Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-473/2020-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužiteljice TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina, protiv tuženika Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 11. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te zamjenice punomoćnika tuženika, te objave presude 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha po prijedlogu tuženika/ovrhovoditelja Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, protiv tužiteljice/ovršenice TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u predmetu Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-196/2019 radi naplate novčane tražbine temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu broj P-234/07-9 od 5. travnja 2007. preko:

- glavnice u iznosu od 9.124,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. ožujka 2019. do isplate

- zakonskih zateznih kamata obračunatih do 25. ožujka 2019. u iznosu od 13.762,66 EUR.

II/ U preostalom dijelu tužbeni se zahtjev odbija.

III/ Nalaže se tužiteljici TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tuženiku Svea Ekonomi d.o.o., OIB: 17863542417, Damira Tomljanovića Gavrana 11, Zagreb, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.562,50 EUR (tisuću petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je 28. listopada 2020. podnijela tužbu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe po prijedlogu tuženika u predmetu kod ovoga suda pod brojem Ovr-196/2019 radi naplate novčane tražbine u iznosu od 72.505,34 kn (9.623,11 EUR) na ime glavnice, parničnih troškova iz postupka kod ovoga suda pod brojem P-234/07 u iznosu od 3.717,16 kn i troškova tog ovršnog postupka, sve sa zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u rješenju o ovrsi broj Ovr-196/2019-2 od 16. svibnja 2019.

1.2. Navodi da je na podnošenje ove tužbe upućena povodom svoje žalbe podnesene protiv navedenog rješenja o ovrsi zaključkom od 10. rujna 2020. zbog razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona, time da je žalbu podnijela i zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ zbog kojeg navedenim zaključkom nije upućena na pokretanje parnice, a naknadno je podneskom od 22. prosinca 2020. dostavila zaključak broj Ovr-196/2019-13 od 16. prosinca 2020. kojim je dopunjen zaključak od 10. rujna 2020. na način da je upućena na pokretanje parnice i zbog ovog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona.

1.3. Tužiteljica navodi da je dokumentacija koju je dostavio tuženik neuredna te da su sporna ovlaštenja zastupnika ugovornih strana iz Trostranog ugovora temeljem kojeg je sporno potraživanje Zagrebačke banke preneseno na tuženika. Ističe da tuženik nema aktivnu legitimaciju za vođenje ovršnog postupka jer je Trostrani ugovor potpisan po djelatniku Zagrebačke banke DN, no punomoć za istog odnosi se na ugovore koji su bili predmet prodaje i ustupa iz ugovora o kupoprodaji kreditnih potraživanja od 19. svibnja 2017. koji ugovor tuženik nije dostavio pa je nejasno je li sporno potraživanje Zagrebačke banke iz presude broj P -234/07-9 od 5. travnja 2017. obuhvaćeno tim ugovorom, slijedom čega se ne zna ima li DN uopće valjanu punomoć za zastupanje. Osim toga, ističe da je za APS Delta s.r.o. Trostrani ugovor od 9. listopada 2017. potpisala odvjetnica Vlatka Nadramija iz Zagreba na temelju punomoći za zastupanje koju su potpisali direktori navedenog društva nakon sklapanja tog ugovora pa je bilo potrebno da oni odobre radnje poduzete po osobi koja nije imala urednu punomoć za zastupanje. Naime, iz datuma ovjera vidljivo je da su potpisi ovjereni 18. listopada 2017. odnosno 24. listopada 2017., a pri tome smatra upitnim i jesu li direktori APS Delte ovjerili svoje potpise jer nema prijevoda s češkog jezika. Stoga tužiteljica smatra da Trostrani ugovor od strane APS Delte niti nije sklopljen. Također ističe da je od CEI Zagreb d.o.o. primila dopise od 6. veljače 2018., 5. listopada 2017., 5. prosinca 2017. i 7. rujna 2017. u kojima se navodi da je ZABA prenijela svoje potraživanje na SVEA EKONOMI d.o.o., s druge strane APS Delta s.r.o. obavijestilo ju je dopisom bez datuma da je to društvo, a ne ZABA, potraživanje prenijelo na SVEA EKONOMI d.o.o., a s treće strane ZABA ju je dopisom od 24. srpnja 2017. obavijestila da je sporno potraživanje prenijela APS Delti iz Češke bez spominjanja Trostranog ugovora i SVEA EKONOMI d.o.o. Stoga tužiteljica smatra da postoji opasnost da je isto potraživanje dva puta cedirano. Ukazuje i da je ovršnom prijedlogu priložen Trostrani ugovor o ustupu i prijenosa tražbina od 9. listopada 2017. čiji se sadržaj ne može u potpunosti iščitati.

1.4. Tužiteljica ističe i prigovor zastare jer se radi o presudi iz 2007., a naplata potraživanja po sudskim odlukama zastarijeva za 10 godina.

1.5. Ističe i da je dio potraživanja Zagrebačke banke otplatila zbog čega se ne može tražiti naplata cijelog iznosa iz presude.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako iz Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 9. listopada 2017. jasno proizlazi identitet dužnika (ovršenika), vjerovnika (ovrhovoditelja) i ustupljene tražbine, da isti ispunjava formu propisanu čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona te ne sadrži druge nedostatke koji bi imali utjecaja na njegovu valjanost, a otpravak citiranog ugovora prileži ovršnom spisu. Radi otklanjanja svih prigovora tužiteljice vezanih uz legitimaciju tuženika predlaže da se od Zagrebačke banke d.d. i APS Delta s.r.o. zatraži očitovanje je li predmetna tražbina ustupljena tuženiku.

2.2. Vezano uz istaknuti prigovor zastare tuženik navodi da je tužiteljica 24. ožujka 2009. izvršila dobrovoljnu uplatu po osnovi predmetnog dugovanja (u iznosu od 1.200,00 kn) čime je sukladno čl. 240. Zakona o obveznim odnosima prekinula zastaru pa je njezin prigovor zastare neosnovan budući da je prijedlog za ovrhu podnesen 25. ožujka 2019.

3. U podnesku od 24. svibnja 2024. tužiteljica se protivi navodima tuženika o prekidu zastare uplatom od 24. ožujka 2009. navodeći da informacija o toj uplati nije dobivena za potrebe vještačenja od tadašnjeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d. niti je iz dokumentacije u spisu vidljivo da bi banka na bilo koji način odobrila bilo kojoj trećoj osobi, pa tako ni odvjetniku Domagoju Krpini iz [adresa], da za nju kao vjerovnika primi ispunjenje bilo kojeg dijela obveze niti da je ta uplata evidentirana u poslovnoj dokumentaciji banke. Stoga tužiteljica smatra da davanje otplate temeljem priznanice od 24. ožujka 2009. ne predstavlja uredno ispunjenje dijela obveze prema vjerovniku koji tu otplatu nije naknadno odobrio, a niti se njome koristio, već je ista dana neovlaštenoj osobi.

4. U podnesku od 9. rujna 2024. tuženik navodi da iz samog naziva potpisanog dokumenta od 24. ožujka 2009. proizlazi priznanje duga, a potpisivanjem priznanice u kojoj je izričito navedeno da se plaća dio duga iz presude tužiteljica je priznala postojanje duga.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu, osim u dokumentaciju dostavljenu uz podnesak tužiteljice od 7. svibnja 2025. koju nije uzeo u obzir temeljem čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) budući da se radi o priznanicama iz 2007. i 2008. godine za koje tužiteljica navodi kako ih je naknadno pronašla kao davno zagubljenu dokumentaciju, no iz tih navoda ne može se zaključiti da tužiteljica ove dokaze nije mogla dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje. Nadalje, u dokaznom postupku izvršen je uvid u spise ovoga suda broj Ovr-196/19 i P-234/04, provedeno je saslušanje tužiteljice te financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji financijske struke Nataliji Jambrečić iz Čakovca, pročitan je njezin nalaz i mišljenje sa svim dopunama te je vještakinja usmeno saslušana.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, savjesnom i brižljivom ocjenom svih dokaza zajedno te svakoga zasebno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP sud je odlučio kao u izreci presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe u postupku kod ovoga suda broj Ovr-196/2019 i to iz razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 11. Ovršnog zakona, konkretno iz razloga nedostatka aktivne legitimacije tuženika za vođenje ovršnog postupka, zastare potraživanja i (djelomičnog) prestanka tražbine nakon donošenja ovršne isprave temeljem koje je pokrenuta ovrha.

8. Između stranaka nije sporno, a kao što je to utvrđeno i uvidom u spis broj Ovr-196/2019, da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak pljenidbom novčanih sredstava sa svih računa tužiteljice kao ovršenice kod ovoga suda pod brojem Ovr-196/2019 i to temeljem pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Varaždinu broj P-234/07 od 5. travnja 2007. kao ovršne isprave, radi naplate novčane tražbine s osnova glavnice u iznosu od 72.505,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. veljače 2006. do isplate te troškova tog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.717,16 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 2.568,16 kn od 18. srpnja 2006. te na iznos od 1.440,00 kn od 5. travnja 2007. do isplate kao i radi naplate troškova tog ovršnog postupka u iznosu od 2.325,00 kn, koja je ovrha i određena rješenjem o ovrsi broj Ovr -196/2019- 2 od 16. svibnja 2019., a uvidom u priloženu presudu na temelju priznanja broj P- 234/07-9 od 5. travnja 2007. utvrđeno je da je to upravo tražbina kako je navedena u izreci presude, odnosno da je ovrhovoditelj pokrenuo ovrhu radi naplate cjelokupnog duga po presudi. Nije sporno niti da je tuženica kao ovršenica protiv ovog rješenja o ovrsi podnijela žalbu od 28. svibnja 2019. u kojoj, kako je to utvrđeno uvidom u žalbu, iznosi upravo one žalbene razloge koje navodi u tužbi te je povodom te žalbe upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zaključcima broj Ovr- 196/2019-11 od 10. rujna 2020. i broj Ovr-196/2019-13 od 16. prosinca 2020.

9. Sporna je aktivna legitimacija tuženika za vođenje ovršnog postupka odnosno je li isti vjerovnik tražbine radi čije je naplate pokrenuo ovršni postupak, je li nastupila zastara tražbine te je li tražbina (djelomično) namirena.

