REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-854/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Ivane Reljanović, u pravnoj stvari tužitelja ROYAL AGRAM d.o.o., Zagreb, Pesteri 4, OIB 25490211502, zastupanog po punomoćniku Domagoju Mlinaru, odvjetniku u Zagrebu, Radnička cesta 41, protiv tuženika MEGA KR LOGISTIKA d.o.o., Krapina, Mihaljekov jarek 26 A, OIB 36265170705, zastupanog po punomoćnici Dariji Božinović, odvjetnici u Zagrebu, Petrovaradinska 1/V, radi isplate 1.990,75 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 6. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka, Zlatar, Trg slobode 2, javnobilježnički predmet broj UPP/OS- Ovrv-678/2023 (Općinski sud u Zlataru, broj Ovrv-6789/2023) od 7. studenoga 2023. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 (osam) dana iznos od 1.990,75 EUR sa zateznim kamatama od 16. rujna 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju u roku od 8 (osam) dana trošak ovršnog postupka u iznosu od 224,00 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.938,86 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana

III. Odbija se u cijelosti tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Zvonimir Bartolek, Trg slobode 2, Zlatar, je 7. studenog 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-678/2023 (Općinski sud u Zlataru, broj Ovrv- 6789/2023) kojim je tuženiku naloženo na ime glavnice isplatiti tužitelju iznos od 1.990,75 EUR s pripadajućom zateznom kamatom te mu naknaditi nastali ovršni trošak.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor. Javni bilježnik je proslijedio spis predmeta Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Krapini koji je primjenom odredbe čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.) rješenjem poslovni broj Povrv-182/23 od 12. siječnja 2024. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se postupak, u dijelu kojim je naloženo plaćanje, nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem se taj sud oglasio stvarno nenadležnim i po pravomoćnosti tog rješenja ustupio predmet Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno nadležnom sudu.

3. Tužitelj u očitovanju na tuženikov prigovor protiv rješenja o ovrsi (list 49.-52. spisa) i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da su stranke započele suradnju na način da je tuženik od tužitelja preuzeo 10 komada kontejnera, što je i ustvrđeno u dokumentu oznake REVERS 02/2022 od 16. ožujka 2022. uz naznaku „rok za povrat IBC kontejnera iznosi 90 dana od dana isporuke‟ i „u slučaju da se kontejner ne vrati u roku ili se vrati u nezadovoljavajućem stanju, zaračunava se kaucija od 1.200,00 HRK + PDV po komadu‟. Nakon toga je tuženik od tužitelja u još tri navrata odnosno 13. lipnja 2022., 20. srpnja 2022. i 17. listopada 2022. naručio dodatne kontejnere tekućine Adblue (tužiteljeve robe). Tužitelj navodi da je tuženiku prvo posudio ambalažu na revers, a zatim mu je ispostavljao kontejnere ispunjene tekućinom Adblue. S tim u vezi, tužitelj ukazuje na to da je potrebno razlikovati evidenciju povrata kontejnera navedenu u povratnicama od one koja je evidentirana u dokumentu Revers. Revers se odnosi na praznu ambalažu posuđenu tuženiku, a povrati navedeni u povratnicama (otpremnicama) odnose se na zamjenu kontejnera koja se obavljala po načelu „pun za prazan‟. Tužitelj ukazuje na to da je ambalaža u vidu kontejnera njegovo osnovno sredstvo za rad i da mora nabaviti novu da bi mogao nastaviti poslovati u slučaju da je kupci ne vrate na vrijeme. Tuženik je znao gdje vratiti ambalažu jer se adresa za povrat nalazi i u dokumentu Revers i u dostavnicama, a razvidna je i iz sudskog registra. Tuženikova obveza je bila da na vrijeme vrati posuđene kontejnere popraćene dokumentom Revers na tužiteljevu adresu i na tih inicijalnih prvih 10 kontejnera ne primjenjuje se metoda „pun za prazan‟ na način da bi ih tužitelj preuzeo na lokaciji tuženika. Stoga tužitelj zahtjeva isplatu ugovorne kazne od 1.200,00 HRK+ PDV po komadu za 10 IBC kontejnera isporučenih 16. ožujka 2022., koji su u skladu s dokumentom Revers trebali bit vraćeni u roku od 90 dana od njihove isporuke, ali do danas nisu vraćeni. Tužitelj napominje i to da se iz priloženih otpremnica može utvrditi da postoji i daljnji dug kupca odnosno da tuženik nije vratio tužitelju još kontejnera povrh naprijed navedenih 10, ali mu tuženik taj dug nije fakturirao.

