela je nešto na njezinom licu ili tako negdje, pitala ju je što se dogodilo, ona je šutjela, dok je optuženik tada rekao da joj je pala vilica koju je oštećenica htjela uzeti i da je tada pala s kreveta, no ona uopće nije pala. Tada joj oštećenica nije ništa rekla, već je samo klimala očima pokazujući na optuženika. Kod oštećenice je vidjela puno promjena pa je tako navela da kada je došla kod oštećenice nakon njezina povratka iz bolnice da je ista fino jela, oporavila se kada je došla iz bolnice na način da je i sama jela, da bi jednom prilikom bila kod nje, nakon toga govoreći joj da se najede, na što joj je oštećenica rekla da ne može s rukom, a kada ju je svjedokinja pitala što joj je s rukom, oštećenica je rekla da ne zna što joj se dogodilo i što je bilo s rukom, no i tada je optuženik rekao da su išli u kupaonicu pa joj je zabacio ruku, dok se svjedokinji činilo da joj je držač kreveta pustio na rame i da joj je rame bilo skroz zdrobljeno, jer je nakon toga završila na operaciji ramena. Osim toga, svjedokinja je kod oštećenice vidjela fizičke promjene te je iskazala da kada je bila kod oštećenice da ju je pitala "Jesi opet dobila batine?", a to ju je pitala, jer je imala plave oči, po licu joj je bilo plavo, na što joj je oštećenica rekla da ju je i po glavi i rekla joj je "Tu me". Htjela je pomoći sestri, ali nije mogla te je plakala i sjeća se da je tada optuženik došao u sobu i rekao "Mama, teta plače", a ona mu je tada rekla "Plači i ti za mamom, ja nemam suze za plakati" te je nastavno za oštećenicu navela "Ona siroče nije mogla ustati, da bi joj progovorila bilo koju riječ". U odnosu na događaje iz veljače 2021. svjedokinja je navela da je pitala oštećenicu što joj je na nogama, na što joj je ona odgovorila da ne zna, imala je neke kraste, no optuženik joj je rekao da ne zna od kuda, nakon čega bi pobjegao. U veljači 2021. bio je bezobrazan i drzak prema oštećenici govoreći joj "Osjetit ćeš ti mene, ja ako ostanem u ovoj kući, ja ću ti kuću zapaliti", na što mu je oštećenica rekla "Možeš sad odmah zapaliti". Vjerojatno je optuženiku prethodno nešto rekla te je on postao agresivan, no sjeća se i da mu je davala savjete u smislu da je oštećenica nepokretna u krevetu i da se ne može tako ponašati, jer je majka jedina na svijetu, a imala je sve "crnice" po tijelu. Dodala je da ona optuženiku uopće nije pridavala pažnju u smislu da bi ga se bojala te mu je rekla "Pa evo sad zapali kuću". Sjeća se i da joj je optuženik rekao da će joj se osvetiti, na što mu je ona odgovorila da se osveti, jer da ga se ona ne boji. Tada je stala kraj njega i rekla mu da je udari koliko hoće. Svjedokinja se sjeća i da joj je ZS (svjedok GS), fizioterapeut koji je oštećenicu dolazio prematati rekao da optuženik ni njega više nije puštao u kuću, a ona za to nije znala. Nakon toga sve to više nije mogla trpjeti, nije zvala doktoricu, jer su oni komunicirali s doktoricom, već je nazvala socijalnu radnicu i rekla joj "Hoćete doći ovdje i pomognite mojoj sestri, više ne mogu gledati", a sjeća se i da se nakon toga optuženik grozio što je zvala socijalnu radnicu. Optuženiku je tada dala do znanja da je na oštećenici uočila povrede te ga je pitala "Jesi opet tukao mamu?", na što joj je on odgovorio da nije, već da je oštećenica pala. Međutim, kada je optuženik znao otići van, oštećenica joj je sve rekla pa joj je tako rekla "Sve mi je to napravio". Svjedokinja ju je na to pitala zašto mu dozvoljava da to radi, ali oštećenica je bila nemoćna, u krevetu, nepokretna, nije mogla stati na noge, imala je pelene. Sjeća se da je rekla oštećenici da uzme nešto i da mu baci pod noge da je prestane maltretirati. U odnosu na povredu ramena oštećenica joj je pred optuženikom rekla da je išla u kupaonu, da je pala i zamahnula rukom, no kada je optuženik otišao rekla joj je da nije. Sjeća se i da je oštećenicu poslije pitala koliko puta je bila u kupaoni, na što joj je oštećenica odgovorila da niti jednom nije bila u kupaoni niti ju je optuženik vodio u kupaonu niti je obula papuče, pokazujući joj istovremeno da su joj još nove. Sjeća se da je optuženik tjerao oštećenicu da se digne i vikao je na nju da je lijena, jer se neće dignuti pa je tako jednom vidjela da je oštećenica ispružila noge kao da će stati na noge pred njom, ali joj je rekla da ne može. Nikada nije vidjela oštećenicu da hoda, iako je nekada skoro svakoga dana dolazila kod oštećenice, no nekada dva do tri puta tjedno. Iskazala je i da je optuženik u tih godinu dana brinuo o oštećenici, ali da joj je i ona znala skuhati i odnijeti hranu, što je znala učiniti i kada je oštećenica bila u bolnici te je hranu znala nositi i optuženiku. Na kraju je navela da je njezina sestra, oštećena SS preminula **.**.2021.

7. Svjedok GS, koji je prvostupnik sestrinstva, iskazao je da je tijekom 2020. i 2021. bio zaposlen kao medicinski tehničar u kućnoj njezi "Njega i skrb" te je obilazio pacijente na terenu. SS bila je njegova pacijentica koju je obilazio na području Zagreba, živjela je na [adresa]. Liječnica opće prakse S obratila se njegovoj šefici koja ga je uputila kod gospođe SS te je tako obilazio i gospođu SS. Gospođu SS obilazio je svakodnevno, dakle, pet puta tjedno kako je i određeno. Ona je živjela u obiteljskoj kući sa svojim sinom RS, a u toj kući živjeli su samo njih dvoje. Po sjećanju govori da je kod gospođe RS dolazio pet puta tjedno i to negdje od studenog 2020. do ožujka 2021. U početku mu se sve činilo ok, na prvi pogled nije bilo ikakvih problema, gospođa je bila uredna i nahranjena. Sjeća se da je imala decubitus na sakralnom djelu leđa veličine 20x15-20 cm koji je previjao. Decubitusi u pravilu nastaju uslijed dugotrajnog ležanja, s time da mora reći da u cijelom tom razdoblju njegovih svakodnevih dolazaka nikad nije oštećenicu vidio na nogama, nikada nije hodala, bila je nepokretna, čak se nije mogla niti sama okrenuti u krevetu bez tuđe pomoći. Jednoga dana optuženik mu je rekao da ne treba doći, što je njemu bilo čudno, no kako je optuženik uvijek bio uz njega tijekom njege njegove majke zaključio je da i on sam s njom dobro barata te mu je tada rekao da će doći sljedećeg dana. Međutim i sljedećeg dana mu je optuženik rekao da ne dolazi, odbio je njegov dolazak, na što mu je svjedok rekao da će sutra sigurno doći, jer da mora doći budući da nedolaskom ustvari riskira svoj posao. Kada je došao kod oštećenice odmah je primjetio modrice i otekline po njezinom licu, primjetio je otekline i modrice po njenim usnama, kao i po rukama. Pitao je što se desilo, a optuženik mu je rekao da se dizala i da je pala u kupaonici koja je po njegovoj procjeni od njezinog kreveta bila udaljena nekih 10-ak do 15-ak metara, s time da je te njegove navode potvrđivala i ona sama. Inače, ona je cijelo vrijeme ležala u medicinskom krevetu koji je povišen i ima sa strane ogradu. Do tog događaja gospođa RS je bila suvisla, bila je kontaktibilna, no nakon ovih prvih modrice koje je vidio na njoj, rekao bi da mu je djelovala apatično, blago depresivno te je imao osjećaj da se pogubila. Sve ovo što je primijetio na oštećenici odmah je prijavio dr. S, kao i patronažnoj službi, jer je to njegova obveza, a i jer je i sam u svemu tome našao indicije da je gospođa zlostavljana. Prijavio je telefonskim putem, no jedanko tako slao je i mailove dr. S, a po predočenim mu mailovima (list 26-29) svjedok je potvrdio da su to mailovi koje je slao vezano za sve ovo što je opisao. Nakon toga situacija se smirila, nastavio je svakodnevno dolaziti kod oštećenice te je tako jedne zgode ostao nasamo s njom. Sjeća se da je optuženik otišao do dućana i tada mu se oštećenica krenula otvarati, rekla mu je da joj nije dobro u kući i da joj pomogne. Po predočenom mu mailu od 5. veljače 2021. (list 28) naveo je da je to mail koji je poslao nakon drugog događaja. Po predočenom mu iskazu koji je dao tijekom prethodnog postupka u kojem je naveo "Međutim, u siječnju 2021. počeo sam primjećivati masnice na rukama oštećene SS, na podlakticama i nadlakticama, a isto tako i po nogama koje su bile dosta velike, a kada sam pitao okrivljenika i oštećenicu kako su te masnice nastale isti su mi suglasno govorili da se oštećenica udarila u ogradu od bolničkog kreveta na kojem je boravila u kući." svjedok je potvrdio da je istina to što je iskazao, jer je tako bilo. Vezano na prethodno želio je pojasniti da je prvotno vidio opis prethodno opisane ozljede na licu i rukama oštećenice, onda se situacija smirila, onda je opet u jednom trenutku primjetio masnice po rukama, nogama, onda bi mu njih dvoje pojašnjavali da se sama udarila i tako se to izmijenjivalo tijekom njegovih dolazaka između smirivanja situacije i njegovih opažanja njezinih ozljeda. Sjeća se da je jedne zgode došao te je oštećenica imala natečenu ruku koja joj je stajala u neprirodnom položaju, odnosno nije ju mogla pomicati, rame je bilo dislocirano. Nije ju mogao dodirivati po ruci, jer je ruka bila jako bolna i tada su mu opet govorili istu priču, da se ona okretala, da je pala prilikom odlazaka u kupaonu i tome slično. Sjeća se da je tada rekao da bi svakako trebali otići kod doktora, u bolnicu, a oni su govorili da će otići, sve u tom smislu, no to se nije dogodilo. Teško mu je vremenski odrediti je li mu se oštećenica požalila nakon što je zateko njezinu ruku u opisanom stanju ili prije toga, no svakako te jedne zgode mu je priznala što se događa te što je on nastavno opisao dr. S u svom mailu od 5. veljače 2021. koji mu je prethodno predočen. Po nastavno predočenom mu njegovom ranijem iskazu u dijelu u kojem je naveo "Nakon ovog događaja, tijekom jednog posjeta, okrivljenik je otišao u trgovinu, pa kako sam ja ostao sam s oštećenicom ista mi se požalila da joj u toj kući nije dobro, da je jako nesretna i da želi umrijeti. Kada sam je pitao zbog čega to govori ista je promrmljala da je to zbog okrivljenika, jer je isti fizički zlostavlja o čemu sam ja obavijetio doktoricu opće prakse. Međutim, kada bi okrivljenik bio prisutan uvijek bi ga hvalila kako se dobro brine o njoj i štitila bi ga" svjedok je potvrdio da je bilo tako kako je tada iskazivao, s time da je želio dodati da je oštećenica uvijek bila uredna, nikada mu nije izgledala zapušteno, ona je uvijek bila u pelenama i te su pelene bile čiste kada je dolazio. Po proteku nekih 3 tjedna od kada je zatekao oštećenicu s rukom u tom neprirodnom položaju došla je hitna, socijalana služba, policija, a sjeća se da su pozivali i njih. Naime, tada je optuženika odvela policija, a sve ove spomenute službe razgovarale su s oštećenicom i ona im je rekla da je ruku ozljedila dan ranije. Tada je on pozvan u kuću kako bi provjerili njezine navode te tako i zna da je ona rekla da se ozljedila dan ranije, na što im je on rekao da je tu njezinu ozljedu ruke zamijetio nekih 3 tjedna ranije. Ona je i tada to negirala, branila je optuženika. Sjeća se da je u tom razdoblju, kroz ta 3 tjedna dok nije došla policija i službe s njime u nekoliko navrata gospođu SS znala posjetit i patronažna sestra HS, jer i patronaža obilazi takve pacijente pa se tako sjeća da su čak i HS i on pokušali skinuti majicu s oštećenice kako bi joj pregledali ruku, no u tome nisu uspjeli, jer im ona to nije dozvoljavala, s time da je optuženik svaki puta svemu tome bio prisutan. Ponovio je da je o svemu redovno obaviještavao liječnicu opće prakse, sjeća se da je oštećenica tada, kada je došla policija i službe, hospitalizirana, završila je na operaciji te ruke, pokrenut je postupak pred CZSS, da bi nakon svega toga oštećenica po otpuštanju iz bolnice završila ili u domu ili u udomiteljskoj obitelji gdje je misli posliije i umrla, a što govori po sjećanju. Upitan je naveo da nikada nije vidio niti čuo da bi oštećenicu posjećivao fizijatar te ona samostalno, a obzirom na njezino stanje, nije mogla raditi ikakve vježbe. Nikada optuženiku, na njegova pojašnjena da su modrice na njegovoj majci nastale udarcima u krevet i tome slično, nije rekao da ga sve to ne treba brinuti niti je s njime ulazio dublje u cijelu tu priču. U odnosu na optuženika je naveo da je bio pristojan prema njemu, međutim nakon što je počeo opažati ozljede na oštećenici postajalo mu je sve neugodnije. Sjeća se da ga je jedne zgode dočekao na vratima, bio je bijesan, tada mu je prijetio riječima "ubit ću te", a to je bilo jer ga je doktorica prijavila. U tom razgovoru s njim sjeća se da mu je pojašnjavao nešto vezano za nadzor socijalne službe te je iz razgovora s njime shvatio da su oni od ranije bili pod nadzorom. Nikada nije pitao optuženika zlostavlja li majku, a nastavno upitan zašto ga to nije pitao, svjedok je naveo da ga je bilo strah, bilo ga je strah njegove reakcije. Primjećivao je da je primjerice nakon ulaska svjedoka u kuću uvijek zaključavao vrata i cijela ta situacija stvarala mu je nelagodu. Tijekom cijelog tog vremena dolazaka u kuću obitelji SS, a kako je to i uobičajeno, podijeliš i neke svoje privatne trenutke s ljudima kod kojih dolaziš, a to je radio i kod obitelji SS, odnosno s optuženikom. Indicije da upravo optuženik zlostavlja svoju majku proizlazile su iz činjenice da je optuženik, a što je njegova majka potvrđivala, opisivao da se ozlijedila prilikom odlazaka do kupaone ili u krevetu, a što je bilo nemoguće s obzirom na njezino stanje i njezinu nepokretnost. Istina je da je pokušavao podići oštećenicu, inzistirao je na tome, međutim ona je uvijek govorila da joj se ne da i tome slično, no ona nije mogla ustati iz kreveta. U kući je viđao samo optuženika i oštećenicu, spominjala se sestra oštećenice u kontekstu da im donese hranu te je po tome zaključio da brine za njih oboje, no nju je vidio kada je cijela ova priča završila. Svjedokovo radno vrijeme bilo je od 8,00 do 16,00 sati pa po sjećanju govori da je dolazio u prijepodnevnim satima, no to nije bilo pravilo, ovisilo je o rasporedu posla i pacijetima koje je morao svakoga dana obići. Nastavno odgovarajući na pitanja optuženika pojasnio je da je u početku rana, odnosno spomenuti decubitus bio inficiran te je iziskivao svakodnevno previjanje. Kada se to malo stabiliziralo osobno je educirao optuženika kako previti tu ranu i to upravo za slučajeve previjanja tijekom vikenda kada svjedok nije dolazio ili kada bi tijekom dana ona imala stolicu pa kako je bila u peleni i položaj decubitusa na trtici postojala je mogućnost ponovne infekcije istoga zbog čega je i sam optuženik znao održavati tu ranu. Međutim, ono što je bilo indikativno jest da mu je optuženik odgađao dolaske te kada bi ponovno nakon toga došao kod njih primjećivao je masnice, već opisane ozljede na oštećenici. S obzirom na potrebe previjanja rane istina je da su se optuženik i on telefonski dogovarali vezano za preskakanje previjanja u vrijeme kada je rana bila u boljem stanju, no kada su se događale ove incidentne situacije u kojima bi zateko oštećenicu s ozljedama, tada bi mu se optuženik obraćao u formi "zabrane", zabranjivao bi mu da dolazi. Uobičajeno je obavještavao svoju šeficu o svemu što se svakoga dana događalo na terenu, a jednako tako i kada nije ulazio u kuću obitelji SS te je sve to obavještavao usmeno. Kada bi dolazio u jutarnjim satima oštećenica je znala biti uspavana pa bi on s optuženikom pričekao da se ona razbudi, oštećenica nije bila teška za suradnju, a istina je i da ga je optuženik tražio da ju pokuša motivirati da se aktivira u svojoj pokretljivosti. Optuženik je znao verbalizirati da ga brinu masnice po rukama oštećenice. Ne sjeća se da bi prenosio optuženiku da mu je njegova majka rekla da želi umrijeti. Ovisno o danu i potebama trajao je i njegov boravak u kući Z, no to je uvijek bilo do sat vremena, s time da je optuženik nekada bio uz njega dok bi tretirao njegovu majku, a nekad je bio u drugoj prostoriji, no svaki puta je bio u kući, izuzev onog jednog događaja koji je opisao kada je otišao u trgovinu te kada je oštećenica započela s njim razgovor. Ne sjeća se što je odgovarao optuženiku vezano za te masnice na oštećeničinom tijelu. Koliko se sjeća na samom početku njegovih dolazaka kod oštećenice bio je na kraćem bolovanju i tada je u zamjenu

1 0

dolazila njegova kolegica, a moguće je da se ta situacija ponovila i tijekom njegovih dolazaka u kuću obitelji SS.

Svi navodi iz iskaza navedenog svjedoka su potkrijepljeni njegovom elektronskom pošomi - mailovima koje je on uputio dr. RSJ, a koji sadrže njegova izvješća kao medicinskog tehničara, a vezano za zdravstveno stanje SS.

8. Svjedokinja HS iskazala je da se sjeća da je bila upućena kod gospođe SS negdje u studenom 2020. od strane liječnice opće prakse dr. S, međutim umjesto nje je išla njezina kolegica. Sjeća se da joj je ta kolegica nakon posjete oštećenici savjetovala da ne ide sama u tu kuću, pojašnjavajući joj da je to njezin subjektivni dojam te da u kući živi gospođa koja treba njegu i njezin sin. S obzirom na nevedeno kontaktirala je IS, medicinskog tehničara koji je bio zaposlen u kućnoj njezi te za kojeg je znala da je raspoređen kod oštećenice te je s njim dogovorila zajedničku posjetu. Bilo je to 9. veljače 2021. kada je prvi puta bila kod oštećenice u kući. Vrata im je otvorio optuženik i bio je pristojan. Oštećenicu je zatekla u bolničkom krevetu, bila je nepokretna te ono što je odmah primijetila je bio njezin nepriodan položaj ruke, čak i šake. Na upit kako je do toga došlo ona joj je odgovorila "samo od sebe", dok im je optuženik rekao da ona ujutro s njim ide sama do toaleta. Po svjedokinjinoj procjeni toalet je od njezinog kreveta bio udaljen nekih 10-ak metara. Odmah joj je ta priča bila čudna jer naoko, a s obzirom da se tim poslom bavi više od 20 godina, može prepoznati opće stanje pacijenta te joj oštećenica nije odavala dojam da se može kretati. Sjeća se da je tada oštećenicu tražila da se okrene s leđa na bok, dodajući da je taj njezin bolnički kevet imao trokut koji je visio njoj iznad glave kao pomoć da se pridigne, no niti uz pomoć tog trokuta ona se nije mogla pomaknuti. Oštećenica je bila nepokretna. Međutim, ono čega se također sjeća jest da su na njezino traženje da se pokuša okrenuti oboje govorili da ne treba, da nije potrebno. Istina je da se oštećenica nije požalila da ju boli ruka, ona bolnost ruke nije verbalizirala, no to nije ni trebala, jer je vidjela grimase njezina lica iz kojih se vidjela bolnost. Isto tako, primjetili su i da joj je majica u kojoj je ležala bila zaprljana te su je htjeli presvući, no dobili su isti odgovor da ne treba, jer da će to kasnije učiniti sam optuženik, dodajući da oni prilikom ovakvih posjeta pacijentima ništa ne smiju raditi na silu, mimo njihove volje. Sjeća se da je soba u kojoj je ležala oštećenica bila mračna, bile su spuštene rolete, no njezinom se krevetu moglo neometano pristupiti sa svih strana. Sjeća se da je gospođa imala dva decubitusa, no oni su bili u poboljšanju, jer ih je IS redovito tretirao. Oštećenica je bila kontaktibilna, no bila je skromna u odgovorima. Imala je pelene. Istina je i da ju je tražila da sjedne na krevet, no ona i optuženik su to odbili, a u odnosu na opisano da se okrene s leđa na bok u jednom navratu to je trajalo i do pet minuta da se okrene s leđa na bok. S obzirom na cjelokupno stanje oštećenice, priča i to da baš u jutranjim satima ide sama na toalet "nije držala vodu", a i postavljalo se pitanje što je s ostatkom dana, odnosno zašto tijekom dana ne ide na toalet. Po sjećanju je navela da je u kući obitelji SS bila možda dva puta, treći puta je došla u ožujku 2021. i tada su tamo bili djelatnici centra, policija, hitna. Sjeća se da je tada ukazala kolegi iz hitne na njezinu ruku, da malo pripaze prilikom transporta i da napomene liječniku na prijemu na njezinu ruku. Razgovor s optuženikom bio je takav da je on na svako njezino pitanje o svojoj majci imao spreman odgovor, bili su to kratki odgovori i nije mu davao puno prostora za potpitanja ili propitivanja, no nije bio agresivan. O svemu zatečenom obavijestila je i dr. S, isto je činio i GS te je upravo ona, koliko joj je poznato, inicirala postupak pred Centrom. Po ovom zadnjem dolasku s ZS u kuću oštećenice optuženika nije

1 1

vidjela, čula je da je odveden po policiji. Po predočenoj joj dokumentacija (list 23-24) navela je da je anamneza na istoj ono što je inicijalno, pri prvom dolasku oštećenice utvrdila njezina kolegica, dok je nastavni "status" ono što je ona ubilježila vezano za njezina opažanja prilikom dolaska kod oštećenice. Na upit branitelja svjedokinja je navela da se njoj osobno oštećenica nije požalila na optuženika, no rekla joj je da optuženik nikad ranije kuhao, a da sada dobro kuha i da ona fino jede. Nikada joj oštećenica nije rekla da bi je optuženik osobno ozljedio, dok je u odnosu na ozljede koje je opazila na njoj govorila da su nastale same od sebe. Optuženik je stajao na vratima kada je stajala uz oštećeničin krevet i kada se ona pokušavala okrenuti s leđa na bok. Zna da je pitala optuženika kako je moguće da se ona sada uopće ne može okrenuti, a da ujutro po njegovom kazivanju, uz njegovu pomoć odlazi do toaleta odgovorio joj je da ne zna, no da ujutro ide s njim do toaleta i da 24 sata nosi pelenu. GS je tada stajao uz nju, odnosno on je oba puta išao s njom kod oštećenice, a bio je i treći put kada su već bile službe, hitna i sl. Patronažna služba u kojoj je radila tempore crimins ima zadatak procijeniti potrebu njege svakog pacijenta, što su i činili, no patronažna služba ne posjećuje svakodnevno pacijente i njeguje ih, već to radi kućna njega koju je ovdje za "Njegu i skrb" radio GS. Na daljni upit optuženika zašto nije inzistirala na pregledu ruke oštećenice, navela je da je inzistirala, da je više puta iskazivala interes da joj pregleda ruku, no naišli su na "odbijenicu" i to oštećenice koja je govorila da ne treba sada, a niti je optuženik bio suglasan s tim da se pregleda njezina ruka napominjući da će on naknadno presvući majku. Oštećenica je bila odjevena u duge rukave tako da su po položaju ruke vidjeli da s rukom nešto nije u redu i po svemu onome što je uvodno opisivala, no na silu nisu mogli pregledati oštećenicu. Ovisi od obitelji do obitelji žele li da primjerice oni po dolasku presvuku pacijenta ili će to učiniti oni sami, s time da zadatak patronaže i nije presvlačenje pacijenata. Ne sjeća se točno, no u ta dva navrata koliko je puta posjetila oštećenicu zadržali su se 20-ak minuta, dok su na upite o stanju oštećenice istovremeno odgovarali i ona i optuženik. Njezin dojam je bio da je oštećenica bila zaštitnički nastrojena prema optuženiku kao svome sinu i da ga je štitila. Ne sjeća se sadržaja razgovora s optuženikom, a koji se odnosio na oštećenicu, no zna da je bio rezolutan u svojim odgovorima i kako je već navela, nije davao prostora za potpitanja. O svemu je obaviještavala dr. S, a pri svakom dolasku kod oštećenice u kući su bili samo ona i optuženik.

Svi navodi iz iskaza navedene svjedokinje su potkrijepljeni izvješćima koje je sačinila kao patronažna sestra.

9. Svjedokinja RSJ iskazala je da je u inkriminirano vrijeme bila liječnica obiteljske medicine u Domu zdravlja Centar u Remetincu, dok je oštećenica bila njezina pacijentica i to dulji niz godina, s time da nije često dolazila, jer nije bolovala od nekih osobitih bolesti. U jednom trenutku njezin ju je sin, optuženik, obavijestio da je oštećenica završila u bolnici, da je zadobila teže povrede, odnosno obavijestio ju je i o njezinom izlasku iz bolnice u vrijeme kada je trebao osigurati medicinski krevet za oštećenicu. Sjeća se da je kontaktirala i s Centrom za socijalnu skrb, kao i s doc. Č koji joj je osobno rekao da su kod oštećenice bile utvrđene multiple povrede. Nakon toga, nakon što je oštećenica puštena iz bolnice, bilo je to krajem 2020., sjeća se da je bilo hladno i vrijeme pandemije covida, u jutarnjim je satima s patronažnom sestrom otišla do oštećenice kući. Nije obavijestila niti oštećenicu, a niti optuženika da će doći, došle su nenajavljeno, probudile su optuženika, u kući nije bilo grijanja te je optuženik po njihovom dolasku naložio grijanje. Kada su došle do oštećenice ona nije bila pokretna, bila je u pelenama, sjeća se da je bila mokra, a bila je mokra i posteljina

1 2

u kojoj su je zatekli. Patronažna sestra i ona krenule su je presvlačiti i tada je primijetila na lumbosakralnom dijelu decubitus veličine šake, sjeća se da je bio kraterastog izgleda. Obradile su i taj decubitus, presvukle ju, a tijekom svega toga primijetila je i da oštećenica općenito teško pokreće lijevu nogu. S obzirom na njezino teško stanje organizirala je kućnu njegu koja se organizira po mjestu prebivališta, sjeća se da je u to vrijeme dodatno i zbog covida sve to bilo jako teško organizirati, no uspjeli su u tome. Oštećenicu je posjećivao GS, medicinski tehničar iz kućne njege Njega i skrb, a zna da joj je bila dodijeljena i medicinska sestra HS. Vezano na prethodno pojasnila je da su oni dužni obići i pregledati pacijenta te procijeniti potrebnu medicinsku skrb i o svemu tome sačiniti izvješće. Radilo se o medicinskoj njezi za oštećenicu svakodnevnoj, odnosno 5 dana u tjednu, a da je tome bilo tako redovno su je izvještavali i putem mail-a i pisano i osobnim dolascima u ordinaciju. Sjeća se da je GS čak i fotografirao oštećenicu te se s njom savjetovao oko tretiranja oštećenice. Tijekom tog vremena optuženik je i osobno dolazio u ambulantu, a i kontaktirali su telefonom kada su mu bile potrebne pelene i slično za njegovu majku. S obzirom na opisano te da su je redovno izvještavali o stanju oštećenice bilo joj je poznato da se i stanje tog dekubitusa popravljalo, no sjeća se i da ju je u jednom trenutku GS obavijestio da oštećenica ne može pomicati desnu ruku. S obzirom da je ranije utvrdila i da je nepokretna i da osobito teško pomiče lijevu nogu, prva joj je pomisao bila kada je ZS spomenuo njezinu desnu ruku da će biti problem s hranjenjem. Naime, kako je osobno posjetila oštećenicu po njezinom izlasku iz bolnice s patronažnom sestrom ĆS te se i osobno uvjerila da je njega oštećenice izuzetno teška, oštećenica je bila viša osoba, istina je da je s vremenom izgubila na kilaži, no obzirom na zahtjevnost njezina stanja bilo joj je jasno da jedna osoba, odnosno njezin sin joj ne može pružiti odgovarajuću njegu i skrb i to uz najbolju volju. Zna da je tek tijekom tog vremena saznala da oštećenica ima i kćer, da ima i sestru, nastojala ih je sve uključiti u skrb i njegu oštećenice, s oštećeničinom kćeri je samo jednom razgovarala na telefon i nakon toga joj se ona više nije javljala, no uspjela je uspostaviti kontakt s njezinim suprugom koji joj je rekao da je zdravstveni djelatnik, no da ih više ne mora zvati, jer da oni ne mogu osobno pridonijeti njezi i skrbi oštećenice te da su samo spremni materijalno pomoći u smislu financiranja doma ili tome slično. Oštećeničina sestra također joj se jednom telefonski javila, no osobno ju nije posjetila u ordinaciji. Kada joj je GS rekao da ona ne može pomicati desnu ruku pitala je kako je došlo do te ozljede, a ZS joj je rekao da mu je rečeno da je oštećenica pala. Već joj je na prvu bilo nejasno kako je mogla pasti kad zna da je ležala u bolničkom krevetu koji je s obje strane imao sigurnosne ograde, a i bila je nepokretna. Zna da je kroz razgovor s ZS svakako utvrdila da treba slikati, napraviti RTG ruke, razmišljala je da li da je odvezu u traumu ili u bolnicu u kojoj je već prethodno bila smještena nakon onih uvodno spomenutih ozljeda, zna i da je i oko toga kontaktirala doc.dr. Č. U svemu tome u jednom trenutku je i osobno nazvala oštećenicu, no ona je odbijala bilo kakvu pomoć, govoreći da će sve to proći. S obzirom da su je patronažna sestra, kao i GS obavijestili da oštećenica ima problem s ramenom, a što je samo po sebi postavljalo pitanje i kako će se hraniti te sve prethodno navedeno, u sve se uključila i socijalna radnica koja joj je rekla da će posjetiti, pogledati oštećenicu. Ono što je nakon svega ovog saznala jest da je oštećenica u jednom trenutku odvezena u bolnicu, nakon toga da je smještena u udomiteljsku obitelj koja se nije nalazila na području njezinog djelovanja te je zato oštećenica i prijavljena kod drugog liječnika. Nikada ju nitko službeno nije nazvao i obavijestio o tome da je oštećenica na kraju preminula. Tijekom liječenja oštećenice nije znala da ona ima djecu, nikad ih nije spominjala. Oštećenica je bila zatvorena

1 3

osoba, djelovala je potišteno, a sjeća se i da ju je jedne zgode tražila tablete za spavanje, odnosno smirenje, s time da joj nije govorila o ikakvim razlozima vezanim za traženje ove terapije. Sjeća se da je bila ugodna osoba. Vezano za spomenute kontakte socijalne radnice iz KBC Zagreb istina je da ju je dva puta kontaktirala, prvi puta u listopadu 2020. obavještavajući je o oštećeničinoj hospitalizaciji, odnosno da je na intenzivnoj njezi, da bi ju zatim u studenom 2020. ponovno kontaktirala najavljujući da će oštećenica biti otpuštena iz bolnice, što je uobičajena procedura s obzirom da je ona po otpuštanju pacijenta iz bolnice ta koja preuzima daljnju brigu u cijelosti nad pacijentom. Po otpuštanju oštećenice iz bolnice dostavljena joj je samo otpusnica u kojoj su šturo navedene šifre dijagnoza te terapija, ali nije joj dostavljeno otpusno pismo. Tada je kontaktirala doc.dr. Č, on joj je dokumentaciju doista dostavio na mail, bio je vrlo susretljiv, tada joj je dao i svoj broj telefona, ako će što trebati vezano za daljnje oštećeničino liječenje, ispričao joj je o stanju oštećenice, a naknadno i dostavio dokumentaciju u okviru koje je utvrđeno da je oštećenica zadobila prijelom više rebara, brojne ozljede glave, perforacije ulkusa, krvarenja, dobila je infekciju pluća i bila je na respiratoru. Sjeća se i da joj je doc.dr. Č rekao da obzirom na sve ozljede te njeno stanje i nisu očekivali takav njezin oporavak, no da je oštećenica evidentno bila hrabra žena. Oštećenica je ležala u krevetu nepokretna, dakle, nije mogla ustati iz kreveta. Inače, ne može isključiti mogućnost da se takvi pacijenti uz pomoć druge osobe i pomagala kreću, međutim to nije bio slučaj kod oštećenice s obzirom na njenu slabost po puštanju iz bolnice, ranije opisani dekubitus i plegiju lijeve noge. Ona osobno je oštećenicu tada detaljno pregledala i o tome sačinila izvješće. Policiju nije izvještavala vezano za oštećenicu i sva ova zbivanja, ima saznanja da se policija u sve uključila, no tko je njih obavijestio, je li to bila socijalna služba ne zna. Na upit branitelja optuženika je li optuženik zaslužan za poboljšanje stanja decubitusa oštećenice navela je da je za tretiranje decubitusa zadužen medicinski tehničar, da je oštećenica imala svakodnevnu njegu medicinskog tehničara, no ako se pacijent tijekom dana pomokri, ili ima stolicu, a medicinski tehničar ne provodi cijele dane i noći s pacijentom, tada to čini netko tko živi s pacijentom pa je decubitus mogao tretirati i sam optuženik. U kontaktima s optuženikom isti se nikada nije požalio da nešto ne može učiniti vezano za njegovu majku, iako je ona bila svjesna da on to ne može, jer je to preteško za jednu osobu. Na daljnji upit branitelja, a po predočenom joj iskazu koji je dala tijekom prethodnog postupka u dijelu "Negdje krajem siječnja 2021. GS me obavijestio da oštećenu SS boli ruka, da ne može pomicati ruku i da mu je rekla da je pala. Meni to nije bilo uvjerljivo, jer sam znala da je ista nepokretna pa sam stoga istu nazvala, a nazvala sam ju u nekoliko navrata nakon toga, ali svaki put ista bi me uvjeravala da ju rame boli jer je pala. Jedno jutro, a bila je subota nazvala sam oštećenicu te sam joj rekla da ću joj pozvati hitnu pomoć da ju odveze u Draškovićevu u traumatološku bolnicu da se napravi obrada ruke i ramena. Mislila sam da je sama, ali sam kroz razgovor shvatila da je okrivljenik prisutan te mi je nakon toga oštećenica rekla da joj se skinem s vrata i da idem predaleko." Svjedokinja je potvrdila da je sve bilo tako kako je tada iskazala, dodajući da je sugerirala optuženiku da je oštećenici potrebna njega tijekom 24 sata te je isti to prihvatio, rekao je da će brinuti o majci i tada je djelovao susretljiv. Nema saznanja o tome da konkretno GS nije baš svakog radnog dana u tjednu dolazio kod oštećenice, iako ju je izvještavao o njezinom stanju. Na upit optuženika, a po predočenom joj njezinom iskazu koji je dala tijekom prethodnog postupka u dijelu "Međutim, odmah nakon nje (oštećenice) u ordinaciju je ušao jedan pacijent koji mi je ispričao da je njen susjed, da ista ima problematičnog sina i da je isti ovisnik." svjedokinja je navela da se tog događaja ne sjeća, no ako je tako iskazala onda je tako

1 4

i bilo. Teško joj je vremenski odrediti koliko se zadržala kod oštećenice prilikom onog prvog dolaska po njezinom otpuštanju iz bolnice, no sigurno se zadržala neko vrijeme, cca 45 minuta, s obzirom da su joj primijenile posteljinu, presvukla je oštećenicu, tretirali su joj decubitus te ju je tada i kompletno pregledala. Istina je da je rekla optuženiku da je takvog pacijenta kakva je bila njegova majka teško njegovati kod kuće, odnosno teško je za jednu osobu, no nikada nikoga, a tako niti optuženika nije nagovarala ili tome slično da smjesti oštećenicu u dom. Ono što ona kao liječnica može je predložiti, sugerirati, no obitelj je ta koja o tome odlučuje. Kada je razgovarala s oštećenicom telefonom opisane zgode očito je u pozadini čula glas pa znajući u tom trenutku da ona živi sa sinom pretpostavila je da je optuženik bio prisutan. Vezano za spomenuti telefonski razgovor s oštećenicom navela je da je oštećenica odbijala odlazak u bolnicu, snimanje, ona je bila svjesna te nije postojala mogućnost da ju se na silu, odnosno protivno njenoj volji odveze. U kontaktima s optuženikom on je bio susretljiv i tako je bilo u svakoj komunikaciji, ona je bila najnormalnija.

10. Tijekom postupka provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po vještakinji dr. Aniti Galić Mihić koja je u pisanom nalazu i mišljenju od 21. lipnja 2021. navela da je prema medicinskoj dokumentaciji i fotografijama oštećenice, kod oštećenice utvrdila ozljedu nastalu neutvrđenog dana, no svakao prije 20. rujna 2020. i to prijelom prednjeg okrajka trećeg rebra lijevo koja ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu te je mogla nastati direktnim djelovanjem mehaničke sile što može biti udarac nekim tupotvrdim sredstvom male kontaktne površine u ozljeđeno područje, ali i pritiskom. Ukoliko se radilo o udarcu, tada je po mišljenju vještakinje bio dostatan jedan udarac zadan silom slabog do srednjeg intenziteta. Nadalje, na dan 20. rujna 2020. vještakinja je utvrdila sljedeće ozljede i to prijelome prednjeg kraka 8., 9. (s pomakom) i 10. desnog rebra koje predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu te krvni podljev donje vjeđe lijevog oka, krvni podljev u području tijela donje čeljusti lijevo, krvni podljev desne bočne strane trupa, krvni podljev lijevog ramena, četiri krvna podljeva prednje i vanjske strane desne nadlaktice i krvni podljev u području unutarnje strane desnog stopala koje svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. U odnosu na sve navedene ozljede vještakinja je utvrdila da su iste mogle nastati udarcima nekim tupotvrdim sredstvom, što može biti udarac npr. šakom ili nogom. Ozljede stopala i lijevog ramena su mogle nastati i udarcem ozljeđenog dijela tijela o neku tupotvrdu prepreku. Ozljede rebara i desne nadlaktice su mogle nastati i pritiskom i to stiskanjem prstima šaka druge osobe (nadlaktica) ili prisitkom ozljeđenog dijela tijela koljenom (rebra). Vezano na potonje navedeno, u odnosu na nastanak ozljede rebara, ukoliko se radilo o udarcu, vještakinja nalazi da je bio dostatan jedan udarac zadan silom srednjeg intenziteta, dok je za nastanak krvnih podljeva bilo potrebno minimalno pet udaraca zadanih silom slabog intenziteta, s time da su krvni podljevi različite starosti iz čega proizlazi da su nastali u minimalno dva različita vremena. Uzimajući u obzir vrstu ozljeda koje je zadobila oštećenica i njihovu lokalizaciju, pad i udarac o kuhinjski dimnjak, kako je to navela oštećenica, ne predstavljaju podesan mehanizam za nastanak ovakvih ozljeda. Ozljede nastale 3. ožujka 2021. ozljede su prednjeg iščašenja desnog ramenog zgloba s prijelomom glenoide koja po utvrđenju vještaka predstavlja tešku tjelesnu ozljedu, a utvrđene su i ozljede krvni podljev iznad lijeve obrve, krvni podljev lijeve uške, krvni podljev u području spoja stidnih kostiju i krvni podljev u području desnog kuka koje svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. U odnosu na utvrđenu tešku tjelesnu ozljedu iščašenja ramenog zgloba s prijelomom glenoida vještakinja je utvrdila da takva ozljeda najčešće nastaje indirektnim djelovanjem sile i to izvrtanjem ruke ili padom na ispruženu ruku, no budući da prema medicinskoj

1 5

dokumentaciji oštećenica u vrijeme zadobivanja ove ozljede nije bila pokretna, nije moguće da bi ovu ozljedu zadobila padom prilikom odlaska na toalet. Iz svega proizlazi da je oštećenica ovu tešku tjelesnu ozljedu ramena zadobila izvrtanjem ruke od strane druge osobe. U odnosu na prethodno pobrojane tjelesne ozljede kako svake za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, vještakinja je utvrdila da su iste nastale udarcima nekim tupotvrdim sredstvom u ozljeđeno područje. "Naslanjanje" tijela na ogradu kreveta u kojem je ležala oštećenica kao mehanizam nastanka navedenih ozljeda ne predstavlja podesan mehanizam za nastanak ovakvih ozljeda, odnosno za nastanak svih ozljeda bilo je potrebno minimalno pet udaraca zadanih silom slabog intenziteta. Višekratna ozljeđivanja oštećenice u razdoblju od rujna 2020. do 3. ožujka 2021. te neadekvatno ophođenje prema oštećenici koje se očitovalo zapuštenim općim stanjem oštećenice i nepravodobnim pružanjem zdravstvene skrbi koja se konkretno očitovala kasnim odlaskom liječniku nakon ozljede ramena (više od mjesec dana) po mišljenju vještakinje upućuje na zanemarivanje starije osobe, dok, zaključno, ozljede koje je zadobila oštećenica od početka 2020. do ožujka 2021. u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

Vještakinja dr. Anita Galić Mihić dopunski ispitana na raspravi je na upit branitelja optuženika na temelju čega je zaključila da je oštećenica tijekom inkriminiranog događaja u kojem je zadobila ozljedu ruke (iščašenja desnog ramenog zgloba s prijelomom glenoida) bila nepokretna navela da je u to zaključila prema navodima medicinskog tehničara i doktorice koji su dolazili u kućnu posjetu oštećenici u vremenu kad je ista imala opisanu ozljedu ramena, kao i da je u to vrijeme oštećenica imala decubituse, a bila je opskrbljena i pelenom. Na daljnji upit da opiše kako točno nastaje ovakva ozljeda ramena izvrtanjem navela je da nastaje u dinamici u kojoj druga osoba primi ozlijeđenu ruku te ju rotira u ramenu i gura prema naprijed, dodajući da je za ovakav mehanizam nastanka ozljede, a uvažavajući da je osoba nepokretna, moguće je da takva ozljeda nastane i ako primjerice nepokretna osoba leži konkretno na lijevom boku, a moguće je i ako je primjerice pridignuta. Na daljnje pitanje je li 100% sigurna da je ova ozljeda nastala izvrtanjem potvrdila je da okolnosti i vrsta ozljede upućuju da je ova ozljeda nastala navedenim mehanizmom, no ne može biti 100% sigurna. Nadalje, a upitana vezano na dinamiku nastanka ozljede prijeloma prednjeg kraka 3. rebra lijevo navela je da ovakva ozljeda nastaje direktnim djelovanjem tupe sile što može biti udarac ili pak pad na neku izbočenu prepreku manje kontaktne površine te pritiskom ruke ili noge u području prednje strane rebara, s time da je dostatno da se radi o sili slabog do srednjeg intenziteta. U odnosu na utvrđenu tešku tjelesnu ozljedu prijeloma prednjeg kraka 8., 9. i 10. desnog rebra upitana koji bi stupanj bolnosti ozlijeđena osoba morala trpjeti navela je da se kod višestrukih prijeloma rebara uglavnom radi o jakim bolovima koji otežavaju i disanje u smislu "poštede" disanja, odnosno dubine disanja, uslijed takvih bolova. Kod oštećenice nisu utvrđene ikakve komplikacije u prsnom košu, dok se frakture rebara u pravilu ne imobiliziraju. Bolnost uslijed ovakve ozljede nije nužno manja kod nepokretnih osoba, no ukoliko se ozlijeđena osoba kreće, pomiče, to dovodi do veće bolnosti. Na daljnje pitanje, u odnosu na daljnje tjelesne ozljede koje je oštećenica zadobila u drugom događaju, a pobrojane su kao krvni podljevi upitana kojom metodom je utvrdila da je za nastanak ovih ozljeda bilo potrebno minimalno pet udaraca zadanih silom slabog intenziteta vještakinja je pojasnila da se od strane liječnika koji je radio i pregledao oštećenicu u bolnici te medicinskog osoblja koje je pregledalo oštećenicu doma u krevetu utvrdilo minimalno pet ozljeda za koje su stoga bili nužni pet djelovanja sile. U odnosu na pobrojane krvne podljeve i to iznad lijeve obrve, lijeve uške, u području spoja stidnih kostiju i u području desnog kuka navela je da je izrađujući nalaz i mišljenje

1 6

imala na umu i utvrđenja iz medicinske dokumentacije iz kojih je razvidno da se radi o više događaja, a što se zaključuje po tome da su se neki hematomi resorbirali s protekom vremena od njihova nastanka. S obzirom na sve izneseno zaključuje da je za nastanak ovih ozljeda bilo potrebno minimalno pet udaraca zadanih silom slabog intenziteta, kako je i navela u pisanom nalazu. Na daljnje pitanje na koji način bi sve mogla nastati ozljeda u vidu krvnog podljeva u području spoja stidnih kostiju i desnog kuka ponovila je da takve ozljede nastaju djelovanjem tupe mehaničke sile. Uopćeno govoreći ovakva ozljeda može nastati udarcem nekim tupotvrdim sredstvom, nalijetanjem ozlijeđenog dijela tijela na neku prepreku ili pak padom na neku izbočenu prepreku. S obzirom da je oštećenica u trenutku nastanka ove ozljede bila nepokretna u bolesničkom krevetu s ogradom, najvjerojatnije je da bi ozljeda u konkretnom slučaju nastala udarcem, a kako je i navela u pisanom nalazu i mišljenju. Na daljnji upit optuženika postoji li ikakva medicinska dokumentacija oštećenice iz koje bi se objektivno utvrdila njezina nepokretnost tempore criminis vještakinja je navela da je pisani nalaz i mišljenje sačinila na temelju dostupne medicinske dokumentacije u kojoj je naznačeno da je oštećenica bila nepokretna, da reagira malim pomicanjem tijela na jače podražaje, da su kod nje postojali decubitusi koji potvrđuju njezino nepomično ležanje, a bila je i opskrbljena pelenom.

11. Svjedokinja AS je iskazala da je od 2015. živjela s optuženikom u [adresa] u [adresa], dok u zadnje vrijeme njih dvoje zajedno žive u [adresa] na adresi [adresa]. Sjeća se da je bio negdje rujan ili listopad 2020. kada je optuženika nazvala majka da je pala i on je tada otišao k njoj u Zagreb. Da se upravo radi o tom vremenskom razdoblju sjeća se zbog toga što radi u muzeju, tada imaju najviše posla pa zna da je baš u to vrijeme ostala sama u Balama. RS se znao vraćati i odlaziti iz Bala, imao je super odnos sa svojom majkom, rekla bi prijateljski, kada je živio s njom u Balama, njih dvoje su se redovno čuli. Iz razgovora s optuženikom poznato joj je da njegova majka nije imala odnos sa svojom kćeri, optuženikovom sestrom LS. Optuženiku je bilo poznato da LS svoju majku nije znala nazvati i po mjesec dana. O tome se znala požaliti i SS. Na upit ODO u Novom Zagrebu pojasnila je da je u rujnu ili listopadu 2020. i slomila nogu pa joj je i to bio problem vezano za posao, kada je opisivala da je RS odlazio majci i vraćao se u Bale, mislila je na razdoblje od 2015., no kada je on otišao brinuti o majci na njezin poziv tada je u kontinuitetu bio s majkom i brinuo za nju narednih par mjeseci, ne sjeća se točno više koliko je to trajalo. Za vrijeme dok je RS bio u Zagrebu s njom, sjeća se da je bila hospitalizirana, sjeća se da je imala neku operaciju, no detalja se više ne sjeća. Optuženik je ostao s majkom u Zagrebu, jer je jedini brinuo za nju, nitko drugi za nju nije brinuo. Ne sjeća se ijednog posebnog događaja koji bi vezala za svog supruga iz 2021., odnosno ožujka 2021. Sjeća se da je bilo nekih problema s policijom, no detalja se više ne sjeća.

12. Svjedokinja LS je prihvatila blagodat nesvjedočenja te nije htjela svjedočiti u kaznenom postupku koji se vodi protiv njenog polubrata.

13. Iz dopisa dr. RSJ od 19. veljače 2021. s pripadajućim izvješćem patronažne sestre ČS proizlazi da dr. RSJ Centru za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb, dostavlja kopije mailova tehničara ZS te izvješće patronažne sestre dostavljeno na njezin zahtjev u kojem navodi da iako gospođa negira i nije sestri dozvolila pregled ruke, da smatra očitim da se tu nešto dešava pa da joj se pokuša pomoći iako ona to odbija. Iz priloženog izvješća

1 7

patronažne sestre ČS od 11. veljače 2021. utvrđeno je da je oštećenica otpuštena na kućnu njegu iz KBC Rebro gdje je liječena od 20. rujna do 24. studenog 2020., da živi u neadekvatnom stambenom prostoru u neodgovarajućim uvjetima sa sinom koji navodno skrbi o majci, da koristi pelene, da se žali na bolove u desnoj podlaktici, da joj šaka stoji u neprirodnom položaju, iako bolesnica navodi da je ozljeda nastala "sama od sebe", da iako bolesnica i njezin sin (optuženik) navode da se oštećenica u jutarnjim satima ustaje i uz pomoć sina hoda do kupaonice, prilikom pregleda ne odaje se dojam moguće pokretnosti s obzirom da u krevetu teško pomiče noge i teško se okreće s boka na leđa. Odbija mogućnost pregleda ozlijeđene ruke (nosi majicu dugih rukava), dok na molbu da pokuša ustati ili sjesti odbija uz navod "sad mi se baš nešto ne da". Bolesnica je potpuno ovisna o tuđoj pomoći. Iz nastavnog zahtjeva za aktivnost Doma zdravlja Zagreb – Centar dr. Tonkice Čičak-Bekić od 16. veljače 2021. utvrđeno je da je po obavljenom pregledu s patronažnom sestrom po povratku iz bolnice utvrđeno da je oštećenica nepokretna, kao i da je obaviještena socijalna služba zbog sumnje na fizičko nasilje koje ona negira. Sada tehničar iz kućne njege navodi povredu desne ruke, ramena te moguće fizičko zlostavljanje. Iznesene navode dr. RSJ prate i mailovi, odnosno izvješća med. tehničara ZS od 1. veljače 2021. vezani za gospođu SS pa tako da je tog dana GS došao u kućnu posjetu te da su se sin (optuženik) i gospođa (oštećenica) požalili da je u petak (29. siječnja 2021.) u popodnevnim satima oštećenica pala i udarila rukom te da joj je ruka natekla tek jučer. Utvrđuje da joj je desna ruka u cijelosti ozlijeđena, više nadlaktica, da se vidi velika razlika naspram lijeve ruke, da gospođa može sama stisnuti šaku i napraviti fleksiju u laktu, ali da ne može napraviti niti jedan pokret iz ramena te da se žali na jake bolove. Vidljivi su lagani podljevi na nadlaktici. Medicinski tehničar u spomenutom izvješću izražava sumnju na frakturu humerusa te mu se čini da nadlaktica nije položena ravno, već od polovice na niže ide malo u stranu prema van. **.**.2021. GS obavještava da na kraju nisu zvali hitnu, da je ruka i dalje natečena, da je podlaktica u fleksiji, jer joj je bolno držati ruku ravno, dok su prsti lagano plavkasti, a pokrete u ramenu ne može napraviti. **.**.2021. GS ponovno obavještava dr. S da oni nisu ništa poduzeli s rukom, da je ruka i dalje otečena i bolna, da je jučer bio tamo kada je sin otišao do trgovine te mu je gospođa (oštećenica) napokon priznala da je sin fizički zlostavlja te da joj je jako loše tamo, plakala je da bi najradije željela umrijeti. Dr. A je rekla da oni, Njega i Skrb, ne mogu obavijestiti socijalnu službu te je zamolila Vas (dr. S) da to učini. Jako mu je žao gospođe koja je psihički baš loše. **.**.2021. GS nastavno se obraća dr. S te je obavještava da je danas, prilikom posjete oštećenici, istu opet zatekao u modricama po licu te jako natečenih usnica, dok na lijevoj ruci također nalazi vidljive ozljede. Navodi da oštećenica ništa ne govori kada je sin u blizini te da se vidi da je u strahu. Upitao je sina što se desilo, a on je odmah skrenuo s teme. Također nagovještava dolazak osobno kod dr. S.

14. Iz službene zabilješke Centra za socijalnu skrb Zagreb – Podružnica Novi Zagreb od 18. veljače 2021. utvrđeno je da je 18. veljače 2021. oko 12,45 sati izvršen nenajavljeni terenski izvid na adresi SS, [adresa], u [adresa], radi provjere uvjeta života i skrbi sina RS o njoj, a vezano za sumnju zlostavljanja od sina prijavljeno od strane liječnice opće prakse i tehničara iz kućne njege. U trenutku izvida kod kuće su bili sin RS i gđa SS. Sin RS upoznat je sa svrhom posjeta gđi SS kao stare i nemoćne osobe, radi provjera stanja i skrbi o njoj, no optuženik je odbio pustiti socijalnu radnicu u kuću smatrajući da je to njegovo pravo,

1 8

da mu nitko nenajavljen ne može ući u kuću te je tražio socijalnu radnicu da zakaže termin kada će doći na izvid. Potom je ipak pustio socijalnu radnicu u kuću da se dogovori s majkom za termin posjeta, no nije dozvolio socijalnoj radnici da prilazi blizu majci, sugerirajući majci da ne mora sada razgovarati ako neće. Socijalna radnica je ušla u sobu gđe SS, pitala je sjeća li je se od ranije, kako je, može li hodati, što joj je na nosu (imala je kraste na nosu) te što joj je s desnom rukom (ruka je bila u zavoju). Gđa SS je ležala u bolničkom krevetu, soba je bila u mraku, zatvorenih šalaporki na prozorima, dovoljno ugrijana i koliko se vidjelo, djelovala je čisto, dok su se pored kreveta nalazile voda i druge nužne potrepštine. Gđa SS je kraste na nosu objasnila da su joj to ogrebotine od dodira, no da ju desna ruka boli i da može hodati. Na upit socijalne radnice može li podići desnu ruku, istu nije mogla podići. Sin RS je inzistirao da se razgovor prekine navodeći da im uskoro dolazi tehničar te da se majka izjasni želi li razgovarati ili ne, kao i da socijalna radnica može nazvati gđu SS na mobitel i zakazati drugi termin za razgovor. Potom je gđa SS upitana želi li sada razgovarati, no ona je zatražila da joj se zakaže drugi termin te je razgovor prekinut. Optuženik je tijekom cijelog razgovora bio nesuradljiv, u nastupu arogantan, prozivajući i optužujući socijalnu radnicu da je nestručna i nekompetentna, jer nema broj mobitela njegove majke koji joj je on dao te da je obrazac koji mu je poslala naslovila na njega, umjesto na majku. Uz stalno prigovaranje ipak daje broj mobitela majke te je na odlasku od strane socijalne radnice upoznat da je Centar od Doma zdravlja Remetinec dobio prijavu o sumnji zlostavljanja gđe SS te da je isto prijavljeno policiji.

15. Prema bolničkoj prijavi KBC Zagreb oštećena SS je 3. ožujka 2021. dovezena vozilom Hitne medicinske pomoći u KBC Zagreb, dok je 12. ožujka 2021. oštećena SS potpisala izjavu prema kojoj je upoznata i suglasna da KBC Zagreb pri nadležnom Centru za socijalnu skrb predloži pokretanje postupka smještaja u udomiteljsku obitelj te im u tu svrhu dostavi njezinu medicinsku dokumentaciju.

16. Glede ocjene izvedenih dokaza uvodno je za istaknuti da je sud sve dokaze ispravom ocijenio istinitom i vjerodostojnom, jer strane nisu osporavale istinitost i vjerodostojnost iste niti je dovedena u sumnju ijednim od izvedenih dokaza. Iskaze ispitanih svjedoka u odnosu na sporne, a odlučne okolnosti sud je analizirao u nastavku obrazloženja presude, a obrana optuženika je ocijenjena neistinitom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti, osim u onom dijelu iste koji se odnosi na nesporne, ne inkriminirajuće činjenice i okolnosti.

17. Kada se po sudu prihvaćeni iskazi ispitanih svjedoka VS, ZS, ČS i RSJ dovedu u vezu s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja sudskomedicinske vještakinje dr. Anite Galić Mihić, to jasnim proizlazi cjelokupna dimaika događaja. Naime, u odnosu na nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje, ocjena je suda da je vještakinja odgovorila na sva pitanja, da je nalaz detaljan i argumentiran, u cijelosti je ostala kod njega i prilikom ispitivanja na raspravi pa ga je sud ocijenio objektivnim, vjerodostojnim i istinitim te ga kao takvog i prihvatio u cijelosti. Nadalje, iskaze navedenih svjedoka, sud je prihvatio kao suglasne, životne, iskrene te stručne, jer su svi ispitani svjedoci, s iznimkom oštećeničine sestre VS, zdravstveni djelatnici koji su iskazivali o neposrednim i posrednim saznanjima vezano za zdravstveno stanje oštećenice te o njenom odnosu sa sinom, ovdje optuženim RS. Ispitana svjedokinja AS nije imala relevantnih saznanja o samoj inkriminaciji.

1 9

17.1. Konkretno, sudskomedicinska vještakinja je navela da su ozljede nastale 3. ožujka 2021. ozljede prednjeg iščašenja desnog ramenog zgloba s prijelomom glenoide koje ozljede po utvrđenju vještaka predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a utvrđene su i ozljede krvni podljev iznad lijeve obrve, krvni podljev lijeve uške, krvni podljev u području spoja stidnih kostiju i krvni podljev u području desnog kuka koje svaka za sebe i u ukupnosti predstavljaju tjelesnu ozljedu. U odnosu na utvrđenu tešku tjelesnu ozljedu iščašenja ramenog zgloba s prijelomom glenoida vještakinja je utvrdila da takva ozljeda najčešće nastaje indirektnim djelovanjem sile i to izvrtanjem ruke ili padom na ispruženu ruku, no budući da prema medicinskoj dokumentaciji oštećenica u vrijeme zadobivanja ove ozljede nije bila pokretna, nije moguće da bi ovu ozljedu zadobila padom prilikom odlaska na toalet. Iz svega proizlazi da je oštećenica ovu tešku tjelesnu ozljedu ramena zadobila izvrtanjem ruke od strane druge osobe. U odnosu na prethodno pobrojane tjelesne ozljede kako svake za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti, vještakinja je utvrdila da su iste nastale udarcima nekim tupotvrdim sredstvom u ozljeđeno područje. "Naslanjanje" tijela na ogradu kreveta u kojem je ležala oštećenica kao mehanizam nastanka navedenih ozljeda ne predstavlja podesan mehanizam za nastanak ovakvih ozljeda, odnosno za nastanak svih ozljeda bilo je potrebno minimalno pet udaraca zadanih silom slabog intenziteta. Višekratna ozljeđivanja oštećenice te neadekvatno ophođenje prema oštećenici koje se očitovalo zapuštenim općim stanjem oštećenice i nepravodobnim pružanjem zdravstvene skrbi koja se konkretno očitovala kasnim odlaskom liječniku nakon ozljede ramena (više od mjesec dana) po mišljenju vještakinje upućuje na zanemarivanje starije osobe, dok, zaključno, ozljede koje je zadobila oštećenica u inkriminiranom periodu u ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu.

17.2. Nadalje, ispitana svjedokinja VS, oštećeničina sestra, je u svom iskazu navela da se optuženik u inkriminiranom razdoblju prema svojoj majci ponašao okrutno, bio je grub prema njoj na način da ju je hvatao za ruke i derao se na nju. Kada ga je svjedokinja upozoravala da joj to ne radi, on joj je odgovorio da mu je već dosta te agonije. Optuženik joj je također rekao da je oštećenica išla na wc te je pala i slomila ruku, a da joj je poslije toga oštećenica rekla da uopće nije pala, jer ni jednom nije izašla iz kreveta. Oštećenica joj je također rekla da ne može više izdržati koliko ju sin maltretira. Jednom prilikom joj je oštećenica rekla, a nakon što ju je ona upitala je li opet dobila batine, s obzirom da je imala plave oči, da ju je po glavi pokazavši „tu me“, a znala joj je i reći „sve mi je to napravio“. U odnosu na povredu ramena oštećenica joj je pred optuženikom rekla da je išla u kupaonu, da je pala i zamahnula rukom, no kada je optuženik otišao rekla joj je da nije. Sjeća se i da je oštećenicu poslije pitala koliko puta je bila u kupaoni, na što joj je oštećenica odgovorila da niti jednom nije bila u kupaoni niti ju je optuženik vodio u kupaonu niti je obula papuče pokazujući joj istovremeno da su joj još nove. Nikada nije vidjela oštećenicu da hoda, iako je nekada skoro svakoga dana dolazila kod oštećenice, no nekada dva do tri puta tjedno.

17.3. Nastavno, na njen iskaz slično je iskazivao i svjedok GS, navodeći da nikad nije oštećenicu vidio na nogama, nikada nije hodala, bila je nepokretna, čak se nije mogla niti sama okrenuti u krevetu bez tuđe pomoći. Jednoga dana primjetio je modrice i otekline po njezinom licu, primjetio je otekline i modrice po njenim usnama, kao i po rukama. Pitao ju je što se desilo, a optuženik mu je rekao da se dizala i da je pala u kupaonici koja je po njegovoj procjeni od njezinog kreveta bila udaljena nekih 10-ak do 15-ak metara, s time da je te njegove navode potvrđivala i ona sama. Inače,

2 0

ona je cijelo vrijeme ležala u medicinskom krevetu koji je povišen i ima sa strane ogradu. Do tog događaja gospođa RS je bila suvisla, bila je kontaktibilna, no nakon ovih prvih modrice koje je vidio na njoj rekao bi da mu je djelovala apatično, blago depresivno te je imao osjećaj da se pogubila. Također je jedne zgode primijetio ida joj je ruka u neprirodnom položaju, a rame dislocirano. Jednom mu je oštećenica, kada su bili sami rekla da želi umrijeti, a kada ju je on pitao zašto to govori, rekla mu je da ju optuženik fizički zlostavlja. Svjedok je posebno istaknuo, ponovivši to u više navrata, da je optuženik ponavljao da se njegova majka ozljedila prilikom odlaska do kupaone ili u krevetu, a što je bilo nemoguće sobzirom na njeno stanje i nepokretnost.

17.4. Nadalje, svjedokinja HS, je nastavno na prethodno navedene iskaze također istaknula da je odmah po dolasku kod oštećenice, a nakon što je kod nje u inkriminiranom periodu upućena od strane liječnice opće prakse dr. S, uočila kod oštećenice neprirodan položaj ruke. Optuženik joj je rekao da je oštećenica pala prilikom odlaska na toalet, što je njoj bilo čudno, jer je riječ o osobi koja je ostavljala dojam da se ne može kretati pa čak se nije mogla pomaknuti ni uz pomoć trokuta koji je visio iznad njenog bolničkog kreveta. Njen dojam je da je oštećenica bila zaštitnički nastrojena prema optuženiuku kao svome sinu.

17.5. Isto tako, svjedokinja RSJ je iskazala da je u inkriminirano vrijeme bila liječnica obiteljske medicine u Domu zdravlja Centar u Remetincu, dok je oštećenica bila njezina pacijentica i to dulji niz godina. Kada je krajem 2020. nenajavljeno došla k njoj, zatekla je oštećenicu koja je bila nepokretna, ležala je u mokrim pelenama, u kući nije bilo upaljeno grijanje. Već joj je na prvu bilo nejasno kako je mogla oštećenica pasti, a što je čula od ZS kojem je to rekao optuženik, kada je vidjela da je ležala u bolničkom krevetu koji je s obje strane imao sigurnosne ograde, a i bila je nepokretna. Posebno je istaknula da se sjeća da joj je doc. dr. Č rekao da je oštećenica ležala u krevetu i bila je nepokretna, dakle, nije mogla ustati iz kreveta. Inače, ne može isključiti mogućnost da se takvi pacijenti uz pomoć druge osobe i pomagala kreću, međutim to nije bio slučaj kod oštećenice, s obzirom na njenu slabost po puštanju iz bolnice.

17.6. Dakle, svi ispitani svjedoci su suglasno iskazali da su vidjeli ozljede na oštećenici, a koje ozljede su nesporne, jer ih je utvrdila i vještakinja. Da ih je nanio upravo optuženik, a što predstavlja i samu inkriminaciju, jasno proizlazi iz činjenice, a koju i optuženik u svojoj obrani ne osporava, da je upravo optuženik bio jedina osoba koja je živjela s oštećenicom u kući tempore criminis. Sve ozljede, nisu mogle, a kako su to svjedoci i vještakinja jasno naveli i elaborirali, nastati od pada, već isključivo od ljudske ruke, a i sama oštećenica je u više navrata svjedocima, kada je ostajala sama s njima, rekla da ju sin, ovdje optuženik, udara i da joj je on to sve napravio. Samo kada je govorila pred njim, navodila je, kao i on, da je pala dok je išla u kupaonu. Međutim taj navod da je oštećenica sama išla u kupaonu je krajnje naivan, neživotan i suprotan stanju u kojem su svjedoci zaticali oštecenicu kada su dolazili k njoj – riječ je bila o praktički nepokretnoj osobi koja nikada nije ustajala iz kreveta, uslijed čega je i zadobila brojne decubituse. Oštećenica je edvidentno pred optuženikom, o kojem je bila životno ovisna i kojeg se očito bojala, jer je bio fizički nasilan prema njoj, iz straha tvrdila drugačije, ali slijedom svega navedenog, sud nije mogao prihvatiti takav njen navod istinitim. Indikativno je i da je oštećenica potpisala izjavu prema kojoj je upoznata i suglasna da KBC Zagreb pri nadležnom Centru za socijalnu skrb predloži pokretanje postupka smještaja u udomiteljsku obitelj, što se na kraju i dogodilo, nakon

2 1

čega je ubrzo i preminula, a što dodatno govori u prilog tome da se bojala optuženika te da je isti prema njoj grubo postupao, a kako je i utvrđeno u ovom postupku. Sud nije prihvatio optuženikovu obranu istinitom, jer je ista krajnje naivna, neuvjerljiva, neživotna i u suprotnosti je sa svim provedenim kako materijalnim tako i personalnim dokazima. Naime, optuženik je bio potpuno nedosljedan i nekonzistentan o tome kako su nastale oštećeničine ozljede, a upravo je on bio jedina osoba koja je tempore criminis živjela s oštećenicom u kući te je imao apsolutnu kontrolu nad njenim životom pa mu je morala biti poznata priroda nastanka ozljeda osobe s kojom je živio i o kojoj se brinuo, ali su njegova objašnjenja tih ozljeda koje su bile očigledne i uzrokovale su po navodima svjedoka velike promjene u njenom izgledu, neodređena, nedosljedna i nesuvisla pa tako isti navodi da ona u nijednom trenutku nije mogla pomicati ruku, ali on nije znao zašto. Zatim je naveo da ne zna otkud su masnice po njenom tijelu, kao i da ne zna otkud joj krvni podljev iznad lijeve obrve, krvni podljev lijeve uške, krvni podljev u području spoja stidnih kostiju te krvni podljev u području desnog kuka. Također je neosnovan i neutemeljen navod iz optuženikove obrane da je sve navedene promjene na tijelu oštećenice prijavljivao ZS, ali da on kao medicinski tehničar koji se brinuo o oštećenici nije na to reagirao. Naprotiv, GS je pokazao kontinuiranu brigu i zabrinutost za oštećeničino stanje i neobične promjene na njenom tijelu, kao i u njenom ponašanju te je o tome izvijestio i dr. S, kao i patronažnu službu, postupivši vrlo profesionalno, svjestan da je to njegova obveza. Navedeno je sud utvrdio kako čitanjem navedenih mailova tako i iz iskaza dr. S. S obzirom na sve navedeno sud smatra evidentno utvrđenim da je obrana optuženika bila usmjerena ka pokušaju izbjegavanja kaznene odgovornosti, a ista je iz naprijed navedenih razloga u kontradikciji kako sama sa sobom tako i u odnosu na sve druge, naprijed analizirane dokaze.

18. Slijedom iznijete analize dokaza i to kako svakog za sebe tako i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi izvan svake sumnje i nedvojbeno utvrđenim da je optuženik u vremenu od 24. studenog 2020. do 3. ožujka 2021., u [adresa], u obiteljskoj kući bio fizički nasilan prema svojoj majci SS, koja je nepokretna ležala u krevetu te pristajući da je teško tjelesno ozljedi, istu najmanje 5 puta udarao tupotvrdim sredstvom po glavi i tijelu uslijed čega je ista zadobila povrede u vidu krvnog podljeva iznad lijeve obrve, krvnog podljeva lijeve uške, krvnog podljeva u području spoja stidnih kostiju, krvnog podljeva u području desnog kuka, a neutvrđenog dana krajem siječnja 2021., istoj izvrtao desnu ruku uslijed čega je SS zadobila povredu u vidu prednjeg iščašenja desnog ramenog zgloba s prijelomom glenoida, koje povrede su utvrđene po hospitalizaciji iste 3. ožujka 2021. u KBC Zagreb i u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu. Opisanim ponašanjem optuženik je ostvario objektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozlijede prema bliskoj osobi – majci, iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1.. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11. Cjelokupni opis događaja, odnosno postupanje optuženika jasnim ukazuje da je postupao s oblikom krivnje neizravna namjera, jer on je itekako bio svjestan svog postupanja, tj. da primjenom fizičke sile prema praktički nepokretnoj ženskoj osobi starije životne dobi mogu nastupiti ozljede kod iste, a što se u konačnici i dogodilo te je time pristao na to da može ostvariti obilježja ovog kaznenog djela. Optuženik je tempore criminis bila ubrojiv, jer niti jedan dokaz navedeno nije doveo u pitanje te ne postoji niti jedan ispričavajući razlog za njegovo postupanje. Stoga je za utvrditi da su u postupanju optuženika ostvarena osim onih objektivnih i ona subjektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozlijede

2 2

prema bliskoj osobi, iz članka 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11.

19. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja imajući pritom na umu članak 47. KZ/11.

19.1. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je optuženik oženjen, bez djece, bez imovine, zaposlen je s mjesečnim primanjima u iznosu 1.100,00 eura. Iznesene okolnosti predstavljaju optuženikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne. Nadalje, sud je odmjeravajući kaznu optuženiku dužan imati na umu optuženikov cjelokupan život i to kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Prema izvatku iz kaznene evidencije, optuženik je neosuđivana osoba. Ovakvo utvrđenje govori u prilog zaključka da je optuženikov raniji život bio usklađen s općeprihvaćenim društvenim normama pa su sve ove istaknute okolnosti cijenjen olakotnima.

19.2. Međutim, osim navedenih olakotnih okolnosti, sud je na strani optuženika našao i otegotne okolnosti. Konkretno, otegotnim mu je cijenjena izrazita brutalnost, bešćutnost i agresivnost u počinjenju kaznenog djela. Naime, optuženik je kazneno djelo počinio u odnosu na krhku i bolesnu stariju žensku osobu rođenu 1946. godine, pri čemu je iskoristio kako njeno povjerenje tako i činjenicu da je kao muškarac fizički jači od oštećenice te je za razliku od nje bio zdrav i pokretan, nakon čega je kod njega izostalo bilo kakvo kajanje zbog učinjenog.

19.3. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je optuženiku za počinjeno kazneno djelo tjelesne ozljede na temelju članka 118. stavak 2. KZ/11, uvažavajući zakonom propisanu kaznu zatvora od 3 do 8 godine izrekao kaznu zatvora u trajanju 2 godine i 4 mjeseca, dakle primijenivši odredbe članka 48. KZ/11 o ublažavanju kazne, smatrajući da su sve naprijed navedene olakotne okolnosti naročito olakotne okolnosti držeći da se svrha kažnjavanja može postići i takvom blažom kaznom. Međutim, uvažavajući sve utvrđene naročito olakotne okolnosti te protek vremena od kaznenog djela, ovaj sud nalazi da u odnosu na optuženika postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela zbog čega mu je primjenom članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 1 godina, a dio kazne u trajanju 1 godine i 4 mjeseca neće se izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja u trajanju 4 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

19.4. Ocjena je suda da će se ovakvom kaznom ostvariti specijalna prevencija, uspješno utjecati na optuženika da se kloni kriminalne aktivnosti, uskladi svoje ponašanje s normama prihvaćenim u društvu te nastavi sa svojim životom u prihvatljivim okvirima, a jednako tako ovakva je kazna primjerena da se njom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

2 3

20. Budući da je zakonskom odredbom iz članka 54. KZ/11 propisano da se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode uračunava u izrečenu kaznu zatvora, to je sukladno navedenoj zakonskoj odredbi optuženiku u kaznu koju izdržava uračunato vrijeme uhićenja od 3. ožujka 2021. do 5. ožujka 2021.

21. U odnosu na optuženiku drugo inkriminirano kazneno djelo, također kazneno djelo protiv života i tijela, teškom tjelesnom ozljedom prema bliskoj osobi, opisano u članku 118. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 118. stavak 2. KZ/11, za vremenski period od točno neutvrđenog dana rujna 2020. do 20. rujna 2020., sud je odbio optužbu za isto, jer je tužitelj na raspravi 16. prosinca 2025. predao podnesak u kojem je naveo da odustaje od kaznenog progona za to djelo, a cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka.

22. Optuženik je, kada ga sud proglasi krivim, sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08, dužan naknaditi troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, dok je stavkom 6. istog članka ZKP/08 propisano da sud u odluci kojom rješava o troškovima može optuženika osloboditi obveze da naknadi u cijelosti ili djelomično troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/08 zbog lošeg imovnog stanja te ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je dužan uzdržavati. Imajući na umu ranije utvrđene imovinske prilike prema kojima je optuženik zaposlen sa skromnim mjesečnim prihodima te je bez ikakve imovine, to iznesene okolnosti ovome sudu ukazuju da bi plaćanjem troškova ovog postupka bila dovedena u pitanje optuženikova egzistencija, a čime su ispunjeni uvjeti za oslobođenjem optuženika od plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

23. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

sudac

Edhem Kapetanović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Novom Zagrebu 2 4

u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA.:

1. ODO u Novom Zagrebu na broj KO-DO-181/2022

2. optuženi RS

3. branitelj Nino Ćosić

4. U spis