10.1. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika valja reći da je uvidom u Trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbina od 9. listopada 2017. (priložen u spisu broj Ovr-196/19 u jasno čitljivom otpravku u koji je punomoćnik tužiteljice mogao izvršiti uvid ako mu je dostavljena djelomično nečitljiva preslika) utvrđeno da je isti sklopljen između Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja, APS Delta s.r.o. kao stjecatelja i ustupitelja i SVEA EKONOMI d.o.o. kao primatelja te je u čl. 2. Ugovora navedeno da istim Zagrebačka banka ustupa i prenosi na APS Delta s.r.o. prenesene plasmane, APS Delta s.r.o. prihvaća takav ustup i prijenos te dalje ustupa i prenosi prenesene plasmane na SVEA EKONOMI d.o.o. Kod toga valja reći da je u čl. 1. Ugovora navedeno da pojam "preneseni plasmani" znači, u odnosu na kredit, novčane tražbine Zagrebačke banke s osnove kredita, kod čega "kredit" znači potraživanje s osnove sudske presude Općinskog suda u Varaždinu broj P -234/07, a kao dužnik navedena je TN, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Slijedom navedenog, sasvim je jasno da je predmet ovog ugovora te ustupa između stranaka tog ugovora upravo ovdje predmetno potraživanje vjerovnika po osnovi presude broj P -234/07 prema dužniku TN (ovdje tužiteljici) te da je navedeno potraživanje od Zagrebačke banke kao vjerovnika najprije ustupljeno društvu APS Delta s.r.o., a ono je potom istim ugovorom to potraživanje dalje prenijelo na društvo SVEA EKONOMI d.o.o. (ovdje tuženika). Iz navedenog proizlazi i kako se ne radi o tome da se kao vjerovnik iste tražbine pojavljuju dva društva, na što u tužbi upućuje tužiteljica, već se radi o uzastopnom ustupu iste tražbine najprije na jednog vjerovnika koji je potom istu tražbinu prenio na drugog vjerovnika.

10.2. Nadalje, iz dopisa Zagrebačke banke d.d. od 8. travnja 2021. proizlazi kako banka potvrđuje da je ustupila tražbinu utvrđenu presudom P -234/2007 stjecatelju APS Delta s.r.o. koji je dalje ustupio tražbinu društvu SVEA EKONOMI d.o.o. Kod toga se naglašava da prema odredbama čl. 80. do 89. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) koje reguliraju ustup tražbine (cesiju) za ugovor o ustupu tražbine nije propisan poseban oblik pa se stoga radi o neformalnom ugovoru. Slijedom navedenog, sud smatra irelevantnima navode tužiteljice kojima ona dovodi u pitanje valjanost predmetnog u pisanom obliku sačinjenog Trostranog ugovora zbog nevaljanih punomoći osoba koje su za stranke potpisale taj ugovor. Naime, nedvojbena je činjenica da je vjerovnik tražbine temeljem presude broj P -234/07-9 od 5. travnja 2007. bila Zagrebačka banka d.d. koja je dopisom od 8. travnja 2021., kako je rečeno, potvrdila da je predmetna tražbina ustupljena upravo ovdje tuženiku, a da je tuženik prihvatio takav ustup nedvojbeno proizlazi iz činjenice što se on i sam legitimira kao vjerovnik te tražbine i pokreće ovršni postupak radi njezine naplate, zbog čega sud utvrđuje kako je nedvojbeno suglasnošću volja između ranijeg i novog vjerovnika o ustupu predmetne tražbine došlo do njezinog ustupa upravo na SVEA EKONOMI d.o.o. kao novog vjerovnika.

10.3. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje neosnovanima prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika za vođenje ovršnog postupka radi naplate tražbine iz presude broj P-234/07.

11. Što se tiče prigovora zastare, odredbom čl. 233. st. 1. ZOO propisano je da tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, no odredbom čl. 240. st. 1. i st. 2. ZOO propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku, nego i na posredan način kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Sukladno čl. 241. ZOO zastara se prekida i podnošenjem tužbe i svakom drugom dužnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12. Sudska odluka u kojoj je utvrđena predmetna tražbina – presuda na temelju priznanja broj P-234/07-9 donesena je i postala pravomoćna 5. travnja 2007. nakon čega je počeo teći zastarni rok od 10 godina. Međutim, tuženik tvrdi kako je tuženica uplatom u iznosu od 1.200,00 kn dana 24. ožujka 2009. prekinula zastaru. Uvidom u priznanicu od 24. ožujka 2009. utvrđeno je da istom Domagoj Krpina, odvjetnik iz [adresa], potvrđuje da je od tužiteljice primio iznos od 1.200,00 kn na ime dijela dugovanja temeljem presude broj P-234/07-9 od 5. travnja 2007. koje je dugovanje nastalo zbog minusnog salda na tekućem računu, a uvidom u spis broj P -234/07 utvrđeno je da je navedeni odvjetnik u tom postupku zastupao Zagrebačku banku d.d. kao njezin punomoćnik temeljem generalne punomoći deponirane kod Županijskog suda u Varaždinu pod brojem 10 Su-951/04 (time da spisu sama punomoć ne prileži). Također je utvrđeno da je tuženica s vjerovnikom Zagrebačkom bankom d.d., zastupanom po istom punomoćniku – odvjetniku Domagoju Krpina iz [adresa], 19. travnja 2007. zaključila Sporazum o povratu dugovanja temeljem ovdje predmetne presude broj P-234/07-9 od 5. travnja 2007. koje se dugovanje obvezala vratiti plaćanjem u jednakim mjesečnim obrocima s dospijećem do 20-tog dana u tekućem mjesecu u iznosima od po najmanje 800,00 kn počevši od 20. travnja 2007. do potpunog povrata dugovanja s time da, ukoliko zakasni s isplatom bilo kojeg obroka, cjelokupno dugovanje odmah dospijeva na naplatu.