4. Tuženik u prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu (list 16. i 17. spisa) i daljnjem tijeku postupka u bitnome navodi da su stranke surađivale na način da je tuženik od tužitelja kupovao tekućinu Adblue koja je isporučivana u kontejnerima. Tuženik bi naručio tekućinu, a tužitelj bi mu je isporučio na adresu njegova sjedišta u kontejnerima i tada bi od njega preuzeo prazne kontejnere. Stranke su 16. ožujka 2022. započele suradnju na način da je tuženikov djelatnik RN od tužitelja preuzeo 10 kontejnera za tekućinu Adblue pri čemu je sastavljen dokument naziva Revers 02/2022 i otpremnica 02/2022. U reversu je bilo navedeno da je rok za povrat kontejnera 90 dana od dana isporuke, pri čemu isti moraju biti u ispravnom stanju s oba čepa i bez unutarnjih kontaminacija te da u slučaju da kontejner ne bude vraćen u navedenom roku ili bude vraćen u nezadovoljavajućem stanju na njega se zaračunava kaucija u iznosu od 1.200,00 HRK uvećano za PDV. Nakon inicijalne isporuke praznih 10 kontejnera tuženik je 13. lipnja 2022. naručio još 6 komada, 20. srpnja 2022. još 7 komada i 17. listopada 2022. još 10 komada kontejnera tekućine Adblue. Za svaku od 3 navedene isporuke izdana je posebna otpremnica: broj 82/2022, broj 191/2022 i broj 493/2022. Tuženik je, dakle, od tužitelja za vrijeme trajanja suradnje naručio ukupno 33 kontejnera Adblue-a, a suradnja se odvijala na način da bi tužitelj preuzeo prazne kontejnere kada bi isporučio tuženiku pune. Tuženik ističe da je isključivo na otpremnici od 16. ožujka 2022. izdanoj za prvih 10 kontejnera naznačen rok za povrat od 90 dana, ali ne i način na koji se povrat treba izvršiti. Stoga nije ugovoreno hoće li tužitelj preuzeti predanih 10 kontejnera na tuženikovoj adresi ili je tuženik dužan vratiti tužitelju te kontejnere za koje je vezana ugovorna kazna na njegovu adresu. Nakon što je tuženik obavijestio tužitelja da više ne želi poslovno surađivati jer je dobio povoljniju ponudu za prodaju tekućine Adblue, obavijestio ga je i da može preuzeti prazne kontejnere, a što je isti odbio, inzistirajući na tome da to učini tuženik. Tuženik je nakon toga ponudio tužitelju da mu vrati kontejnere o svojem trošku, ali je tužitelj tuženiku odbio dati adresu za dostavu. Kod tuženika se još uvijek nalazi 10 kontejnera koje je isti voljan vratiti tužitelju, ali tuženik ukazuje na to da iz dokumentacije u spisu ne proizlazi sa sigurnošću temeljem koje otpremnice je tuženik dužan vratiti kontejnere, odnosno nije sigurno i nesporno da je tuženik vratiti kontejnere upravo temeljem otpremnice i Reversa broj 02/2022 od 16. ožujka 2022. Tuženik naglašava da nije životno logično da on ne bi vratio one kontejnere koji su isporučeni prvi, a da bi prije toga vratio one koji su isporučivani u sljedećim navratima poput na primjer zadnjih 10 preuzetnih kontejnera od 17. listopada 2022. Slijedom navedenog tuženik tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim.

