Pr-126/2022-39
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU
Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu ovog suda Martini Miočević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ČLJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Danieli Jurić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika: JAVNA USTANOVA NACIONALNI PARK KRKA, Šibenik, Trg Ivana Pavla II. br. 5, OIB 67969498372, zastupana po punomoćnici Nadi Mikulandri, odvjetnici u Šibeniku, utvrđenja nedopuštenosti odluke o pravima i obvezama iz radnog odnosa, nakon javno održane glavne rasprave dana 13.studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, a objavljene dana 19. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka od 28. kolovoza 2019.g., Klasa: 035-03/19-03/04, Ur.br.: 2182/1-15/4-01/1-19-1, o ukidanju pristupa kompletnoj serverskoj infrastrukturi JU NP Krka radniku ČLJ, Višem stručnom savjetniku informatičke struke, voditelju informatičko-analitičkih poslova.
2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe omogućiti tužitelju obavljanje poslova radnog mjesta Višeg stručnog savjetnika informatičke struke, voditelja informatičko-analitičkih poslova sukladno Ugovoru o radu od 7. listopada 2013.g., Dodatku I. Ugovora o radu od 9. travnja 2015.g. i Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada "Nacionalni park Krka".
II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.00,00 eura, u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počevši od dana donošenja odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj ČLJ (dalje: tužitelj) je dana 18.listopada 2019.godine podnio tužbu protiv tuženika JU Nacionalni park Krka (dalje: tuženik) radi utvrđenja nezakonitosti i nedopuštenosti tuženikove Odluke od 28. kolovoza 2019.g., Klasa: 035- 03/19-03/04, Ur.br.: 2182/1-15/4-01/1-19-1, o ukidanju pristupa kompletnoj serverskoj infrastrukturi JU NP Krka radniku ČLJ, Višem stručnom savjetniku informatičke struke, voditelju informatičko-analitičkih poslova uz nalog da se tuženiku naloži omogućiti tužitelju obavljanje poslova radnog mjesta Višeg stručnog savjetnika informatičke struke, voditelja informatičko-analitičkih poslova sukladno Ugovoru o radu od 7. listopada 2013.g., Dodatku I. Ugovora o radu od 9. travnja 2015.g. i Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada "Nacionalni park Krka".
1.1. U tužbi se navodi kako je tužitelj zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu od 7.listopada 2013.godine i Dodatka I.Ugovora o radu od 9.travnja 2015.godine na radnom mjestu Višeg stručnog savjetnika informatičke struke, voditelja informatičko-analitičkih poslova te kako mu je pobijanom Odlukom od 28. kolovoza 2019. tuženik kao poslodavac ukinuo pristup kompletnoj serverskoj infrastrukturi bez obrazloženja odluke. Nadalje, kako je tužitelju uskraćeno pravo na rad zajamčeno odredbom članka 7.stavka 1.Zakona o radu od njegova povratka na posao nakon bolovanja dana 10.rujna 2019.godine.
1.2.Po stavu tužitelja, tuženik je pobijanom odlukom i svojim postupanjem po povratku tužitelja na rad prekršio svoje obveze i povrijedio prava tužitelja iz ugovora o radu te je iz tog razloga prethodno podnijevši Zahtjev za zaštitu prava radnika koji zahtjev je odbijen od strane tuženika, ustao ovom tužbom.
2. Tuženik se u svom odgovoru na tužbu istoj u cijelosti protivi ističući prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda za postupanje obzirom da se radi o pobijanju upravnog akta.
2.1.Tuženik ističe i prigovor prekluzije obzirom da tužitelj ističe kako je dana 24.rujna 2019.godine odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava i radnog odnosa koje očitovanje da je tužitelj navodno zaprimio 10.listopada 2019.godine o čemu se uz tužbu ne prilaže dokaz o datumu preuzimanja očitovanja tuženika.