13. U svom iskazu tužiteljica ističe da je predmetni dug u cijelosti platila te da u to nije sigurna, ne bi i sama predlagala financijsko vještačenje. Također ističe da ju 10 godina banka vezano uz ovaj dug nikada nije zvala ni poslala opomenu, a nakon tog broja godina najprije ju je nazivala agencija Eos Matrix da je dužna po kreditu koji je imala kod Zagrebačke banke. U vrijeme kad je nastao ovdje predmetni dug tužiteljica je imala firmu koja je propala, ali nije otvorila stečaj jer su ona i suprug sami htjeli namiriti dugove iako se radilo o trgovačkom društvu, a to iz razloga što su htjeli ostati pošteni zbog čega su prodali kuću i stan te nisu htjeli da dođe do međunarodnog stečaja, a razlog za propast njezine firme je bio što su tri firme koje su bili njezini kupci otišli u stečaj te su tužiteljici ostali dužni. Tada se obratila Zagrebačkoj banci gdje je dobila potvrdu da je taj kredit koji je kod njih imala podmiren. Nakon toga počela ju je nazivati firma Svea Ekonomi navodeći da ima dug i pozivajući je da ga plati, na što je ona tada rekla da nema nikakve dugove, a pogotovo ne prema njima. Jednom prilikom kada je došla na bankomat koji joj je "pojeo karticu", utvrdila je da je pokrenuta ovrha od strane Svea T te je tada krenula istraživati o čemu se radi i naposljetku otišla k odvjetniku i pokrenula ovaj spor. Ponovo ističe da ju 10 godina banka nije ovršila niti joj poslala bilo kakvu opomenu za plaćanje duga. Kasnije se pojavila priznanica odvjetnika Krpine, a radi se o tome da ju je netko iz Odvjetničkog ureda zvao da je ostala otvorena nekakva naknada ili taksa, tako nešto, te je to tada platila i potpisala, nije ni čitala, a tada nisu spominjali da postoji još nešto od duga. U to vrijeme joj je firma propala te je tada potpisivala masu dokumenata, no nikada nikome nije ostala dužna. U razgovoru s nekim osobama kasnije je doznala da se možda desilo to da je potraživanje banke, ako je već bilo na sudu, možda otišlo u "neraspoređeni prihod banke" pa je možda to razlog zbog čega se vodi kao dug. Na upit suda kada je i kako otplatila predmetni dug, je li to bilo jednom uplatom ili u više uplata te ima li o tome kakvu dokumentaciju, iskazala je da se toga ne sjeća jer je to bilo vrijeme kada joj je firma propala te je ostala bez svega, no sve je dugove poplaćala, a imala je pun kontejner papira odnosno dokumentacije koju je uništila, te nema nikakvu pisanu dokumentaciju o povratu predmetnog duga. Na pitanje je li sklopila kakav sporazum o povratu duga odgovorila je da se ne sjeća jer je u to vrijeme imala toliko toga, a istoga se nije sjetila niti kada joj je predočen Sporazum od 19. travnja 2007. Od 2007. godine kada je donesena predmetna parnična presuda pa sljedećih 10 godina banci nije davala kakve izjave ili priznanice o predmetnom dugu te ju nikada nitko nije kontaktirao niti slao bilo kakve pisane opomene, a niti je bila u bilo kakvom kontaktu sa Zagrebačkom bankom jer je bila klijent drugih banaka.

14. Valja reći da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužiteljica potpisala priznanicu od 24. ožujka 2009., što ona ne osporava niti u svom iskazu iako u istom tumači da se radilo o plaćanju nekakve naknade ili takse, pri čemu niti sama u to nije sigurna, te ne osporava da je ona taj iznos koji je naveden u priznanici i platila. Međutim, njezine navode da se ovdje ne bi radilo o podmirenju dijela dugovanja temeljem presude broj P-234/07-9 sud ne smatra vjerodostojnima budući da je isto izričito navedeno u samoj priznanici koju je tuženica i potpisala, a osim toga ti su navodi suprotni sadržaju zapisnika od 28. siječnja 2022. iz ovog postupka. Naime, iako se radi o zapisniku o saslušanju tužiteljice kao stranke te u slučaju promjene sastava suda (kao što je slučaj u konkretnom sporu) sukladno čl. 315. st. 3. ZPP sud u izmi jenjenom sastavu mora ponovo saslušati stranke, valja reći da sudski zapisnik ima snagu javne isprave sukladno čl. 230. st. 1. ZPP, a u istom je sadržan navod tužiteljice kako tom priznanicom odvjetnik potvrđuje da je od nje primio iznos od 1.200,00 kn za što ističe da je to posljednji iznos duga po spomenutoj presudi Zagrebačke banke protiv nje te da na taj način nije priznala nikakav dug. Niti ovaj navod sud ne smatra vjerodostojnim budući da je suprotan sadržaju same priznanice u kojoj se navodi da je iznos od 1.200,00 kn podmirenje dijela dugovanja po presudi, a da se radilo o posljednjem iznosu duga, u priznanici bi isto zasigurno bilo navedeno. Što se tiče ovlaštenja odvjetnika Domagoja Krpine za primanje ove uplate u ime vjerovnika, valja reći da je te navode kojima isto osporava tužiteljica iznijela tek nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen na pripremnom ročištu 2. rujna 2021.) ne navodeći zbog kojih razloga ove navode nije iznijela do zaključenja prethodnog postupka, zbog čega ih sud sukladno čl. 299. st. 3. ZPP ne može uzeti u obzir, niti je o istima bilo (niti moglo biti) raspravljano i po potrebi dopunjeni dokazni prijedlozi do zaključenja prethodnog postupka. Uz to valja reći da je tuženik kao novi vjerovnik u posjedu ove dokumentacije koju dostavlja uz odgovor na tužbu kao cjelokupni spis svojeg predmeta (zajedno sa dokumentacijom iz predmeta broj P-234/07 i ostalom dokumentacijom), a u posjed koje je zasigurno došao sukladno čl. 85. st. 1. ZOO koja propisuje obvezu ustupitelja da primatelju preda ispravu o dugu i druge dokaze o ustupljenoj tražbini, iz čega valja zaključiti da je Zagrebačka banka d.d. kao raniji vjerovnik tuženiku dostavila svu dokumentaciju kojom tuženik raspolaže (uključujući i predmetnu priznanicu od 24. ožujka 2009.), a što zasigurno ne bi učinila ukoliko bi i sama banka smatrala da se radilo o dokumentaciji sačinjenoj od neovlaštene osobe.

15. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je priznanicom od 24. ožujka 2009. tužiteljica davanjem otplate duga (koju je obvezu na povrat duga u obrocima preuzela Sporazumom o povratu dugovanja od 19. travnja 2007.) priznala dug iz presude broj P-234/07-9, a time i prekinula zastaru sukladno čl. 240. st. 1. i st. 2. ZOO. Prema čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru te sukladno st. 2. istog članka zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznosa od priznanja, što znači da je od 24. ožujka 2009. iznova počeo teći zastarni rok od 10 godina. Nadalje, prema čl. 245. st. 6. ZOO zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta. Isto tako valja reći da se rok zastare, kao građanskopravni rok, računa prema odredbama čl. 300. ZOO pa tako prema čl. 300. st. 2. ZOO rok određen u godinama završava se onoga dana koji se po imenu i broju podudara s danom nastanka događaja od kojega rok počinje teći, a prema čl. 300. st. 3. ZOO ako posljednji dan roka pada u dan kad je zakonom određeno da se ne radi, kao posljednji dan roka računa se sljedeći radni dan. Kako je, dakle, zastara nakon priznanja duga iznova počela teći od 24. ožujka 2009., protek desetogodišnjeg roka zastare pada na dan 24. ožujka 2019., no kako se radilo o nedjelji kao neradnom danu, prema čl. 300. st. 3. ZOO posljednji dan tog desetogodišnjeg roka pada na sljedeći radni dan – ponedjeljak 25. ožujka 2019., a upravo je to datum stavljanja preporučenom pošiljkom na poštu prijedloga za ovrhu u predmetu broj Ovr-196/2019 (poštanska omotnica na stranici 17 tog spisa) čime je tuženik sukladno čl. 241. ZOO ponovo prekinuo zastaru. Stoga sud ocjenjuje da na dan pokretanja ovršnog postupka radi naplate predmetne novčane tražbine za istu još nije nastupila zastara zbog čega je neosnovan tužiteljičin prigovor zastare.

16. U pogledu navoda tužiteljice kako je otplatila predmetno potraživanje ranijeg vjerovnika Zagrebačke banke d.d. valja reći da je tužiteljica tijekom postupka kontradiktorna u tim navodima jer u tužbi i sama navodi da je otplatila dio potraživanja zbog čega tuženik ne može tražiti naplatu cijelog iznosa iz presude, dok u svom iskazu iskazuje da je u cijelosti podmirila predmetnu tražbinu, no za ove svoje navode nije dostavila nikakve materijalne dokaze osim dokumentacije dostavljene uz podnesak od 7. svibnja 2025. koju sud zbog ranije navedenih razloga nije mogao uzeti u obzir. Osim toga, sud smatra nevjerodostojnim i dio iskaza tužiteljice iz kojeg proizlazi kako se ne sjeća baš nikakvih okolnosti otplate ovog (ne malog) dugovanja kao što su vrijeme i način otplate, je li se radilo o jednoj ili više uplata i sl. Stoga sud utvrđuje kako tužiteljica nije u cijelosti otplatila predmetni dug.