5. Presudom ovog suda Povrv-217/2024-13 od 27. siječnja 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bartoleka, Zlatar, Trg slobode 2, javnobilježnički predmet broj UPP/OS-Ovrv-678/2023 (Općinski sud u Zlataru, broj Ovrv-6789/2023) od 7. studenoga 2023. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 (osam) dana iznos glavnice od 1.990,75 EUR sa zateznom kamatom od 16. rujna 2023. do isplate i naknaditi tužitelju u roku od 8 (osam) dana trošak ovršnog postupka u iznosu od 224,00 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka I. izreke presude). U točki II. izreke presude sud je naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.066,36 EUR u roku od petnaest dana, a u točki III. izreke je odbijen tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.310,00 EUR .

6. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv navedene prvostupanjske presude, rješenjem poslovni broj Pž-1443/2025 od 27. kolovoza 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanim točkama I. i II. izreke i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovljeno suđenje.

7. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u naprijed navedenom rješenju ukazao na tri okolnosti koje smatra relevantnima za odluku u ovoj pravnoj stvari: to da nije jasno može li se potpis na dokumentu pod nazivom revers uopće smatrati sklopljenim ugovorom između stranaka s obzirom na to da ga nije potpisao tuženikov zastupnik po zakonu; nadalje, ako je ugovor sklopljen, za što je točno ugovorena ugovorna kazna (za zakašnjenje, neispunjenje ili neuredno ispunjenje obveze) i koje bi bile posljedice nepoštovanja te odredbe i, naposljetku, koliko je točno kontejnera isporučeno a koliko vraćeno. Uputa koja je ovom sudu dana jest da će u ponovljenom postupku, imajući u vidu naprijed istaknute primjedbe, utvrditi je li ugovor vezan za kauciju/ugovornu kaznu sklopljen te temeljem toga donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku i odlučiti o troškovima postupka.

8. Slijedom navedenog, ovaj sud je u ponovljenom postupku uzeo u obzir okolnosti koje je naveo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i obrazlaže kao u nastavku.

9. U ponovljenom postupku stranke su u cijelosti ostale kod do sada iznesenih navoda. Usto je tužitelj naveo da smatra da je među strankama ugovorena ugovorna kazna jer je to uobičajen način poslovanja, dok je tuženik u tom smislu istaknuo kako navedeno nije točno jer tuženika može obvezati samo osoba koja ga može zastupati po zakonu, što ovdje nije bio slučaj. Tužitelj je naveo i da je ugovorna kazna ugovorena za zakašnjenje u vraćanju kontejnera, a koje i danas postoji jer tuženik nikada nije vratio prvih deset kontejnera, dok tuženik smatra da je ista ugovorena za slučaj neispunjenja odnosno neurednog ispunjenja. Vezano za broj preuzetih i vraćenih kontejnera, tužitelj ukazuje na to da valja razlikovati prvih deset kontejnera od svih sljedećih jer se samo na njih primjenjuje ugovorna kazna, dok tuženik ukazuje da niti je ugovorena ugovorna kazna a ni način vraćanja kontejnera koji bi njome bili obuhvaćeni.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to: račun br. 2254/1/3 s dospijećem 15. rujna 2023. (list 7. spisa), potpisani revers 02/2022 od 16. ožujka 2022. (list 22. spisa), otpremnicu 02/2022 od 16. ožujka 2022. (list 24. spisa), otpremnicu 82/2022 od 13. lipnja 2022. (list 25. spisa), otpremnicu 191/2022 od 20. srpnja 2022. (list 26. spisa), otpremnicu 493/2022 od 10. listopada 2022. (list 27. spisa), e-mail ČN ZN od 30. listopada 2023. (list 28. spisa), e-mail korespondenciju između ĐN [adresa elektroničke pošte] i ČN u razdoblju od 14. rujna 2023. do 18. rujna 2023. (list 55. - 58. spisa). Sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka IN, ŠN i ĐN te dokaz saslušanjem tuženikovog zastupnika po zakonu ČN.

11. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljeve zastupnice po zakonu TN jer je tužitelj odustao od tog dokaza na ročištu 11. srpnja 2024. niti dokaz saslušanjem ZN jer taj dokaz nije smatrao pravovremenim. Tuženik je dokaz saslušanjem ZN predložio na ročištu 11. srpnja 2024., čemu se tužitelj usprotivio ukazujući na to da je nepravovremen jer je tuženik znao za ime tog svjedoka i prije zaključenja prethodnog postupka. S tim u vezi sud je utvrdio da je tuženik već uz prigovor na rješenje o ovrsi od 21. studenog 2023. priložio e-mail iz kojeg je razvidno da je znao za ime ZN jer ga je tuženikov zastupnik po zakonu poslao upravo toj osobi. Stoga je sud utvrdio da je u ovom sporu male vrijednosti dokaz saslušanjem navedenog svjedoka predložen protivno odredbi čl. 461.a st. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23, dalje: ZPP) koja propisuje da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska kojim se tužitelj očituje na prigovor protiv rješenja o ovrsi iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a isto tako protivno i odredbi čl. 461.a st. 9. ZPP-a kojom je propisano da stranka, konkretno tuženik, može na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nije mogla iznijeti, odnosno predložiti u podnesku iz čl. 461.a st. 7. ZPP-a. Sud nije izveo ni dokaz traženjem od porezne uprave podatka je li tuženik zaveo ovdje utuženi račun u svoje poslovne knjige jer taj dokaz nije smatrao svrsishodnim u ovom postupku.

12. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Tužitelj od tuženika traži isplatu iznosa od 1.990,75 EUR na ime „kaucije‟ a za koji pojam navodi da je riječ, u pravnom smislu, o ugovornoj kazni iz čl. 350. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) jer do današnjeg dana nije vratio prazne kontejnere za tekućinu Adblue za koje je ugovorena ta ugovorna kazna, a bio ih je dužan vratiti u roku od 90 dana od njihove predaje 16. ožujka 2022.

14. Između stranaka nije sporno to da su izvršene četiri isporuke kontejnera i to 16. ožujka 2022., 13. lipnja 2022., 20. srpnja 2022. i 10. listopada 2022.

15. Sporno jest je li ugovorena ugovorna kazna i je li vraćeno prvih deset kontejnera za koje je izdan dokument Revers 02/2022 i na koje bi se ta kazna, da je ugovorena, primjenjivala.

16. Odredbom čl. 376. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Odredbom čl. 247. ZOO-a propisano je da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Člankom 18. st. 5. ZOO-a propisano je da za pravnu osobu volju očituju njezina tijela u pravnim poslovima i postupcima koje poduzimaju u tome svojstvu, a iz odredbe čl. 265. st. 1. proizlazi da šutnja ponuđenika ne znači prihvat ponude. Naposljetku, odredbom čl. 350. st. 1. ZOO- a propisano je da vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

17. Vezano za način nastanka ugovornog odnosa između tužitelja i tuženika sud je utvrdio sljedeće. Ugovor o kupoprodaji tekućine Adblue sklopljen je na tužiteljevu inicijativu, usmenim kontaktom njegova djelatnika s tuženikovim zastupnikom po zakonu i slanjem odgovarajuće ponude. Te okolnosti proizlaze iz iskaza svjedoka ĆN (paragraf 10. iskaza svjedoka na listu 73. spisa) i iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu NN (list 83. spisa), iako je među strankama sporno je li sa zastupnikom po zakonu tuženika komunicirao tužiteljev djelatnik ĆN ili CN. Dogovorena je početna količina tekućine Adblue koju se naručuje i njezina cijena, a koji elementi među stankama nisu sporni u ovom postupku.

18. Prije svega valja ukazati na to da je sud utvrdio da su u sva četiri navrata isporučeni kontejneri ispunjeni Adblue tekućinom, odnosno da pri prvoj isporuci 16. ožujka 2022. nisu isporučeni prazni kontejneri već puni. Naime, prigovor protiv rješenja o ovrsi i odgovor na taj prigovor sastavljali su punomoćnici stranaka a sud je saslušanjem svjedoka i tuženikovog zastupnika po zakonu utvrdio da su tvrdnje punomoćnika o isporuci praznih deset kontejnera u prvom navratu pogrešne.

19. Iz iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu NN proizlazi da je s tužiteljevim djelatnikom ugovorio upravo kupnju tekućine Adblue i da mu je tužitelj, budući da on nije imao praznih kontejnera, ponudio da će mu dostaviti pune kontejnere da bi mogli započeti suradnju (iskaz zastupnika po zakonu na listu 83. spisa). Zastupnik po zakonu je i izrijekom potvrdio da je za prvu narudžbu deset kontejnera punih Adblue tekućinom platio otprilike 50.000,00 kn (5. paragraf iskaza tuženikovog zastupnika po zakonu na listu 85. spisa). Nadalje, iz iskaza svjedoka ŠN proizlazi da se prva isporuka tuženiku sastojala upravo u isporuci 10 000 litara Adblue tekućine koju je tuženik naručio i platio unaprijed. Ta količina je dostavljena u IBC kontejnerima po 1000 litara, ukupno 10 IBC kontejnera.

20. Sud je uvidom u dokument naziva Otpremnica 02/2022 (list 24. spisa) utvrdio da se isti odnosi na deset komada artikla Adblue 1000/1 koji su isporučeni tuženiku 16. ožujka 2022. Iz dokumenta Revers 02/2022 proizlazi da se taj dokument odnosi na 10 praznih IBC kontejnera. Na Reversu je također naznačeno da „rok za povrat IBC kontejnera iznosi 90 dana od datuma isporuke. Kontejner mora biti u ispravnom stanju s oba čepa te bez unutarnjih kontaminacija. U slučaju da se kontejner ne vrati u roku ili se vrati u nezadovoljavajućem stanju zaračunava se kaucija u iznosu od 1200,00 kn + pdv/kom‟.

21. Nadalje, sud je utvrdio da je poslovni odnos tužitelja i tuženika uključivao četiri isporuke. Pri prvoj isporuci 16. ožujka 2022. predano je deset kontejnera ispunjenih Adblue tekućinom. Pri drugoj isporuci 13. lipnja 2022. predano je 6 kontejnera ispunjenih Adblue tekućinom. Pri trećoj isporuci 20. srpnja 2022. je predano 7 kontejnera ispunjenih Adblue tekućinom i u otpremnici je naznačeno da je „Vraćeno 6 praznih IBC, Duguju 1 prazan IBC‟. Pri četvrtoj isporuci 17. listopada 2022. predano je 10 kontejnera ispunjenih Adblue tekućinom i u otpremnici je naznačeno „Povrat IBC-a komada 8‟.

22. Prije svega valja ukazati na to da je ugovaranje ugovorne kazne koja sadrži specifični, zakonom propisan predmet obveze, po svojoj prirodi sklapanje ugovora kao bilo kojeg drugog ugovora u smislu ZOO-a. Dakle, za nastanak tog ugovora je potrebno da se u skladu s odredbom čl. 247. ZOO-a stranke suglase o njegovim bitnim sastojcima i da je volju za njegovo za stranku izrazila osoba koja to po zakonu može učiniti s obvezujućim učinkom.

23. Među strankama nije sporno da je među njima usmenim dogovorom između jednog od tužiteljevih djelatnika i tuženika sklopljen ugovor za prvu isporuku 10 kontejnera ispunjenih Adblue tekućinom, odnosno nije sporno postojanje suglasnosti njihovih volja u tom smislu. Međutim, vezano za ugovaranje ugovorne kazne odnosno odnosa sadržaja kako bi bio naveden u dokumentu Revers, stranke nisu suglasne da je među njima nastao odnos takvog sadržaja, odnosno tuženik tvrdi da on na takav ugovorni odnos nikada nije pristao.

24. Tužiteljeva tvrdnja o postojanju ugovornog odnosa ugovorne kazne sastoji se u bitnome u tome da je tuženikov djelatnik prilikom preuzimanja nesporno naručenih prvih deset kontejnera Adbue-a 16. ožujka 2022. preuzeo i potpisao i dokument naziva Revers kojim bi sadržajno bila ugovorena ugovorna kazna i da tuženik takvom dokumentu nikada nije prigovorio.

25. Tuženikov zastupnik po zakonu HN, s druge strane, navodi to da dokument Revers, odnosno ugovorna kazna, nikada nisu spominjani u usmenom ni pisanom obliku u smislu ugovaranja među strankama. Nadalje, ne poriče to da je njegov radnik u skladištu preuzeo i potpisao dokument naziva Revers i da mu ga je predao. Ukazuje na to da je uobičajen način rada njegovog društva to da djelatnici preuzmu robu kada ona dođe u skladište i pripadajuću dokumentaciju, te dokumente po završetku dana ili sljedećeg dana dostave u njegov ured, u kojem dokumenti prolaze kroz protokol i naposljetku dolaze do njega. Tuženikov zastupnik po zakonu potvrđuje da nije prigovorio dokumentu Revers, međutim tvrdi da ga je protumačio kao potvrdu toga da kontejnere u kojima mu je predana prva količina Adbue-a treba vratiti tužitelju jer su ugovorili suradnju puno za prazno, pri čemu je strankama bilo poznato da on pri prvoj isporuci nema kontejnera za vratiti, te da stoga nije pridavao drugo značenje tom dokumentu. Napominje da svakako nije pristao na ugovaranje ugovorne kazne.

26. Promatrajući naprijed navedene okolnosti u svjetlu odredbe čl. 18. st. 5. ZOO-a sud je utvrdio da se potpis tuženikovog zaposlenika u skladištu, za kojeg nije sporno da nije osoba ovlaštena za zastupanje društva tuženika, ne može smatrati obvezujućim očitovanjem volje na tuženikovoj strani na način da bi temeljem toga nastala tuženikova obveza na plaćanje ugovorne kazne.

27. Nadalje, s obzirom na to da šutnja ponuđenika u skladu s odredbom čl. 265. st. 1. ZOO-a ne znači prihvat ponude, okolnost što tuženikov zastupnik po zakonu nije prigovorio dokumentu Revers kada ga je vidio ne znači da je pristao ugovoriti ugovornu kaznu iz tog dokumenta.

28. Naposljetku, budući da tužitelj nije dokazao da je među strankama postojao raniji odnos iz kojeg bi se ovdje opisano tuženikovo postupanje moglo tumačiti kao prihvaćanje sklapanja ugovorne kazne, sud je zaključio da ne postoje okolnosti temeljem kojih se može utvrditi da je među strankama ugovorena ugovorna kazna sadržaja kakvog bi proizlazila iz dokumenta Revers.

29. S obzirom na naprijed navedeno, sud je utvrdio da među strankama nije sklopljena ugovorna kazna, a na kojoj tvrdnji se temelji tužbeni zahtjev, pa je temeljem odredbe čl. 350. st. 1. ZOO-a, odredbe čl. 7. ZPP-a i odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka iz točke II. i III. izreke temelji se na odredbama čl. 154., 155. i čl. 164. ZPP-a.

31. Sud je tuženikov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.999,75 EUR, našao osnovanim u sljedećem dijelu: trošak podneska nazvanog odgovor na tužbu, koji se u ovom postupku povodom prigovora protiv platnog naloga smatra tim prigovorom, u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 8.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine, broj: 138/23., dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištu 7. svibnja 2024. u iznosu u od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 11. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 6. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištu 12. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu 250,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 10.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu 6. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR (temeljem odredbe TBR. 9.1. u vezi s odredbom TBR. 7. Tarife). Na ukupni iznos dosuđenog troška od 1.450,00 EUR, sud je tuženiku priznao PDV u skladu s odredbom TBR. 46. Tarife od 362,50 EUR i dosudio mu ukupno 1.812,50 EUR na ime troška radnji u parničnom postupku.

32. Sud tuženiku priznao i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u ovom postupku u visini od 60,00 EUR temeljem odredbe čl. 4. st. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18. i 51/23, dalje: ZS) i Tar br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23., dalje: Uredba o tarifi) i u okviru zahtjeva kojeg je postavio tuženik te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 EUR u skladu s čl. 4. st. 4. ZS-a i Tar br. 1. Uredbe o tarifi. Stoga je sud tuženiku dosudio parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.938,86 EUR i riješio kao u točki II. izreke.

33. Odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troška parničnog postupka iz točke III. izreke donesena je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka je valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

SUDAC

Aleksandra Gumzej

pisani prijedlog odluke izradila viša sudska savjetnica

Ivana Reljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest dana) od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od petnaest dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3.

ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku