Poslovni broj: Us I-927/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Nini Botica Jončić, odvjetnici u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Split, Obala Lazareta 1, zastupanog po opunomoćenici TJ, zaposlenici tuženika, radi izdavanja i ovjere obrasca vježbeničkog dnevnika, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 19. studenog 2025.godine, u prisutnosti stranaka, 19. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Split, KLASA:UP/I-342-35/25-06/24, URBROJ: 530-04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025. godine i da se presudom naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese rješenja kojim se tužitelju izdaje i ovjerava dnevnik vježbenika palube.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/I-342-35/25-06/24, URBROJ:530-04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje i ovjeru dnevnika vježbenika palube; da navedeni dnevnik predstavlja dokaz o obavljenom praktičnom dijelu osposobljavanja nakon što je stečeno formalno obrazovanje (svjedodžba); da se tuženik u obrazloženju rješenja poziva na članak 17. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca a da se ista odredba odnosi isključivo na uvjete za stjecanje svjedodžbe o osposobljenosti za časnika plovidbene straže; da je tužitelj svjedodžbu već stekao te upravo temeljem stečene svjedodžbe odradio praktični dio kao vježbenik palube; da je tužitelj podnio zahtjev za ovjeru dnevnika, a da je tuženik odlučio o nečemu drugome. Budući da je nesporno da je tužitelj ishodio svjedodžbu da tuženik nije ovlašten svojim tumačenjem odrediti da se njegova svjedodžba ne priznaje; da se sukladno članku 13. Zakona o općem upravnom postupku u konkretnom slučaju radi o povredi načela stečenih prava; da predmetna svjedodžba tužitelja nije poništena niti je prestala postojati; da svjedodžba nije krivotvorena već je stečena na potpuno valjani način (dolaskom na nasta1vu te polaganjem ispita kao i završnog ispita); da tuženik nije tijelo koje može izdavati ili ukidati svjedodžbe; da je svjedodžbu izdalo Suvremeno učilište u Splitu; da je jasno da je tužitelj stjecanjem svjedodžbe o završenom radu koje je izdala Republika Hrvatska, Suvremeno učilište u Splitu pod Klasa: 602-07/24-117/03 stekao zanimanje Pomorski nautičar, kako je navedeno u označenoj svjedodžbi; da tuženik nije imao nikakvog osnova da u postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja vezano za brodski dnevnik, odlučuje o nečemu što nije predmet zahtjeva; da zbog toga što tuženik nije izdao i ovjerio dnevnik vježbenika palube, tužitelj ne može pristupiti polaganju časničkog ispita, zbog čega za tužitelja nastaje šteta jer ne može raditi i ne može napredovati. Ukoliko tuženik nije izdao suglasnost koja je bila potrebna za ishođenje svjedodžbe, da to ne može pasti na teret tužitelja; da je tuženik bio dužan kontrolirati uvjete za rad predmetnog učilišta, od trenutka kada nije produžena suglasnost za izvođenje programa obrazovanja, a ne naknadno (nakon punih pet godina) ukidati odnosno ne priznavati svjedodžbu; da je tužitelj kao i ostali polaznici Suvremenog učilišta Split, Pomorskog učilišta Atlantis, na legalan način upisali navedeno učilište, pohađali ga, polagali ispite te stekli svjedodžbu. Ako nije postojala neka suglasnost da su to institucije Republike Hrvatske i tuženik, morale provoditi nadzor, te zabraniti daljnji rad učilišta, izdati kaznu i sl; da tužitelju nakon završenog školovanja nije zabranjeno izdavanje svjedodžbe, već mu je svjedodžba izdana te mu se osporava stečeno školovanje nakon što je već odradio praktični dio rada nakon završenog školovanja. Tužbenim zahtjevom je zatraženo poništi, podredno oglasi ništavim osporeno rješenje tuženika od 27. ožujka 2025. godine i da se presudom naloži tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese rješenja kojim se tužitelju izdaje i ovjerava dnevnik vježbenika palube.

2. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužiteljev zahtjev za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika palube odbijen iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz o ispunjavanju uvjeta za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika palube i to dokaz o završenom stupnju obrazovanja za koji program je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture izdalo suglasnost temeljem koje osobe sa završenim obrazovanjem ostvaruju pravo ukrcaja na brod u svojstvu vježbenika i stjecanje svjedodžbe o osnovnoj osposobljenosti za časnika plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCWII/1). Poziva se na članak 40. stavak 2. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca ("Narodne novine", broj: 130/13,45/14, 124/15,72/16,69/18,77/18, 85/21, 77/24, u daljnjem tekstu: Pravilnik). Navodi se u odgovoru da je tužitelj uz zahtjev za izdavanje vježbeničkog dnevnika dostavio svjedodžbu koju je izdalo Suvremeno učilište u Splitu, broj svjedodžbe [broj svjedodžbe]PN od 09. srpnja 2024. godine, a da je uvidom u istu utvrđeno da je ista svjedodžba izdana od strane učilišta koje nije imalo propisanu suglasnost za provođenje programa obrazovanja za pomorskog nautičara u navedenom periodu. S obzirom da je nadležnost za izdavanje suglasnosti za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu isključivo na Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture temeljem odredbe članka 132. stavak 2. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 181/04,76/07, 146/08, 61/11,56/13, 26/15. i 17/19), da je nesporno utvrđena činjenica nepostojanja propisane suglasnosti; da je uvidom u evidenciju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o izdanim suglasnostima za provođenje obrazovanja kao uvjeta za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti, proizlazi da su za provođenje predmetnog obrazovanja Suvremenom učilištu u Splitu bile izdane slijedeće suglasnosti; - suglasnost koja se odnosila na provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara izdana rješenjem pod Klasa: UP/I-342-35/12-01/38, URBROJ:530-03-2-1-2-13-5 od 18. siječnja 2013. godine koja se odnosila na školsku godinu 2012/2013 pa do 2016/2017 te - suglasnost koja se odnosila na provođenje srednjoškolskog obrazovanja za pomorskog nautičara izdana rješenjem pod Klasa:

UP/I-342-35/14-01/192, Urbroj:530-03-2-1-2-15-8 od 21. travnja 2015. godine koja se odnosila na školsku godinu 2014/2015 pa do 2018/2019. godinu; da je uvidom u priloženu svjedodžbu o završnom radu, izdanu od strane Suvremenog učilišta u Splitu pod brojem Klasa: 602-07/24-117/03, Urbroj:2181-177-24-236, matični broj: [matični broj]/PN od 09. srpnja 2024. godine proizlazi da je ista izdana podnositelju zahtjeva (tužitelju) koji je dana 29. rujna 2022. godine upisan u program obrazovanja za zanimanje pomorski nautičar, te da je dana 20. svibnja 2024. godine stekao uvjete za obranu završnog rada koji završni rad je izradio i obranio 08. svibnja 2024. do 05. srpnja 2024. godine te postigao vrlo dobar uspjeh; da iz naprijed navedenog proizlazi da suglasnost od 21. travnja 2015. godine se nije odnosila na školsku godinu 2022/2023 u kojoj je podnositelj zahtjeva upisao predmetni program, s obzirom da je zadnja školska godina na koju se predmetna suglasnost odnosile je bila 2018/2019. S obzirom da izdavatelj svjedodžbe nije imao propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika da se predmetna svjedodžba o završnom radu izdana od strane Suvremenog učilišta nije mogla prihvatiti kao dokaz o završenom obrazovanju jer za navedeni program nije bilo izdane suglasnosti temeljem koje osobe sa završenim obrazovanjem ostvaruju pravo ukrcaja na brod u svojstvu vježbenika kao i stjecanje odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti. Tuženik se poziva na odredbe Pravilnika kojima su određeni uvjeti za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti za časnike plovidbene straže na brodovima od 500 BT ili većima (STCW II/I); da se ne radi o proizvoljnom tumačenju tuženika da se predmetna svjedodžba o obrazovanju ne priznaje; da je točan navod tužitelja da svjedodžba nije poništena niti je prestala postojati ali da predmetna svjedodžba koja je izdana od strane učilišta koje nije ishodilo suglasnost Ministarstva u skladu s odredbama Pomorskog zakonika i Pravilnika, osoba koja ju je stekla ne ostvaruje automatski pravo na izdavanje i ovjeru vježbeničkog dnevnika, kao ni pravo na daljnje stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu. Navodi se da ukoliko bi se pravo na ukrcaj na brod u svojstvu vježbenika te posljedično i stjecanje svjedodžbi, ostvarivalo nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja temeljem same svjedodžbe o završenom obrazovanju, kako tužitelj smatra, a bez postojanja suglasnosti Ministarstva za program obrazovanja na koji se ta svjedodžba odnosi, da tada ne bi ni postojao institut davanja suglasnosti od strane Ministarstva; da nije u pravu tužitelj kada tvrdi da je donošenjem osporenog rješenja povrijeđeno stečeno pravo tužitelja kao stranke propisano člankom 13. Zakona o općem upravnom postupku; da se osporenim rješenjem ne poništava niti ukida svjedodžba o završenom obrazovanju niti je to tuženo tijelo ovlašteno činiti; da donošenjem osporenog rješenja je tuženo tijelo, nakon što je utvrdilo da priložena svjedodžba ne udovoljava propisanim uvjetima, pravilno primijenilo materijalno pravo i donijelo zakonitu odluku; da svjedodžba o osposobljenosti Motrene i ucrtavanje radarskim uređajima i korištenje ARPA uređaja na radnoj razini i svjedodžbe o osposobljenosti za GMDSS radiooperatera koje je tužitelj stekao tijekom 2024. godine, kao se u tužbi navodi, ističe se da se osporeno rješenje ne odnosi na iste svjedodžbe. Vezano za tužbeni navod da je osporenim rješenjem povrijeđeno načelo legitimnih očekivanja proklamiranih Konvencijom tuženik navodi, da bi se uopće ne moglo govoriti o legitimnom očekivanju, osim što isto mora biti razumno, da je potrebno da isto bude zasnovano na pravu; da je u konkretnom slučaju očekivanje tužitelja da mu se izda vježbenički dnevnik, a da pri tome nisu ispunjeni uvjeti, obzirom da je isti završio obrazovanje za koje od strane Ministarstva nije izdana suglasnost propisana člankom 79. Pravilnika i člankom 132. Pomorskog zakonika, pa takvo tužiteljevo očekivanje nije na propisu (Zakonu i Pravilniku) utemeljeno. Tuženik je predložio da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Rješenjem tuženika KLASA:UP/I-342-35/25-06/24, URBROJ:530-04-9-2-25- 2 od 27. ožujka 2025. godine odbijen je zahtjev tužitelja

4. Opunomoćenica tužitelja je dana 11. lipnja 2025. godine sudu dostavio podnesak – dopunu tužbe u kojoj u bitnom ostao kod u tužbi iznijetih stavova dopunjujući ih na način kako je to navedeno u istom podnesku. Isto tako je dana 15. listopada 2025. godine dostavila podnesak kojim se je očitovala na odgovor na tužbu, u bitnom ostajući kod navoda i stavova iznijetih u tužbi.

5. Na ročištu od 19. studenog 2025. godine opunomoćenica tužitelja je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe te sadržaja podnesaka dostavljenih sudu. Opunomoćenika tuženika je iskazala da u cijelosti ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te je u spis predala podnesak datiran 11. studenog 2025. godine kojim se je očitovala na podnesak tužitelja od 15. listopada 2025. godine, koji je urečen opunomoćenici tužitelja. koja se je po istome očitovala da se protivi sadržaju istog podneska i da ostaje pri svemu iznesenom tijekom postupka. Istakla je da je predmetno učilište koje je tužitelju izdalo označenu svjedodžbu u međuvremenu ishodilo suglasnost za obrazovanje, koja činjenica da potvrđuje da je isto učilište u cijelom razdoblju pa i u spornom razdoblju, ispunjavalo sve uvjete u pogledu kvalitete provođenja obrazovanja. Opunomoćenica tužitelja je u spis predala popis troška.