17. Valja, međutim, reći da sud smatra osnovanima navode tužiteljice kako tuženik ne može tražiti naplatu cjelokupnog iznosa tražbine kako to proizlazi iz presude broj P-234/07-9 kao ovršne isprave, kako je to zatražio prijedlogom za ovrhu, a to iz razloga što i sam tuženik uz odgovor na tužbu dostavlja upravo priznanicu od 24. ožujka 2009. o primitku iznosa od 1.200,00 kn s osnova dijela predmetnog dugovanja, zbog čega je u svakom slučaju došlo do djelomičnog prestanka tražbine. Stoga je na okolnost visine tražbine provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić iz Čakovca. Navedena vještakinja zatražila je da se u svrhu vještačenja od svih vjerovnika kod kojih je tekući račun bio aktivan / otvoren zatraži pregled prometa po tekućem računu tužiteljice, pa je tako tuženik podneskom od 25. kolovoza 2023. dostavio dokumentaciju koju je zaprimio od Zagrebačke banke d.d., no ista se odnosi samo na stanje s datumom 11. kolovoza 2016. zbog čega je predložio da sud zatraži cijeli promet po tekućem računu tužiteljice od Zagrebačke banke d.d. Dopisom od 13. prosinca 2023. Zagrebačka banka d.d. dostavila je tablicu prometa po tekućem računu tužiteljice za period od 1. siječnja 2012. do otpisa / prodaje potraživanja 30. svibnja 2017. navodeći da za raniji period tj. do 1. siječnja 2012. nije u mogućnosti dostaviti podatke jer je protekao propisani rok čuvanja navedenih podataka.

18.1. U svom nalazu i mišljenju od 23. travnja 2024. vještakinja navodi da je uvidom u pregled prometa Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 29. svibnja 2017. utvrdila da je na dan 1. siječnja 2012. stanje duga po osnovi minusnog salda na tekućem računu 3200439015 (glavnica) iznosilo 68.808,73 kuna. Iz navedenog proizlazi da je u razdoblju od 19. travnja 2007. do 1. siječnja 2012. tužiteljica izvršila povrat (uplate) u iznosu od 3.696,61 kuna. Dodatno dana 11. kolovoza 2016. izvršena je uplata (povrat poreza) u iznosu od 59,16 kuna te je stanje duga po osnovi glavnice koje je trebalo biti preneseno na APS Delta s.r.o. iznosilo 68.749,57 kuna / 9.124,63 EUR. Daljnje uplate nakon 11. kolovoza 2016. na temelju dokumentacije u spisu nisu utvrđene. Budući da je Zagrebačka banka d.d. uplatama zatvarala glavnicu potraživanja, tako je primjenom iste metodologije vještakinja obračunala zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 7. lipnja 2006. do 23. travnja 2024. kao dana izrade nalaza (i to u iznosu od 16.193,46 EUR).

18.2. Na ovaj nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi, dok je tužiteljica u podnesku od 24. svibnja 2024. prigovorila da se isti temelji isključivo na podacima Zagrebačke banke d.d., a nisu dostavljeni nikakvi knjigovodstveni podaci novih vjerovnika na koje je predmetno potraživanje navodno preneseno što tuženica smatra potvrdom svojih tvrdnji da ništa nije dužna te da je ukupno dugovanje podmirila. Također navodi da iz nalaza proizlazi da vjerovnik nema evidentirane sve uplate koje je tužiteljica vršila na ime otplate duga, a za koje ona, zbog proteka vremena, više ne raspolaže dokazima. U podnesku od 9. rujna 2024. tuženik ukazuje da Zagrebačka banka d.d. nije dostavila promet po računu za period od pravomoćnosti presude broj P-234/07 do 1. siječnja 2012., već je prema saldu duga vještakinja zaključila da je u periodu od 19. travnja 2007. do 1. siječnja 2012. tužiteljica izvršila povrat (uplate) u iznosu od 3.696,61 kn u kojem je iznosu, kako navodi tuženik, sadržan i iznos od 1.200,00 kn naveden u predmetnoj priznanici, dok tužiteljičinu tvrdnju da taj iznos banka nije knjižila kao uplatu tuženik smatra neosnovanom i neargumentiranom.

19.1. Budući da je Zagrebačka banka d.d. dostavila pregled prometa za razdoblje tek od 1. siječnja 2012. pa nadalje, sud je rješenjem od 12. rujna 2024. pozvao vještakinju da obrazloži na koji je način utvrdila uplate u iznosima od po 800,00 kn s datumima 20. travnja 2007., 20. svibnja 2007., 20. lipnja 2007. i 20. srpnja 2007. te u iznosu od 496,61 kn s datumom 20. kolovoza 2007., kako se to navodi u nalazu, a ujedno da se očituje na navod tuženika kako je u ukupnom iznosu uplate od 3.696,61 kn sadržan i iznos od 1.200,00 kn naveden u priznanici od 24. ožujka 2009. kao i da utvrdi iznos tražbine tužitelja na dan podnošenja prijedloga za ovrhu u postupku broj Ovr-196/2019 i to 25. ožujka 2019.

19.2. U dopuni nalaza od 24. rujna 2024. vještakinja navodi da, kako je i u ranijem nalazu navedeno, iz dokumentacije Zagrebačke banke d.d. nesporno je moguće utvrditi: da je u razdoblju od 7. lipnja 2006. do 11. kolovoza 2016. došlo do smanjenja duga 498,48 EUR (3.755,77 kuna); da je na novog vjerovnika Zagrebačka banka d.d. prenijela iznos potraživanja od 68.808,73 kuna (nije obuhvaćena uplata povrata poreza u iznosu od 59,16 kuna); da razlika između stanja na dan 7. lipnja 2006. (72.505,34 kuna) i prenesenog stanja na novog vjerovnika (68.808,73 kuna) iznosi 3.696,61 kuna, te da je za iznos od 3.696,61 kuna smanjeno dugovanje po osnovi tekućeg računa do 1. siječnja 2012. Kako je, dakle, nesporno da je došlo do smanjenja duga, temeljem Sporazuma o povratu dugovanja od 19. travnja 2007. (povrat mjesečno 800,00 kuna od 20. travnja 2007.) u nalazu su rekonstruirani prometi (pod pretpostavkom da su tom dinamikom vršene otplate) na način da su uvrštene 4 uplate od 800,00 kuna i jedna uplata od 496,61 kuna, a što u svom zbroju iznosi upravo 3.696,61 kuna (što je iznos za koji se dug smanjio). U pogledu priznanice od 24. ožujka 2009., vještakinja navodi da nije moguće isključiti da je upravo taj iznos uplate zaista i proknjižen u poslovnim knjigama kao smanjenje duga, međutim takav izvod iz poslovnih knjiga Zagrebačke banke d.d. nije dostavljen. Tražbina tužitelja na dan 25. ožujka 2019. iznosi 22.800,31 EUR, i to po osnovi glavnice iznosi 9.124,63 EUR, a po osnovi zakonske zatezne kamate obračunate do 25. ožujka 2019. iznosi 13.675,68 EUR. Drugom dopunom nalaza od 5. studenoga 2024. vještakinja je izvršila i reobračun zatezne kamate s obzirom na uplatu u iznosu od 1.200,00 kn koja se može smatrati iznosom sadržanim u ukupnom iznosu podmirenja duga od 3.696,61 kn, pa je tako izračunala zatezne kamate za period od 7. lipnja 2006. do 25. ožujka 2019. u iznosu od 13.807,94 EUR. Pri tome navodi da su u nalazu rekonstruirani prometi pod pretpostavkom da je uplata u iznosu od 1.200,00 kn izvršena dana 24. ožujka 2009., a ostatak u mjesečnim ratama sukladno Sporazumu od 19. travnja 2007. (povrat mjesečno 800,00 kn počevši od 20. travnja 2007.), a to budući da Zagrebačka banka d.d. za taj period nije dostavila promete po tekućem računu.

19.3. Na ove dopune nalaza tuženik nije stavljao primjedbe, dok je tužiteljica podneskom od 10. prosinca 2024. ukazala da je u nalazu očito omaškom uz uplate koje je vještakinja evidentirala rekonstrukcijom temeljem Sporazuma od 19. travnja 2007. stavila naznaku 2009. godine, a ne 2007. godine zbog čega predlaže ispravak nalaza.

19.4. U svom očitovanju od 16. prosinca 2024. vještakinja u odnosu na prednji prigovor tužiteljice o godini kada su rekonstruirane uplate tužiteljice navodi kako je tu rekonstrukciju sačinila na temelju pretpostavke da se uplata od 1.200,00 kn od 24. ožujka 2009. odnosi na smanjenje duga, a da su preostali iznosi uplata do ukupno 3.696,61 kn učinjeni nakon te uplate pri čemu navodi da će izmijeniti ove pretpostavke za utvrđivanje datuma i iznosa uplata na zahtjev suda. Slijedom navedenog sud je pozvao vještakinju na dopunu nalaza i mišljenja sukladno prijedlogu tužiteljice iz podneska od 10. prosinca 2024. te je u trećoj dopuni nalaza od 11. travnja 2025. vještakinja izvršila rekonstrukciju prometa na način da je uplata od 1.200,00 kn izvršena 24. ožujka 2009., a ostatak (do ukupnog utvrđenog iznosa smanjenja duga od 3.696,61 kn) prije toga tj. odmah nakon sklapanja Sporazuma 19. travnja 2007. tako da je rekonstruirala uplate sukladno navedenom Sporazumu u iznosima od po 800,00 kn s datumima 20. travnja 2007., 20. svibnja 2007., 20. lipnja 2007. te u iznosu od 96,61 kn s datumom 20. srpnja 2007., čemu pridodaje i iznos povrata poreza od 59,16 kn s datumom 20. kolovoza 2007. za koji je također smanjen dug, čime ukupne uplate iznose 3.755,77 kn / 498,48 EUR, a glavnica potraživanja iznosi 68.749,57 kn / 9.124,63 EUR. Sukladno ovako rekonstruiranim prometima odnosno uplatama te primjenjujući metodologiju obračuna zakonske zatezne kamate koju je primijenila Zagrebačka banka d.d. (zatvaranjem glavnice potraživanja izvršenim uplatama) vještakinja je izračunala zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 7. lipnja 2006. do 25. ožujka 2019. (datum podnošenja prijedloga za ovrhu) koja iznosi ukupno 13.762,66 EUR.

19.5. Konačnom nalazu i mišljenju vještakinje od 11. travnja 2025. tuženik nije prigovorio, a tužiteljica je podneskom od 7. svibnja 2025. osporila osnovanost rekonstrukcije uplata sadržane u nalazu i mišljenju vještakinje od 5. studenoga 2024., te je predložila da vještakinja uključi u nalaz i mišljenje uplate iz 2007. i 2008. za koje je tužiteljica tim podneskom priložila dodatne priznanice. Međutim, kako je ranije rečeno, ove dokazne prijedloge temeljem čl. 299. st. 3. ZPP sud nije uzeo u obzir pa stoga nije niti dao takav nalog vještakinji. U odnosu na prigovor tužiteljice u pogledu rekonstrukcije uplata sadržanih u nalazu i mišljenju od 5. studenoga 2024., valja reći da je taj prigovor sud prihvatio te je stoga i naložio vještakinji da nalaz izradi na način kako je to predlagala tužiteljica u podnesku od 10. prosinca 2024., dakle na način da su rekonstruirane uplate izvršene odmah nakon Sporazuma od 19. travnja 2007. te je vještakinja i izradila konačni nalaz od 11. travnja 2025. na taj način. Pri tome valja reći da sud smatra kako je, zbog nedostatka bilo kakve dokumentacije iz koje bi proizlazili točni datumi i iznosi pojedinih uplata, a uz nespornu činjenicu (koja je utvrđena uvidom u dostupnu dokumentaciju) da je dug smanjen, ovakva rekonstrukcija ispravan način za izradu nalaza u cilju utvrđenja duga s osnova glavnice i kamata , naime ista je izvršena po prijedlogu tužiteljice (kojoj upravo ovakav način rekonstrukcije uplata ide u prilog zbog smanjenja obračunatih kamata), a tuženik tome nije prigovarao.

19.6. Stoga sud u cijelosti prihvaća konačan nalaz i mišljenje vještakinje od 11. travnja 2025., tim više što nakon usmenog saslušanja vještakinje niti jedna od stranaka nije imala primjedbi na isti (što je tužiteljica izričito i potvrdila na raspravi 11. studenoga 2025.).

20. Slijedom navedenog, na temelju nalaza i mišljenja vještakinje od 11. travnja 2025. sud utvrđuje da je visina tražbine tuženika na dan podnošenja prijedloga za ovrhu 25. ožujka 2019. (koji trenutak sud smatra relevantnim za određivanje ovrhe o čijoj se dopuštenosti odlučuje u ovoj parnici) iznosila s osnova glavnice 9.124,63 EUR na koju glavnicu kamate dalje teku od 26. ožujka 2019. , a s osnova zateznih kamata obračunatih do 25. ožujka 2019. iznosila je 13.762,66 EUR, pa je upravo to tražbina koju tuženik kao ovrhovoditelj u ovršnom postupku broj Ovr-196/2019 ima pravo naplaćivati. Valja reći da tijekom postupka tužiteljica nije tvrdila kako je podmirila parnične troškove dosuđene ovršnom ispravom (presudom broj P -234/07-9) kao ni troškove ovršnog postupka radi čije je naplate ovrha također određena predmetnim rješenjem o ovrsi, zbog čega sud utvrđuje kako je ovrha radi njihove naplate dopuštena. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

21.1. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP kojom je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je imala protivna stranka ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela n isu nastali posebni troškovi. U ovom postupku tužiteljica je uspjela s tužbenim zahtjevom radi proglašenja nedopuštenom ovrhe samo za glavnični iznos od 498,48 EUR koji predstavlja 5,18% od ukupnog glavničnog iznosa tražbine koja se naplaćuje u ovršnom postupku (9.623,11 EUR / 72.505,34 kn), dok ostatak od 94,82% predstavlja uspjeh tuženika u parnici pa sud utvrđuje da tuženik nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je tužiteljica dužna naknaditi parnične troškove tuženiku.

21.2. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tuženiku priznao troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa, koja se u ovom postupku primjenjuje sukladno tbr. 52. st. 3. ove Tarife) obrazloženih podnesaka od 9. rujna 2024., 15. travnja 2025. i 14. svibnja 2025., za svaki u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškove zastupanja na ročištima od 2. rujna 2021. i 11. studenoga 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife. Trošak podneska od 16. svibnja 2024. priznat je, umjesto u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 4. Tarife budući da istim tuženik samo kratko navodi da nema primjedbe na nalaz vještakinje. Nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu protiv rješenja budući da u ovom postupku takvog podneska tuženika nema. Na naprijed priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.250,00 EUR priznat je i zatraženi PDV sukladno tbr. 46. Tarife u ukupnom iznosu od 312,50 EUR. Na taj način tuženiku su priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 1.562,50 EUR koje mu je dužna naknaditi tužiteljica.

U Varaždinu 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave presude izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužiteljica po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici iz Varaždina

2/ Tuženik po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri iz Zagreba