1

Poslovni broj: 2 Us I-1141/2023-7

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 2 Us I-1141/2023-7

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja Ž. R. iz V., OIB: …., koga zastupa skrbnik Z. R. iz V., OIB: …, zastupani po opunomoćeniku F. M., odvjetniku iz V., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Z., OIB: …, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo …, radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata te prava na posebni dodatak, 24. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-562-05/23-03/147, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 10. srpnja 2023. i rješenja Republike Hrvatske V.-s. ž., Službe za opću upravu KLASA: UP/I-563-02/21-01/39, URBROJ: 2196-18-03/19-23-15 od 5. lipnja 2023.

II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-562-05/23-03/147, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 10. srpnja 2023. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja V.-s. ž., Službe za opću upravu KLASA: UP/I-563-02/21-01/39, URBROJ: 2196-18-03/19-23-15 od 5. lipnja 2023. kojim se odbija zahtjev tužitelja za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog te prava na posebni dodatak kao neosnovan.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako tužbu podnosi zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredbi upravnog postupka. Ističe kako je prvostupanjskim rješenjem zahtjev odbijen uslijed činjenice što tužitelj ne ispunjava uvjete iz Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 84/21.; dalje: Zakon), odnosno da ne posjeduje medicinsku dokumentaciju iz članka 73. toga Zakona. Navedeno stajalište prihvaćeno je i u drugostupanjskom rješenju tuženika. Međutim, tužitelj smatra da su u konkretnom slučaju zanemarene odredbe članka 73. stavka 3. Zakona koje propisuju pribavu i drugih dokaza propisanih Pravilnikom iz članka 72. toga Zakona. Također poziva se i na odredbu članka 7. stavka 2. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 118/21.; dalje: Pravilnik), u kojoj se između ostalog navodi da se može pribaviti medicinska dokumentacija iz koje su vidljive okolnosti stradavanja. U skladu s navedenim pojašnjava kako je tijekom postupka dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje je vidljivo da u glavi ima geler koji je nastao kao posljedica pada granate, dok je otac i skrbnik tužitelja istaknuo kako je nakon pada granate kod tužitelja primijećena kapljica krvi na lijevoj strani glave, a ista granata ozlijedila je brata tužitelja T. R. i ostale osobe koje nisu ispitane, a za koje postoje potvrde da su ozlijeđene padom granate. Posebno naglašava kako se u trenutku pada granate smatralo da tužitelj nije zadobio ozbiljniju ozljedu, već je nakon proteka vremena, kada se počeo žaliti na sve jače bolove u glavi, napravljen snimak glave iz kojega je utvrđeno postojanje gelera. Na okolnosti ranjavanja tužitelja nitko od svjedoka  nije ispitan pa predlaže da se tijekom upravnog spora saslušaju svjedoci V. M., M. M., K. V., M. M. i L. M., kao i da se na te okolnosti izvede dokaz provođenjem medicinskog vještačenja. Mišljenja je kako javnopravna tijela nisu utvrdila sve činjenice koje su odlučujuće za donošenje odluke, nego su svoje zaključke utemeljile na nedostatku medicinske dokumentacije, a što je protivno postupanju po načelu materijalne istine te se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4991/2008 od 9. travnja 2010., u kojoj se između ostalog navodi da je došlo do propusta u utvrđivanju činjenice važne za pravilnu primjenu mjerodavnog prava (koja je trebala biti, ali nije, utvrđena i u prvostupanjskom postupku). Slijedom navedenog predlaže sudu poništavanje osporavane odluke tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi kronologiju postupanja, nakon podnošenja zahtjeva tužitelja za ostvarenje predmetnog prava te nabraja dokaze koji su pribavljeni tijekom postupka i materijalne odredbe koje su bile zakonska podloga za donošenje osporavanih rješenja. Pojašnjava kako se iz priloženih dokaza ne može na nedvojben način utvrditi da je imenovani zadobio oštećenje organizma pod okolnostima iz članka 9. Zakona, budući ne postoje dokazi propisani člankom 73. Zakona, a iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj zadobio oštećenje organizma pod tim okolnostima. Zatim navodi kako iz medicinske dokumentacije, koju je tužitelj priložio, ne proizlazi nesporno da je oštećenje organizma u vidu gelera u glavi kao posljedice pada granate, zadobiveno na način kako to tvrdi tužitelj, odnosno da je isto zadobiveno pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točke b. Zakona. Ističe i kako se okolnosti nastanka oštećenja organizma ne mogu dokazivati izjavama svjedoka niti provođenjem medicinskog vještačenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Dana 17. listopada 2023. kod ovoga suda održana je rasprava u ovom upravnom sporu, a na koju su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika.

4.1. Opunomoćenik tužitelja na raspravi je izjavio da ostaje kod tužbe i svih navoda iz iste. Smatra kako je u konkretnom slučaju prvenstveno potrebno saslušati predložene svjedoke iz tužbe, a na okolnost stradavanja tužitelja te nakon saslušanja istih izvesti dokaz provođenjem medicinskog vještačenja u svezi zadobivenih ozljeda i okolnosti stradavanja. Ustraje na stajalištu kako je u konkretnom slučaju potrebno izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka koji imaju neposredna saznanja u pogledu spornog događaja, a nakon toga provesti dokaz medicinskim vještačenjem na okolnosti ozljeda te će isto predstavljati materijalnu podlogu za odlučivanje o zahtjevu. Ukazuje kako se u spisu nalazi potvrda o okolnostima stradavanja za T. R. u svezi navedenog događaja. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva, postavljenog u tužbi, uz naknadu troškova upravnog spora.             

4.2. Opunomoćenica tuženika je na raspravi ostala kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Protivila se predloženim dokaznim prijedlozima iz razloga što se predmetni status tužitelja ne može utvrđivati izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka, na način kako to predlaže tužitelj, jer se predmetni status, smisleno zakonskim odredbama, utvrđuje i dokazuje putem materijalne dokumentacije. Predložila je odbijanje tužbenog zahtjeva i nije tražila trošak.

4.3. Na istoj raspravi sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka V. M., M. M., K. V., M. M. i L. M. i za provođenje medicinskog vještačenja na okolnost stradavanja tužitelja. Ovo iz razloga jer je ovaj sud stajališta da se odlučne činjenice za pravilno rješenje ove upravne stvari ne mogu utvrđivati odnosno dokazivati na temelju iskaza svjedoka, dok se utvrđivanje činjenice da li je do oštećenja organizma došlo pod okolnostima iz članka 9. Zakona ne utvrđuje medicinskim vještačenjem. Dakle, s obzirom da sud sam prema odredbi članka 33. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske, 29/17., 110/21.; dalje: ZUS) ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice prema načelu slobodne ocjene dokaza, a uzimajući u obzir predmet ovog upravnog spora, vodeći pri tome i računa o načelu učinkovitosti iz članka 8. ZUS, prema kojem će sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova za stranku, sud je zauzeo stajalište kako je svako daljnje izvođenje dokaza nepotrebno i ne pridonosi pravilnom rješenju ovog upravnog spora, već doprinosi odugovlačenju upravnog spora.

5. Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 3. ZUS sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, po skrbniku Z. R., podnio zahtjev za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata 25. kolovoza 2021. Službi za opću upravu V.-s. ž. i u tom smislu dostavio sve materijalne dokaze kojima potkrjepljuje kao zakonom utemeljen svoj zahtjev.

7.1. Skrbnik tužitelja je na okolnost stradavanja tužitelja dao izjavu na zapisnik od 2. rujna 2022., kod prvostupanjskog tijela, u kojoj je navedeno da je dana 30. kolovoza 1991., u dopodnevnim satima, tužitelj zajedno sa svojim bratom T. i njegovom majkom (bakom tužitelja) otišao s druge strane ulice razgovarati sa susjedom, kada je u jednom trenutku pala topnička granata ispred kuće. Od posljedica udara granate njegova majka i sin T. su bili vidno ozlijeđeni, kao i susjedova kćerka. U pomoć im je priskočio susjed s kojim su razgovarali te ih je previo, a drugi susjed ih je autom odveo u vukovarsku bolnicu. Majka je preko B. odvežena u O., a sin T., koji je imao ozljedu šake, zadržan je u vukovarskoj bolnici. Sin Ž. (tužitelj) se u podrumu susjedove kuće žalio na bolove u glavi, ali na njemu nije bilo vidljivih ozljeda, osim kapljice krvi pa ga zbog toga niti nisu vodili u bolnicu. Nakon proteka vremena on se sve jače žalio na bolove te su ga po povratku u Vukovar 1988./1999. odveli kod neurologa i tek tada se ustanovilo da on ima metalni predmet u glavi, s lijeve strane iznad uha, 2 x 5 mm te je tada započelo njegovo liječenje. Zbog toga što nije bio odvezen u bolnicu odmah nakon događaja o istome se ne raspolaže s medicinskom dokumentacijom. On i dalje trpi bolove, ali mu ovlašteni liječnici u Zagrebu i u Osijeku ne žele vaditi geler zbog mogućih posljedica te samo prima terapiju medikamentima, protiv bolova, po savjetu psihijatra, gdje se i danas liječi.

7.2. U upravnom postupku prvostupanjsko tijelo je pribavilo potvrdu o uzorku i okolnostima stradanja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Služba kriminalističke policije KLASA: 511-15-04/3-84-16/21-46 Z.Š. od 20. travnja 2022. iz koje proizlazi da su isti izvršili provjeru o uzroku i okolnostima stradanja tužitelja kojeg zastupa njegov otac i skrbnik Z. R.. U istoj potvrdi navodi se kako provjerom informacijskog sustava i pregledom kriminalističkih evidencija nisu pronađeni podaci o stradanju tužitelja. Na temelju obavijesnog razgovora sa ocem utvrđeno je kako je tužitelj sa svojom obitelji početkom Domovinskog rata živio u ., u naselju M. Isti je naveo i kako je dana 30. kolovoza 1991. u njihovo dvorište pala granata, pri čemu su gelerima ozlijeđeni njegova pokojna majka M., stariji sin T. i sin Ž. M. je geler pogodio u usta, T. u šaku, a Ž. se požalio na bol u glavi. Prvim pregledom njegove glave obitelj nije uočila da je ozlijeđen, ali kako se opetovano žalio na bol u glavi, pregledali su mu tjeme i u vlasištu uočili sitnu kapljicu krvi. Misleći da se radi o bezazlenoj ozljedi nisu ga vodili liječniku niti su o tome izvijestili policiju pa ne posjeduju nikakvu relevantnu dokumentaciju. Kako se i nakon rata tužitelj žalio na bolove u glavi, nakon više liječničkih pregleda i snimanja glave, utvrđeno je da u glavi ima sitno strano tijelo. O tome posjeduju liječničku dokumentaciju, koja je dostavljena u postupku ostvarivanja predmetnog prava.

7.3. Tijekom postupka, u spis upravnog postupka dostavljena je medicinska dokumentacija o liječenju tužitelja u svezi prisutnosti stranog tijela u glavi te u pogledu vođenja propisane terapije.

8. Prema članku 9. stavak 1. točka b) Zakona civilni invalid iz Domovinskog rata je osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko-eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Člankom 73. stavkom 1. Zakona određeno je da se činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje ispravama.

10. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se ispravama u smislu stavka 1. ovoga članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske: potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela (točka a) i medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) ovoga Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30. rujna 1996. (točka b).

11. Prema stavku 3. istoga članka, osim dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka, za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona pribavit će se i drugi dokazi propisani pravilnikom iz članka 72. ovoga Zakona.

12. Iz očitovanja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava vukovarsko-srijemska, Služba kriminalističke policije KLASA: 511-15-04/3-84-16/21-46 Z.Š. od 20. travnja 2022. nesporno proizlazi kako isti ne raspolažu saznanjima o stradavanju tužitelja na način kako je to navedeno u predmetnom zahtjevu, budući je pregledom kriminalističkih evidencija utvrđeno da ne postoje nikakvi podaci o stradavanju tužitelja.

13. U konkretnom slučaju je nesporno da u odnosu na stradavanje tužitelja ne postoji niti medicinska dokumentacija iz razdoblja od 17. kolovoza 1990. do 30. rujna 1996., a kako to propisuje članak 73. Zakona.

14. Stoga je vidljivo kako u odnosu na tužitelja ne egzistiraju isprave ni medicinska dokumentacija iz koje bi proizlazilo da se radi o oštećenju organizma kako to propisuje članak 9. stavak 1. točka b. Zakona te sud napominje kako se te činjenice i okolnosti ne mogu dokazivati izjavama svjedoka niti provođenjem medicinskog vještačenja na način kako je to predloženo u ovom upravnom sporu. Isto tako, izjave predloženih svjedoka, da su i saslušani tijekom upravnog postupka ili tijekom ovog upravnog spora, ne bi mogle predstavljati materijalnu podlogu za odlučivanje o zahtjevu na način kako to smatra i predlaže tužitelj, budući isti ne predstavljaju isprave iz članka 73. Zakona, a kako je to pravilno utvrdio tuženik. Također, na prethodno opisano činjenično stanje nema utjecaja niti činjenica što je u odnosu na brata tužitelja T. R. izdana potvrda o okolnostima stradavanja, jer se u konkretnom slučaju raspravlja o tužitelju i njegovom ostvarenju predmetnog prava te se pri tome i uzima u obzir da je za druge osobe izdana potvrda o okolnostima stradavanja, a u odnosu na tužitelja nije, a što je također jedan od razloga za nepostojanje uvjeta za priznanje predmetnog prava. 

15. Kako je za priznavanje prava ključno da postoje isprave i medicinska dokumentacija koje nesporno dokazuju činjenicu oštećenja organizma nastalog tijekom Domovinskog rata, a medicinska dokumentacija datira iz razdoblja nakon ratnih događaja, to sama činjenica postojanja gelera u glavi tužitelja nije dostatna za priznavanje prava, ako se u postupku ne može utvrditi da je konkretno ranjavanje povezano s Domovinskim ratom pa proizlazi kako u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu članka 9. stavka 1. točke b. Zakona.

16. Radni navedenog, pobijano rješenje se ocjenjuje zakonitim te je utvrđeno kako u provedenom postupku nije došlo do povrede prava tužiteljice. Stoga je primjenom članka 57. stavka 1. ZUS tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen neosnovanim te odbijen kao u točki I. izreke presude.

17. Odluka o troškovima upravnog spora donijeta je temeljem članka 79. ZUS, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor sukladno stavku 4. istoga članka u cijelosti snosi sve troškove. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova, odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

U Osijeku 24. listopada 2023.

                                                                                                                Sudac

                                                                                                                Berislav Babić v.r.

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).