REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-611/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Ktitor d.o.o., , OIB: 42156534685, Zagreb, Gupčeva ulica 27, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika NLB INTERFINANZ AG in Liquidation, OIB: 43668676136, Zürich, Beethovenstrasse 48, Švicarska Konfederacija, kojeg zastupaju odvjetnici iz Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, i 2. tuženika SOLAR AGER ISTRA d.o.o., OIB: 23020998415, Žminj, 9. rujan 1H, kojeg zastupa punomoćnik Mario Boras, odvjetnik u Splitu, radi ništetnosti, nakon javne, glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnim Sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava od dana 11.10.2024.g., solemniziran po javnom bilježniku Božo Miletić iz Zagreba pod brojem OV-15838/2024 dana 11.10.2024.g., sklopljen između I tuženika NLB INTERFINANZ AG in Liquidation, Zurich, Švicarska Konfederacija, Beethovenstrasse 48 i II tuženika SOLAR AGER ISTRA d.o.o., 9. rujan 1/H, Žminj.

2. Nalaže se tuženicima NLB INTERFINANZ AG in Liquidation, Zurich, Švicarska Konfederacija, Beethovenstrasse 48 i SOLAR AGER ISTRA d.o.o., 9. rujan 1/H, Žminj da tužitelju KTITOR d.o.o., Zagreb, Gupčeva ulica 27, OIB: 42156534685 naknade prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka I. tuženiku NLB INTERFINANZ AG in Liquidation, OIB: 43668676136, Zürich, Beethovenstrasse 48, Švicarska Konfederacija u iznosu od 3.875,00 EUR sa zateznim kamatama sa zateznim kamatama počev od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku do 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka II. tuženiku SOLAR AGER ISTRA d.o.o., OIB: 23020998415, Žminj, 9. rujan 1H, u iznosu od 2.500,00 EUR, sa zateznim kamatama sa zateznim kamatama počev od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku do 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 61.883,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se dio zahtjeva II. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 44.905,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na temelju Ugovora o založnom pravu od 27. srpnja 2010. koji je potvrđen po javnom bilježniku Ljiljanka Malenica iz Šibenika pod posl. br. OV-7941/10 28. srpnja 2010. ima upisano založno pravo posl. br. Z-5672/2010 radi osiguranja potraživanja iz Ugovora o dugoročnom kreditu br. 46/10 od 27. srpnja 2010. na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja su u vlasništvu društva HOTELI VODICE d.d. U međuvremenu društvo HOTELI VODICE d.d. prenijelo u vlasništvo radi osiguranja (fiducijarno vlasništvo) na nekretninama upisanim zk. ul. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], društvu RUDAN d.o.o., Žminj, 9. rujan 1/H, OIB: 84430586938 kao svom većinskom dioničaru. U prvenstvenom redu prije tužitelja na nekretninama upisana su založna prava u korist I. tuženika NLB INTERFINANZ AG in Liquidation. I tuženik je na nekretninama pokrenuo ovršne postupke koji se vode pred Općinskom sudu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu pod posl. br. Ovr-279/2020, Ovr-336/2021 i Ovr-337/2021. U ovršnom postupku pod posl. br. Ovr-336/2021 pred Financijskom agencijom provedena je elektronička javna dražba radi prodaje dijela nekretnina, a na kojoj je najbolju ponudu dao II. tuženik SOLAR AGER ISTRA d.o.o. i to u visini od 2.587.520,35 EUR. II. tuženik kao najbolji ponuditelj je društvo u 100%-tnom vlasništvu ovršenika RUDAN d.o.o., s istom adresom sjedišta i istim osobama ovlaštenim za zastupanje kao i ovršenik RUDAN d.o.o. Posebice je upečatljivo da II. tuženik, koji je u poslovnoj godini 2022. ostvario prihod od 0,66 EUR (uz iskazani gubitak od -630,83 EUR), a u 2023. prihod od čak 8,98 EUR (uz gubitak od -110,68 EUR), na elektroničkoj javnoj dražbi stavlja ponudu za kupnju nekretnina u visini od 2.587.520,35 EUR. 11. listopada 2024. I. i II. tuženik su sklopili Sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava, solemniziran po javnom bilježniku Božo Miletić iz Zagreba pod br. OV-15838/2024. Predmetnim Sporazumom II. tuženik je kao kupac je preuzeo dio duga društva HOTELI VODICE d.d. radi kojeg se vodi ovršni postupak pod posl. br. Ovr-336/2021, u visini kupovnine koju je ponudio na elektroničkoj javnoj dražbi, odnosno u iznosu od 2.587.520,35 EUR. S druge strane I. i II. tuženik su se sporazumjeli da založna prava na nekretninama koje su predmet ovog ovršnog postupka, upisana u korist I. tuženika na temelju pripadajućeg Sporazuma o založnom pravu ostaju upisana na predmetnoj nekretnini i nakon što sud donese rješenje o dosudi nekretnine II. tuženiku kao kupcu. Temeljem predmetnog Sporazuma II. tuženik predlaže sudu da ga u predstojećem rješenju o dosudi u ovršnom postupku pod posl. br. Ovr-336/2021 oslobodi polaganja kupovnine te da odredi da se založna prava upisana u korist I. tuženika na temelju pripadajućeg Sporazuma o založnom pravu i dalje ostaju upisana u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama. Međutim, predmetni Sporazum je ništetan i ne proizvodi pravni učinak, jer je sklopljen protivno prisilnim propisima, a također iz razloga što su pobude I. i II. tuženika za sklapanje istog usmjerene na oštećenje tužitelja kao založnog vjerovnika, pa je time Sporazum protivan moralu društva. Sporazum je protivan prisilnim propisima, budući da je sklopljen protivno odredbama Ovršnog zakona. Poziva se na čl. 108. st. 1. u vezi s čl. 86. st. 3. i 4. OZ-a. Takav sporazum mora biti javnobilježnički potvrđen ili sklopljen u formi sudske nagodbe. Dakle, da bi sporazum kao takav bio valjan potrebno je da sve osobe koje imaju prava koja će prestati prodajom postignu sporazum s kupcem, u strogo formalnom obliku (solemnizacija ili nagodba pred sudom). Da sve osobe moraju dati pristanak na takav sporazum jasno ukazuje i odredba čl. 108. st. 2. OZ. Smisao takve odredbe je osigurati ravnopravnu poziciju svih osoba koje imaju određena prava na predmetnim nekretninama te spriječiti pogodovanja jednom založnom vjerovniku na štetu ostalih osoba koje imaju pravo na namirenje, a što se postiže obvezom da u sklapanju takvog sporazuma sudjeluju svi založni vjerovnici i druge osobe čija bi prava trebala prestati u skladu s čl. 108. st. 1. OZ. Sklapanjem predmetnog Sporazuma postiže se upravo suprotno te se pogoduje I. tuženiku, dok se također pogoduje ovršeniku RUDAN d.o.o. koji kroz pravnu osobnost II. tuženika (društva kojem je 100%-tni vlasnik) zadržava predmetne nekretnine u vlasništvu, a sve to na štetu tužitelja kojem bi se provedbom ovog Sporazuma i izigravanjem pravnih propisa, uslijed učinaka Rješenja o dosudi donesenog provedbom predmetnog Sporazuma trebalo brisati njegovo založno pravo iz zemljišne knjige, čime bi tužitelj bio faktički onemogućen u namirenju svog potraživanja. Provođenjem predmetnog Sporazuma tužitelju bi nastala nenadoknadiva šteta u vidu gubitka osiguranja (založnih prava koja bi se trebala brisati uslijed učinka Rješenja o dosudi), što je upravo i namjera tuženika za sklapanjem predmetnog Sporazuma. Sporazum predstavlja prividan (simulirani) ugovor. Pobude za sklapanje simuliranih pravnih poslova uobičajeno su oštećenje treće osobe, kao što je to ovdje slučaj, a zbog čega su takvi poslovi protivni prisilnim propisima i kao takvi ništetni. Upravo sklapanje predmetnog Sporazuma predstavlja ranije opisan slučaj apsolutne simulacije iz razloga što su I. i II. tuženik sklopili predmetni Sporazum, kojim je u naravi provedena fiktivna promjena vlasništva (II. tuženik kao kupac je društvo u 100 % vlasništvu ovršenika RUDAN d.o.o.), dok se I. tuženik kao ovrhovoditelj uopće ne namiruje provedbom ovrhe. Doduše, jedini učinak promjene u pravnim odnosima je da će se brisati založno pravo upisano u korist tužitelja koje osigurava postojeću i valjanu tražbinu, a što je i jedina pobuda I. i II. tuženika za sklapanje predmetnog Sporazuma. Dakle, tuženici predmetnim Sporazumom ne žele postići pravni učinak prodaje u ovršnom postupku i namirenje ovrhovoditelja, već isključivo žele oštetiti tužitelja brisanjem njegovog založnog prava na predmetnim nekretninama, čime bi tužitelj izgubio osiguranje svog potraživanja. Stoga, a kako je predmetni Sporazum simulirani pravni posao, isti nema učinka te na temelju istog ne mogu nastati nikakve pravne posljedice. Slijedom iznesenog, predmetni Sporazum zbog protivnosti prisilnim propisima te svojoj prividnoj naravi ne može proizvesti pravni učinak te je kao takav ništetan. Uz navedeno, predmetni Sporazum je protivan moralu društva, budući da sklopljen isključivo kako bi se osujetila naplata potraživanja tužitelja kao založnog vjerovnika na predmetnim nekretninama. Naime, jedini cilj i pobuda tuženika za sklapanje predmetnog Sporazuma je osujetiti tužitelja kao založnog vjerovnika da naplati svoje potraživanje. Poziva se na čl. 322. st. 1. ZOO-a. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založenog prava od 11. listopada 2024. ništetnim i bez pravnog učinka.

