REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1650/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja ŽI OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Frani Bazina odvjetniku iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Maji Čuljak, odvjetnici iz Zagreba, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Frane Bazina, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika OI, odvjetničke vježbenice, dana 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu br. 9010923341 od dana 27.12.2005. godine sklopljenog između tužitelja ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., 10000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, solemniziranog od strane javnog bilježnika Vladimir Šarčevića iz Zagreba pod posl.br. OU-2/06 dana 02.01.2006. godine koja u čl. 7.2. glasi:

„…u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja...“

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ŽI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.129,06 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom

na iznos od 18,39 EUR od 1.11.2008. godine do isplate

na iznos od 20,48 EUR od 1.1.2009. godine do isplate

na iznos od 25,55 EUR od 1.2.2009. godine do isplate

na iznos od 27,77 EUR od 1.3.2009. godine do isplate

na iznos od 20,80 EUR od 1.4.2009. godine do isplate

na iznos od 21,90 EUR od 1.5.2009. godine do isplate

na iznos od 12,83 EUR od 1.6.2009. godine do isplate

na iznos od 5,08 EUR od 1.7.2009. godine do isplate

na iznos od 6,81 EUR od 1.8.2009. godine do isplate

na iznos od 11,28 EUR od 1.9.2009. godine do isplate

na iznos od 10,78 EUR od 1.10.2009. godine do isplate

na iznos od 6,52 EUR od 1.11.2009. godine do isplate

na iznos od 14,49 EUR od 1.12.2009. godine do isplate

na iznos od 20,30 EUR od 1.1.2010. godine do isplate

na iznos od 29,65 EUR od 1.2.2010. godine do isplate

na iznos od 27,22 EUR od 1.3.2010. godine do isplate

na iznos od 39,29 EUR od 1.4.2010. godine do isplate

na iznos od 36,65 EUR od 1.5.2010. godine do isplate

na iznos od 42,16 EUR od 1.6.2010. godine do isplate

na iznos od 78,72 EUR od 1.7.2010. godine do isplate

na iznos od 70,91 EUR od 1.8.2010. godine do isplate

na iznos od 90,14 EUR od 25.9.2010. godine do isplate

na iznos od 75,33 EUR od 28.10.2010. godine do isplate

na iznos od 78,39 EUR od 23.11.2010. godine do isplate

na iznos od 123,71 EUR od 28.12.2010. godine do isplate

na iznos od 110,87 EUR od 22.1.2011. godine do isplate

na iznos od 103,04 EUR od 25.1.2011. godine do isplate

po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO da tužitelju ĐI naknadi parnični trošak u iznosu od 1.551,29 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 19. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 27.12.2005. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9010923341 solemniziran kod javnog bilježnika, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu 43.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

Tužitelj podnosi ovu tužbu jer smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača tako da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koje je vezana glavnica - švicarski franak, ali i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

Napominje se da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćno presudom br. P-1401/2012 od 4.7.2013.g. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

Ističe da prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonskoj predviđenoj svrsi.

Ističe da je tuženik svoje "kreditne proizvode" prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene proizvode i nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama.

Ističe da promjena kamatnih stopa ne može biti prepuštena jednostranoj odluci. Nadalje, ukazuje da je tuženik zbog promjenjive kamatne stope i zbog valutne klauzule oštetio tužitelja.

Ističe da kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna (čl. 7.2.) klauzula to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svojih potraživanja na temelju takvih nepoštenih ugovorenih odredbi odnosno, sukladno čl. 323 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi utvrđenoj ništetnim. Tužitelj ističe da je tuženiku preplatio određene novčane iznose.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak 24.4.2025. – list 110- 112 spisa) traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci.

Osim toga, potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik osporava potraživanje tužitelja, ističe prigovor zastare i prebijanje za eventualno manje plaćene iznose te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama (list 132 spisa) od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u izračun tečajne razlike za PBZ banke – korisnik kredita ŽI, knjigovodstvenu karticu, pregled uplata po kreditu na dan 6.2.2023., plan otplate, ugovor o kreditu br. 9010923341 od 27.12.2005., izvadak iz ZK, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ovjeru javnog bilježnika Vladimira Šarčevića br. OU-2/06 od 02.01.2006., nalaz i mišljenje dao je stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl.oec. JI, usmeno očitovanje navedenog vještaka, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

4. Stranke (list 127 – ročište 16.10.2025.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

Tuženik je naveo (list 120 - podnesak 28.8.2025.) da odustaje od prijedloga za saslušanjem osobnog bankara i predložio raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

6. Tužitelj ŽI u svom odlučnom, logično povezanom i stoga uvjerljivom iskazu kojeg sud prihvaća navodi (list 126 spisa) navodi da je 1995. ili 1996. sklopio ugovor o kreditu sa PBZ d.d. u poslovnici u Osijeku i radilo se o kreditu sa visokim kamatama, a svrha kredita je bila kupnja kuće za stanovanje u [adresa], a u kojoj kući i danas živi sa obitelji. Otprilike 10-tak godina kasnije tj. 27.12.2005. sklopio je predmetni ugovor o kreditu jer mu je tuženik preporučio prebacivanje ranijeg kredita koji je bio u DEM u kunskoj protuvrijednosti u kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF navodeći da će mu tako rata biti manja i faktički ga tuženik nagovorio na sklapanje tog ugovora u kunskoj protuvrijednosti CHF navodeći da je to najpovoljnija opcija za njega i on je to naivno prihvatio. Nadalje, navodi da je dobio ugovor, pročitao ga i potpisao. Ističe da se ne razumije u bankarske financije i nije našao ništa sporno u tom ugovoru te je vjerovao banci i ugovor potpisao. Nije ništa želio mijenjati u ugovoru jer mu je objašnjeno da je to za njega najpovoljniji ugovor. Nisu mu nuđeni ugovori u kn niti u eur u kunskoj protuvrijednosti. Svrha ugovora o kreditu iz 2005. godine bila je zatvaranje ranijeg stambenog kredita što je i učinjeno. Ističe da je svojim novcem u potpunosti pa čak i prijevremeno otplatio predmetni kredit. Nije bio obrtnik. Po zanimanju je ortoped traumatolog i radio je na Klinici za ortopediju na Šalati u vrijeme sklapanja kredita pa i ranije. Ističe da nije nikada bio vlasnikom tvrtke ili trgovačkog društva niti je obavljao vodeće upravljačke pozicije niti je bio direktor društva. Predmetna nekretnina služila je za stanovanje i nije bila predmetom najma niti zakupa niti se iznajmljuje tijekom ljeta. Rate su rasle no ne sjeća se točno više u kojem opsegu, ali iz razloga što su rate rasle nastojao je prijevremeno otplatiti kredit. Pročitao je ugovor i misli da se radilo o tipskom ugovoru unaprijed formuliranom od banke no nije upozoren na nikakve rizike sklapanja takvog ugovora, već štoviše ponuđen mu je taj ugovor kao najpovoljniji za njega jer će zbog preračuna rate biti manje. Pretpostavljao je da je CHF stabilna valuta. Kredit je trajao dugo i kamata je rasla.

7. Tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim, a sve kako je citirano u izreci ove odluke.

8. Nedvojbeno je da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tuženik kao korisnik kredita zaključili 27.12.2005. Ugovor o kreditu broj 9010923341 (u daljnjem tekstu: Ugovor- list 25-29), sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:

- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 43.300,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- ugovoren je rok otplate od 60 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima),

- promjenjiva kamatna stopa kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,65 % godišnje,

- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja( čl. 7.2 cit. Ugovora).

9. Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18 i 126/21. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl. 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

10. Prema odredbi čl. 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom čl. 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta.

11. Ovaj sud smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga PotrošačHrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

12. Valja istaći da je tužitelj predmetnom tužbom utužio iznose s osnove ništetnosti valutne klauzule.

Tužitelji se u pojedinačnim postupcima mogu pozivati na utvrđenja sudova u kolektivnom sporu.

Tužiteljev status potrošača utvrđuje se samim uvidom u ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužitelj kao fizička osoba sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu te nije vidljivo da je tužitelj zaključio isti u poslovne svrhe. Tužitelj je prilikom ugovaranja s obzirom da niti ne tvrdi da on općenito ne zna što je valutna klauzula očekivao da se njegova obveza uslijed promjene tečaja može mijenjati na više ili na niže u nekim razumnim dotadašnjim okvirima, ali nikako nije bio odnosno mogao biti svjestan da se njegova obveza zbog promjene tečaja CHF može tako drastično promijeniti (povećati) zbog specifičnog rizika CHF, a o kojem je morao biti informiran od strane tuženika.

13. U odluci Vrhovnog suda broj Rev 3142/2018 od dana 19.03.2019.g. u kolektivnom sporu pravomoćno je utvrđeno da je tuženik, zajedno s ostalim tuženim bankama, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te je opisan način i izneseni razlozi takvih povreda, te stoga u pojedinačnim postupcima nema potrebe za ponovnim izvođenjem dokaza na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe kojom su povrijeđeni interesi i prava potrošača.

Ponovno izvođenje dokaza u pojedinačnim postupcima pokrenutim od strane potrošača bilo bi u suprotnosti s odredbama čl. 502a ZPP-a i čl. 118. ZZP-a kojima se propisuje izravan učinak utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačne postupke.

14. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan jer je tužba podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za stjecanje bez osnove u odnosu na sve iznose preplate proizašle s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.

Naime za novčane zahtjeve po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastarni rok je počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 dana 14.06.2018.g.

Prethodno je pokretanjem postupka kolektivne zaštite u gore navedenim predmetima prekinuta zastara za sve dospjele iznose. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11.3.2023.

15. Sama činjenica da je tuženik u ugovor o kreditu unio nepoštene ugovorne odredbe protivno načelu savjesnosti i poštenja jasno govori u prilog zaključku da je tuženik nepošteni stjecatelj i odgovara za tijek zakonskih zateznih kamata od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa.

16. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje (list 81-86 spisa) po sudskom vještaku Darfin d.o.o. (po dipl. oec. PI) koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo kako pismeno tako i usmeno na ročištu 16.10.2025. te odgovorio na sva pitanja i primjedbe pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje prihvaća.

17. Kako je tužitelj konačno postavljeni tužbeni zahtjev u potpunosti uskladio sa rezultatima financijskog vještačenja glede više plaćenih iznosa i sve uvažavajući pojedine mjesečne iznose i kamate od dospijeća, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove odluke.

18. Po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koja se odnosi i na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. utvrđeno je da je nedopuštena odnosno ništetna odredba u ugovorima o kreditu glede valutne klauzule, vezanjem glavnice i obračunatih anuiteta za švicarski franak.

19. Isto tako valja reći da odredbama ZOO nisu propisana ograničenja niti rokovi za pokretanje postupaka radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora kao niti za postavljanje restitucijskog zahtjeva pa okolnost da je eventualno ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen ne bi bila relevantna za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari. Slijedom svega navedenog svi prigovori tuženika su neosnovani. Što se tiče tzv. negativnih tečajnih razlika valja istaći da iznose prema nalazu i mišljenju vještaka eursku protuvrijednost – 716,54 eur.

U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja tužitelj ističe prigovor zastare( l 65) jer se

na tuženika ne odnose predmetne kolektivne presude pa samim time nije bilo prekida zastare tražbine kod tuženika, te tužitelj ništa nije primio na ime eventualno manje plaćenih iznosa pa samim time ne postoji tražbina tuženika odnosno obveza vraćanja nečeg što tužitelj nije primio.

Valja istaći da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih anuiteta uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj, osim toga tužitelj je istakao prigovor zastare koji bi bio osnovan (petogodišnji zastarni rok) da je tuženik eventualno postavio osnovani zahtjev jer kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.

20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP jer je tužiteljev uspjeh glede osnove 100% i glede visine 100% prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

(VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate 1.793,88 eur za radnje do zaključno 23.4.2025., a od 24.4.2025. VPS 1.792,67 eur (isti tzv. platni razred Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika). Ne radi se o djelomičnom povlačenju tužbe jer tužitelj tijekom cijelog postupka traži utvrđenje ništetnim dijela ugovorne odredbe i isplatu zbog preplate glede valutne klauzule -osnov potraživanja isti).

Tužitelju je priznat potrebni trošak

- sastava tužbe od 11.3.2023. po Tbr 7/1 – 100 bodova

- sastava podneska 4.7.2023. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 3.10.2023. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- sastava podneska 24.4.2025. po Tbr 8/1 – 100 bodova

- zastupanja na ročištu 16.10.2025. po Tbr 9/1 – 100 bodova

- PDV 25% 250,00 eur

- financijskog vještačenja 265,45 eur – list 77 i 80 spisa

- plaćene sudske pristojbe na tužbu 35,84 eur – list 34

- ili ukupni parnični trošak tužitelju 1.551,29 eur.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude. Sudske pristojbe za presudu tužitelj je oslobođen – čl. 6 ZID ZSP (Narodne novine 51/23)

22. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka