REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1069/2022-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu protiv tužene KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Srećko Novak-Perjanec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Maje Črnja Stanković, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I Tužena KN iz [adresa] dužna je tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 62.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom tekućom od 05.12.2022.godine II KN iz [adresa] dužna je tužiteljici ŽN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe. ."

II. Nalaže se tužiteljici ŽN naknaditi tuženoj KN parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvjestopedeset eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽN podnijela je ovom sudu 5. prosinca 2022. tužbu protiv tužene KN u kojoj je navela da je sa tuženom 11. ožujka 2010. sklopila Ugovor o prodaji nekretnine na adresi u [adresa], da je pravomoćnom presudom utvrđeno da tužena nije vlasnica te nekretnine pa da stoga smatra da je osnova po kojoj je tužena od nje primila kupoprodajnu cijenu ove nekretnine otpala i da joj je stoga tužena na temelju odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima dužna vratiti ovu cijenu u iznosu od 62.000,00 EUR. Slijedom navedenog predložila je da sud presudom naloži tuženoj da joj isplati navedeni iznos te zakonske zatezne kamate tekuće na isti od dana podnošenja tužbe do isplate da da tuženoj naloži da joj naknadi trošak ovog postupka.

2. Tužena KN podnijela je odgovor na tužbu u kojem je navela da osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, da priznaje da je sa tužiteljicom sklopila Ugovor o prodaji nekretnine na adresi u [adresa], no da osporava da je pravomoćnom presudom utvrđeno da ona nije vlasnica te nekretnine. Navela je da je pravomoćnom presudom utvrđeno da su zakonski nasljednici EN treće osobe, no da ovo utvrđenje nije osnova ovdje utuženog potraživanja tužiteljice. Navela je i da utužen iznos ne predstavlja iznos kupoprodajne cijene iz ugovora koji je sa tužiteljicom sklopila, da je ova cijena iznosila 25.000,00 EUR pa da je utuženi iznos od tog iznosa znatno veći. Navela je i da je tužiteljica nekretninu koju je od nje kupila prodala trećoj osobi. Slijedom navedenog predložila je sudu da tužbeni zahtjev odbije te da tužiteljici naloži da joj naknadi trošak ovog postupka.

3. Tužiteljica ŽN je tijekom prethodnog postupka još navela da se utuženi iznos odnosi na plaćenu kupoprodajnu cijenu nekretnine od 35.000,00 EUR, na plaćeni porez na promet nekretnina od 2.614,64 EUR, na plaćeni otkup ove nekretnine Gradu Zagrebu od 3.643,24 EUR, na plaćeni trošak uređenja ove nekretnine od 20.000,00 EUR i na plaćeni trošak parnice koja se vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1165/2017 od 1.500,00 EUR. Također je navela da se utuženi iznos odnosi i na trošak plaćene pričuve za predmetnu nekretninu u razdoblju od kupnje istog do prodaje LN.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike ugovora (list 3 do 6, 314 do 320 spisa), preslike presuda (list 7 do 11, 80 do 108, 147 do 160 spisa), preslike rješenja (list 25, 199, 205 do 207 spisa), preslike naloga za plaćanja (list 26 do 76, 284 do 291, 297 do 302 spisa), preslike izvadaka (list 77 i 78, 322 do 324 spisa), presliku popisa (list 79 spisa), očitovanja Zagrebačke banke d.d. (list 162, 164 spisa), preslike kartica (list 171 do 181 te 295 spisa), preslike dopisa (list 188, 192 do 194, 221 spisa), presliku opomene (list 189 spisa), preslike specifikacija (list 190 i 191 spisa), presliku očevidnika (list 204 spisa), presliku pregleda prometa (list 208 spisa), preslike izvoda (list 222 do 226 spisa), presliku zahtjeva (list 294 spisa), presliku uvjeta i odluka (list 326 do 340 spisa), presliku procjene (list 349 do 367 spisa), provedena su vještačenja po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. građ. MN (list 166 i 167, 234, 267 i 372 spisa) i dipl. oec. IN (list 253 do 257, 274, 305 do 311 spisa) te su saslušani svjedoci JN (list 242 i 243 spisa), ĆN (list 248 do 250 spisa), ŽNL (list 271 do 273 spisa), tužiteljica ŽN (list 243 do 246 spisa) i tužena KN (list 246 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Tužiteljica ŽN od tužene KN zahtijeva vraćanje kupoprodajne cijene nekretnine (stana), naknadu plaćenih troškova vezanih uz kupnju te nekretnine (porez na promet, otkup, uređenje, pričuva) i troškova parnice koja se vodila u vezi ove nekretnine, sve u ukupnom utuženom iznosu, navodeći kako smatra da joj je tužena ovo dužna platiti jer je sud utvrdio da tužena nije bila vlasnica ove nekretnine pa da je otpala osnova po kojoj je tuženoj navedenu kupoprodajnu cijenu platila te navedene troškove snosila.

7. Uvidom u preslike presuda koje mu je tužiteljica dostavila (list 7 do 11, 80 do 108, 147 do 160 spisa) sud je nedvojbeno utvrdio da postoje sudska utvrđenja iz najranije 2017. godine da ovdje tužena nije vlasnica predmetnog stana već da su to Ž, K, E, L, M i FN kao zakonski nasljednici EN, da je ovdje tužena počinila kazneno djelo kada je u ostavinskom postupku iza pokojnog EN neistinito izjavila da je ona njegova jedina zakonska nasljednica te da je upis prava vlasništva tužene na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama bio nevaljan i da se ima brisati, a i da je i upis prava vlasništva ovdje tužiteljice na predmetnom stanu u zemljišnim knjigama bio nevaljan i da se i on ima brisati.

8. Ova sudska utvrđenja, međutim, prema stavu ovog suda ne predstavljaju utvrđenja da je pravna osnova stjecanja prava vlasništva ovdje tužiteljice na predmetnom stanu otpala, u smislu odredaba čl. 1111. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) pa tako niti da je otpala pravna osnova primitka tužene novčanog iznosa od tužiteljice na ime kupoprodajne cijene za taj stan. Naime, kako to jasno proizlazi iz sadržaja ovih presuda, a među strankama ovdje i nije sporno, pravna osnova stjecanja prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu je bio pravni posao kupoprodaje, u smislu odredaba čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15.; u daljnjem tekstu: ZVDSP) pa je tako i pravna osnova primitka tužene kupoprodajne cijene za taj stan od tužiteljice ispunjenje obveze iz pravnog posla kupoprodaje. Prethodno navedenim sudskim presudama, međutim, nije utvrđena nevaljanost tog pravnog posla u smislu odredaba ZOO-a već je trećim osobama (Ž, K, E, L, M i ZN) pružena sudska zaštita brisanjem neistinitih upisa u zemljišnim knjigama, a na temelju, između ostalih i ovog pravnog posla kupoprodaje, usvajanjem njihove brisovne tužbe (čl. 122. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama), a posljedica čega nije obveza stranaka pravnog posla vratiti ono što su na temelju tog pravnog posla primile u smislu odredaba ZOO-a.

9. Da pravna osnova stjecanja prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu, a niti tome posljedičnog stjecanja novčanog iznosa na ime kupoprodajne cijene za isti nije otpala prema stavu ovog suda proizlazi i iz među strankama nesporne činjenice da je tužiteljica kao vlasnica (uslijed navedenog pravnog posla kupoprodaje) predmetni stan prodala trećoj osobi (ČN, kasnije LN) i tako upravo kao nositeljica prava vlasništva istim pravom raspolagala pri čemu ponovno valja reći da prethodno navedenim sudskim presudama nije utvrđena nevaljanost niti tog pravnog posla u smislu odredaba ZOO-a već je trećim osobama pružena sudska zaštita brisanjem neistinitog upisa u zemljišnim knjigama na temelju i ovog pravnog posla.

10. Iz navoda tužiteljice prema stavu ovog suda nedvojbeno proizlazi da je i preostali dio utuženog iznosa vezan za prethodno naveden pravni posao kupoprodaje predmetnog stana sklopljen između ovdje stranaka obzirom je riječ o novčanim iznosima koji su, kako navodi tužiteljica, plaćeni na ime poreza na ovu kupnju, otplate tzv. otkupa ovog stana i uređenja tog stana pa iz prethodno navedenih razloga prema stavu ovog suda uslijed sudskih utvrđenja da u zemljišnim knjigama treba upisati treće osobe kao vlasnike ovog stana nije otpala niti pravna osnova plaćanja tužiteljice poreza na kupnju, otplate otkupa i uređenja tog stana dok valja naglasiti da tužiteljica da postoje kakvi drugi razlozi toga u smislu odredaba čl. 7. i čl. 219. ZPP-a nije niti navela.