2. I. tuženik NLB INTERFINANZA AG in likvidation u odgovoru na tužbu ističe da tužitelj nema opravdan pravni interes. Prigovara nisko označenom vps-u. Navodi da je u prvenstvenom redu upisano založno pravo u iznosu od 7.330.245,53 EUR, koje se sastoje od glavnice u iznosu od 5.000,00 EUR, ugovornih kamata u orijentacijskom iznosu od 1.346.340,53 EUR, zateznih kamata u orijentacijskom iznosu od 833.875,00 EUR i predvidivih troškova od 150.000,00 EUR, sve u korist I. tuženika, kao založnog vjerovnika, a sve na temelju sporazuma o zasnivanju založnog prava od 19. lipnja 2007. Navedeni sporazum iz lipnja 2007. predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi. Poziva se na čl. 309. st. 1. i čl. 347. st. 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 86. st. 2., 3. i 4., čl. 101., čl. 108. st. 1. i 2. i čl. 114. Ovršnog zakona. Nesporno je da se upravo tražbina I. tuženika namiruje prije svih ostalih tražbina. Navodi da je između stranaka vođeno više parničnih postupak, pa tako pred Trgovačkim sudom u Zadru, pod posl. br. P-47/18, P-321/20 i P-163/21. U sva tri postupka pravomoćne presude na istovjetan način potvrđuju da tražbina I. tuženika nije prestala uslijed sklapanja i ispunjenja predstečajne nagodbe. Tužitelj je otkupio tražbinu te je znao i morao znati da se ta tražbina u slučaju ovrhe namiruje tek nakon ranije upisanih založnih prava, odnosno u konkretnom slučaju tek iza tražbine osigurane založnim pravom I. tuženika. Tražbina I. tuženika premašuje iznos od 7.485.296,57 EUR, a vrijednost predmeta ovrhe ni približno ne iznosi toliko. Stoga se čak ni I. tuženik ne bi namirio ni u najmanjem dijelu. Osporava teze o pogodovanju jednog založnog vjerovnika. Sporazum ima pravnu snagu javnobilježničkog akta. Javni bilježnik je već cijenu njegovu valjanost. Prava i interesi tužitelja ni na koji način nisu umanjena i/ili ugrožena prodajom nekretnina u ovršnom postupku. Tužitelj se može namiriti tek i isključivo nakon što se u cijelosti namiri tražbina osigurana založnim pravom upisanim u ranijem prvenstvenom redu. Stoga se tužitelj u konkretnom slučaju uopće ne može namiriti čak ni djelomično. Ovo stoga jer tražbina I. tuženika iznosi znatno više nego sama kupovnina, pa i znatno više nego li utvrđena vrijednost nekretnine. Sporazumi o preuzimanja duga sklapaju se isključivo između kupca i onog založnog vjerovnika koji bi se imao namiriti u postupku. Osporava da bi se sporazum trebao sklopiti sa svim osobama koje polažu pravo na nekretninu. Navodi da je sporazum zaključen na temelju odredbi Ovršnog zakona. Osporava da je ovršenik član društva/osnivač II. tuženika. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. II. tuženik SOLAR AGER ISTRA d.o.o. u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da se pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu vodi ovršni postupak, pod posl. br. Ovr-336/2001 u kojem su stranke I. tuženik, kao ovrhovoditelj protiv ovršenika Rudan d.o.o. i to dijelom na nekretninama koje navodi tužitelj. Navedeni postupak ne vodi se na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na prvom rednom mjestu upisano je založno pravo I. tuženika. Pred Financijskom agencijom na elektroničkoj javnoj dražbi najbolji ponuditelj dao je ponudu od 2.587.520,35 EUR. Sklopljen je sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava. Stranke su ugovorile da II. tuženik preuzima dio duga u iznosu koji bi pripao I. tuženiku u slučaju kad bi II. tuženik, kao kupac bio dužan uplatiti kupovninu uz zadržavanje odgovarajućeg založnog prava. Tražbina osigurana založnim pravom iznosi 7.485.296,57 EUR. Navodi da tužitelj nema pravni interes. Danom pravomoćnosti rješenja o dosudi brišu se založna prava, pa makar založni vjerovnici nisu potpuno namireni. Tužitelj se ne bi namirio iz kupovnine. Posve je nebitno radi li se o sporazum o preuzimanju dijela duga ili je riječ o uplati kupovnine. Tužitelj nije dokazao konkretnu pravnu korist. Sporazum je sklopljen na temelju odredbi Ovršnog zakona. Takvi sporazumi sklapaju se isključivo između kupca i založnog vjerovnika koji se namiruje u ovršnom postupku. Osim I. tuženika, takvih založnih vjerovnika nema u konkretnom slučaju. Osporava da bi se radilo o prividnom pravnom poslu. II. tuženik nije u sto postotnom vlasništvu Rudan d.o.o. Ne radi se o prividnom ugovoru. Sporazum predstavlja dopušteni pravni institut. Ovršni zakon propisuje tko ne može biti kupac. Potvrđuje navode da su vođena tri parnična postupka koja su pravomoćno završena u kojima je potvrđen pravni stav da potraživanje I. tuženika nije prestalo. Predlaže odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 13. listopada 2025. navodi da je sporazum ništetan jer se radi o nemogućoj činidbi koja je protivna prisilnim propisima i moralu društva. I. tuženik je radi naplate potraživanja prema Hoteli Vodice d.d. pokrenuo ovrhu protiv Rudan d.o.o., kao fiducijarnog vjerovnika i ovršenika. Rudan d.o.o. nije dužnik tražbine.

I. tuženik nema potraživanje prema Rudan d.o.o. I. tuženik eventualno ima potraživanje prema Hoteli Vodice d.o.o. I. tuženik i II. tuženik sklopili su sporazum kojim II. tuženik preuzima nepostojeći dug prema Rudan d.o.o. Rudan d.o.o. nije sudjelovao u sklapanju navedenog sporazuma. Time je činidba iz sporazuma nemoguća. Poziva se na čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Rudan d.o.o. ne može biti ovršenik jer nije dužnik potraživanja već to može biti samo Hoteli Vodice d.d. Nekretnine opterećene fiducijom ne mogu biti predmetom ovrhe. Sporazumom je preuzeo nepostojeći i nespecificiran dug. Sporazum su trebale sklopiti sve osobe kojima će prestati prava na nekretnini. Visina tražbine utvrđuje se tek u postupku namirenja a ne u fazi postupka u kojoj se ovršni postupak trenutačno nalazi. Sporazum je protivan moralu. Postoji povezanost II. tuženika i Rudan d.o.o. na vlasničkoj i upravljačkoj razini. Jedini osnivač oba društva je AB. Stoga je II. tuženik produžena ruka Rudan d.o.o., kao ovršenika. Oštećenje tužitelja je odlučujuća pobuda za sklapanje sporazuma. Tužitelj ime pravni interes za podnošenje tužbe. Navedeno stoga jer ako bi se sporazum utvrdio ništetnim, bile bi ukinute provedene ovršene radnje u postupku, posl. br. Ovr-336/2001.

5. I. tuženik u podnesku od 14. studenoga 2025. navodi da se ovrha može provoditi protiv svakodobnog vlasnika nekretnine. Stoga i nekretnine u fiducijalnog vlasništvu mogu biti predmet ovršnih postupaka. Poziva se na presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-644/18-2 od 9. srpnja 2017. Ovrhovoditelj je u ovršnom postupku ovlašten koristiti sva prava koja proizlaze iz Ovršnog zakona. Ovršni zakon ne radi razliku radi li se o klasičnom ili fiducijarnom vlasništvu. Ovršni postupak vodi se radi aktivacije založnih prava I. tuženika, odnosno svrha je upisanih založnih prava da se ovrha može provoditi protiv svakodobnog vlasnika nekretnine, uključujući i fiducijarnog vlasnika. Nije sporno da se ovrha vodi upravo radi naplate potraživanja osiguranog založnim pravom. Sporazumom je preuzet dio duga koji je utvrđen u rješenju o ovrsi u visini kupovnine.

6. Tijekom postupka sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za 2. tuženika (listovi 8. – 12. spisa), izvještaj o provedenoj eletkroničkoj javnoj dražbi (listovi 13. – 24. spisa), izvadak iz sudskog registra za Rudan d.o.o. (listovi 40. – 47. spisa), prijedlog za ovrhu od 18. svibnja 2021. (listovi 25. – 36. spisa), specifikaciju dugovanja Hotela Vodice d.d. (list 89. – 93. spisa), zaključak Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, posl. br. Ovr-336/2021-42 od 15. srpnja 2024. (listovi 95. -98. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zadru, posl. br. P-47/18-19 od 17. prosinca 2019. (listovi 153. – 159. spisa),rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-47/2018-23 od 20. prosinca 2019. (listovi 160. – 162. spisa), presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-679/2020-12 od 29. studenog 2022. (listovi 163. – 167. spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Zadru, posl. br. P-321/20-37 od 1. prosinca 2023. (listovi 168. – 184. spisa), presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-281/2024-6 od 22. siječnja 2025. (listovi 185. – 194. spisa), presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, posl. br. P-163/21 od 15. veljače 2024. (listovi 195. – 236. spisa), rješenje Općinskog suda Šibeniku, Stalna služba u Kninu, posl. br. Ovr-336/21- 104 od 18. lipnja 2025. (listovi 453. – 457. spisa) te izvatke iz zemljišnih knjiga (listovi 458. – 508 spisa), potvrdu o stanju duga (listovi 509. i 510. spisa),

7. Raspravnim rješenjem od 1. prosinca 2025. (list 534. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Tako je sud odbio, kao nevažan, dokazni prijedlog provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Navedeno stoga jer je tužbeni zahtjev postavljen na utvrđenje ništetnim sporazuma o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava.

