Poslovni broj: 17 Gž-564/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-564/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. V. iz V., OIB: …, zastupane po punomoćnici V. G., odvjetnici u P., protiv tuženika P. b. Z. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. Š. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. M., M., S. & p. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-138/2021-22 od 9. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 24. listopada 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. Ukida se protiv presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-138/2021-22 od 9. prosinca 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da su dijelovi Ugovara o kreditu broj …, sklopljenog dana 22. kolovoza. 2006. koji ugovor je dana 23. kolovoza 2006. solemniziran po javnom bilježniku A. B. pod brojem OU -562/06, sklopljenog između pravnog prednika tužiteljice M. V. i tuženika u članku 1 u kojemu je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica i kamata uz švicarski franak, koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, a o kojoj nije pojedinačno pregovarano, ništetna (točka I. izreke). Također, tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 33.060,36 kuna / 4.256,29 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke), te da joj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.237,00 kuna / 1.491,41 eura kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2022. do isplate (točka III. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem djelomične ništetnosti odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu od 22. kolovoza 2006., te restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

 

5.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio:

              - da su prednik tužiteljice M. V., kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, dana 22. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj … kojim je tuženik predniku tužiteljice M. V. odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.200,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja uz rok otplate od 120 mjeseci (10 godina),

              - da se predmetnim ugovorom o kreditu korisnik kredita obvezao vraćati u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF tečajne liste kreditora važeće na dan plaćanja.

 

6.     Navedene činjenice između stranaka i nisu sporne. Između stranaka je tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka sporno, da li je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula nepoštena, i posljedično tome, ništava.

 

7.     Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući da je vezan presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Pritom je sud prvog stupnja, obzirom na vezanost presudom u postupku kolektivne pravne zaštite, zauzeo stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti i ništetnosti odredbi ugovora o kreditu.

 

8.     Međutim, utvrđenja i ocjena suda prvog stupnja o nepoštenosti i posljedično tome ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ne mogu se za sada prihvatiti.

 

9.     Naime, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja jednostranom odlukom banke i valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

 

10. Odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu. Stoga su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na sudu je zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjeri na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

 

11. Dakle, u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti (informiranosti) potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora je na tuženoj banci, pa stoga pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP) podrazumijevaju obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužitelja), koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu.

 

12. U pojedinačnom potrošačkom sporu dakle, nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu), a potom utvrditi da banka, na kojoj je teret dokaza, tu okolnost nije dokazala i zaključiti da nije dala odgovarajuće obavijesti potrošaču prije sklapanja ugovora. Takvim tumačenjem bi nastala situacija u kojoj se odluka o tužbenom zahtjevu temelji na okolnosti koja zapravo nikad nije bila utvrđena niti ju je banka mogla dokazivati, ni u kolektivnom, ni u pojedinačnom potrošačkom sporu, što je protivno zahtjevima jednakosti oružja i prava na pristup sudu (u tom smislu i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.).

 

13. U konkretnom slučaju, tuženik je na okolnost informiranosti prednika tužitelja kao potrošača na ročištu održanom dana 6. prosinca 2021. predložio saslušanje svjedokinje V. S., a navedeni dokazni prijedlog ponovio je i na ročištu održanom dana 26. listopada 2022. Sud prvog stupnja je navedeni dokazni prijedlog odbio ročišnim rješenjem od 6. prosinca 2021. s obrazloženjem da je isti nepotreban, što je ponovio i u obrazloženju pobijane presude.
14. Međutim, suprotno stavu suda prvog stupnja, sud ne može u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica (identično pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-81/2023 od 21. veljače 2023., kao i istovrsnoj odluci Rev-1279/2022 od 14. veljače 2023.)

 

15. Slijedom iznijetog, sud prvog stupnja je odbijajući dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem svjedokinje V. S. počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP. Navedeno postupanje je posljedično dovelo i do toga da je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno tako da je ostvaren i žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

16. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

17. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će ponovno odlučiti o dokaznom prijedlogu tuženika za saslušanjem svjedoka. Nakon toga sud će moći donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

 

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 24. listopada 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                   Vesna Žulj, v.r.