11. Pravnu, pak, osnovu dijela utuženog iznosa koji je, kako navodi tužiteljica, plaćen na ime troškova parnice koja se vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1165/2017 prema stavu ovog suda sasvim očito predstavlja sudska odluka kojom je tužiteljici naloženo ove troškove platiti, a sud je uvidom u sadržaj ove presude, koju mu je dostavila tužiteljica (list 80 do 86 spisa) utvrdio da je tužiteljici istom bilo naloženo trošak te parnice platiti Ž, K, E, L, M i ZN i to u iznosu od 13.950,00 HRK (1.851,48 EUR[1] ) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljica sudu, međutim, nije navela da je ova presuda ukinuta odnosno stavljena van snage, a to ne proizlazi niti iz tijekom ovog postupka izvedenih dokaza pa je ovaj sud nedvojbeno utvrdio da ni pravna osnova ovog plaćanja nije otpala u smislu odredaba čl. 1111. st. 3. ZOO-a.

12. Uvažavajući odredbu čl. 186. st. 3. ZPP-a valja reći i da je stav ovog suda da ovdje postavljen tužbeni zahtjev predstavlja i zahtjev za naknadom štete u smislu odredaba čl. 1045. st. 1. ZOO-a i to obične štete (umanjenje nečije imovine) u smislu odredaba čl. 1046. istog zakona pa je slijedom ovih zakonskih odredaba, a obzirom na navode tužene iz odgovora na tužbu, na tužiteljici u ovom postupku bio teret dokazati da joj je tužena prouzročila umanjenje imovine u utuženom iznosu.

13. Kako je to već prethodno navedeno, sud je u drugim sudskim postupcima utvrdio da je tužena počinila kazneno djelo kada je u ostavinskom postupku iza pokojnog EN neistinito izjavila da je ona njegova jedina zakonska nasljednica te da je nevaljan upis u zemljišnim knjigama da je ovdje tužena KN vlasnica ovdje predmetnog stana (kao nasljednica EN) i da se on ima brisati. Stav je, međutim, ovog suda, da ove činjenice same po sebi te pored među strankama nesporne činjenice da je tužiteljica predmetan stan prodala trećoj osobi ne dokazuju da je tužiteljici kupnjom predmetnog stana od tužene kao nevlasnice istog nastala šteta. Naime, određivanje brisanja prava vlasništva tužiteljice na predmetnom stanu iz zemljišnih knjiga među strankama je nesporno uslijedilo nakon što je tužiteljica to pravo vlasništva već otuđila pa tim određivanjem brisanja (a niti samim brisanjem) za tužiteljicu nije nastalo nikakvo umanjenje njene imovine jer imovina koja je tim brisanjem (nekome) umanjena više nije bila njena. Tužiteljica je, pak, sudu navela da je za kupnju predmetnog stana platila novčani iznos od 35.000,00 EUR dok je saslušana kao svjedokinja na njen prijedlog, njena kći ŽNL prema ocjeni suda jasno i životno te stoga uvjerljivo iskazala da je tužiteljica predmetni stan prodala za oko 60.000,00 EUR. Tužiteljica je sudu predložila da se u ovaj spor umiješa LN (ranije ČN), kojoj je predmetni stan prodala, a ista je, odbivši miješanje, sudu navela da je tužiteljici na ime kupoprodajne cijene predmetnog stana platila iznos od 55.000,00 EUR. Uvažavajući i da iz ostalih tijekom postupka izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno, sud je na temelju navedenog utvrdio da je tužiteljica uslijed prodaje predmetnog stana na ime njegove vrijednosti svakako stekla u cijelosti novčani iznos koji je, kako sudu tvrdi, za njega tuženoj platila, a i znatno veći novčani iznos (koji pokriva u cijelosti i ovdje utužene iznose na ime troška poreza na promet i otkupa predmetnog stana te dio utuženog iznosa na ime uređenja istog) pa je i na temelju tog utvrđenja zaključio da brisanjem prava vlasništva predmetnog stana u zemljišnim knjigama (odnosno utvrđenjem suda da se ono izvrši) bilo tužene bilo tužiteljice, tužiteljici šteta umanjenjem njene imovine nije nastala. Da je tome tako, valja dodati, prema stavu ovog suda proizlazi i iz iskaza sudu tužiteljice saslušane kao stranke, da je ovdje tužbu podnijela "kako bi se namirila gđa. ČN" te jer smatra "da je to što se njoj dogodilo tužno i žalosno i da nitko ne zaslužuje da mu se to dogodi" obzirom i taj iskaz potvrđuje utvrđenje da tužiteljici prethodno navedenim nezakonitim postupanjem tužene i posljedično brisanjem prava vlasništva obje stranke iz zemljišnih knjiga nikakva stvarna šteta nije nastala. Tužiteljica, pak, očito smatra da je nezakonitim postupanjem tužene i posljedično brisanjem prava vlasništva ovdje stranaka iz zemljišnih knjiga šteta nastala LN (prije ČN), no u ovom postupku sudu ne navodi da je ona istoj tu štetu naknadila i da je upravo time njoj nastala šteta koju od tužene zahtijeva da joj naknadi, a ovaj sud je slijedom odredaba čl. 7. i čl. 219. ZPP-a za činjenične navode stranaka, pak, vezan.

14. Valja, međutim, reći i da iako je saslušana u ovom postupku kao stranka tužiteljica prema ocjeni ovog suda jasno, logično i životno te stoga uvjerljivo iskazala da je predmetni stan nakon što ga je kupila uredila, a tako je iskazala i na njen prijedlog saslušana kao svjedokinja, njena kći ŽNL te suprotno ne proizlazi niti iz ostalih izvedenih dokaza, tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da je za uređenje predmetnog stana snosila trošak upravo u utuženom iznosu od 20.000,00 EUR i tako iznosu koji nije naknadila primitkom kupoprodajne cijene za predmetni stan od LN (ranije ČN). Naime, iako je predložila da sud ovo utvrdi uviđajem predmetnog stana te uz stručnu pomoć vještaka građevinske struke, sud dokaze uviđajem i vještačenjem po vještaku građevinske struke, nije bio u mogućnosti izvesti obzirom mu tužiteljica nije omogućila ulazak u predmetni stan (list 234 spisa), a sudski je vještak za graditeljstvo i procjenu nekretnina Dario Šerer sudu naveo te to prema ocjeni suda jasno, iscrpno, logično i stoga uvjerljivo obrazložio, da na temelju u ovom postupku izvedenih dokaza nije u mogućnosti prema zadatku suda utvrditi tržišnu vrijednost predmetnog stana na dan kada ga je tužiteljica kupila i novčani iznos koji je utrošila na njegovo uređenje od te kupnje do prodaje istog ČN (kasnije LN). Tužiteljica u ovom postupku, pak, nije dokazala niti da je snosila troškove parnice koja se vodila pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-1165/2017 i to u utuženom iznosu od 1.500,00 EUR dok je sud uvidom u sadržaj presude koju mu je dostavila (list 80 do 86 spisa) nedvojbeno utvrdio da je tužiteljici naloženo snositi trošak ove parnice u iznosu od 13.950,00 HRK (1.851,48 EUR[2] ) te solidarno sa ČN i Zagrebačkom bankom d.d., a ovo utvrđenje već samo po sebi dovodi u pitanje činjenicu da je tužiteljica ovaj trošak u utuženom iznosu zaista snosila. Tužiteljica, tako, nije dokazala niti da je plaćanjem dijela utuženog iznosa koji se odnosi na uređenje predmetnog stana i trošak prethodno navedene parnice umanjena njena imovina odnosno da joj je nastala šteta u smislu odredaba čl. 1046. ZOO-a.

15. Tužiteljica tako u ovom postupku nije dokazala da je tužena stekla njenu imovinu utužene vrijednosti, a za koje je stjecanje pravna osnova otpala, a niti da joj je tužena prouzročila umanjenje imovine (štetu) u utuženom iznosu pa tako niti da postoji obveza tužene da joj utuženi iznos isplati na ime povrata stečenog bez osnove odnosno naknade štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pa je tužbeni zahtjev ocijenio u cijelosti neosnovanim te je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

16. Obzirom u ovom sporu nije uspjela, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP- a neosnovanim je ocijenjen i zahtjev tužiteljice da joj tužena naknadi trošak ovog postupka pa je također odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Tuženoj je, pak, obzirom je u ovom sporu uspela, primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom (list 18 spisa) te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava odgovora na tužbu od 500 bodova (tbr. 7/1) što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV iznosi 1.250,00 EUR pa je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici ŽN po punomoćnici

2. Tuženoj KN po punomoćniku