8. Prvenstveno je valjalo otkloniti navode o nepostojanju pravnog interesa tužitelja na utvrđenje ništetnosti sporazuma iz listopada 2024. Prema odredbi iz čl. 187. st. 1. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (st. 2.). Navedeno valja vezati uz odredbu iz čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Stoga je prema mišljenju ovog suda tužitelj, kao jedan o založnih vjerovnika, a time i sudionik ovršnog postupka, ovlašten podizati tužbu za utvrđenje ništetnim sporazuma sklopljen povodom i u tijeku, a i za potrebe toga ovršnog postupka. Slijedom iznesenog, tužitelj ima pravni interes, suprotno upiranja tuženika.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na temelju odredbe iz čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim sporazuma o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava, koji je sklopljen između I. tuženika i II. tuženika od 11. listopada 2024.

11. Između stranaka nije sporno da tužitelj ima upisano založno pravo na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da je tužitelj svoje založno pravo upisao na temelju ugovora o založnom pravu od 27. srpnja 2010. Nije sporno da je tužitelj založno pravo upisao radi osiguranja potraživanja iz ugovora o dugoročnom kreditu br. 46/10 od 27. srpnja 2010. Između stranaka nije sporno da je tužitelj, kao založni vjerovnik, drugi po redu upisa. Nije sporno da je u prvenstvenom redu, prije tužitelja, na nekretninama kao založni vjerovnik upisan I. tuženik NLB. Nije sporno da je I. tuženik NLB pokrenuo ovršne postupke na predmetnim nekretninama. Između stranaka nije sporno da je utvrđena vrijednost nekretnina na kojima se vodi ovršni postupak u iznosu od 3.228.150,44 EUR. Nije sporno da su I. i II. tuženici sklopili sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava od 11. listopada 2024. Nije sporno da je navedenim sporazumom II. tuženik preuzeo dio duga u iznosu od 2.587.520,36 EUR. Nije sporno da su navedeni sporazum iz listopada 2024. sklopili samo I. i II. tuženik. Nije sporno da u sklapanju navedenog sporazuma nisu sudjelovali Rudan d.o.o. i tužitelj, kao jedan od založnih vjerovnika. Nije sporno da potraživanje I. tuženika, kao založnog vjerovnika iznosi 7.330.245,53 EUR. Nije sporno da je najbolja ponuda na elektroničkoj dražbi za kupnju nekretnina bila dana od II. tuženika Solar ager Istra u iznosu od 2.587.520,35 EUR. Nije sporno da je navedeni sporazum solemniziran pred javnim bilježnikom.

12. Međutim, između stranaka je sporno je li navedenim sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava od 11. listopada 2024. ništetan, odnosno je li protivan prisilnim propisima, konkretno odredbama Ovršnog zakona. Sporno je je li navedeni sporazum sklopljen na temelju odlučujuće pobude za oštećenjem tužitelja, kao jednog od založnih vjerovnika, zbog čega bi navedeni sporazum bio ništetan. Sporno je je li navedeni sporazum protivan moralu. Sporno je radi li se o prividnom ugovoru. Sporno je je li činidba koja je preuzeta sporazumom iz listopada 2024. nemoguća. Sporno je može li se ovrha voditi na fiducijarnom vlasništvu. Sporno je može li se ovrha voditi protiv svakodobnog vlasnika nekretnine.

13. Kao što je već obrazloženo, predmet konkretnog postupka je ništetnost sporazuma od 11. listopada 2024. Stoga ovaj sud nije razmatrao, a time niti odlučivao o tome može li se ovrha voditi na fiducijarnom vlasništvu, odnosno može li se ovrha voditi protiv svakodobnog vlasnika nekretnine. Takva pravna pitanja odlučuju se u drugom postupku o nedopuštenosti odluke. Ovo stoga što se radi o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. t. 6. i 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - odluka USRH, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje u tekstu: OZ). Također, sud nije razmatrao, a time niti odlučivao ni o pitanju prestanka potraživanja jer se takvo što ne nalazi u činjeničnom supstratu tužbe, a niti je izneseno od strane tužitelja do zaključenja prethodnog postupka.

14. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za II. tuženika Solar ager Istra (listovi 8. – 12. spisa) vidljivo je da je osnivač/član društva II. tuženika AB. Osobe ovlaštene za zastupanje II. tuženika su AB i ZB, oboje članovi uprave, oboje zastupaju samostalno i pojedinačno. Sjedište II. tuženika je Žminj, 9. rujna 1H.

15. Uvidom u izvadak iz sudskog registra za Rudan d.o.o. (listovi 40. – 47. spisa) proizlazi da je jedini osnivač/član društva Rudan d.o.o. AB. Osobe ovlaštene za zastupanje Rudan d.o.o. su AB i ZB, oboje članovi uprave, oboje zastupaju samostalno i pojedinačno. Sjedište Rudan d.o.o. je Žminj, 9. rujna 1/H.

16. Iz navedenog valja zaključiti da je jednak osnivač/član društva za II. tuženika Solar ager Istra i Rudan d.o.o. Jednake su i osobe za zastupanje navedenih trgovačkih društava. Navedenim trgovačkim društvima jednaka su i sjedišta.

17. Iz prijedloga za ovrhu od 18. svibnja 2021. (listovi 25. – 36. spisa) vidljivo je da je I. tuženik, kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika Rudan d.o.o. Prijedlog za ovrhu podnesena je na temelju ovršne isprave sporazuma o zasnivanju založnog prava, sklopljenog između Hotela Vodice d.d. i I. tuženika od 19. lipnja 2007. Prijedlog za ovrhu podnesen je radi naplate potraživanja u iznosu od 4.521.444,76 EUR sa zateznim kamatama. U prijedlogu za ovrhu stoji da su na temelju sporazuma iz lipnja 2007. upisana založna prava u korist I. tuženika, pod posl. br. Z-4401/07, Z- 6606/10 i Z-5346/08. U prijedlogu, nadalje, stoji da je od sklapanja sporazuma do dana podnošenja prijedloga za ovrhu otvoren likvidacijski postupak nad I. tuženikom. Ujedno u prijedlogu stoji da je od dana sklapanja sporazuma do prijedloga došlo do promjene prava vlasništva na način da su nekretnine na kojima su upisana založna prava upisane kao vlasništvo Rudan d.o.o. Stoga, a kako je protekao rok za dobrovoljno izvršenje, I. tuženik, kao ovrhovoditelj, predlaže da sud na temelju ovršne isprave odredi ovrhu na nekretninama u vlasništvu Rudan d.o.o.

18. Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu odredio je na temelju ovršne isprave ovrhu na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica], upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čes. zem. 510/2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] te čest. zem. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u predmetu pod posl. br. Ovr-336/2021 (listovi 48. i 49. spisa).

19. Rješenjem o ovrsi Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba Knin, posl. br. Ovr- 336/2021-28 od 15. travnja 2024., u ovršnom postupku između I. tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv ovršenika Rudan d.o.o., na temelju ovršne isprave i to sporazuma o zasnivanju založnog prava od 19. lipnja 2007., radi naplate iznosa od 4.521.444,76 EUR, određena je ovrha na nekretninama čest. zem. [katastarska čestica], obje zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čast. zem. 562 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čest. zgrade [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica], sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 79. – 85. spisa).

20. U navedenom ovršnom postupku doneseno je rješenje 12. srpnja 2024. kojim je naloženo zemljišno-knjižnom odjelu brisanje zabilježbe rješenja o ovrsi od 15. travnja 2024. na nekretnini čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 87. i 88. spisa).

21. Zaključkom, posl. br. Ovr-336/21-42 od 15. srpnja 2024. (list 95. – 98. spisa) utvrđena je tržišna vrijednost nekretnina u tom postupku u ukupnom iznosu od 3.228.150,44 EUR. Navedeno je da se nekretnine na prvoj elektroničkoj dražbi ne mogu prodati ispod 4/5 utvrđene vrijednosti, odnosno 2.582.520,35 EUR, a na drugoj dražbi ispod 3/5 utvrđene vrijednosti, odnosno 1.936.890,26 EUR.

22. Najviši iznos valjane ponude je 2.587.520,35 EUR, a dao ju je u ovom predmetu II. tuženik Solar ager Istra (list 167. spisa) – navedeno između stranaka nije sporno.

23. Iz specifikacije dugovanja Hotela Vodice d.d. po ugovoru o kreditu od 5. lipnja 2007. u iznosu od 5.000.000,00 EUR proizlazi da je glavnica 4.521.444,76 EUR, da su ugovorne kamate 153.253,79 EUR, a da su zatezne kamate 2.810.616,02 EUR (list 89. – 93. spisa).

24. Trgovački sud u Zadru donio je presudu, posl. br. P-47/18-19 od 17. prosinca 2019. (listovi 153. – 159. spisa) u predmetu tužitelja Spv za sanaciju d.o.o. protiv tuženika, u ovom predmetu I. tuženika, kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tražbina I. tuženika iz ovog premeta prema Hoteli Vodice d.d. po ugovoru o kreditu br. 15. prosinca 2006. i pripadajućim amandmanima ugovoru o kreditu od 20. prosinca 2006. i pripadajućim amandmanima te ugovoru o kreditu od 5. lipnja 2007. i pripadajućim amandmanima prestala sklapanjem i ispunjenjem predstečajne nagodbe nad Hoteli Vodice d.d. Navedena presuda ispravljena je rješenjem od 20. prosinca 2019. (listovi 160 – 162. spisa). Također, navedena, presuda je potvrđena presudom visokog trgovačkog društva Republike Hrvatske, posl. br. Pž-679/20-12 od 29. studenog 2022. (listovi 163. – 167. spisa).

25. Presudom Trgovačkog suda u Zadru, posl. br. P-321/20-37 od 1. prosinca 2023. (listovi 168. – 184. spisa) u predmetu tužitelja protiv I. tuženika radi brisanja založnog prava te tužitelja glavnog miješanja Hotel Vodice d.d. i Rudana d.o.o. protiv tuženika glavnog miješanja iz ovog predmeta tužitelja i I. tuženika odbijeni su tužbeni zahtjevi koji se traži brisanje založnih prava u korist I. tuženika, pod posl. br. Z-8033/06, Z- 4401/07, Z-5346/08, Z-786/14, z-9202/10, z-9203/10 i Z-6606/10. Također, su odbijeni tužbeni zahtjevi iz tužbe glavnog miješanja za prijenos hipoteke upisane radi osiguranja tražbina I. tuženika u korist Rudan d.o.o., posl. br. Z-8033/06, Z-4401/07, Z-5346/08, Z-786/14, Z-9202/10, Z-9203/10 i Z-6606/10.

26. Presuda od 22. siječnja 2025. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda republike Hrvatske, pols. Br. Pž-281/24-6 od 22. siječnja 2025. (listovi 185. – 194. spisa).

27. Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku je donio presudu posl. br. P- 163/21 od 15. veljače 2024. (listovi 195. – 236. spisa) kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika Hoteli Vodice d.d. protiv tuženika-protutužitelja iz ovog predmeta I. tuženika i Mango Investments ltd za utvrđenjem ništetnim odredbi predstečajne nagodbe u odnosu na tužitelja Hoteli vodice d.d. i iz ovog predmeta I. tuženika, među ostalim, u dijelu u kojem I. tuženik ostaje upisan kao založni vjerovnik, kao i zahtjev za za utvrđenjem da je prestala tražbina I. tuženika zbog koje je upisano založno pravo pod posl. br. Z-8033/06, Z-4401/07, Z-9202/10, Z-9203/10, Z-5346/08, Z-6606/10 i Z-786/14. Ujedno su navedenom presudom prihvaćeni protutužbeni zahtjevi pa je tako, među ostalim, I. tuženik ovlašten svoje tražbine namiriti iz založnih prava uknjiženih u njegovu korist rješenjima Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišno- knjižni odjel Šibenik, posl. br. Z-8033/06, Z-4401/07, Z-9202/10, Z-9203/10, Z-5346/08, Z-6606/10 i Z-786/14.

28. Presuda od 15. veljače 2024. postala je pravomoćnom 4. ožujka 2024. (listovi 237. i 238. spisa).

29. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da je na nekretninama na kojima se vodi ovrha upisan kao fiducijarni vlasnik rudan d.o.o. uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 21.347.000,00 kn, uvećano za ugovorne kamate i troškove od dospijeća do dana namirenja vjerovnika. Također, nije sporno da je I. tuženik, kao založni vjerovnik, u prvenstvenom redu, i to radi osiguranja potraživanja u iznosu od 7.330.245,53 EUR, dok je tužitelj, kao založni vjerovnik upisan iza I. tuženika. Na svim nekretninama zabilježena je i ovrha općinskog suda u Šibeniku, posl. br. Ovr-336/2021 od 8. lipnja 2021. Navedeno sve potvrđuju iz zemljišno – knjižni izvaci (listovi 261. – 283. spisa).

30. Kao što je već obrazloženo, između stranaka nije sporno da su I. tuženik NLB i II. tuženik Solar ager Istra sklopili sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava (listovi 51. – 61. spisa). U naslovu navedenog sporazuma stoji da je sklopljen na temelju čl. 86. st. 3. i 4. OZ-a. U preambuli navedenog sporazuma stoji da u tom sporazumu II. tuženik Solar ager Istra nastupa kao kupac. I. tuženik u navedenom sporazumu nastupa kao založni vjerovnik. Stranke sporazuma utvrđuju da se vodi postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, pod posl. br. Ovr-336/2021 u kojem je doneseno rješenje o ovrsi od 15. travnja 2024., a koje je postalo pravomoćno. Stranke su utvrdile da je rješenje o ovrsi doneseno na temelju sporazuma o zasnivanju založnog prava od 19. lipnja 2007., a koji je sporazum zaključen između I. tuženika, kao vjerovnika i Hoteli Vodice, kao dužnika, radi naplate glavnice u iznosu od 4.521.444,76 EUR sa zateznim kamatama. Nadalje, stranke su sporazumom utvrdile da I. tuženik ima upisano založno pravo prvenstvenog reda u iznosu od 7.330.245,53 EUR. Stranke su utvrdile da tražbina I. tuženika na dan 9. listopada 2024. iznosi 7.485.296,57 EUR. Stranke su utvrdile da je zaključkom iz ovršnog postupka utvrđena vrijednost nekretnine u iznosu od 3.228.150,44 EUR. Stranke su utvrdile da je II. tuženik dao najpovoljniju ponudu u iznosu od 2.587.520,35 EUR. Stranke su se pozvale na čl. 86. st. 3. i čl. 108. st. 1. OZ-a. Stranke su ugovorile da II. tuženik Solar ager Istra, kao preuzimatelj, preuzima dio duga prema I. tuženiku NBL-u u visini kupovnine koju je ponudio na elektroničkoj javnoj dražbi u iznosu od 2.587.520,35 EUR. Zbog navedenog, stranke su ugovorile da II. tuženik neće uplaćivati kupovninu u ovršnom postupku te da stranke suglasno ugovaraju da ostaje uknjiženo založno pravo I. tuženika i nakon pravomoćnog rješenja o dosudi. Ugovor je potpisan i ovjeren pečatima II. tuženika te punomoćnice I. tuženika.

31. Rješenjem Općinskog suda Šibeniku, Stalna služba u Kninu, posl. br. Ovr- 336/21-104 od 18. lipnja 2025. (listovi 453. – 457. spisa) ponuditelju, u ovom predmetu II. tuženiku Solar Ager Istra dosuđene nekretnine na kojima se provodila ovrha.

32. Žalbu protiv rješenja od 18. lipnja 2025. podnio je u ovom predmetu tužitelj, kao treća osoba, odnosno založni vjerovnik (listovi 472. – 479. spisa).

33. Iz financijskih izvještaja za II. tuženika za 2023. proizlazi gubitak za prethodnu godinu od 630,83 EUR te gubitak za tekuću godinu u iznosu od 110,68 EUR (list 37. spisa).

34. Dakle, ukratko, navodi tužitelja su da je sporazum o preuzimanju dijela duga i zadržavanju založnog prava, sklopljen između I. i II. tuženika, od 11. listopada 2024. ništetan jer je:

a) protivan prisilnim propisima i to odredbama OZ-a,

b) protivan moralu društva,

c) pobude, cilj i svrha sklapanja sporazuma su oštećenje tužitelja, kao založnog vjerovnika te pogodavanje jednom od založnih vjerovnika, ovdje I. tuženiku, d) prividan ugovor,

e) navedenim sporazumom je preuzeta nemoguća činidba te

f) navedenim ugovorom preuzeta nespostojeća tražbina Hotela Vodice d.d. prema I. tuženiku, kao založnom vjerovniku.

35. Prema odredbi iz čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

36. Prema odredbi iz čl. 86. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:

112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016 - odluka USRH, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 – dalje u tekstu: OZ) u postupku ovrhe na nekretnini namiruju se i založni vjerovnici koji nisu predložili ovrhu. Založna prava uknjižena na nekretnini prestaju danom pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine kupcu pa makar založni vjerovnici nisu potpuno namireni (st. 2.). Kupac nekretnine i založni vjerovnik mogu se sporazumjeti, najkasnije do donošenja rješenja o dosudi, da založno pravo ostane na nekretnini i nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, a da kupac preuzme ovršenikov dug prema tom vjerovniku u iznosu koji bi mu pripadao u ovršnom postupku. U tom se slučaju kupovnina umanjuje za iznos preuzetoga duga (st. 3.). Kupac i založni vjerovnik sporazum iz st. 3. toga čl. sklapaju u obliku sudske nagodbe u ovršnom postupku ili javnobilježničke isprave (st. 4.).

37. Prema odredbi iz čl. 108. st. 1. OZ-a u rješenju o dosudi nekretnine sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnini te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom. Ako su se kupac i osobe čija bi prava na nekretnini njezinom prodajom trebala prestati (članci 86. i 87.) sporazumjeli da će njihova prava ostati na nekretnini i nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi (članci 86. i 87.), sud će u rješenju o dosudi odrediti da se ta prava neće brisati prigodom upisa prava vlasništva u korist kupca u skladu s odredbom stavka 1. ovoga članka (st. 2.).

38. Odredbe čl. 86. i čl. 108. prisilne su odredbe. Stranke ne mogu ugovoriti suprotno navedenim odredbama OZ-a.

39. Prema odredbi iz čl. 347. st. 2. ZV-a dok hipoteka ne bude izbrisana, vlasnik njome opterećene nekretnine može na temelju priznanice ili druge isprave koja dokazuje prestanak tražbine osigurane tom hipotekom, prenijeti tu hipoteku na novu tražbinu koja nije veća od one upisane koja je prestala. Prava na to raspolaganje hipotekom iz stavka 2. ovoga članka ne može se vlasnik odreći pri osnivanju hipoteke, ali ako se nekomu obvezao da će ishoditi brisanje određene hipoteke, i to je u zemljišnoj knjizi zabilježeno kod te hipoteke, on ipak ne može njome raspolagati (st. 3.).

40. S obzirom na to da između stranaka nije sporno:

- da utvrđena vrijednost nekretnina u ovršnom postupku iznosi 3.228.150,44 EUR,

- da potraživanje I. tuženika, kao založnog vjerovnika, upisanog u prvenstvenom redu, ispred tužitelja, kao založnog vjerovnika, iznosi ukupno 7.485.296,57 EUR,

- da je tužitelj, kao založni vjerovnik, upisan iza I. tuženika, kao založnog vjerovnika te

- da je najbolji ponuditelj na prvoj elektroničkoj javnog dražbi bio II. tuženik koji je dao ponudu na iznos od 2.587.520,35 EUR,

to je sud zaključio da je da su sporazum o prijenosu dijela dugovanja i zadržavanju upisa založnog prava mogli sklopiti samo I. tuženik, kao ovrhovoditelj i založni vjerovnik prvenstvenog reda, s jedne strane i II. tuženik, kao kupac, sa druge strane.

