- 1 -              Rev 850/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1252/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O. iz Z., OIB …, protiv tuženika C. O. d.d. iz Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2034/2020-3 od 17. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-319/2019-9 od 28. veljače 2020., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2034/2020-3 od 17. rujna 2021. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-319/2019-9 od 28. veljače 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom je suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 57.251,98 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.ožujka 2019. do isplate, po stopi preciznije određenoj u toj presudi, kao i da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 88,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama.

 

2. Presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-2034/2020-3 od 17. rujna 2021., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Pazinu, poslovni broj P-319/19 od 28. veljače 2020.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda RH, posl.br. Revd-133/22 od 26. travnja 2022. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-2034/2020-3 od 17. rujna 2021. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              "1. Kada tužitelj temeljem police osiguranja od automobilske odgovornosti potražuje naknadu štete, je li za osnovanost zahtjeva mjerodavno pravo koje sudovi trebaju primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, NN br. 151/05 (u daljnjem tekstu: ZOOP) kao lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju?

 

              2. „Treba li se u sporu u kojem HZMO kao posredni oštećenik potražuje naknadu štete od osiguravatelja štetnika primijeniti zastarni rok od tri godine iz čl. 230. ZOO-a, (NN br.35/05) ili privilegirani (duži) rok iz čl. 231. ZOO-a?"

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, i 70/19 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena u cijelosti, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika, ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet je spora zahtjev tužitelja za naknadu štete u visini od 57.251,98 kuna sa zateznim kamatama koju je štetu pretrpio plaćanjem obiteljske mirovine osiguraniku E. D. u razdoblju od 1. listopada 2010. do 31. prosinca 2018.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije bilo sporno da je tužiteljev osiguranik N. D. smrtno stradao u prometnoj nesreći od 26. kolovoza 2008., koju je skrivio V. S.-o. tuženika, u omjeru od 75%, da je E. D. zbog posljedica te nesreće priznato pravo na obiteljsku mirovinu, da je pred Općinskim sudom u Puli pod poslovnim brojem P-1379/11 tužitelj potraživao štetu na ime isplaćene obiteljske mirovine za razdoblje od 26. kolovoza 2008. do 30. rujna 2010., da je tužitelj (i) u razdoblju od 1. listopada 2010. do 31. prosinca 2018. isplaćivao obiteljsku mirovinu, te da je tuženik podmirio tužitelju dio štete u iznosu od 27.492,03 kn.

 

10. U postupku je bilo sporno ima li tužitelj za razdoblje od 18. lipnja 2016. do 31. prosinca 2018. pravo samo na naknadu štete za razmjerni iznos isplaćene obiteljske mirovine ili u punom iznosu, te koje je pravo, s tim u svezi, mjerodavno kod sukcesivnih mjesečnih isplata štete (obiteljske mirovine), kao i pitanje zastare.

 

11. 1. Nižestupanjski su sudovi ocijenili da se sporni pravni odnos treba razriješiti primjenom odredbi članka 161. st. 1. i 2., čl. 162. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18 - dalje: ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u vrijeme izvršenih isplata mirovine tužiteljevu osiguraniku, u ovom slučaju odredbe ZMO-u koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014., jer su pravila o mirovinskom osiguranju (ZOMO), lex specialis i lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, pa se posljedično tomu za ispitivanje visine tužiteljeva potraživanje ne primjenjuje se odredba članka 27. stavka 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Sukladno navedenom smatraju da se u ovom sporu "u odnosu na naknadu štete nastale tužitelju isplatama obiteljske mirovine u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. primjenjuju odredbe članaka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014. s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona), a ne odredbe članka 160. do 167. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu".

 

11. 2. U odnosu na pitanje zastare nižestupanjski sudovi se pozivaju na odredbu čl. 231. Zakona o obveznim odnosima i smatraju da tužiteljevo potraživanje (ni djelomično) nije zastarjelo s obzirom da je V. S. počinio kazneno djelo iz članka 272. stavka 4. Kaznenog zakona za kojeg je sukladno članku 19. stavku 1. istog Zakona propisana zastara kaznenog progona od pet godina, pa je podizanjem optužnog prijedloga od strane Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola poslovni broj K-DO-388/09, 11. svibnja 2009., prekinut tijek zastare kaznenog progona od pet godina, a kako je taj postupak pravomoćno okončan 21. listopada 2016., tada (dakle, 21. listopada 2016.) je ponovno započeo teći petogodišnji zastarni rok u smislu članka 245. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, Slijedom navedenog, a kako od tada pa do pokretanja ovog spora 18. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok, to tužiteljevo potraživanje nije (ni djelomično) zastarjelo.

 

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojnim odlukama, primjerice Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., Rev-3078/2014 od 28. veljače 2018., i dr. za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine). Revizijski sud, naime, ocjenjuje da je s tim u vezi važno imati na umu da je tuženica društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.

 

13. Prema shvaćanju ovog suda izraženog u odluci Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., tuženica se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženice proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženica može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZOOP, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

 

14. Prema daljnjem shvaćanju ovog suda izraženog u spomenutom rješenju poslovni broj Rev-68/2019-2 od 1. ožujka 2022., tuženica kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to članka 27. ZOOP koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja.

 

15. S obzirom da je u konkretnom slučaju za tuženika „lex specialis“ ZOOP, (NN br. 151/05), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., za cijelo utuženo razdoblje (od 01. listopada 2010. do 31. prosinca 2018.), štetu je trebalo utvrditi u razmjernom iznosu isplaćene obiteljske mirovine, i to ne samo u razdoblju od 1. listopada 2010. do 31. prosinca 2013. nego i za  razdoblje nakon toga (od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018.), a ne u punom iznosu, kako to neosnovano zaključuju nižestupanjski sudovi (tako i u Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.).

 

16. U odnosu na pitanje zastare ovaj sud je još u odluci Rev-837/78 od 12. prosinca 1978. PSP 14/29., ponovio u odluci Rev-x 674/10-2 od 17. studenog 2011. pravno shvaćanje prema kojem je potraživanje tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zahtjev za naknadom štete koja je prouzročena kaznenim djelom, te da kako je za kazneni progon predviđen dulji rok zastare, da stoga zahtjev za naknadom štete u smislu članka 377. stavka 1. ZOO/91., zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona, što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje (tako i u Rev 678/2022-2 od 3. studenoga 2022.). Navedeno pravno shvaćane odnosi se i na postavljeno pitanje u odnosu na odredbu članka 231. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) jer se radi o identičnoj pravnoj normi.

 

17. Slijedom iznesenoga, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog prvog pravnog pitanja suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženice osnovana u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. podstavka 1. ZPP-a. Stoga je temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u primjeni materijalnog prava prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje budući da visina štete nije obračunata temeljem odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, a zbog čega nema uvjeta za preinačenje presuda nižih sudova.

 

18. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi bila isplaćena članovima obitelji smrtno stradalog osiguranika tužitelja u smislu odredbe članka 27. stavka 3., postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

 

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 24. listopada 2023.