2.2. Nadalje, kako tužitelju nije uskraćeno niti jedno pravo iz radnog odnosa, istom nisu povrijeđene odredbe Ugovora o radu tužitelja kao ni Pravilnika o radu. Tuženik kao poslodavac ima isključivo pravo i slobodu na organizaciju procesa rado onako kako smatra da to najbolje odgovara ciljevima, poslovima i zadacima za koje je tužena osnovana. Uprava tuženika je ovlaštena štiti svoje poslovne informacije i podatke koji predstavljaju poslovnu tajnu i nisu u neposrednoj vezi s njezinim javnopravnim položajem. Tužena nadalje ističe kako je dana 28. kolovoza 2019. zaprimljena kaznena prijava podnesena navodno od nekog iz NP Krka protiv NP Krka bez potpisnika osobe, a u prilog kojoj prijavi su zaprimljeni brojni dokumenti i podaci koji predstavljaju poslovnu tajnu i zapisnike s radnih sastanaka održanih u upravi tuženika te e-mailove s tuženikovog servera. Predmetna kaznena prijava podnesena je protiv ČL koji je u to vrijeme bio voditelj informatike kod tuženika. Obzirom na navedeno tužena je bila prisiljena ukinuti pristup serverskoj infrastrukturi, dakle i ČL i tužitelju, obzirom da su to jedine osobe koje su imale pristup dokumentima. S tim u svezi tužena je podnijela sve mjere za zaštitu poslovnih podataka i podataka o djelatnicima i poslovnim partnerima te podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Tuženik nadalje ističe kako tužitelj u tužbi i tijeku postupka nije istakao osnov po kojem bi odluka tuženika bila nezakonita i nedopuštena. Nadalje tuženik navodi kako tužitelj odbija obavljati poslove za koje dobiva naloge, a ne kako tužitelj tvrdi da je istom uskraćeno pravo na rad.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to:
Liječnička svjedodžba – potvrda o bolovanju za tužitelja izdana 12. veljače 2020., pristigla pošta na webmail tuženika, kaznena prijava podignuta protiv ČL od strane tuženika na dan 23. kolovoza 2019. uz priloge, Odluka od 26. lipnja 2020., Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od dana 24. lipnja 2020., Obavijest od 30. lipnja 2020., Odluka od 28. kolovoza 2019., Ugovor o radu od 7. listopada 2013., Dodatak I. Ugovora o radu od 7. listopada 2013., Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Javne ustanove NP Krka, zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke od 28. kolovoza 2019. upućen tuženiku, očitovanje na Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa od 24. rujna 2019., e-mail prepiske dostavljene na ročištu 20. studenog 2019. od strane tuženika, Ugovori o radu studenata (RL, ŠL), Ugovori tužene sa TM 2 sistemi d.o.o., Ambit sistemi d.o.o., Cirrus, Dekod telecom d.o.o.
3.1. U tijeku postupka saslušani su svjedoci EL (list 38 spisa), tužitelj (list 38 i 39 spisa), zz tuženika (list 40 spisa).
4. U ovom postupku već je donesena prvostupanjska presuda poslovnog broja Pr-98/2019 od dana 22. listopada 2020. koja je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Rijeci kao drugostupanjskog suda pod poslovnim brijem Gž R-1177/2020 od 13. srpnja 2022.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je odluka tuženika, kao njegovog poslodavca, kojom mu je spriječen pristup kompletnoj servisnoj infrastrukturi nezakonita i nedopuštena te posljedično tome tužitelj postavlja i zahtjev da se tuženiku naloži tužitelju omogućiti obavljanje poslova prema sklopljenom Ugovoru o radu, Dodatku I. tog ugovora te Pravilnika o radu.
7. Temeljem navoda stranaka i provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) sud je utvrdio i zaključio kako u nastavku slijedi.
8. Prije upuštanja u meritum stvari, valjalo je utvrditi i ocijeniti postupanje tužitelja kroz odredbu čl.133. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR) važećem u vrijeme podnošenja ove tužbe. Navedena odredba zakona propisuje kako radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovog članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
8.1. U postupku je nesporno da je odluka tuženika koja je predmet pobijanja u ovom postupku donesena dana 28. kolovoza 2019. godine, da je tužitelj uputio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke 28. kolovoza 2019. godine dana 17. rujna 2019., da je očitovanje na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa doneseno 24. rujna 2019., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 18. listopada 2019. godine. Imajući u vidu da tuženik ističe prigovor prekluzije navodeći kako tužitelj nije dostavio dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tužitelj zaprimio očitovanje tuženika povodom njegova zahtjeva za zaštitu prava od 24. rujna 2019. tek 10. listopada 2019., ističe se kako tuženik ni u ponovljenom postupku unatoč nalogu suda od dana 13. lipnja 2014. nije dostavio potvrdu o primitku odnosno uručenju pošiljke primatelju (tužitelju), a sve radi utvrđenja osnovanosti prigovora prekluzije, a nesporno dokazom o primitku pismena upućenog preporučenom pošiljkom raspolaže pošiljatelj, u ovom slučaju tuženik, to se po stavu ovog suda navedeno ima smatrati pokušajem opstruiranja prava tužitelja na sudsku zaštitu, te slijedom navedenog ovaj sud smatra prigovor prekluzije neosnovanim i isti ocjenjuje u korist radnika.
8.2. U odnosu na prigovor apsolutne nenadležnosti ovog suda smatrajući da je predmet utvrđenja nedopuštenim i nezakonitim upravni akt, ističe se kako je takav stav tuženika pogrešan jer odluka od 28. kolovoza 2019. ne predstavlja upravni akt kako to pogrešno smatra tuženik već odluku donesenu u radnom odnosu tužitelja i tuženika te se ista ispituje unutar postupaka iz radnog prava od strane nadležnih općinskih sudova.
9.Pregledom odluke od 28. kolovoza 2019. godine utvrđeno je kako je tuženik ukinuo pristup kompletnoj serverskoj infrastrukturi tuženika ČL (rukovoditelju odsjeka za informatičko-analitičke poslove) i tužitelju (višem stručnom savjetniku informatičke struke-voditelj informatičko-analitičkih poslova) te se za održavanje i pristup serverskoj infrastrukturi zadužuje zaposlenik OL, viši stručni referent za informatičko-analitičke poslove, a odluka stupa na snagu dana 29. kolovoza 2019. godine.
9.1. Pregledom Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 7. listopada 2013. utvrđeno je kako je tužitelj zaposlenik tuženika od spomenutog datuma na radnom mjestu višeg stručnog referenta za informatičko-analitičke poslove, dok se dodatkom I. Ugovora o radu sklopljenim dana 9. travnja 2015. radno mjesto tužitelja mijenja i isti je raspoređen na radno mjesto višeg stručnog savjetnika informatičke struke-voditelj informatičko-analitičkih poslova.
9.2. Pregledom Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Javne ustanove Nacionalni park Krka utvrđeno je kako u opis poslova višeg stručnog savjetnika informatičke struke-voditelj informatičko-analitičkih poslova ulaze slijedeći poslovi i zadaci: praćenje zakonskih propisa iz svog djelokruga i predlaganje rješenja za njihovu primjenu; sudjelovanje u izradi plana razvoja informatizacije ustanove; uredno i ažurno izvršavanje obveza prema nadležnim tijelima i poslovnim suradnicima; osiguranje informatičke podrške svim djelatnicima ustanove; održavanje postojećeg softvera po nalogu rukovoditelja odsjeka; održavanje intraneta i educiranje djelatnika u korištenju istog; provjeravanje ispravnosti informatičke opreme i pripremanje izvješća o stanju opreme; provođenja odluke rukovoditelja na području informatičko-analitičkih poslova; sudjelovanje u izradi analiza te statičkih i drugih izvješća; održavanje mrežnog sustava ustanove; održavanje Internet stranice ustanove; unošenje novosti; aktualnosti i drugih poslova po nalogu rukovoditelja; instaliranje potrebne opreme na lokacijama u parku prije sezone, a nakon sezone provjerava iste i priprema izvješće; educiranje postojećih i novih djelatnika za rad na informatičkoj opremi; obavljanje drugih poslova po nalogu rukovoditelja odsjeka, službe i ravnatelja te je za svoj rad odgovoran rukovoditelju odsjeka, službe i ravnatelju.
9.3. Tužitelj u ovom postupku navodi kako je Odlukom od 28. kolovoza 2019. nezakonito i neutemeljeno podnositelju onemogućeno obavljanje posla za koja je podnositelj sklopio Ugovor o radu, a što je jasno budući je pod točkom 4.2. u članku 29. Pravilnika navedeno kako poslovi i zadaci radnog mjesta podnositelja obuhvaćaju održavanje intraneta, mrežnog sustava i Internet stranice ustanove.
10. Na okolnosti iz tužbe sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŠL, ČL i ŽL te parničnih stranaka.
10.1. Svjedok EL navodi kako je zaposlenik tuženika na informatičkim poslovima te kako mu je neposredno nadređeni tužitelj i kako da ga je upravo on obavijestio o donesenoj odluci o ukidanju pristupu kompletnoj serverskoj infrastrukturi. Što se tiče značenja termina "kompletna serverska infrastruktura" svjedok pojašnjava kako se radi o osnovnoj infrastrukturi za pristup te da je upitno što može raditi informatička kada mu se ukine pristup toj infrastrukturi. O razlozima što je tužitelju ukinut pristup infrastrukturi svjedok navodi da nema saznanja. Pristup serveru da su imali informatičari i vanjski suradnici-informatičari od kojih da su trojica na terenu, a dvojica u ustanovi. Po povratku tužitelja s bolovanja u rujnu 2019. godine svjedok navodi da kako po njegovom saznanju tužitelj nije dobivao radne naloge, a u odnosu na opis poslova tužitelja po Pravilniku navodi da ne zna, već zna da su njegovi poslovi bili povezani s informatikom. Nakon što su se svjedoku pročitali poslovi navedeni u Pravilniku, svjedok je naveo kako da se neki od tih poslova mogu odraditi bez pristupa serveru, a neki ne. Radne naloge da mu je ranije davao tužitelj, a sada da ČL i OL.
10.2. Svjedok ČL u svom iskazu danom pred ovim sudom dana 28. siječnja 2020. navodi kako je po zanimanju diplomirani ekonomist za informatički menadžment, sukladno odluci tuženika od 28. kolovoza 2019., a koju tužitelj pobija u ovom postupku, on i tužitelj nemaju pristupe serverima što u praksi znači kako nemaju mogućnost mijenjanja sistemskih postavki niti podataka na tim istim serverima, ne mogu dodavati mailove, nove korisnike niti pregledavati dokumente pohranjene na serveru. Svjedok navodi kako mu je ravnateljica kazala da želi napraviti reviziju poslovanja njihovog odsjeka. Svjedok ističe kako ova odluka ne zadire u odredbe njegovog Ugovora o radu i kako normalno obavlja svoj posao, dok vanjska firma održava server. U odnosu na poslove tužitelja svjedok ističe kako je tužitelj bio na bolovanju, nakratko se vratio i potom da ga ponovo više nije vidio a dok je bio na poslu da mu je davao radne naloge. U odnosu na poslove za koje je tužitelj bio zaposlen prije odlaska na bolovanje svjedok navodi kako je radio tekuće poslove poput podrške kolegama, otklanjanje manjih kvarova, tako da zbog češće odsutnosti nije mogao ni biti zadužen za poslove koji se vrše deset i više dana. Radni nalozi da su se izdavali usmeno. Svjedok navodi kako bi mu tužitelj obećao odraditi posao, međutim čim da bi dobio neki veći radni nalog otišao bi na bolovanje. Zbog tih nedolazaka na posao da se morao reorganizirati rad i to da je povjerio još dvojici djelatnika. U odnosu na postojanje zlouporaba vezanih uz pristup serveru, tuđoj komunikaciji, svjedok ističe kako je upravo zbog toga i unajmljena tvrtka koja to istražuje obzirom da imaju mnogo primjedbi kolega oko nestajanja e-mailova, pa tako svjedoku i osobno, s tim da se nestanci e-mailova dešavaju od 2014. godine pa do donošenja sporne odluke i nakon donošenja iste da se više nije dešavalo. Anonimna prijava koja da prileži spisu odbačena je kao lažna, a da je bilo više anonimnih prijava.
10.3. Svjedokinja JL, stručna voditeljica tuženika, navodi kako o Odluci od 28. kolovoza 2019. nema saznanja već isključivo ima saznanja kao povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika tuženika kojoj se punomoćnik tužitelja obratio s pritužbom da se prema njemu nadređeni ČL odnosni nekorektno. Nakon očitovanja ČL koji je negirao takvo ponašanje, sve dostavlja ravnateljici i dalje o tome da saznanja nema.
11. Tužitelj navodi kako su komplikacije u firmi počele od ožujka 2019. kada je pokušao ravnateljici prijaviti nepravilnosti i štetu koju da je ČL izazvao neznanjem i nemarom. Zadnje četiri godine (iskaz dat na ročištu održanom dana 13. veljače 2020.) da je on vodio operativni dio, a kolega ČL teren, a to iz razloga što da je 2015. godine Pralija izazvao pad sustava za prodaju karata domenskog centralnog servera, dokumentacijskog servera, kao i servera za uredsko poslovanje. O kaznenoj prijavi protiv ČL da nema saznanja tko bi bio podnositelj, a od njega da se tražilo očitovanje vezano za isto. Objašnjenje za odluku koju pobija kao nezakonitu i nedopuštenu navodi kako je bilo da netko čita podatke koji su bili poslani uz tu kaznenu prijavu, a za koje da su ČL i on navodno znali, međutim po stavu tužitelja to da nije istina, jer da je puno ljudi imalo pristup i to do kolovoza 2015. godine da je cijela firma imala pristup podacima, kao i firma koja je davala program za prodaju karata. Nakon toga da je ograničen pristup, tako da je pristup serveru imalo računovodstvo i još neke druge službe, ali samo svojim podacima. Tužitelj svoje poslove ne obavlja od travnja 2019. kada su počele restrikcije, s tim da je kolega rekao kako može pomagati korisnicima po zgradi, što da nije istina, jer sve što da treba raditi da treba biti prijavljeno na server. Tužitelj navodi kako je sve do travnja 2019. vodio sve informatičke poslove, a od tada da mu je sve onemogućeno. Da ne može obavljati niti jedan posao iz Pravilnika bez pristupa serveru. Po povratku s godišnjeg odmora da je kontaktirao ravnateljicu i zatražio da odradi poslove ČL dok je isti na godišnjem, ali da je ravnateljica rekla da je za te poslove zadužen OL. Pristup serverskoj infrastrukturi znači pristup serveru na bilo koji način, bilo korištenjem servisa kojeg taj server pruža, primjerice ulogiranje u Windows sustav. Na upit da li ČL može obavljati poslove serverskoj infrastrukturi, navodi kako ne može te kako da mu nije poznato što sad tamo radi. Izrekom mu nije bio zabranjen pristup službenom mailu, ali da je odluka vrlo jasna. Na upit dali zabrana pristupa serverskoj infrastrukturi istom onemogućava u praćenju zakona iz svog djelokruga, tužitelj navodi kako ga ne onemogućava ukoliko čita iz knjiga. Navodi kako internetu pristupa na način da ne koristi serverski pristup tuženika. tuženik je utrošio velika novčana sredstva za edukaciju informatičara da bi angažirali vanjske firme.
11.2. Zakonska zastupnica tuženika navodi kako je na osnovu svojih ovlasti i Statuta tuženika donijela odluku koja se pobija u ovom postupku, obzirom da broje gotovo 400 zaposlenika i da se mora ograničiti pristup informacijama. Po njenom stupanju na dužnost tužitelj da joj je rekao da obavlja poslove rukovoditelja iako je rukovoditelj informatičke službe bio ČL. Nadalje zahtijevala je da tužitelj i ČL postignu dogovor početkom 2019. godine oko podjele poslova budući da je tužitelj inzistirao da i dalje nastavi obavljati poslove rukovoditelja. Neko vrijeme da je njihov zajednički rad funkcionirao. Za vrijeme dok je tužitelj bio na godišnjem odmoru tuženica da je zaprimila anonimnu kaznenu prijavu, pozvala sve osobe navedene u istoj pa tako i tužitelja i nakon te prijave da je odlučila donijeti ovu odluku. Intencija je bila zaštita servera, poslovne dokumentacije i korespondencija zaposlenika tuženika bez zabrane korištenja maila i ostalog hardvera, smatrajući u tom trenutku da sam ČL i tužitelj imaju pristup tom serveru. Naknadno da je saznala da više zaposlenika ima pristup, međutim kako nije donosila nove odluke o zabrani pristupa već naložila provođenje revizije koju vodi unutarnji revizor i vanjska tvrtka, te da je naredila promjenu šifre. Ovom Odlukom da nije onemogućila tužitelja u obavljanju svoji9h poslova, već da ga je uputila na OL. Odluka da će biti na snazi do nalaza revizije i nakon konzultacije s revizorima da će odlučiti da li će je ostaviti na snazi. U odnosu na rezultate ove Odluke u smislu da li je i dalje bilo curenja informacija, brisanja e-mailova i slično, zz tuženika navodi kako će to biti utvrđeno tek nalazom revizije. O curenju podataka da je saznala tek kad je zaprimila kaznenu prijavu.
12. Iz dokaza provedenih u ovom postupku sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i kako u konkretnom slučaju donošenjem tuženikove Odluke od 28. kolovoza 2019. godine o ukidanju pristupa serverskoj infrastrukturi tužitelju niti ponašanjem tuženika kao poslodavca nije bilo povrede Ugovora o radu tužitelja.
12.1. U konkretnoj pravnoj stvari Odluka od 28. kolovoza 2019. o ukidanju pristupa serverskoj infrastrukturi ne odnosi se isključivo na tužitelja, već i na njegovog neposredno nadređenog kolegu ČL, rukovoditelja Odsjeka za informatičko analitičke poslove, kojem je na isti način ukinut pristup serverskoj infrastrukturi jedna kao i tužitelju. Iz iskaza same zakonske zastupnice tuženika proizlazi kako je po njezinom preuzimanju funkcije ravnateljice, a upravo po želji samog tužitelja, istom i dalje omogućeno da obavlja poslove rukovoditelja, jednako kao i ČL, iako je bio po Ugovoru o radu viši stručni savjetnik i kao takav podređen u hijerarhijskoj strukturi rukovoditelja. Organizacija i podjela posla unutar informatičkog sektora je očito bila stvar dogovora između ČL i tužitelja, a jednako tako je razvidno kako su postojale određene nesuglasice koje su zasigurno utjecale na podjelu poslova, međutim navodi da bi tužitelj otvarao bolovanja pri najavi većih poslova i slično nisu predmet utvrđenja u ovom postupku. Po mišljenju ovog suda za vrijeme dok je tužitelj bio na poslu istom nije bilo povrijeđeno pravo na rad donošenjem ove odluke, a kako to proizlazi i iz navoda rukovoditelja odsjeka koji je pojasnio kako su i on i tužitelj isključivo maknuti s poslova održavanja servera, točnije onemogućen im je pristup serverima zbog čega ne mogu pregledavati sadržaj servera i dokumenata pohranjenih na serveru, međutim sve ostale poslove da se mogu normalno raditi. Stav je ovog suda kako je povod donošenja ovoj odluci bila upravo kaznena prijava zaprimljena anonimno protiv ČL dana 23. kolovoza 2019., u prilog kojoj su dostavljeni dokumenti pohranjeni upravo na serveru tuženika i ovaj sud prihvaća navode tuženika da se radi o odluci na koju tuženik kao poslodavac ima pravo donijeti unutar organizacijskog procesa, a sve radi zaštite poslovnih informacija i podataka, od kojih mnogi zasigurno predstavljaju poslovnu tajnu imajući u vidu da je tuženik javna ustanova sa velikim brojem zaposlenih (oko 400). Zaprimljenom kaznenom prijavom protiv rukovatelja Odsjeka za informatičke poslove ČL sasvim je očekivano da su se pojavile sumnje vezane uz "curenje podataka" koji su bili dostupni kako ČL, tako i tužitelju. Tužena je obrazložila da je zatražena revizija poslovanja tog odjela, sve s ciljem utvrđenja tko je odgovoran za uzimanje povjerljivih podataka sa serverske infrastrukture tuženika, a uz to podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja nadležnom Državnom odvjetništvu. U ovakvoj situaciji sasvim je očekivano da poslodavac izrazi sumnju u osobe koje imaju pristup takvim podacima pohranjenim na serveru. Autonomno je pravo poslodavca organizirati rad što je prema shvaćanju ovog suda tuženik i učinio kad se dogodila novonastala situacija dobivanja anonimne kaznene prijave protiv rukovoditelja odsjeka, a koja bi se odnosila upravo na curenje privatnih i poslovnih dokumenata djelatnika. Na ovaj način tuženik je doveden u neizvjesnu situaciju, a posebno uzimajući u obzir djelatnost tuženika i potrebno povjerenje i sigurnost u svoje zaposlenike. Prema iskazu samog rukovoditelja odsjeka održavanje servera je povjereno vanjskim firmama, dok su ostali poslovi iz Ugovora o radu i Pravilnika i dalje ostali u zaduženju, kako tužitelja, tako i svjedoka ČL. Iskazu svjedoka EL sud nije poklonio vjeru smatrajući neuvjerljivim da bi se posao informatičara isključivo bazirao na radu u serveru, što je protivno ne samo navodima svjedoka ČL, ujedno rukovoditelja i osobe nadređene tužitelju, već i Pravilniku, a ujedno je za istaći kako je ovom svjedoku očito i nepoznato koja sve zaduženja ima tužitelj u okviru svog radnog mjesta.
12.2. Tužitelj dokazima predloženim i priloženim spisu nije dokazao da mu je za odrađivanje svojih poslova nužan pristup serverskoj infrastrukturi, obzirom da se radi samo o dijelu posla koji je vezan uz istu. Nije dokazano da mu poslovi nisu dodjeljivani odnosno da bi isti bio onemogućen u obavljanju poslova.
13. Slijedom svega iznijetog sud je odlučio kao u izreci ove presude.
14.O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredba čl. 154. st.1. i članka 155. ZPP.
14.1.Tuženiku pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika i to u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i to trošak jednokratne nagrade sukladno tbr. 7. t. 2. (četiri radnje: odgovor na tužbu, zastupanje na ročištima 20. studenog 2019., 4. prosinca 2019. i 28. siječnja 2020.), ukupno 250,00 bodova odnosno 500,00 eura te za daljnje radnje po 50 bodova odnosno 100,00 eura za zastupanja na ročištima od 13. veljače 2020., 2. srpnja 2020., 8. listopada 2020., 22. listopada 2020., 13. lipnja 2024., 1. rujna 2024. i za sastav podnesaka od 18. lipnja 2024., 26. studenog 2019. i 28. veljače 2020. za zastupanja na ročištima održanim dana 1.3.2022., 27.4.2022.,2.6.2022., 28.6.2022, 1.9.2022, 12.4.2023 i 11.4.2024. Tuženiku se priznaje pravo za sastav žalbe na prvostupanjsku presudu poslovnog broja Pr-98/2019 u vrijednosti od 100 bodova odnosno 200,00 eura.
14.2. Ukupan trošak tuženika koji mu je dužan nadoknaditi tužitelj, a uvećano za 25% PDV-a iznosi 2.000,00 eura.
Šibenik, 19. prosinac 2025.
Sudac
Martina Miočević Šušnjić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu nadležnom drugostupanjskom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste, a ulaže se putem ovog suda u tri primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku