- 1 -              Rev 890/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 890/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz M., Š., OIB: ..., kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lj. V. & P. d.o.o. u S., protiv tuženika E. o. d.d., S., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1176/2019-2 od 17. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-517/2016-41 od 15. ožujka 2019., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1176/2019-2 od 17. prosinca 2020. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-517/2016-41 od 15. ožujka 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I.              Dužan je tuženik počevši od 2. kolovoza 2009. godine pa svaki mjesec ubuduće platiti tužitelju iznos od 1.560,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, time da je dospijeće svakog obroka petnaestog u mjesecu za prethodni mjesecu, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; dok se za više traženi mjesečni iznos od 2.440,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

II.              Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu od 15. ožujka 2019. pod poslovnim brojem Pn-517/2016-41 u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za više zatraženu isplatu iznosa od po 2.440,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 2. kolovoza 2009. godine za svaki mjesec ubuduće sa pripadajućom zateznom kamatom.

 

II. Djelomično se odbija, a djelomično prihvaća žalba tuženika i pobijana presuda:

 

-potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženiku počevši od 2. kolovoza 2009. godine pa do svibnja 2011. svaki mjesec platiti tužitelju iznos od 1.560,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate;

 

-preinačava u dijelu kojim je naloženo tuženiku počevši od 1. lipnja 2011. godine pa svaki mjesec ubuduće platiti tužitelju mjesečni iznos od po 1.560,00 kuna s pripadajućom kamatom te u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju počev od lipnja 2011. do veljače 2012. iznos od po 1.551,15 kuna, od ožujka 2012. do srpnja 2012. u visini od 1.543,87 kuna mjesečno, u razdoblju od kolovoza 2012. do veljače 2013. u visini od po 1.533,55 kuna, u razdoblju od ožujka 2013. do srpnja 2013. iznos od po 1.522,79 kuna, u razdoblju od kolovoza 2013. do srpnja 2015. u visini od po 1.514,07 kuna, a u razdoblju od kolovoza 2015. do veljače 2016. iznos od po 1.511,48 kune, te od ožujka 2016. do srpnja 2016. iznos od po 1.507,38 kuna, a od kolovoza 2016. do siječnja 2017. iznos od po 1.504,32 kuna, te od siječnja 2017. pa ubuduće mjesečni iznos od po 1.504,32 kune sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, time da je dospijeće svakog obroka petnaestog u mjesecu za prethodni mjesecu, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu do iznosa od po 1.560,00 kuna zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

III. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačava odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude na način da se nalaže tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.303,35 kuna.".

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju koja je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 2659/2021-2 od 15. prosinca 2021. podnosi tuženik zbog pravnog pitanja:

 

"Može li stvarna šteta koju oštećeni trpi zbog nemogućnosti ostvarenja zarade zbog nesposobnosti za rad, iznositi više od onog iznosa kojeg svaka osoba može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima, odnosno je li se u izgubljenu zaradu tužitelju koji je obavljao rad "na crno" uračunava i dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa?".

 

3.1. Predlaže usvojiti reviziju i preinačiti pobijane nižestupanjske presude u dosuđujućem dijelu, na način da se odbije tužbeni zahtjev te da se preinači i odluka o trošku i tuženiku naknadi trošak parničnog postupka, uz trošak zastare žalbe, revizije i sudske pristojbe na žalbu i reviziju.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 391. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev i ocjenjuju da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade, kao razlika između invalidske mirovine i izgubljene zarade koju bi tužitelj ostvarivao radom "na crno" u visini kako je to utvrđeno u izreci pobijane presude, a sve sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Pri tome ocjenjuju da od utvrđenih iznosa ne treba odbiti porez i prirez kojima podlijeće osoba koje bavi pružanjem usluga u odnosu na koje o prihodima koji su tužitelj trpi gubitak zarade, jer se ne radi o prihodima koji su ostvareni protivno zakonu i koja podliježu zabrani u smislu Zakona o morskom ribarstvu ("Narodne novine" broj 81/13, 14/14 i 152/14). S druge strane ocjenjuju, nadalje, da porezna obveza koja tereti osobe koje se bave samostalnom djelatnošću regulirana je odredbom Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18 i 211/19) ne utječe na postojanje i visinu obveze tuženika za naknadu štete prema oštećeniku.

 

8. Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

 

9. Tužitelj u ovom predmetu potražuje izgubljenu zaradu koja se sastoji između razlike invalidske mirovine koja mu je priznata zbog teških tjelesnih povreda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju i zarade koju je ostvarivao kao nositelj obrta P., M. "na crno".

 

10. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. i st. 2. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1.). Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

 

11. U odlukama ovog suda broj Rev 139/2016-2 od 2. rujna 2020., Rev 92/07-2 od 14. siječnja 2009., Revr 731/09-2 od 11. ožujka 2010., Rev-x 939/14-2 od 11. ožujka 2020. izraženo je slijedeće shvaćanje:

 

"Kada oštećeni trpi štetu zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog trajne nesposobnosti za rad ta šteta ne može iznositi više od onog iznosa koji svaka osoba koja može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima podmirujući sve obveze na ime poreza, doprinosa i ostalih davanja koja se obvezno izdvajaju iz isplaćenih naknada za rad.

 

Stoga prema ocjeni ovog suda, ne može i ne smije biti razlike između onih koji gube zaradu koju su ostvarili podmirujući sve obveze i onih koji zaradu ostvaruju "na crno" pa eventualno trpe štetu u visini koja ne uzima u obzir sva davanja koja bi trebala biti plaćena i iz tako ostvarene zarade. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovog suda u izgubljenu zaradu tužitelju koji je radio "na crno" ne uračunava se dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa.".

 

12. Stoga je u konkretnoj situaciji pravilnom primjenom materijalnog prava bilo potrebno utvrditi i ocijeniti koju bi zaradu tužitelj ostvarivao kada bi iz dobivenih iznosa na ime svog rada izdvajao sva davanja koja se iz zarade izdvajaju na ime poreza i doprinosa, dakle koji bi novčani iznos nakon plaćanja poreza i doprinosa predstavljao njegovu stvarnu izgubljenu zaradu.

 

12.1. Slijedom navedenog pravnog shvaćanja izraženo u odlukama nižestupanjskih sudova odstupa od prakse ovog suda iz navedenih odluka.

 

13. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

"Stvarna šteta koju oštećeni trpi zbog nemogućnosti ostvarivanja zarade zbog nesposobnosti za rad, ne može iznositi više od iznosa kojeg takva osoba može ostvariti istom vrstom rada pod istim okolnostima, odnosno ne može se u izgubljenu zaradu tužitelju koji je obavljao rad "na crno" uračunavati i dio zarade koji je ostvaren neplaćanjem poreza i doprinosa."

 

13.1. Prema tome, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP, pa je sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, čime nije bilo uvjeta za preinačenje presuda nižih sudova.

 

14. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 24. listopada 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.