6. U dokaznom postupku pregledana je tužba, podnesak tužitelja od 11. lipnja 2025. godine (dopuna tužbe), odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 15.listopada 2025. godine, podnesak tuženika predan na ročištu, te je pregledan sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, KLASA:UP/I-342-35/25-06/24, URBROJ:530-04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025. godine. Među strankama je sporno da li je tuženik osporenim rješenjem zakonito odbio tužiteljev zahtjev za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika palube, temeljem zahtjevu priložene svjedodžbe izdane od strane Suvremenog učilišta u Splitu pod matični broj: [matični broj]/PN od 09. srpnja 2024. godine, proizlazi da je tužitelj dana 29. rujna 2022. godine upisao u program obrazovanja za zanimanje pomorski nautičar, te da je 08. svibnja 2024. godine do 05. srpnja 2024. godine obranio završni rad, obzirom da navedeno učilište nije imalo suglasnost koju izdaje Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, temeljem odredbe članka 132. stavak 2. Pomorskog zakonika i člankom 79. Pravilnika.

9. Stjecanje pomorskih zvanja propisano je Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca („Narodne novine“, broj: 130/13,45/14, 124/15, 72/16, 69/18,77/18,85/21, dalje: Pravilnik).

10. Prema stanju spisa nespornim proizlazi da je tužitelj stekao Svjedodžbu o položenom završnom ispitu izdanu od strane Suvremenog učilišta u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis, pod brojem Klasa: 602-07/24-117/03, Urbroj:2181-177-24-236, matični broj: [matični broj]/PN od 09. srpnja 2024. godine. Tužitelj je dana 29. rujna 2022. godine upisan u program obrazovanja za zanimanje pomorski nautičar, te da je dana 20. svibnja 2024. godine stekao uvjete za obranu završnog rada koji završni rad je izradio i obranio 08. svibnja 2024. do 05. srpnja 2024. godine, stekavši zanimanje pomorski nautičar.

11. Tužitelj je dana 11. ožujka 2025. godine podnio zahtjev za izdavanjem i ovjerom dnevnika vježbenika palube, koji zahtjev je podnio (i zahtjevu priložio) Svjedodžbu o položenom završnom ispitu izdanu od strane Suvremenog učilišta u Splitu, Pomorsko učilište Atlantis, pod brojem Klasa: 602-07/24-117/03, Urbroj:2181- 177-24-236, matični broj: [matični broj]/PN od 09. srpnja 2024. godine, kojom je stekao obrazovanje za zanimanje pomorski nautičar.

12. Postupajući po zahtjevu tužitelja je utvrđeno da je tužiteljeva svjedodžba izdana od strane učilišta (Pomorsko učilište Atlantis), koje nije imalo propisanu suglasnost za provođenje programa obrazovanja za pomorskog nautičara u navedenom periodu.

13. Nadležnost za izdavanje suglasnosti za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu isključivo na Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture temeljem odredbe članka 132. stavak 2. Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj: 181/04,76/07, 146/08, 61/11,56/13, 26/15. i 17/19) i 79. Pravilnika.

14. Zadnja suglasnost za provođenje programa obrazovanja za pomorskog nautičara, Suvremenom učilištu, Pomorskom učilištu Atlantis, prije upisa tužitelja u navedeno učilište odnosno suglasnost od 21. travnja 2015. godine se nije odnosila na školsku godinu 2022/2023 u kojoj je podnositelj zahtjeva upisao predmetni program, s obzirom da je zadnja školska godina na koju se predmetna suglasnost odnosile je bila 2018/2019. godina.

15. Kako izdavatelj svjedodžbe tj. Suvremeno učilište, Pomorsko učilište Atlantis, nije imao propisanu suglasnost kojom se utvrđuje usklađenost programa predmetnog obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika da se predmetna svjedodžba o završnom radu izdana od strane Suvremenog učilišta, Pomorskog učilišta Atlantis, tuženik nije navedenu svjedodžbu mogao prihvatiti kao dokaz o završenom obrazovanju jer za navedeni program nije bilo izdane suglasnosti temeljem koje osobe sa završenim obrazovanjem ostvaruju pravo ukrcaja na brod u svojstvu vježbenika kao i stjecanje odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti.

16. Navedena tužiteljeva svjedodžba nije poništena niti je prestala postojati, jer tuženik i nije nadležan da poništava svjedodžbu, već se radi o svjedodžba koja je izdana od strane učilišta koje nije ishodilo suglasnost Ministarstva u skladu s odredbama Pomorskog zakonika i Pravilnika. Slijedom navedenog tužitelj kao osoba koja ju je stekla ne ostvaruje automatski pravo na izdavanje i ovjeru vježbeničkog dnevnika, kao ni pravo na daljnje stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu.

17. Neosnovan je tužbeni navod da je osporenim rješenjem povrijeđeno načelo stečenih prava i načelo legitimnih očekivanja proklamiranih Konvencijom jer da bi se uopće ne moglo govoriti o legitimnom očekivanju, osim što isto mora biti razumno, da je potrebno da isto bude zasnovano na pravu, a u konkretnom slučaju očekivanje tužitelja da mu se izda vježbenički dnevnik, temeljem stečene i priložene svjedodžbe, a da pri tome nisu ispunjeni uvjeti, obzirom da je isti završio obrazovanje za koje od strane Ministarstva nije izdana suglasnost propisana člankom 132. stavak 2. Pomorskog zakonika i člankom 79. Pravilnika, ne mogu biti razumna i legitimna očekivanja.

18. Tužbeni navod da zbog toga što tuženik nije izdao i ovjerio dnevnik vježbenika palube, tužitelj ne može pristupiti polaganju časničkog ispita, zbog čega za tužitelja nastaje šteta jer ne može raditi i ne može napredovati, kao i navod da je tuženik bio dužan kontrolirati uvjete za rad predmetnog učilišta, od trenutka kada nije produžena suglasnost za izvođenje programa obrazovanja, a ne naknadno ukidati odnosno ne priznavati svjedodžbu, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

Naime, kod nesporne činjenice da izdavatelj predmetne svjedodžbe tužitelju- Suvremenog učilišta, Pomorskog učilišta Atlantis, nije imalo propisanu suglasnost za provođenje programa obrazovanja za pomorskog nautičara u navedenom periodu, svjedodžbu koju je isto učilište izdalo, se osnovalo nije mogla prihvatiti kao dokaz o završenom obrazovanju, pa se tužiteljevom zahtjevu da mu se temeljem iste svjedodžbe izda i ovjeri dnevnik vježbenika palube, osnovano nije moglo udovoljiti tako da je zahtjev odbijen.

19. Tužbenim navodima se želi ukazati ma moguću odgovornost Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture kao tijela koje je isključivo nadležno za izdavanje suglasnosti učilištu, zato što Ministarstvo nije redovito vodilo kontrolu ima li isto učilište suglasnost za provođenje obrazovnog programa za navedena pomorska zanimanja. Međutim, predmet ovog upravnog spora ne može biti pitanje eventualne odgovornosti Ministarstva za nastanak navedene situacije. Svjedodžba koja ne udovoljava uvjetima da bi mogla biti valjani dokaz o stečenom obrazovanju ne može postati valjan dokaz neovisno o pitanju nečije odgovornosti za postupak obrazovanja i izdavanja takve svjedodžbe.

20. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 19.prosinca 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, Nini Botica Jončić, Split, Trg hrvatske bratske zajednice 3A,

- tuženiku, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučka kapetanija Split , Obala Lazareta 1,

- u spis,