41. Takav je sporazum sukladan smislu odredbe čl. 86. u vezi s čl. 108. OZ-a, suprotno upornim ali neosnovanim tvrdnjama tužitelja. Naime, ne bi bilo životno, a niti logično, da netko tko se neće namiriti ni u najmanjem dijelu u ovršnom postupku sudjeluje i utječe ili pa vrši pritisak na stranke koje nešto naplatom u ovršnom postupku trebaju dobiti. Suprotnim tumačenjem odredbi došlo bi do kočeće situacije u ovršnim postupcima.

42. Sud zaključuje da tužitelj do svog stava da je i on, kao jedan od kasnije upisanih založnih vjerovnika trebao sudjelovali i sklopiti sporazuma jer tužitelj uzima i tumači samo izdvojenu odredbu iz čl. 108. OZ-a, koja rabi riječi „osobe“, dok pritom zanemaruje da ta odredba, unutar svojih zagrada, sama upućuje na čl. 86. i 87. OZ-a, a gdje pak te riječi stoje u jednini.

43. Tužitelju valja navesti da provedbom ovršnog postupka, iako je jedan od založnih vjerovnika, s obzirom na to za koju cijelu je nekretnina prodana, neće naplatiti svoje potraživanje ni u najmanjem dijelu, a zbog čega ne može utjecati na zakonski dogovor stranaka koje će se naplatiti u ovršnog postupku, a to je konkretno I. tuženik.

44. Naime, ovrha na nekretnini se provodi i u ovršnom postupku se naplaćuje, odnosno konkretno sudjeluje i onaj založni vjerovnik, koji nije pokrenuo ovršni postupak, odnosno koji nije ovrhovoditelj, kao što je u ovom predmetu tužitelj.

45. U konačnici, pravomoćnošću rješenja o dosuditi, brišu se sva prava i tereti koja prestaju prodajom. Radi se o prisilnim odredbama, na što tužitelj ne može utjecati.

46. Tužitelju valja navesti da je u pravnom prometu trebao sudjelovati sa dužnom pažnjom i to povećanog stupnja, odnosno s pažnjom dobrog gospodarstvenika (čl. 10. st. 1. ZOO-a), sve prilikom sklapanja ugovora o dugoročnom kreditu br. 46/10 od 27. srpnja 2010., kao i ugovora o založnom pravu od 27. srpnja 2010., a kojim je osigurao svoje novčano potraživanje.

47. Pritom valja uvažiti da tužitelj u ovom postupku niti ne tvrdi da nije znao da je već u tom trenutku (27. srpnja 2010.) ispred njega u prvenstvenom redu bilo upisan I. tuženik, kao založni vjerovnik te je iz zemljišnih knjiga bilo razvidno za koje je novčane iznose upisno navedeno založno pravo iz prvenstvenog reda na ime I. tuženika.

48. Nadalje, tužitelj neosnovano upire da je sklapanje sporazuma iz listopada 2024. suprotno moralu. Kao što je već navedeno, sklapanje ovakvog sporazuma iz listopada 2024. sukladno je prisilnim zakonskim odredbama OZ-a. Time je već pozivanja na nemoralnost takvog sporazuma suvišno i neosnovano.

49. Prema odredbi iz čl. 114. st. 1. OZ-a nakon namirenja tražbina iz čl. 113. toga Zakona namiruju se tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom. Vjerovnici iz st. 1. ovoga čl. namiruju se po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada se vjerovnici iz st. 1. ovoga članka namiruju po time uspostavljenom prednosnom redu (st. 3.).

50. Prema odredbi iz čl. 2. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024. - dalje u tekstu SZ) predstečajni postupak provodi se radi uređivanja pravnoga položaja dužnika i njegova odnosa prema vjerovnicima, sprečavanja nesposobnosti plaćanja i održavanja njegove djelatnosti. Stečajni postupak provodi se radi skupnoga namirenja vjerovnika stečajnoga dužnika, unovčenjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima. Poštenim dužnicima pojedincima omogućit će se oslobođenje od preostalih obveza prema odredbama glave IX. toga Zakona (st. 2.).

51. Vezano za moral i namirenje u ovršnom postupku, tužitelj upire da se sklapanjem sporazuma iz listopada 2024. oštećuje jedan od založnih vjerovnika konkretno tužitelj, a pogoduje drugom založnom vjerniku, konkretno I. tuženiku.

52. Stoga je navode o ujednačenom namirenju ovrhovoditelja i založnih vjerovnika valjalo otkloniti, kao neosnovane. Navedeno stoga jer tužitelj sadržajno upućuje na svrhu stečajnih postupaka, dok je ovdje ne radi o stečajnom postupku i ujednačenom namirenju vjerovnika, već o ovršnom postupku. Odredbe OZ- jasno i nedvosmisleno uređuju kao se namiruju ovrhovoditelj, kao i drugi založni vjerovnici. Nema u ovršnom postupku ujednačenog namirenja nego primjene odredbi OZ-a, kao specijalnog zakona za ovršnu vrstu postupaka. Također, nema mjesta primjeni odredbi SZ-a jer se nad ovršenikom Rudan d.o.o., pa ni nad Hoteli Vodice d.d., ne vodi stečajni postupak (dok navedeno tužitelj tijekom postupka niti ne tvrdi).

53. Nadalje, bliskost osoba iz ovog prometa nije utjecala na odluku suda o meritumu spora. Ovo stoga jer se ne radi o pobijanju pravnih radnji dužnika po odredbama ZOO- a, već utvrđenju ništetnosti, dok su navedeno nije našao u poveznici sa ukazanom nemoralnošću sporazuma.

54. U odnosu na pobude zbog kojih je sporazum iz listopada 2024. sklopljen, valja navesti da prema odredbi iz čl. 273. st. 1. ZOO-a pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka (st. 2.). Besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja (st. 3.). Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora (st. 4.).

55. Naime, kao što je već obrazloženo I. i II. tuženici su sklapanjem sporazuma iz listopada 2024. koristili zakonom dopušteno pravno sredstvo te između sebe, kao osoba koje nešto u ovršnom postupku trebaju platiti (kupoprodajnu cijenu) i osobe koja nešto u ovršnom postupku treba dobiti (naplatiti dio svog novčanog potraživanja) sklopili zakonom dopušten pravni postao u odgovarajućoj formi, suprotno navodima tužitelja.

56. Slijedom iznesenog, ne mogu se uzeti osnovanim navodi tužitelja da je takav pravni postao sklopljen na temelju nedopuštene pobude. Uz sve prethodno navedeno, tužitelj, sukladno odredba iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, ne dokazuje zašto bi se radilo o nedopuštenoj pobudi. Kao što je obrazloženo, radi se o zakonom dopuštenom raspolaganju unutar ovršnog postupka na nekretnini te zakonom dopuštenim raspolaganju založnim pravom. Dapače, stranke ne ugovaraju da će se brisati založno pravo tužitelja već navedeno proizlazi iz prisilnih odredba OZ. Stoga su stranke sporazuma iz listopada 2024. unutar svojih ovlaštenim prava po OZ-a dok tužitelju valja ponoviti da je trebao uzeti u obzir stanje zemljišnih knjiga, kao javnih isprava, prilikom sklapanja ugovor o kreditu i ugovora o založnom pravu 2010.

Protiv rješenja o ovrsi stranke su mogle uložiti žalbu, sve primjenom odredbi OZ-a. dapače, protiv rješenja o ovrsi žalbu se mogle podnijeti i treće osobe. Žalba se podnosi u zakonskom roku, Dapače, OZ predviđa i mogućnost žalbe nakon proteka roka, a unutar koji žalbi se moglo raspravljati o pitanjima koje se provlače kroz ovaj postupak, a koja nisu od utjecaja na sam meritum konkretnom spora, pa tako može li se ovrha provoditi na fiducijarnom vlasništvu, odnosno može li fiducijarno vlasništvo biti predmetnom ovrhe, postojanje tražbine, može li se ovrha provoditi protiv ovršenika Rudan d.o.o. itd. U konkretnom sporu raspravlja se (samo) o ništetnosti sporazuma iz listopada 2024.

Prema odredbi iz čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (st. 2.). Prividnost ugovora ne može se isticati prema trećoj savjesnoj osobi (st. 3.).

Vezano za prividnost ugovora, valja navesti da tužitelj ne navodi koji bi to ugovor, sklopljen između I. i II. tuženika, bio prikriven sklapanjem sporazuma iz listopada 2024. Tužitelj takve navode ne dokazuje, sve sukladno odredbi iz čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, pa je i o navedenom trebalo odlučiti primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva (st. 2.).

Prema odredbi iz čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

Neosnovano tužitelj upire da je činidba iz sporazuma iz listopada 2024. nemoguća. Ovo stoga jer je predmet sporazuma upravo moguć, sklopljen na temelju odredbi OZ- a te ga stranke mogu izvršiti. Takva činidba o preuzimanju dijela dugovanja u iznosu kupoprodajne cijene od 2.587.520,35 EUR je i dopuštena i jasno određena, zbog čega se ne može uzeti da je sporazum ništetan, suprotno navodima tužitelja.

Vezano uz navedeno, tužitelj tvrdi, ali ne dokazuje, zašto potraživanje I tuženika prema Hotelima Vodice d.d. ne bi postojalo dok sa druge strane postoji ugovor između I. tuženika i Hotela Vodice d.d. kao i sporazum o zasnivanju založnog prava od 19. lipnja 2007., koji je, još k tomu, upisan u zemljišnim knjigama te je iz zemljišnih knjiga jasno vidljivo što je njime osigurano, odnosno koji iznos (7.330.245,53 EUR), o čega je taj iznos sastoji (5.000.000,00 EUR glavnice, zatezne kamate u orijentacijskom iznosu do 833.875,00 EUR i predvidivi troškovi u orijentacijskom iznosu od 150.000,00 EUR). Tužitelj ne iznosi dokaze kojima bi dokazao da navedeno potraživanje ne postoji, sve sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, a zbog čega je i o takvom navodu trebalo odlučiti primjenom odredbe o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

Dapače, ovakvi navodi se trebaju uzeti u obzir po odredba o prekomjernom oštećenju iz čl. 376. ZOO-a. U tom slučaju tužitelj, a koji nije jedna od ugovornih strana, ne bi bio aktivno legitimiran podnositi takvu tužbu. Ujedno bi se radilo o razlogu za pobojnost, a ne ništetnost ugovora.

Nadalje, tužitelju valja navesti da je tražbina u ovršnom postupku ne određuje već se radi naplate određene tražbine provodi ovrha. Naime, prema odredbi iz čl. 2. t. 1. OZ- a izraz „tražbina“ označava pravo na neko davanje, činjenjenje, nečinjenje ili trpljenje. Pritom se tim Zakonom uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (čl. 1. st. 1. OZ-a).

Slijedom iznesenog, a kako su sve tvrdnje o ništetnosti sporazuma iz listopada 2024. otklonjene dok sud nije našao da je predmetni sporazuma suprotan ustavu, prisilnim propisima i moralu društva, to je valjalo odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

Stoga je odlučeno kao u t. I. izreke.

O troškovima parničnog postupka sud je odlučivao na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

U odnosu na vrijednost predmeta spora, valja navesti da je tužitelj u tužbi vps označio u iznosu od 1.500,00 EUR. II. tuženik je prigovore tako označenom vps kao preniskom.

I. tuženik nije isticao prigovore na vps. Tužitelj je predložio da vps bude 50.000,00 EUR. II. tuženik je predložio da vps bude 2.587.520,35 EUR, a što je vrijednost preuzetog dijela duga sporazumom čija se ništetnost traži u ovom predmetu. Raspravnim rješenjem od 1. prosinca 2025. sud je odredbi vps u iznosu do 50.000,00 EUR. Sud je tako odlučio jer se radi o tužbenom zahtjevu na utvrđenje ništetnosti sporazuma dok se ne radi o novčanom zahtjevu za platež samog iznosa od 2.587.520,35 EUR. Sud je dužan voditi računa da se postupak riješi što brže i što ekonomičnije, sve po odredbi iz čl. 10. st. 1. ZPP-a. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev na utvrđenje, sud je mišljenja ne vps ne mora slijediti sam iznos glavne tražbine, već treba biti primjeren za konkretan spor, kako svi prava svih strana u postupku bila u jednakoj mjeri i pravično zaštićena. Zbog navedenog, sud je na temelju odredbe iz čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a riješio da je vps 50.000,00 EUR (listovi 532. i 533. spisa).

Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, I. i II. tuženicima valjano priznati troškove vođenja parničnog postupka. Tako je I. tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 14. studenog 2025 u iznosu od 1.000,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 1. prosinca 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, te ročištu 29. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.5. tarife, sve uvećano za PDV(25 %). Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.875,00 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO- koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke.

II. tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak zastupanja, po punomoćniku, na ročištu 1. prosinca 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV. Stoga je II. tuženiku valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR, a zbog čega je odlučeno kao u t. III. izreke.

Valjalo je odbiti previsoko tražene troškove I. tuženika, a zbog čega je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke. Naime, vps je sud već obrazložio pa je u tome razlika u suđenom troškovima dok za ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 29. listopada 2025. je suđeno po Tbr. 9.5., a ne u 50 % punog iznosa Tarife.

Na kraju, valjalo je odbiti i previsoko tražene troškove II. tuženika koji nastaju u razlici vps koji je odredio sud, što je prethodno obrazloženo. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana