Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž-18/2025-8

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Danielu Brkanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ZŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika ZŽ, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2169/2024-22 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  je

Žalba tuženika ZŽ djelomično se odbija kao neosnovana i djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2169/2024-22 od 17. listopada 2024.:

a) potvrđuje pod točkom I. izreke presude u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-10/2020 od 20. veljače 2020. do iznosa od 11.438,02 eura/86.179,76 kuna sa zakonskim zateznim kamatama

b) potvrđuje pod točkom II. izreke presude do iznosa od 3.003,40 eura sa zakonskim zateznim kamatama

c) preinačava pod točkom I. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 11.438,02 eura/86.179,76 kuna te pod točkom II. izreke u dijelu koji prelazi iznos od 3.003,40 eura i sudi:

Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-10/2020 od 20. veljače 2020. ukida se u dijelu koji prelazi iznos od 11.438,02 eura/86.179,76 kuna do iznosa od 16.585,17 eura tj. za iznos od 5.147,15 eura i u navedenom dijelu odbija se tužbeni zahtjev tužitelja.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u dijelu koji prelazi iznos od 3.003,40 eura do iznosa od 4.352,75 eura tj. za iznos od 1.349,35 eura.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv- 2169/2024-22 od 17. listopada 2024. presuđeno je:

"I. Djelomično se održava na snazi platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-10/2020, koje je 20. veljače 2020. donio javni bilježnik Nenad Dolinar, [adresa], u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos 16.585,17 EUR / 124.961,00 HRK sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2019. do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 4.352,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana".

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, preinači pobijana presuda i tužbeni zahtjev odbije.

3. Rješenjem ovoga suda broj Gž-527/2021-4 od 22. svibnja 2024. uvažena je žalba tuženika ZŽ te je ukinuta presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-1749/2020-10 od 17. prosinca 2020. pod točkom I. i III. izreke i u navedenom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3.1. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud donosi novu presudu broj Povrv-2169/2024-22 od 17. listopada 2024. protiv koje tuženik pravovremeno izjavljuje žalbu.

3.2. Kako prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije postupio po uputi ovoga suda sadržanoj u rješenju broj Gž-527/2021-4 od 22. svibnja 2024., to je ovaj sud sukladno odredbi članka 373.b stavak 2. ZPP-a odlučio da se dokaz saslušanjem svjedoka GŽ izvede pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda.

3.3. Nakon što je prvostupanjski sud izveo dokaz saslušanjem svjedoka GŽ, sukladno odredbi članka 373.b stavak 5. ZPP-a ovaj sud održao je sjednicu vijeća dana 19. prosinca 2025. na koju je pozvao stranke. Na sjednicu vijeća pristupio je samo tuženik.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika djelomično je neosnovana i djelomično je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, pobijana odluka o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koji u žalbi upire tuženik. No u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 124.961,00 kuna odnosno 16.585,17 eura, a temeljem vjerodostojne isprave računa broj 20-1/1 od 3. prosinca 2019. obzirom da je tužitelj u svojstvu punomoćnika zastupao tuženika u određenim sporovima, a za što tuženik tužitelju nije isplatio naknadu.

7.1. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako je u bitnome utvrdio:

- da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika u stečajnom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem St-3660/2016;

- da je tužitelj kao punomoćnik zastupao tuženika u ovršnom predmetu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3498/2013 i u zemljišnoknjižnom predmetu poslovnog broja Z-70044/2018;

- da je tužitelj izdao tuženiku račun R2 broj 20-1-1 od 3. prosinca 2019. radi naplate iznosa od 16.585,17 eura/124.961,00 kuna po osnovi nagrade za odvjetničke usluge u predmetima;

- da je tužitelj kao odvjetnik poduzeo za tuženika u stečajnom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja St-3660/2016 slijedeće radnje: sastav žalbe od 5. svibnja 2017., zastupanje na ročištu od 6. rujna 2017., 30 studenog 2017., 28. ožujka 2018., 29. svibnja 2018. i 2. listopada 2018.;

- da je vrijednost predmeta spora u predmetu kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja St-3660/2016 iznosila 452.193,03 kuna;

- da je tužitelj kao odvjetnik poduzeo za tuženika u ovršnom predmetu kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja Ovr-3498/2013 i u zemljišnoknjižnom predmetu poslovnog broja Z-70044/2018. slijedeće radnje: sastav podneska od 10. prosinca 2018., sastav žalbe od 20. prosinca 2018., sastav prijedloga od 20. prosinca 2018., sastav prigovora u ZK predmetu od 16. siječnja 2019., sastav žalbe od 6. veljače 2019., sastav žalbe u ZK predmetu od 6. ožujka 2019., sastanak u HPB-u u Zagrebu od 26. studenog 2019., te sastav ponude HPB- u od 26. studenog 2019.;

- da je vrijednost predmeta spora u ovršnom i zemljišnoknjižnom predmetu iznosila 1.934.824,58 kuna u svakom predmetu;

- da je tuženik osobno potpisao punomoć tužitelju za zastupanje;

- da je tužitelj obavio sve radnje koje su navedene u računu R2 broj 20-1-1;

- da je vrijednost spora u računu R2 broj 20-1-1 istovjetna vrijednosti predmeta spora u navedenim sudskim postupcima;

- da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio je li isplata odvjetničke naknade koju zahtijeva tužitelj ugovorena po odvjetničkoj tarifi ili na drugi način iz razloga jer je prvostupanjski sud odbio saslušati svjedoka GŽ. Naime, prvostupanjski sud utvrdio je da je isplata odvjetničke naknade koju zahtjeva tužitelj ugovorena prema odvjetničkoj tarifi obzirom je nesporno da je tuženik osobno potpisao punomoći za zastupanje tužitelju u navedenim predmetima. Svoju odluku prvostupanjski sud zasnovao je ne samo na činjenici nesporno potpisane punomoći već i na iskazu tužitelja ČŽ.

9.1. Obzirom je tuženik tijekom postupka tvrdio da je s tužiteljem dogovorio drugačiji način obračuna troškova za zastupanje, a kojem dogovoru je bio nazočan svjedok GŽ, kako je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanja GŽ to je ovaj sud sukladno odredbi članka 373.b stavak 2. i 3. ZPP-a odlučio da se dokaz saslušanjem svjedoka GŽ izvede pred sucem pojedincem prvostupanjskog suda imajući u vidu prvenstveno načelo ekonomičnosti parničnog postupka i činjenicu da je i svjedoku i strankama bilo najjednostavnije i najekonomičnije pristupiti na Općinski građanski sud u Zagrebu radi saslušanja svjedoka GŽ. Stoga je ovaj sud na sjednicu vijeća, sukladno odredbi članka 373.b stavak 5. ZPP-a pozvao i stranke.

9.2. Iz iskaza svjedoka GŽ proizlazi da je preporučio tužitelja kao odvjetnika tuženiku obzirom su tuženiku trebale odvjetničke usluge. Ovo stoga jer je tužitelj kao odvjetnik već ranije svjedoku pružao odvjetničke usluge. Svjedok nema saznanja o odnosu tužitelja i tuženika po osnovi odvjetničkog zastupanja, ne sjeća se postoji li dogovor o načinu plaćanja i pod kojim uvjetima niti je li tužitelj pružio odvjetničku uslugu tuženiku. U postupcima u kojima je njega zastupao tužitelj kao odvjetnik usmeno je dogovorio drugačiji način plaćanja te je podmirio sve račune koje mu je tužitelj kao odvjetnik ispostavio. Iskaz svjedoka GŽ je siguran, uvjerljiv i vjerodostojan u ključnom dijelu obzirom navedeni svjedok nema saznanja o postojanju dogovora o načinu plaćanja između tužitelja i tuženika za pružene odvjetničke usluge. Dakle, svjedok GŽ kojega je tužitelj ranije zastupao kao odvjetnik bio je očito zadovoljan zastupanjem od strane tužitelja te je stoga i preporučio tužitelja kao odvjetnika tuženiku, ali navedeni svjedok očito nema saznanja o načinu dogovora između tužitelja i tuženika u odnosu na plaćanje za pružene odvjetničke usluge.

9.3. Obzirom na vrijeme pružanja odvjetničke usluge u konkretnom slučaju primjenjuje se Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, nastavno: Tarifa), a koja tarifa je bila na snazi kada je od strane tužitelja tuženiku pružena odvjetnička usluga.

9.4. Tbr. 38. Tarife propisano je: "Pružanje pravne pomoći može odvjetnik ugovoriti s pravnom osobom ili osobom koja obavlja samostalnu djelatnost u paušalnom iznosu, osim za radnje zastupanja pred sudovima i državnim organima. Ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu sklapa se pismeno i mora sadržavati opis radova ili poslova koje će odvjetnik za stranku obavljati. Ugovor mora odvjetnik prijaviti Hrvatskoj odvjetničkoj komori".

9.5. U konkretnom slučaju između tužitelja i tuženika nije ugovoreno pružanje pravne pomoći u paušalnom iznosu te stoga nije postojala niti obveza tužitelja na sklapanje pismenog ugovora o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu s opisom radova ili poslova koje će tužitelj kao odvjetnik obaviti za stranku. Tim više jer tuženik nije niti pravna osoba niti osoba koja obavlja samostalnu djelatnost te se radilo o radnjama zastupanja pred sudom. Stoga u konkretnom slučaju nije bilo niti pravno dopušteno zaključiti ugovor za pružanjem pravne pomoći u paušalnom iznosu. Osim toga činjenica da stranke nisu dogovorile pružanje pravne pomoći u paušalnom iznosu proizlazi i iz iskaza samog tužitelja. Nadalje, tuženik nije dokazao da je s tužiteljem dogovorio pružanje pravne pomoći u paušalnom iznosu obzirom svjedok GŽ nije potvrdio navode tuženika da bi mu tužitelj za obavljanje usluge trebao naplatiti 1.000,00 ili 2.000,00 eura odnosno nije potvrdio navode tuženika da je između tužitelja i tuženika zaključen ugovor o pružanju pravne pomoći u paušalnom iznosu. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika.

10. Sukladno odredbi članka 313. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je punomoć ovlaštenja za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje punomoćniku.

10.1. U konkretnom slučaju punomoć je ovlast za zastupanje nalogodavca. Člankom 763. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove dok je stavkom 2 propisano da nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije ugovoreno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. U ovom slučaju tužitelj kao nalogoprimac obvezao se zastupati tuženika u postupcima koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, za račun tuženika kao nalogodavca i ujedno je na to ovlašten od tuženika izdanom punomoći. Stoga je nalogodavac dužan naknaditi nalogoprimcu sve potrebne troškove što ih je nalogoprimac učinio sukladno odredbi članka 773. ZOO-a kao i platiti nalogoprimcu naknadu sukladno odredbi članka 775. i 776. ZOO-a obzirom nije drugačije ugovoreno.

10.2. I sukladno odredbi članka 18. stavak 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011 – nastavno: ZO) tužitelj ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi odvjetnička komora uz suglasnost ministra pravosuđa time da u konkretnom slučaju nije ugovorena nagrada za rad u razmjeru s uspjehom.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tuženik izdao punomoć tužitelju u predmetu kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3660/2016. za zastupanje dužnika KS-ARMATURA d.o.o. te da je tužitelj trebao račun za obavljene usluge ispostaviti trgovačkom društvu KS ARMATURA d.o.o. Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika upravo iz razloga jer je tuženik osobno potpisao punomoć tužitelju za zastupanje i to ne za zastupanje trgovačkog društva KS ARMATURA d.o.o već za zastupanje tuženika kao fizičke osobe. Navedena činjenica proizlazi iz odvjetničke punomoći (list 21. spisa) koju je potpisao osobno tuženik kao opunomoćitelj 5. svibnja 2017. kojom opunomoćuje tužitelja za zastupanje u stečajnom postupku koji se vodi pod brojem St-3660/2016. Dakle, tužitelj kao punomoćnik temeljem navedene punomoći trebao je zastupati osobno tuženika, a ne trgovačko društvo KS ARMATURA d.o.o.

11.1. Činjenica da je u predmetu St-3660/2016. tužitelj zastupao osobno tuženika, pri čemu je nevažno je li se u konkretnom slučaju raspravljalo samo o pravima dužnika tj. pravne osobe KS ARMATURA d.o.o. ili pak i o pravima osobno ZŽ, razvidna je i iz zapisnika s ročišta od 6. rujna 2017., 30. studenog 2017., 28. ožujka 2018., 29. svibnja 2018. gdje je tužitelj kao punomoćnik nastupao u ime i za račun zastupnika po zakonu dužnika tj. u ime i za račun ovdje tuženika ZŽ dok je dužnik KS ARMATURA d.o.o. u stečaju imao svog punomoćnika. Navedena činjenica jasno ukazuje na neosnovanost tvrdnje tuženika da je tužitelj bio ovlašten zastupati trgovačko društvo i trgovačkom društvu ispostaviti račun.

11.2. Osim toga iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St- 3660/2016-71 od 2. listopada 2018. nedvojbeno proizlazi da je u korist ZŽ kao vjerovnika u postupku nad stečajnim dužnikom KS ARMATURA d.o.o. u stečaju utvrđena tražbina prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 452.194,03 kune, a što jasno ukazuje na činjenicu da je upravo tuženik za svoje osobno zastupanje u stečajnom postupku izdao tužitelju punomoć, a kako bi ostvario određena prava koja njemu u tom postupku pripadaju kao fizičkoj osobi. Navedeno ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda kada je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika.

12. Dakle, obzirom je tuženik osobno potpisao punomoć za zastupanje tužitelju kao odvjetniku to su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelj isplatu naknade za svoj rad mogao potraživati jedino od trgovačkog društva KS ARMATURA d.o.o.

13. Neosnovano je pozivanje tuženika na odluku Ustavnog suda broj U-III- 5765/2012 od 11. ožujka 2014. obzirom je u konkretnom slučaju tužitelj osobno zastupao tuženika u stečajnom postupku, a ne dužnika KS ARMATURA d.o.o., te radnje koje je poduzeo tužitelj poduzeo je u korist osobno tuženika, a ne u korist trgovačkog društva. Ovo stoga jer je navedenu žalbu tužitelj zastupajući zastupnika po zakonu dužnika mogao podnijeti ne samo u ime stečajnog dužnika već i u ime osobno ZŽ. U konkretnom slučaju tužitelj kao punomoćnik nije podnio žalbu u ime i za korist dužnika KS ARMATURA d.o.o. već u ime i za korist osobno ZŽ. Navedena činjenica razvidna je iz same žalbe gdje je kao podnositelj naveden ZŽ, a ne dužnik KS ARMATURA d.o.o.

14. Posebno se napominje da tuženik nije osporavao vrijednost predmeta spora, poduzete radnje kao i obračun za poduzete radnje u odnosu na postupak kod Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-3660/2016 već samo činjenicu da je u navedenom dijelu promašena pasivna legitimacija odnosno da tužitelj nije zastupao tuženika već trgovačko društvo, a koji žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

15. Međutim osnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod obračuna visine troškova koji tužitelju pripadaju za zastupanje tuženika u postupku koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Ovr-3498/13 i zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-70044/18.

15.1. Prije svega navodi se da obzirom na označenu vrijednost spora u navedenim postupcima u iznosu od 1.934.824,58 kuna osnovica za izračun parničnog troška utvrđena je u visini od 1.935,00 bodova sukladno tada važećoj tarifi, a vrijednost jednog boda iznosila je 10,00 kuna sukladno Tbr. 50. Tarife.

15.2. Za sastav podneska od 10. prosinca 2018. tužitelju kao punomoćniku pripada nagrada u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 8. točka 3. Tarife, odnosno 66,36 eura tj. 500,00 kuna, a ne u visini od 2.500,00 kuna kako je to priznao prvostupanjski sud.

15.3. Za sastav žalbe od 20. prosinca 2018. tužitelju kao punomoćniku pripada nagrada u iznosu od 967,5 bodova sukladno Tbr. 13. točka 1. u svezi s Tbr. 10. točka 5. Tarife, odnosno 1.284,09 eura tj. 9.675,00 kuna, a ne u visini od 24.187,50 kuna kako je to priznao prvostupanjski sud.

15.4. Za sastav žalbe od 6. veljače 2019. tužitelju kao punomoćniku pripada nagrada u iznosu od 967,5 bodova sukladno Tbr. 13. točka 1. u svezi s Tbr. 10. točka 5. Tarife, odnosno 1.284,09 eura tj. 9.675,00 kuna, a ne u visini od 24.187,50 kuna kako je to priznao prvostupanjski sud.

15.5. Za sastav prigovora od 16. siječnja 2019. u zemljišnoknjižnom predmetu tužitelju kao punomoćniku pripada nagrada u iznosu od 604,69 bodova sukladno Tbr. 19. točka 4. u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife, odnosno 802,56 eura tj. 6.046,90 kuna, a ne u visini od 3.023,75 kuna kako to smatra tuženik.

15.6. Za sastav žalbe od 6. ožujka 2019. u zemljišnoknjižnom predmetu tužitelju kao punomoćniku pripada nagrada u iznosu od 604,69 bodova sukladno Tbr. 19. točka 4. u svezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife, odnosno 802,56 eura tj. 6.046,90 kuna, a ne u visini od 3.023,75 kuna kako to smatra tuženik.

15.7. Preostale radnje koje su poduzete od strane tužitelja u ovršnom i zemljišnoknjižnom predmetu nisu bile osporavane od strane tuženika.

16. Dakle, temeljem ugovora o nalogu i izdane punomoći za radnje koje je obavio u predmetu broj St-3660/2016. tužitelju pripada pravo na naknadu u iznosu od 31.250,00 kuna tj. 4.147,58 eura, a za radnje poduzete kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj Ovr-3498/2013 i Z-70044/2018. te zastupanje na sastancima kod ovrhovoditelja HPB-a tužitelju pripada pravo na naknadu u iznosu od 37.693,80 kuna tj. 5.002,83 eura odnosno ukupno 9.150,41 eura što uvećano za PDV ukupno iznosi 11.438,02 eura tj. 86.179,76 kuna.

16.1. Naime, tužitelju pripada naknada za radnje poduzete kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu broj Ovr-3498/2013 i Z-70044/2018.:

- za sastav podneska od 10. prosinca 2018. u visini od 66,36 eura tj. 500,00 kuna

- za sastav žalbe od 20. prosinca 2018. u visini od 1.284,09 eura tj. 9.675,00 kuna

- za sastav prijedloga od 20. prosinca 2018. u visini od 663,61 eura tj. 5.000,00 kuna

- za sastav prigovora u ZK predmetu od 16. siječnja 2019. u visini od 802,56 eura tj. 6.046,90 kuna

- za sastav žalbe od 6. veljače 2019. u visini od 1.284,09 eura tj. 9.675,00 kuna

- za sastav žalbe u ZK predmetu od 6. ožujka 2019. u visini od 802,56 eura tj. 6.046,90 kuna

- za zastupanje na sastanku kod HPB-a d.d. Zagreb od 26. studenog 2019. u visini od 66,36 eura tj. 500,00 kuna

- za sastav ponude HPB d.d. Zagreb od 26. studenog 2019. u visini od 33,18 eura tj. 250,00 kuna sve uvećano za pripadajući pdv od 25%.

17. Stoga je trebalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a djelomično odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nenada Dolinara iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-10/2020. od 20. veljače 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos 11.438,02 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te presuditi kao u točki a) izreke te u odnosu na troškove postupka do iznosa od 3.003,40 eura kako je navedeno pod točkom b) izreke presude, a primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a djelomično prihvatiti tuženikovu žalbu i ukinuti platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.147,15 eura sa zateznom kamatom tj. u dijelu koji prelazi iznos od 11.438,02 eura do iznosa od 16.585,17 eura te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i presuditi kao u točki c) izreke ove presude.

18. Obzirom je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika došlo i do promjene uspjeha stranaka u postupku to je preinačena i odluka o troškovima postupka.

18.1. Naime, obzirom je tužitelj s pravnom osnovom uspio 100%, a u pogledu visine uspio je 69% (11.438,02/16.585,17 x 100) to znači da uspjeh tužitelja iznosi 84,5% (100+69=169/2=84,5) dok uspjeh tuženika iznosi 15,5%. Daljnjim oduzimanje od uspjeha tužitelja uspjeh tuženika (84,5-15,5) proizlazi ukupan uspjeh tužitelja u postupku od 69%, a prema kojem uspjehu je tužitelju priznata i naknada troškova postupka. Obzirom je prvostupanjski sud tužitelju priznao naknadu troškova postupka prema uspjehu od 100% u ukupnom iznosu od 4.352,75 eura, to je ovaj sud, obzirom na uspjeh tužitelja u postupku s 69% sukladno članku 154. stavak 2. ZPP u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP te članka 166. stavak 2. ZPP-a tužitelju priznao naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 3.003,40 eura do kojeg iznosa je i potvrdio prvostupanjsku presudu u pogledu troškova postupka (4.352,75 x 69% = 3.003,40), dok je u preostalom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka a kako je to odlučeno pod točkom c) izreke ove presude.

19. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 19. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrkić Perak