REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: Psp-19/2024-22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu tog suda Žanet Vidović u pravnoj stvari tužitelja 1. DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćnicima iz odvjetničkog društva j.t.d. Marić, Stajčić i Perkov, Radnička cesta 54, Zagreb, protiv tuženika ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Košutić, odvjetnica u Sesvetama, radi smetanja posjeda, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 4. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] samovlasno smetao tužitelje DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 1807/1 u naravi LIVADA, ZARUŠĆICA površine 197 čhv odnosno 709 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i posljednjem mirnom suposjed na nekretnini označenoj kao zk.č.br. 1807/2 u naravi LIVADA, ZARUŠČICA površine 186 čhv odnosno 669 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time što je dana 3. srpnja 2024. godine pristupio na navedene zk.č.br. 1807/1 i 1807/2, obje k. o. [katastarska općina], te zabranio kamionu, koji je po nalogu tužitelja imao dopremiti zemlju na navedene zk.č.br. 1807/1 i 1807/2, obje k. o. [katastarska općina], da pristupi na predmetne nekretnine i istovari dovezenu zemlju te se zabranjuje tuženiku ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] takvo ili slično smetanje ubuduće.

II. Nalaže se tuženiku ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da plati tužiteljima DŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove ovog postupka zajedno sa zateznim zakonskim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana".

II Nalaže se tužiteljima da plate tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 2. kolovoza 2024. navode da su isključivi vlasnici i posjednici nekretnine označene kao zk.č.br. 1807/1 u naravi LIVADA, ZARUŠĆICA površine 197 čhv odnosno 709 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] ZARUŠČICA u naravi PAŠANJAK površine 709 m2, upisane u posjedovni list br. 4888 k. o. [katastarska općina] te suvlasnici i suposjednici u 24/42 dijela zk.č.br. 1807/2 u naravi LIVADA, ZARUŠČICA površine 186 čhv odnosno 669 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja odgovara k. č. br. [katastarska čestica] ZARUŠČICA u naravi PAŠNJAK površine 669 m2, upisane u posjedovni list br. 3045 k. o. [katastarska općina]. Tvrde da je dana 3. srpnja 2024. tuženik bez ikakvog ovlaštenja odnosno dopuštenja suvlasnika odnosno suposjednika bez ikakvog ovlaštenja odnosno dopuštenja suvlasnika pristupio na zk.č.br. 1807/1 i 1807/2 te zabranio kamionu, koji je po nalogu tužitelja imao dopremiti zemlju na predmetne zk.č.br. 1807/1 i 1807/2, da pristupi na predmetne nekretnine i istovari dovezenu zemlju.

Odredbama članka 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da je samovlast zabranjena te da nitko nema pravo samovlasno uznemiravati tuđi posjed, kao i da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

Odredbom članka 21. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, dok je odredbom članka 22. stavka 1. ZVDSP-a propisano da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

Sukladno odredbi članka 21. stavka 3. ZVDSP-a, pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Budući da je tuženik neovlašteno i nezakonito pristupio na predmetne zk.č.br. 1807/1 i 1807/2 te zabranio spomenutom kamionu da istovari zemlju na iste, samovlasno je smetao posjed tužitelja na predmetnim nekretninama.

Tužitelji napominju da, iako su svoj posjed zaštitili od uznemiravanja tuženika za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona no da i dalje imaju pravni interes da sud utvrdi čin smetanja i zabrani tuženiku bilo kakvo isto ili slično smetanje posjeda ubuduće. Stoga predlažu usvojiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno je da je dana 03.07.2024. tuženik zabranio kamionu da iskrca zemlju, ali na k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je u vlasništvu njegovog sina SŠ, a na kojoj isti ima upisanu osobnu služnost plodouživanja, jer je vozač htio iskrcati zemlju na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na mjestu gdje se ona spaja sa k. č. br. [katastarska čestica], u suvlasništvu tužitelja. Tvrdi da je zemlja istoga dana i istovarena na k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], unatoč protivljenju tuženika.

Slijedećeg dana su tuženik i njegov sin zatekli stupiće koji razmeđuju nekretninu tužitelja (k. č. br. [katastarska čestica]) i tuženika (k. č. br. [katastarska čestica]) koji do tada nisu bili postavljeni, bez da su tuženik ili SŠ pozvani radi postavljanja međašnih znakova na među između tih dviju čestica. Sva zemlja koja je prethodnog dana bila iskrcana na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu SŠ) je bila strojno (uz pomoć kombinirke) premještena na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], u suvlasništvu tužitelj.

Dakle, tužitelji su zapravo dana 03.07.2024.g. smetali tuženika i njegovog sina SŠ u posjedu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne obrnuto kako to tvrde u svojoj tužbi.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelji su naveli da zemlja nije iskrcana na zk.č 1806 u vlasništvu tuženikovog sina SŠ te naveli da navedeno proizlazi i iz isječaka videosnimaka i fotografija s kamere koja se nalazi na nekretnini tužitelja (list 29) te na navedenu okolnost priložili snimku na USB stiku koju su predali na pripremnom ročištu u spis i protivnoj stranci.

3.1. Punomoćnik tuženika se protivio korištenju navedenog dokaza navodeći da se radi o nezakonitom dokazu.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze i pročitao isprave u spisu i to izvatke iz zemljišne knjige za nekretnine u vlasništvu tužitelja (list 5-6), prijepise posjedovnih listova (8-9), izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu tuženika (list 18), grafiku katastarskog plana (list 21), proveden je očevid uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Vladimira Zelenike, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IŠ i ĐŠ, te dokaz saslušanjem stranaka, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke ing. geod. Vladimira Zelenike čiji sastavni dijelovi su i izvatci iz zemljišnih knjiga i prijepisi posjedovnih listova, izvod iz katastarskog plana, skica lica mjesta, skica lica mjesta preklopljena s DOF-om te fotografije lica mjesta (list 43-65).

5. Sud nije u obzir uzeo dokaz koji su tužitelji dostavili u spis dana 1. srpnja 2025. odnosno nakon zaključenja pripremnog ročišta i to građevinski dnevnik od 3. srpnja 2024. jer se ne radi o dokazu kojeg tužitelji nisu mogli dostaviti u ranijoj fazi postupka. Naime, tuženik nije prvi put na očevidu naveo da je zemlja koja je prvotno iskrcana na njegovu nekretninu strojem prebačena na nekretninu u vlasništvu tužitelja već je to naveo i u odgovoru na tužbu, pa su tužitelji ako su smatrali da se navedena tvrdnja odnosi na stroj naveden u građevinskom dnevniku za taj konkretni stroj mogli dostaviti građevinski dnevnik do zaključenja pripremnog ročišta.

Sud nije prihvatio ni dokaz koji je tuženik dostavio na pripremnom ročištu dana 28. studenoga 2024. odnosno USB stik za koji tvrdi da sadrži snimku prijepornog događaja. Naime, tužitelji su na tom ročištu naveli da je snimka snimljena kamerom koja je postavljena na njihovoj nekretnini, a koja snima isključivo nekretninu u posjedu i vlasništvu tužitelja, dok su stranke na očevidu sudu i vještaku pokazale navedene kamere koje se nalazi na stupu za koje je sud u zapisniku konstatirao da snimaju i nekretnine tužitelja i nekretnine sina tuženika (čemu ni na očevidu ni u daljnjem tijeku postupka ni jedna stranka nije prigovarala). Tuženik se na pripremnom ročištu izričito protivio da se navedeni dokaz koristi u ovom postupku navodeći da se radi o nezakonitom dokazu, a vještak je u nalazu i mišljenju naveo da se stup sa navedenim nadzornim kamerama nalazi na nekretnini zk.č. 1815 k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu treće osobe SŠ dakle sina tuženika, a ne tužitelja ni tuženika. Zbog tih razloga sud navedeni dokaz nije mogao koristiti za utvrđivanje prijeporne činjenice.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Između tužitelja i tuženoga nije prijeporno da su tužitelji isključivi vlasnici i posjednici nekretnine označene kao zk.č.br. 1807/1 u naravi LIVADA, ZARUŠĆICA površine 197 čhv odnosno 709 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te suvlasnici i suposjednici u 24/42 dijela zk.č.br. 1807/2 u naravi LIVADA, ZARUŠČICA površine 186 čhv odnosno 669 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da je nekretnina upisana u zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica] Oranica Zarušćica u vlasništvu ĐŠ sina tuženika, a da je za korist tuženika na navedenoj nekretnini uknjižena osobna služnost pravo plodouživanja.

8. Među strankama je prijeporno je li tuženik samovlasno smetao tužitelje u posjedu njihovih nekretnina na način kako to opisuju tužitelji u tužbi ili je tuženik u konkretnim okolnostima pribjegao institutu dopuštene samopomoći.

9. Naime tužitelji tvrde da je tuženik smetao njihov posjed time što je neovlašteno pristupio na nekretnine u njihovom vlasništvu i suvlasništvu zk.č.br. 1807/1 i 1807/2 te zabranio vozaču kamiona kojem su oni dali nalog da istovari zemlju na njihove nekretnine dok tuženik tvrdi da je vozač kamiona htio iskrcati zemlju na dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na mjestu gdje se ona spaja sa k. č. br. [katastarska čestica] zbog čega mu je to zabranio no da je zemlja unatoč tomu tog dana zemlja bila i iskrcana na njegovu nekretninu, a da je tek naknadno sa njegove nekretnine premještena na nekretninu tužitelja.

10. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi: očevid, mjerničko vještačenje, saslušani su svjedoci te stranke.

11. Zadaća mjerničkog vještak bila je identifikacije nekretnina u vlasništvu tužitelja i tuženika na terenu, očitovanje o položaju kolaca u odnosu na među među strankama te očitovanje o tome na kojim zk. česticama je nasuta zemlja kao i očitovanje o tome u čijem vlasništvu je zk.čest za koju tuženik tvrdi da je zemlja bila prvotno nasuta. Tijekom očevida od vještaka je zatraženo da označi pravac kojim je kamion sa zemljom prošao te navede na kojoj zk.čest se nalazi kamera za video nadzor.

12. Sud u prihvaća nalaz i mišljenje vještaka ocjenjujući ga jasnim, dostatno obrazloženim i sačinjenim sukladno zadaći vještačenja

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da položaj postavljenih kolaca od strane tužitelja u potpunosti odgovara međama prikazanim na važećem katastarskom planu kao i da se nasipi zemlje u vrijeme očevida nalaze u cijelosti unutar granica čestica koje su u vlasništvu tužitelja. Vještak je prikazao i ulegnutu površinu (rupu) koja se nalazi na nekretnini tuženika, a za koju tuženik tvrdi da je na tu nekretninu i na tom mjestu prvotno bio iskrcan dio zemlje.

Nadalje vještak je prikazao prema iskazima svjedoka i smjer kretanja kamiona prilikom dovoženja zemlje i to tako da je kamion sa javne ceste (zk.č. 1805/2) najprije pristupio na zk.č. 1815 koja je u vlasništvu sina tuženika i to kroz vrata 1 na skici lica mjesta, a nakon toga, kamionom je nastavio kretanje kroz vrata 2 koja se također nalaze na zk.č. 1815. dakle u vlasništvu sina tuženika te je potom pristupio na čestice u vlasništvu tužitelja zk.č 1807/2 i zk.č. 1807/1, a smijer kretanja kamiona prilikom dovoženja zemlje označio je strelicama na fotografijama lica mjesta 11 i 12.

Ovdje valja napomenuti da je vještak na fotografijama lica mjesta br. 13. i 14 prikazao i nadzornu kameru na zk. č. 1815, a koja čestica je u vlasništvu sina tuženika.

14. Iz iskaza svjedoka IŠ, vozača kamiona i zaposlenika tužitelja koji je iskrcavao zemlju proizlazi da svjedok ostavlja mogućnost da je dio zemlje prilikom istovara mogao doći i na nekretninu sina tuženika te da je istresao dva kamiona zemlje prije no što mu je tuženik zabranio istovar zemlje, ali da se s trećim kamionom vratio, a kad mu je tužiteljica rekla što je njena zk. čest. da je izvršio istovar i preostale zemlje.

15. Iz iskaza svjedoka ĐŠ sina tuženika proizlazi da nema osobnih saznanja o navedenom događaju istovara zemlje, a niti premještanja zemlje već da mu je otac rekao za navedeno, ali da je osobno zapazio kada je došao na svoju zk.čest da se na zemlji nalazi ulegnuće a što nije on učinio kao i da je vidio tragove bagera na svojoj nekretnini kao i iskolčene stupiće koji do tada nisu pokazivali među između dvije nekretnine.

16. Sud prihvaća iskaz svjedoka IŠ kao uvjerljiv i životan, no ovdje odmah treba napomenuti da iz tog iskaza proizlazi da vozač kamiona u trenutku istovara prva dva kamiona zemlje nije sa sigurnošću znao do kud idu granice nekretnine koja je u vlasništvu i posjedu tužitelja. Pri tom je svjedok naveo da je moguće da je dio zemlje prilikom iskrcavanja prešao i na nekretninu u vlasništvu sina tuženika, a u tuženikovom posjedu. To posebno proizlazi i iz okolnosti što je prije istovara trećeg kamiona kontaktirao tužiteljicu a tek nakon što mu je tužiteljica pokazala što predstavlja njenu nekretninu i granicu njene nekretnine istresao i treći kamion zemlje.

17. Sud prihvaća i iskaz svjedoka ĐŠ sina tuženika u dijelu za koji je imao osobna opažanja te njegov iskaz ocjenjuje uvjerljivim. Njegov iskaz nije u protivnosti već u suglasju s onim što je sud konstatirao tijekom očevida, a što navodi i vještak u svom nalazu i mišljenju da se na nekretnini sina tuženika nalazi ulegnuto područje rupa (fotografija 6 i 7).

18. Iz iskaza I i III tužitelja, a sa čime je u suglasju i iskaz tuženika proizlazi da je ranija međa između nekretnina tužitelja i sina tuženika bila označena drvenim talpama I i III tužitelj navode da su željezni kolci postavljeni prema tim drvenim talpama koje su bile u razini zemlje, dok tuženik navodi da osim početne i završne točke između nekretnine njegovoga sina i nekretnine u vlasništvu tužitelja nije bilo nikakvih vidljivih međašnih oznaka u vrijeme istovara, a da su tužitelji željezne kolce postavili nakon što su pozvali geodeta koji je postavio drvene kolce na granici nekretnina nakon čega su oni postavili željezne kolce.

19. Iako su iskazi tužitelja i tuženika suprotstavljeni ovaj sud primjećuje da su suglasni u dijelu u kojem navode da su željezni kolci postavljeni iznad zemlje (oko 40 cm iznad zemlje) tek nakon događaja za koje tužitelji tvrde da predstavlja smetanje posjeda.

20. Dakle granice između dvije nekretnine do tada su postojale prema drvenim talpama u razini zemlje (dakle ne nalaze se iznad zemljine površine prema iskazu prvotužiteljice-list 38) ili prema drvenim talpama u razini zemlje ali samo u početnoj i završoj točci (prema iskazu tuženika) no svakako budući da su bile označene u razini zemlje nisu mogle biti jasno i dostatno uočljive vozaču kamiona koji je istresao zemlju. Okolnost što su tužitelji nakon navedenog događaja smatrali potrebnim među učiniti vidljivom govori u prilog zaključku da do tada međa nije bila dostatno jasna i vidljiva.

21. Nadalje ovaj sud je cijeneći iskaze svjedoka kao i samih stranaka uočio da ni iz jednog iskaza ne proizlazi da je tuženik pristupio na nekretnine u vlasništvu i posjedu tužitelja kako tužitelji navode u tužbi za opis smetanja njihovog posjeda.

22. Sud je imao na umu i suglasne izjave svjedoka i stranaka da je zemlja isti dan i istovarena unatoč protivljenju tuženika.

23. U ovom predmetu teret dokaza je na tužitelju, a prema ocjeni ovog Suda tužitelji nisu jasno i nedvosmisleno dokazali da se u okolnostima ovog slučaja radi o uznemiravanju njihovoga posjeda i da ih je tuženik samovlasno smetao u njihovom mirnom posjedu u smislu članka 320. ZVDSP pa da im u smislu članka 21. ZVDSP-a pripada pravo na zaštitu od takvog samovlasnog smetanja njihovog posjeda.

24. S druge pak strane tuženik je svojim tvrdnjama uspio dovesti u sumnju navode tužitelja da ih je samovlasno smetao u njihovom posjedu.

25. Naime, tuženik suštinski tvrdi da je u smislu članka 27. ZVDSP pribjegao dopuštenoj samopomoći kada nije vozaču kamiona dozvolio da i treći kontigent zemlje istrese dijelom i na njegovu nekretninu budući da su prvotna dva pražnjenja kamiona učinjena i na njegovoj nekretnini. Okolnost da je dio zemlje možebitno bio istresen i na nekretninu u posjedu tuženika navodi i svjedok-vozač kamiona, a kraj okolnosti da međašni znakovi u to vrijeme nisu bili iznad zemlje (drvene talpe u razini zemlje) pa prema tome i jasno vidljivi dodatno govori u prilog zaključku da je dio zemlje mogao biti istresen i na zk.čest. u posjedu tuženika, a u vlasništvu njegovoga sina. U prilog navedenoga govori i ulegnuto područje na nekretnini u posjedu tuženika.

26. Time je prema ocjeni ovog suda tuženik pribjegao dopuštenoj samopomoći u smilslu članka 27. ZVDSP prema kojoj posjednik smije silom štititi svoj posjed samo ako je nužno spriječiti neposrednu opasnost jer bi sudska pomoć stigla prekasno i to "silom ne jačom nego što je primjerena okolnostima". Pri tome samopomoći smije pribjeći i posjednikov pomoćnik.

27. Slijedom navedenoga ovaj Sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ispunjeni uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva.

28. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.154 st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku «Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ;dalje skraćeno: ZPP), a trošak je odmjeren prema troškovniku punomoćnice tuženoga od 3.11.2025. Trošak tuženoga se sastoji od troška za sastav odgovora na tužbu, pristup na pripremno ročište 28. studenoga 2024. i pristup na očevid dana 7. ožujka 2025. kao i na pristup ročištu od 4. studenoga 2025. Trošak tuženiku je priznat sukladno Tbr 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12, 103/14, 118/14....dalje OT) u visini jednokratne naknade u visini od 250 bodova (za četiri radnje) i trošak za ročište od 4. studenoga 2025. (peta radnja) u zatraženom iznosu od 50 bodova. Na navedeni trošak dosuđen je i zatraženi PDV tako da ukupan opravdani trošak tuženika iznosi 750,00 eura o čemu je odlučeno pod točkom II rješenja.

U Svetom Ivanu Zelini, 19. prosinca 2025.

S u d a c :

ŽANET VIDOVIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 3 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ovog rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu rješenja, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ovo rješenje objavljeno.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je rješenje objavljeno, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ovog rješenja.

DNA

-tužiteljima po pun

-tuženiku po pun

Kal 20 dana