Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-510/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu po sutkinji Snježani Brajko u pravnoj stvari tužitelja UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćniku Domagoju Rešetar odvjetniku iz [adresa], protiv tužene AJ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ĐJ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Nikoli Eror odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika i javno objavljene presude 19. prosinca 2025. g. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se da je ovrha određena Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr Ob-33/2017-40 od 29. prosinca 2020. godine, nedopuštena.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.113,91 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da se zaključkom Općinskog suda u Osijeku broj: Ovr Ob-33/2017-53 od 06. svibnja 2021. godine, upućuje pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe određene Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr Ob-33/2017-40 od 29. prosinca 2020. godine, nedopuštenom, i to iz razloga navedenih u članku 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17) pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, prema OIB-u ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima, osim novčanih sredstava koji su izuzeti od ovrhe, te je naloženo banci kojoj je FINA izdala nalog za izvršenje ovog rješenja da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati na račune ovrhovoditelja.

2. Ovrha određena predmetnim Rješenjem o ovrsi određena je temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku broj: Ps-209/02-4 od 9. listopada 2002. godine kojom je naloženo tužitelju da za uzdržavanje tuženika doprinosi iznos od 2.000,00 kuna za period od 11. rujna 2002. godine do 9. listopada 2002. godine, a od 9. listopada 2002. godine pa ubuduće po 30% svojih redovnih mjesečnih neto prihoda.

3. Tužitelj ističe kako su tuženi ranije pred Općinskim sudom u Osijeku u ovršnom predmetu broj Ovr-113/05 po istoj presudi, kao ovršnoj ispravi, već pokretali ovrhu, a da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Osijeku broj: P-1101/05 od 26. kolovoza 2005. godine ista proglašena nedopuštenom. Tuženi su potom temeljem iste ovršne isprave, pokrenuli ovršni postupak koji se vodio pod brojem: Ovr-728/08. Kako je tužitelj u istom postupku protiv rješenja o ovrsi podnio žalbu, a budući da je dug radi kojega je ovrha određena podmirio uplatama na račun majke i z.z. tuženih, sud je tužitelja uputio na pokretanje parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužitelj je navedeni parnični postupak pokrenuo i isti se vodio pod brojem P-1650/08. U pokrenutoj parnici Općinski sud u Osijeku je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje kojim je utvrđeno da je dug tužitelja zaključno s ožujkom 2009. godine 6.766,85 kuna te je slijedom navedenog sud presudom broj P-1650/08 od 23. veljače 2010. godine, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2266/10 od 7. travnja 2011. godine, utvrdio da je ovrha određena u ovrsi toga suda broj Ovr-728/08 nedopuštena preko iznosa od 6.766,85 kuna.

4. Sporazumom zaključenim 28. lipnja 2011. godine između tužitelja i zakonske zastupnice tuženih KJ, a ovjerenim kod javnog bilježnika Dragice Dumančić broj: Ov-8952/11, tuženici su se odrekli ovrhe po presudi Općinskog suda u Osijeku, broj P-1650/08 od 23. veljače 2010. godine, dakle preostalog iznosa od 6.766,85 kuna, a ujedno su stranke suglasno konstatirale da je tužitelj do dana sporazuma na ime uzdržavanja ovrhovoditelja uplatio iznos od 30.000,00 kuna te da se obvezuje uplatiti još iznos od 25.000,00 kuna u roku od 8 dana, što je tužitelj uredno po potpisu sporazuma i ispunio. Na navedeni način su stranke riješile sve dotadašnje sporne iznose uzdržavanja te su tuženici povukli ovršni prijedlog u predmetu Općinskog suda u Osijeku Ovr-728/2008 radi naplate uzdržavanja. Sudskom nagodbom sklopljenom pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem P Ob-133/2017 dana 3. svibnja 2017. godine prestaje uzdržavanje koje je ovršenik temeljem presude broj Ps-209/02 od 9. listopada 2002. godine bio dužan plaćati tuženicima, s danom 1. ožujka 2017. godine.

5. Nadalje navodi da su tuženi 02. svibnja 2017. godine podnijeli prijedlog za ovrhu radi naplate uzdržavanja za daljnje razdoblje i to za 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu. Pri tome su priložili izračun duga, koji su sami sačinili, u kome i sami potvrđuju da je dug za prethodne godine podmiren. Iz naprijed navedenog proizlazi kako je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da je tužitelj obvezu uzdržavanja prema tuženicima, zaključno s ožujkom 2009. godine ispunio u cijelosti, što znači da se za navedeno razdoblje radi o presuđenoj stvari, a stranke su sporazumom od 28. lipnja 2011. godine utvrdile nespornim da je uzdržavanje i nakon ožujka 2009. godine pa do zaključenja sporazuma dana 18. lipnja 2011. godine podmireno u cijelosti.

6. Tuženi su u predmetnom ovršnom postupku broj: Ovr Ob-33/2017 dana 2. svibnja 2017. godine podnijeli ovršni prijedlog radi naplate uzdržavanja za 2012., 2013., 2014., 2015. i 2016. godinu, zaključno s 01.ožujka 2017. godine. Međutim, tužitelj ističe da je svoju obvezu uzdržavanja u cijelosti ispunio i u odnosu na navedeno razdoblje, a što nedvojbeno proizlazi iz obračunskih lista I uplatnica za razdoblje obuhvaćeno prijedlogom za ovrhu. Naime, iz obračunskih lista koje se odnose na razdoblje od siječnja 2012. godine do svibnja 2015. godine vidljivo je točno koliki iznos plaće su tuženi primali, kao i ustege na ime uzdržavanja tuženih sukladno ovršnoj Presudi Općinskog suda u Osijeku broj: Ps-209/02-4 od 9. listopada 2002. godine. Nadalje, tužitelj je dana 30. travnja 2015. godine prestao raditi kod poslodavca Heineken Hrvatska te se više nisu vršile ustege iznosa uzdržavanja od njegove plaće, a o čemu su tuženi bili izviješteni. Unatoč navedenom tužitelj je nastavio vršiti uplate uzdržavanja direktno na račun tuženih svakomjesečnim uplatama kod Zagrebačke banke d.d. u skladu s naknadom utvrđenom Rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 14. svibnja 2015. godine, Klasa: UP/I-102-05/15-01/1342, a sve u skladu s presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Ps-209/02-4 od 9. listopada 2002. godine. Imajući u vidu navedeno, budući da je tužitelj prije donošenja Rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr Ob-33/2017-40 od 29. prosinca 2020. godine, , u cijelosti podmirio svoju obvezu uzdržavanja, tuženi nisu ovlašteni radi namirenja istog protiv tužitelja tražiti ovrhu za predmetno razdoblje od 2010. pa do 2017., a kako to proizlazi iz navedenog rješenja.

7. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu, te ne čini spornim da je ovrha određena temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Osijeku br. Ps-209/02. Navodi tužitelja da je svoju obvezu uzdržavanja u cijelosti ispunio u odnosu na navedeno razdoblje su neosnovani jer je u ovršnom postupku a koji je vođen pred Općinskim sudom u Osijeku br. Ovr Ob-24/21, znači u predmetu iz kojeg je tužitelj upućen na parnicu, po nalogu suda proveden financijsko knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Dajani Vuković, te je utvrđeno da ovršenik u razdoblju od 1. siječnja 2010. godine do 1. ožujka 2017. godine ovrhovoditeljima nije platio zakonsko uzdržavanje u iznosu od 214.048,01 kn, pa je nelogično da sada tužitelji dostave sudu iste dokumente koje je dostavio u ovršnom postupku te tvrditi da je temeljem istih dokumenata tužiteljev dug pretplaćen.

8. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj navodi da je u predmetu br. Ovr Ob-33/17 doista određeno vještačenje po vještaku Dajani Vuković, ali pod točkom III. zaključka određeno je da je vještak dužan utvrditi tražbinu ovrhovoditelja sukladno ovršnoj ispravi br. Ps-209/02 od 9. listopada 2002. godine temeljem koje je predloženo donošenje rješenja o ovrsi a protiv kojeg zaključka tužitelj nije mogao izjaviti pravni lijek. Ističe da su ovrhovoditelji, tj. ovdje tuženi, ovršnim prijedlogom od 2. svibnja 2017. godine zatražili ovrhu na iznose od 17.609,92 kn za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, 20.009,63 kuna za razdoblje od 1.1.2015. godine do 1.1.2016. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2016. godine do isplate, 53.497,63 kuna za razdoblje od 1.1.2014. godine do 1.1.2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2015. godine do isplate, iznosa od 9.036,58 kuna za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, 49.887,00 kuna za razdoblje od 1.1.2013. godine do 1.1.2014. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2014. godine do isplate, 66.097,22 kuna za razdoblje od 1.1.2012. godine do 1.1.2013. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2013. godine do isplate.



9. Nakon vještačenja, ovrhovoditelji su podneskom od 23. rujna 2020. godine zatražili ovrhu: iznosa od 9.036,58 kuna za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, iznosa od 12.837,85 kuna za razdoblje od 1.1.2015. godine do 1.1.2016. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2016. godine do isplate, iznosa od 37.816,02 kuna za razdoblje od 1.1.2014. godine do 1.1.2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2015. godine do isplate, iznosa od 9.036,58 kuna za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, iznosa od 43.503,09 kuna za razdoblje od 1.1.2013. godine do 1.1.2014. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2014. godine do isplate, iznosa od 46.552,64 kuna za razdoblje od 1.1.2012. godine do 1.1.2013. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2013. godine do isplate, kao i iznosa: od 43.864,42 kuna za razdoblje od 1.1.2011. godine do 1.1.2012. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2012. godine do isplate, iznosa od 20.437,41 kuna za razdoblje od 1.1.2010. godine do 1.1.2011. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2011. godine do isplate, te troškova ovog ovršnog postupka u iznosu od 25.000,00 kuna, što znači da su ovrhovoditelji prijedlogom za ovrhu potraživali iznos za vremenski period od 1. siječnja 2012. godine do 1. siječnja 2013. godine pa nadalje, a vještačenjem je utvrđen i period prije toga.

10. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom spis br. Ovr Ob-33/17, spis br. P-1650/08 (P-510/23), proveo vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, očitovanje vještaka, saslušanje vještaka te je izvršen uvid u priložene isplatne liste i pročitani podnesci stranaka.

11. Sukladno čl. 8. ZPP-a sud je nakon analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zbirno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

12. Nije sporno da su tuženi kao ovrhovoditelji podnijeli prijedlog za ovrhu Općinskom sudu u Osijeku, te je sud donio rješenje o ovrsi br. Ovr Ob-33/17, a radi naplate potraživanja na ime uzdržavanja i to za vremenski period: iznose od 17.609,92 kn za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, 20.009,63 kuna za razdoblje od 1.1.2015. godine do 1.1.2016. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2016. godine do isplate, 53.497,63 kuna za razdoblje od 1.1.2014. godine do 1.1.2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2015. godine do isplate, iznosa od 9.036,58 kuna za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, 49.887,00 kuna za razdoblje od 1.1.2013. godine do 1.1.2014. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2014. godine do isplate, 66.097,22 kuna za razdoblje od 1.1.2012. godine do 1.1.2013. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2013. godine do isplate, da je u tom ovršnom postupku provedeno vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Dajani Vuković, te je u istom predmetu, a nakon provedenog vještačenja ovrhovoditelji su uredili svoje potraživanje tako da potražuju iznos od 9.036,58 kuna za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, iznos od 12.837,85 kuna za razdoblje od 1.1.2015. godine do 1.1.2016. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2016. godine do isplate, iznos od 37.816,02 kuna za razdoblje od 1.1.2014. godine do 1.1.2015. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2015. godine do isplate, iznos od 9.036,58 kuna za razdoblje od 1.1.2016. godine do 1.3.2017. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.4.2017. godine do isplate, iznos od 43.503,09 kuna za razdoblje od 1.1.2013. godine do 1.1.2014. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2014. godine do isplate, iznos od 46.552,64 kuna za razdoblje od 1.1.2012. godine do 1.1.2013. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2013. godine do isplate, kao i iznos od 43.864,42 kuna za razdoblje od 1.1.2011. godine do 1.1.2012. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2012. godine do isplate, iznos od 20.437,41 kuna za razdoblje od 1.1.2010. godine do 1.1.2011. godine sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1.1.2011. godine do isplate, što znači da su ovrhovoditelji prijedlogom za ovrhu potraživali iznos za vremenski period od 1. siječnja 2012. godine do 1. siječnja 2013. godine pa nadalje.

13. Nadalje nije sporno da su stranke 28. lipnja 2011. godine sačinile Sporazum te suglasno utvrdile da je tužitelj IJ platio na tekući račun majke ovršenika, tj. tuženika, 30.000,00 kn, te da se u roku od 8 dana, a nakon potpisa sporazuma obvezuje isplatiti iznos od 25.000,00 kn, majka tada mldb. ovršenika KJ povlači ovršni prijedlog pod brojem Ovr-728/08, a IJ se ne protivi povlačenju ovršnog prijedloga i ne traži troškove. Nadalje, stranke su se sporazumjele da se KJ odriče ovrhe po presudi br. P-1650/08, a IJ se odriče ovrhe po istoj presudi. Nadalje nije sporno da su stranke u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku u predmetu br. P Ob-133/17 zaključile sudsku nagodbu (list spisa 16 i 17) gdje je utvrđeno da prestaje uzdržavanje koje je tužitelj IJ temeljem presude br. Ps-209/02 od 9. listopada 2002. godine bio dužan plaćati tuženima ĐJ i AJ i to danom podnošenja tužbe od 1. ožujka 2017. godine.

14. Sporno je dali je tužitelj svoju obvezu uzdržavanja u cijelosti ispunio za vremensko razdoblje od 2012., 2013., 2014., 2015., 2016. do zaključno 1. ožujka 2017. godine.

15. U tom pravcu provedeno je vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Tonki Vulić, a zadatak vještaka određen je rješenjem od 10. siječnja 2025. godine te je naloženo vještaku da vještačenje provede na okolnost dali postoji potraživanje tuženika AJ i ĐJ po osnovi uzdržavanja od strane tužitelja UJ za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2010. do 1. ožujka 2017. godine a na temelju dokumentacije koja prileži spisu, tj. isplatnih lista, potvrda o uplaćenim transakcijama, te potvrda HZMO-a za tužitelja i tuženika ĐJ.

16. Iz nalaza vještaka proizlazi (list spisa 299 do 320) da je tužitelju UJ u razdoblju od siječnja 2010. godine do zaključno sa veljačom 2017. godine isplaćeno neto plaće od poslodavaca i naknade za nezaposlenost u iznosu od 716.229,47 kuna. Tužitelj je u navedenome razdoblju imao obavezu isplatiti uzdržavanje za djecu ĐJ i AJ u iznosu od 30% svoje neto plaće. Obaveza za uzdržavanje djece ĐJ i AJ u navedenome razdoblju iznosi stoga 214.868,84 HRK. Ustegom na plaći je u razdoblju od siječnja 2010. do svibnja 2015. godine uplaćeno majci NJ (rođenoj KJ) 206.472,31 HRK na ime uzdržavanja + u istom periodu je otac IJ uplatio 20.000,00 za školarinu za kćerku AJ = svekupno plaćeno za uzdržavanje djece 226.472,31 HRK. U razdoblju nezaposlenosti/primanja naknade sa biroa za zapošljavanje od lipnja 2015. i novog zapošljavanja u Gradskom prijevozu putnika d.o.o. do kraja veljače 2017. godine, tužitelj IJ je uplatio na račun kćerke AJ uplatnicama Zagrebačke banke iznos od 23.900,00 HRK i na ime školarine kćerke AJ iznos od 3.000,00 HRK = ukupno plaćeno u navedenome periodu od strane tužitelja 26.900,00 HRK na ime uzdržavanja. Sudskom nagodbom broj 5-P Ob-133/2017-5 od 03. svibnja 2017. godine je utvrđeno da su prestale postojati zakonske pretpostavke na temelju kojih je utvrđena obaveza uzdržavanja djece po presudi broj Ps-209/02 od 09.10.2002. godine, te obaveza uzdržavanja prestaje sa danom 01. ožujka 2017. godine.

17. Iz nalaza nadalje proizlazi da je u razdoblju od siječnja 2010. godine do 1. ožujka 2017. godine kada prestaje obveza uzdržavanja tužitelj pretplatio obvezu uzdržavanja djece ĐJ i AJ u iznosu od 38.503,47 kn/5.110,29 eura.

18. Na nalaz i mišljenje vještaka očitovao se tuženik podneskom od 23. travnja 2025. godine te istakao više primjedbi. Navodi da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja nije izvršio uvid u spis koji je prethodio ovom postupku br. Ovr Ob-33/17, a koji spis je sastavni dio predmetnog postupka jer da je utvrdio bi kako dostavljene obračunske liste tužitelja za isplatu plaće ne odgovaraju iznosima o visini isplaćene neto plaće prema IP obrascima koje je dostavila Porezna uprava. Nadalje navodi da je vještak na svoju ruku uzimao od tužitelja određenu dokumentaciju koja nema nikakve veze s ovim postupkom, odnosno ista nije dio spisa. Navodi da je nezakonito postupanje vještaka u vidu traženja uvida u originalne dokumente, uplate školarina, plaće 7/16 i darovnog ugovora što nikako ne može biti predmet vještačenja.

19. Na istaknute prigovore tuženika vještak se je očitovao podneskom od 6. lipnja 2025. godine te naveo da je postupio po nalogu suda te da vještačenje provede na temelju dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, tj. isplatnih lista, potvrda o uplaćenim transakcijama, te potvrde HZMO-a za tužitelja i tuženika ĐJ, na što tuženik nije prigovorio i nigdje se ne spominje, odnosno ne traži da se vještačenje provede na temelju dokumentacije iz spisa br. Ovr Ob-33/17. Vještak navodi da je izvršila uvid u spis br. Ovr Ob-33/17 ali da u istom nije bilo priloženih IP obrazaca. Što se tiče navoda tuženika na nezakonito postupanje vještaka, budući je vještak uvrstio uplatu školarine za AJ i darovni ugovor, te tražila od poslodavca tužitelja plaću za 7/16, navodi da su uplatnice za školarinu kćerke AJ priložene spisu br. P- 510/23, a kako nije bio vidljiv datum uplate na svim uplatnicama zatražila je uvid u originale. Ako se iz ukupnih uplata izuzmu uplate školarine za AJ tada bi pretplata tužitelja iznosila 2.057,66 eura. Vezano za otpremninu tužitelja a za koju tuženici tvrde da je trebalo isplatiti djeci 30% na ime uzdržavanja, vještak se poziva na presudu br. Ps-209/02 gdje je točno odlučeno da otac za uzdržavanje djece doprinosi ukupno 30% od svoje neto mjesečne plaće koju ostvaruje kao zaposlenik poduzeća Boreas d.o.o. sa sjedištem u [adresa] te navodi da je tužitelju svakomjesečno uskraćivano 30% neto plaće na ime uzdržavanje djece kakvu je odluku i donio sud a nakon poslovno uvjetovanog otkaza s Heineken Hrvatska d.o.o. sam je plaćao uzdržavanje.

20. Na ročištu održanom 14. studenog 2025. godine saslušan je vještak koji je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja i svog očitovanja na istaknute prigovore tuženika od 6. lipnja 2025. godine. Vještak je posebno naveo da je za vrijeme zaposlenosti tuženika ĐJ tužitelj istome uplaćivao uzdržavanje na račun majke, odnosno sve do otkaza ugovora o radu tužitelja u mjesecu svibnju 2015. godine, tužitelj je uplaćivao uzdržavanje za oboje djece na račun majke, a nakon toga uplaćivao je kćerki na račun 30% od njegovih mjesečnih primanja, budući je tuženik ZJ bio zaposlen od 15. lipnja 2013. do 30. lipnja 20104. godine, pa je i tužitelj i tada doprinosio za njegovo uzdržavanje, što znači da je tuženik ZJ primio polovinu uplaćenog iznosa uzdržavanja do mjeseca svibnja 2015. godine kada je tužitelj dobio otkaz.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka financijsko knjigovodstvene struke kao stručan i objektivan i dat u skladu s dokumentacijom koja prileži u spisu, tj. isplatnih lista i potvrda o uplati, te u svom pisanom očitovanju, kao i saslušanjem otklonio sve prigovore tuženika.

22. Sud je utvrdio da je tužitelj bio u obvezi plaćati uzdržavanje za malodobnu djecu temeljem pravomoćne presude br. Ps-209/02 od 9. listopada 2002. godine i to 30% od svojih redovnih mjesečnih neto primanja na ruke majke i zakonske zastupnice NJ. Dana 28. lipnja 2011. godine stranke su sačinile sporazum ovjeren kod javnog bilježnika gdje su između ostalog regulirale da je s danom sačinjavanja sporazuma tužitelj podmirio svoje obveze, a uvidom u spis br. Ovr Ob-33/17, odnosno prijedlog za ovrhu, sud je utvrdio da tuženici, kao ovršenici, potražuju iznos od 43.864,42 kn za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 1. siječnja 2012. godine, te iznos od 20.437,41 kn za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 1. siječnja 2011. godine, znači za razdoblja koja su obuhvaćena sporazumom stranaka, odnosno gdje je konstatirano da je tužitelj podmirio svoju obvezu s danom 28. lipnja 2011. godine. Znači, ovršenici bi eventualno mogli zahtijevati naplatu uzdržavanja od mjeseca srpnja 2011. godine pa nadalje. Sud je nadalje utvrdio da je doista u tom ovršnom postupku provedeno vještačenje na okolnost dospjele obveze uzdržavanja tužitelja, kao ovršenika, prema ovrhovoditeljima, da je vještačenje provedeno po vještaku Dajani Vuković iz Osijeka, a zadatak vještaku određen je zaključkom od 14. listopada 2019. godine (list spisa 84), a temeljem čega je vještak bio dužan utvrditi tražbinu ovrhovoditelja sukladno ovršnoj ispravi br. Ps-209/02 od 9. listopada 2002. godine, kao i dostavljeni i spisu priloženih platnih lista ovršenika kako bi se točno utvrdilo potraživanje ovrhovoditelja u ovom postupku, a sukladno podnesenom prijedlogu za ovrhu, a to je znači za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 1. ožujka 2017. godine, temeljem kojeg zaključka ovršenici nisu imali pravo žalbe. Na temelju nalaza vještaka (list spisa 94 do 111) tuženici kao ovrhovoditelji su specificirali svoj prijedlog za ovrhu tako da između ostalog potražuju i iznos od 40.802,11 kn za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 1. siječnja 2010. godine, iznos od 39.660,10 kn za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 1. siječnja 2009. godine, te iznos od 35.211,16 kn za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 1. siječnja 2008. godine.

23. Stoga je sud u ovom postupku utvrdio da su navodi tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u cijelosti osnovani, a posebno kada se uzme u obzir, a kao što je i naprijed navedeno, da su sva potraživanja ovršenika po osnovi plaćanja uzdržavanja, a koja su dospjela do 28. lipnja 2011. godine naplaćena te su stranke i povukle tužbe i ovrhe, a koje su bile u tijeku pred Općinskim sudom u Osijeku, pa je nelogično da na temelju takve dokumentacije vještak Dajana Vuković izračuna potraživanje ovršenika i za razdoblja od 1. siječnja 2007., 2008., 2009., 2010. i 2011. godine. Nadalje, iz priloženih obračunskih lista za tužitelja i potvrda o uplati razvidno je da je tužitelj kao ovršenik redovno doprinosio i doprinosi za plaćanje uzdržavanja, a koje uzdržavanje plaća i danas, a upravo na temelju rješenja o ovrsi br. Ovr Ob-33/17, te je i pretplatio svoju obvezu uzdržavanja, a kako je to vještak i objasnio tijekom postupka, jer je nesporno da je tužitelj dok je bio u radnom odnosu plaćanjem uzdržavanja vršio ustegom na plaći od strane poslodavca, a kada je tužitelju prestao radni odnos u tvrtki Heineken Hrvatska d.o.o. 30. travnja 2015. godine ista tvrtka (list spisa 59) je 11. svibnja 2015. godine obavijestila ovrhovoditelje, tj. majku i zz mldb. djece KJ i tužitelja UJ da je UJ prestao radni odnos, te da više tvrtka nije u mogućnosti vršiti isplatu alimentacije majci i zz mldb. ovrhovoditeljima. Također se navodi da će posljednji iznos alimentacije biti obustavljen na plaći za travanj 2015. godine i bit će isplaćen 12. svibnja 2015. godine u iznosu od 3.205,27 kn na zaštićeni račun majke mldb. djece. Nakon što je tužitelj dobio otkaz isti se prijavio na Zavod za zapošljavanje te je 14. svibnja 2015. godine (list spisa 126) dobio rješenje o pravu na novčanu naknadu, a potom je sam uplatama plaćao uzdržavanje (list spisa 136 do 140), a temeljem svih tih uplata i ustegama vještak je utvrdio da je obveza tužitelja radi plaćanja uzdržavanja pretplaćena.

24. Osnovani su navodi tuženika da nije bilo potrebe da vještak u svom nalazu i mišljenju ističe da je tužitelj plaćao školarinu za kćerku AJ, kao i postojanje darovnog ugovora zaključenog između tužitelja, kao darodavca i tuženik, kao primatelja, neovisno o tome što je to prihod tuženika, jer takav nalog nije dat vještaku. Međutim, neovisno o tome vještak je i bez uplaćene školarine konstatirao da je na temelju uvida u isplatne liste plaća tužitelja i potvrda o uplati pretplatio za sporno vremensko razdoblje 2.057,66 eura. Dali isplata otpremnine tužitelju od njegova poslodavca spada kao redovni ili izvanredni dodatak nije relevantno za ovaj tijek postupka kada je vještak nespornim utvrdio da je ustezanjima na plaći tužitelja od strane poslodavca, a nakon što je dobio otkaz, tužitelj je sam plaćao uzdržavanje, obveza uzdržavanja tuženika je pretplaćena.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju su priznati troškovi za sastav za sastav tužbe 500,00 eura, sastav obrazloženog podnesaka od 7. prosinca 2021. godine 500,00 eura, sastav obrazloženog podnesaka od 11. travnja 2022. godine 500,00 eura, sastav obrazloženog podnesaka od 10. travnja 2025. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 23. svibnja 2022. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 2. veljače 2023. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 10. svibnja 2023. godine 250,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 11. listopada 2023. godine 500,00, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 12. prosinca 2023. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 10. prosinca 2024. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 24. rujna 2025. godine 500,00 eura, zastupanje na ročištu po punomoćniku odvjetniku 14. studenog 2025. godine 500,00 eura, uvećano za troškove PDV-a 1.437,50 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu 330,48 eura i na presudu 330,48 eura, te troškove vještačenja u iznosu od 265,45 eura, tj. ukupno 8.113,91 eura.

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu, 19. prosinca 2025. g.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku