Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž -1219/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ireni Gulan Šimurina, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika UĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-835/2019-20 od 25. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-835/2019-20 od 25. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 eur sa zateznim kamatama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 923,79 eur.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 4.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama.
6.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik od tužiteljice i njezinog sada pok. supruga primio iznos od 4.000,00 eur kao osiguranje da će oni kupiti stan u [adresa] na adresi [adresa], te da se obvezao da će im omogućiti da kupe navedeni stan po cijeni od 1.250,00 eur/m2. Tužiteljica i njezin sada pok. suprug IĆ da su kupili predmetni stan u površini od 37,22 m2 za cijenu od 44.664,00 eur, koju su isplatili prodavatelju T.L. d.o.o. Rijeka u dva navrata, time da u navedenu kupoprodajnu cijenu stana nije uračunat iznos od 4.000,00 eur. Uplatom iznosa od 4.000.00 eur da je na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove jer da prijelaz te imovine s tužiteljice na tuženika nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
7. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu. Pri tome nije počinjena niti jedna bitna povreda iz članka 354. stavka 2. u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženika.
8.1. U sadržajno opsežnoj žalbi tuženik je opisao sve okolnosti predmetnog odnosa koje znatno izlaze iz okvira ovog parničnog postupka (njegov odnos s bankom i s trgovačkim društvima Tinj Cro d.o.o. i T.L. d.o.o.), te su posljedično irelevantne za ovaj postupak. Nesporno je da su mu tužiteljica i njezin sada pokojni suprug platili iznos od 4.000,00 eur kao dokaz namjere da kupe predmetni stan uz dogovor da će im taj iznos biti uračunat u kupoprodajnu cijenu. Nesporno je da im taj iznos nije uračunat u kupoprodajnu cijenu. Iako je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao tužbu i tužbeni zahtjev i isticao razne prigovore (zastare, promašene pasivne legitimacije), nije naveo niti jednu osnovu prema kojoj bi mu pripadao iznos od 4.000,00 eur. U odgovoru na tužbu naveo je da je taj iznos uračunat u kupoprodajnu cijenu, međutim, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da taj iznos nije uračunat u kupoprodajnu cijenu. Tuženik po prvi puta u žalbi navodi da je tužiteljima izveo radove (izgradio ostavu ispod stepeništa, napravio ogradu od aluminija i okapnicu, te izveo prvu fazu centralnog grijanja) iz čega bi se dalo zaključiti da smatra da je utuženim iznosom podmirena vrijednost izvedenih radova. Međutim, riječ je o novim činjenicama iznesenim po prvi put u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP-a), što nije dopušteno. No, ti navodi svjedoče o nekonzistentnosti tuženikovih navoda u odnosu na utuženi iznos (prvo je naveo da je taj iznos uračunat u kupoprodajnu cijenu, a sada u žalbi navodi da je za tu vrijednost izveo tužiteljima radove).
8.2. Kako je, dakle, nesporno da je tuženik primio utuženi iznos, da isti nije uračunat u kupoprodajnu cijenu, iako je prema dogovoru za taj iznos trebala biti umanjena kupoprodajna cijena, te kako tuženik nije dokazao da postoji pravna osnova prema kojoj bi bio ovlašten zadržati utuženi iznos, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev.
9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 19. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
