REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-1413/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I tuženika Obiteljski dom, vl. TZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tuženika KZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Mirjani Kopić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnice I i II tuženika, dana 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili I i II tuženik sa početkom rada I tuženika kod II tuženika 24. srpnja 2024. ništetan."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I i II tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 687,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev I i II tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 137,50 eur sa zatraženim kamatama.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da se II tuženik zaposlio kod I tuženika dana 24. srpnja 2024. sa isključivim ciljem da bi II tuženik ostvario prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, jer prije toga nije imao status zdravstveno osigurane osobe. Uvidom u službenu dokumentaciju utvrđeno je da je II tuženik od 23. siječnja 2024. imao status u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osoba sa prebivalištem u [adresa] te je isti prestao sa danom 22. srpnja 2024. Dana 24. srpnja 2024. II tuženik je prvotno prijavio obvezno zdravstveno osiguranje kao osoba sa prebivalištem u [adresa] koja osiguranje ne može ostvariti niti prema jednoj od osnovi osiguranja, pa ostvaruje osiguranje na temelju plaćanja. Tog istog dana 24. srpnja 2024. II tuženik je obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu, a isti je prestao već 31. srpnja 2024. Po prestanku radnog odnosa II tuženik se u zakonskom roku njemu javio radi ostvarivanja statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju kao nezaposlena osoba. Cilj I i II tuženika bio je ostvarenje prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju za II tuženika na teret njegovih sredstava, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit, kao niti stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Članak 122. stavak 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO-a) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, stoga predlaže utvrditi da je ugovor o radu kojeg su sklopili I i II tuženik s početkom rada I tuženika kod II tuženika 24. srpnja 2024. ništetan.

2. I i II tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Nije točno da bi se II tuženik kod I tuženika zaposlio isključivo s ciljem ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na teret tužitelja. II tuženik je ugovor o radu s I tuženikom sklopio isključivo radi obavljanja rada i primanja plaće. Okolnosti vezane uz otkaz ugovora o radu su opravdane i I tuženik je iz opravdanih razloga donio Odluku o otkazu ugovora o radu od 22. srpnja 2025. Tužitelj ne navodi niti jedan razlog propisan čl. 322 st. 1. Zakona o obveznim odnosima radi kojeg bi ugovor o radu sklopljen između I i II tuženika bio ništetan. Ugovor o radu je dvostrano obvezni ugovor kod kojeg je poslodavac obvezan u radnom odnosu dati radniku posao te mu za obavljeni rad isplaćivati plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca osobno obavljati preuzeti posao, a sve prema odredbama ugovora. II tuženik je i pravo na zdravstveno osiguranje ostvario na valjanoj pravnoj osnovi. Stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u e-mail I tuženika od 4. listopada 2024., e-mail II tuženika od 3. listopada 2024., Ugovor o radu na određeno vrijeme od 22. srpnja 2024., Odluku o otkazu Ugovora o radu, Zaključak tužitelja od 11. rujna 2024., dokumentaciju, ispis iz evidencije tužitelja o statusu osiguranja II tuženika, te su saslušani I i II tuženici.

4. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 22. srpnja 2024. utvrđeno je da su I i II tuženici zasnovali radni odnos na određeno vrijeme za obavljanje poslova domara u razdoblju od 24. srpnja 2024. do 20. kolovoza 2024. Kao mjesto rada navedene su [adresa], a ugovorena bruto plaća je 420,00 eura.

5. Iz dokumentacije tužitelja proizlazi da je II tuženik u razdoblju od 23. siječnja 2024. pa do 22. srpnja 2024. bio obvezno zdravstveno osiguran kao osoba sa prebivalištem u [adresa] koja nije obvezno zdravstveno osigurana po drugoj osnovi i koje su se prijavile tužitelju u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće na koju imaju pravo prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i koje su obvezne jednom u tri mjeseca osobno pristupiti tužitelju radi provjere tih okolnosti. Od 24. srpnja 2024. pa do 31. srpnja 2024. II tuženik je bio obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu kod I tuženika, a od 20. kolovoza 2024. je obvezno zdravstveno osiguran kao osoba sa prebivalištem u [adresa] koja nije obvezno zdravstveno osigurana po drugoj osnovi koje su se prijavile tužitelju u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, obavljanja djelatnosti ili od dana prestanka primanja naknade plaće na koju ima pravo prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i koje su obvezne jednom u tri mjeseca osobno pristupiti tužitelju radi provjere okolnosti. Također, II tuženik je 24. srpnja 2024. prijavio obvezno zdravstveno osiguranje kao osoba sa prebivalištem u [adresa] koje obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti prema jednoj od osnova osiguranja utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju.

6. Uvidom u e-mail I tuženika od 4. listopada 2024. (list 3 spisa) utvrđeno je da istim I tuženik obavještava tužitelja kako je II tuženika zaposlio po preporuci kao domara, jer dotadašnji domar ČZ planira odlazak izvan Hrvatske. Poslovi koje je II tuženik trebao obavljati bili bi održavanje i popravak objekta koji uključuju popravak manjih kvarova, održavanje zelenih površina, čišćenje zajedničkih prostorija, zamjenu žarulja, kontrolu grijanja i hlađenja i dr. II tuženik je mislio kako mu za put do posla treba maksimalno sat vremena, međutim kako su bile poprilične gužve i put mu se pretvorio iz sat vremena u tri sata odustao je i nije se niti javio. Kako mu je njegov otac poznanik otišao je kod njih sa odlukom o otkazu koju je II tuženik svojevoljno potpisao.

7. Uvidom u e-mail II tuženika od 3. listopada 2024. (list 4 spisa) utvrđeno je da je II tuženik posao kod I tuženika dobio preko poznanstva. Kod I tuženika je trebao raditi kao domar 4 sata dnevno, a što mu je odgovaralo. Računao je kako mu za putovanje treba sat vremena, ali zbog ljeta i gužvi put je trajao tri sata i više što mu se nije svidjelo, pa je odustao. Vlasnik I tuženika, koji poznaje njegovog tatu, došao je kod njih sa odlukom o otkazu i rekao kako nije u redu što se nije javio te mu je dao odluku o otkazu da pročita i potpiše.

8. Uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika od 30. srpnja 2024. (list 6 spisa) utvrđeno je da I tuženik II tuženiku otkazuje Ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa te mu radni odnos prestaje dana 31. srpnja 2024. Proizlazi da je II tuženik trebao obavljati poslove domara. Početak rada trebao je biti 24. srpnja 2024., ali se II tuženik nije pojavio na poslu. I tuženik je pričekao nekoliko dana da II tuženik dođe i obrazloži svoj izostanak te je dana 30. srpnja 2024., a nakon što se II tuženik nije pojavio, niti na bilo koji drugi način javio, donio Odluku o otkazu zbog povrede ugovora o radu. II tuženik je suglasan sa svime napisanim u odluci. Navedena odluka potpisana je po I i II tuženiku.

9. I tuženik je u svom iskazu potvrdio da se na Ugovoru o radu nalazi njegov potpis. Kod njega je kao domar radio ČZ koji mu je rekao da će ići raditi u Norvešku i da nađe zamjenu. On je želio naći nekoga tko živi bliže domu, ali nije bilo radne snage. Nakon što je iskomunicirao sa ocem II tuženika imao je plan da II tuženik i Siniša Rudolf 10 do 15 dana rade zajedno kako bi ga uveo u posao, jer dom ima cca 500 m2, 8 sanitarnih čvorova i dosta posla. II tuženik se trebao voziti do posla sat vremena kada nema gužve te su se dogovorili da će zbog udaljenosti raditi svaki drugi dan od 9,00 do 17,00 sati i da će mu plaćati dio troškova prijevoza. Ugovor o radu on i II tuženik potpisali su u Novom Zagrebu, jer on tamo ima i autoservis. II tuženik se trebao pojaviti na poslu 24. srpnja 2024. u 9,00 sati, međutim isti se nije pojavio. Prvi put ga je zvao 10-tak minuta nakon 9 sati, te mu se javio da je zapeo u gužvi i da će doći nakon pola sata. II tuženik se nije pojavio niti nakon pola sata i rekao mu je da je i dalje u gužvi i da su kolona i zastoj na cesti. Onda ga je još jednom zvao, te mu je rekao da se okrenuo i vratio kući. Pitao ga je da li uopće želi raditi, na što mu je odgovorio da će doći u petak 26. srpnja 2024. u 09,00 sati i da će nadoknaditi u slijedećem periodu taj izgubljeni dan. II tuženik se nije pojavio na poslu niti 26. srpnja 2024., niti mu se javljao na pozive. On je II tuženika zaposlio po preporuci njegovog oca koji mu je poznanik. Onda je zvao njegovog oca koji je poludio i rekao da je on mislio da je on već u srijedu radio i obećao da će doći u ponedjeljak u 09,00 sati na posao. II tuženik se nije pojavio niti u ponedjeljak 29. srpnja 2024. na poslu i onda je nazvao oca II tuženika i rekao da II tuženik nije zreo za rad i da će doći idući dan da mu potpiše otkaz. 30. srpnja 2024. donio je Odluku o otkazu Ugovora o radu, koju je II tuženik potpisao istog dana. Žao mu je što nije inzistirao da II tuženik dođe u [adresa] i da vidi koliki je to put, jer bi možda odmah odustao. Njegov cilj je bio isključivo obavljanje radnog odnosa. Isplatio je poreze i doprinose za II tuženika.

10. II tuženik je potvrdio da se na Ugovoru o radu i Odluci o otkazu nalazi njegov potpis. Nakon sklapanja Ugovora o radu za I tuženika nije radio niti jedan dan, jer se nije pojavio na poslu i to zbog gužve, i jer mu nije odgovaralo da mora prolaziti toliki put kako bi došao na radno mjesto. Kod tužitelja se došao prijaviti, jer je izgubio zdravstveno osiguranje koje je imao ranije kao student. Nije bio svjestan da neće imati zdravstveno osiguranje, dok mu roditelji to nisu rekli.

11. Sud je iskazu I i II tuženika poklonio vjeru, jer su iskazivali objektivno i suglasno.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je II tuženik kod I tuženika bio zaposlen od 24. srpnja 2024. pa do 31. srpnja 2024. na poslovima domara. I tuženik je II tuženiku za navedeno razdoblje uplatio pripadajuće doprinose. Budući da se II tuženik od dana zasnivanja radnog odnosa nije pojavio na poslu. niti je opravdao svoj izostanak. I tuženik je dana 30. srpnja 2024. donio Odluku o otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

13. Prema čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu, ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

14. Tužitelj tvrdi da je predmetni ugovor prividan, a time i ništetan.

15. Člankom 285. st. 1. ZOO-a propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (čl. 285. st. 2. ZOO-a).

16. Prividan (simulirani, fiktivni) ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obveznopravnog odnosa da bi se kod trećih izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

17. Tužitelj u postupku ne tvrdi niti dokazuje da bi prilikom sklapanja Ugovora o radu I i II tuženici svjesno, namjerno i sporazumno manifestirali očitovanje koje nije u skladu s njihovom voljom, odnosno da odredbe sadržane u Ugovoru o radu ne odgovaraju njihovoj pravoj volji. Provedeni dokazi upućuju na zaključak kako su I i II tuženici prilikom sklapanja Ugovora o radu manifestirali upravo ono očitovanje koje odgovara njihovoj volji. Sud je mišljenja da se u postupanju I i II tuženika nisu ostvarili elementi prividnosti ugovora na koje upire tužitelj, niti su se ostvarili elementi zlouporabe instituta privremene nesposobnosti za rad.

18. Osim što Ugovor o radu nije prividan, tužitelj nije dokazao niti da su prilikom sklapanja Ugovora o radu I i II tuženik sklopili neki drugi ugovor, odnosno da Ugovor o radu zapravo prikriva neki drugi ugovor, a sve u smislu odredbe čl. 285. st. 2. ZOO-a.

19. Iz uvjerljivih iskaza I i II tuženika, kao i dokumentacije u spisu, proizlazi da je cilj zasnivanja njihovog radnog odnosa bilo obavljanje poslova domara, i to radi odlaska dotadašnjeg domara na rad izvan Hrvatske, za plaću od 420,00 eura bruto u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno (pri čemu se I tuženik obvezao II tuženiku snositi i putne troškove). Stoga, sud nije prihvatio navode tužitelja kako je cilj zasnivanja radnog odnosa I i II tuženika bilo stjecanje prava II tuženika na obvezno zdravstveno osiguranje, i da bi time takav ugovor ulazio u kategoriju ugovora koju su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

20. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) te su I i II tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćnici prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

22. Tako su I i II tuženiku priznati troškovi jednokratne nagrade u visini od 250 bodova (Tbr. 7/2 OT/23 uz uvećanje od 10% prema Tbr. 40/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi ukupno 687,50 eur. Stoga je I i II tuženicima na ime troškova parničnog postupka dosuđen naveden iznos sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, kao pod točkom II izreke presude.

23. U preostalom dijelu zahtjev I i II tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 137,50 eur sa zatraženim kamatama ukazuje se previsoko postavljenom u odnosu na važeću Tarifu pa je isti odbijen kao pod točkom III. Izreke presude.

24. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. tužitelju

2. pun. I i II tuženika