REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-36/2023-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Rakuša, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika ASES USLUGE d.o.o. za građenje, Zagreb, Sesvete, Pirinova ulica 46, OIB: 28315107902, kojeg zastupa punomoćnica Irena Tušak Miletić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Davor Bubalo, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 13. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Ive Komljenović, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i umješača na strani tuženika, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ASES USLUGE d.o.o. za građenje isplatiti tužiteljici BV iznos od 500,00 EUR (petsto eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev da tuženik ASES USLUGE d.o.o. za građenje isplati tužiteljici BV iznos od 6.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2022. do isplate.

III. Nalaže se tužiteljici BV naknaditi tuženiku ASES USLUGE d.o.o. za građenje parnični trošak u iznosu od 1.534,82 EUR (tisućupetstotridesetčetiri eura i osamdesetdva eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Nalaže se tužiteljici BV naknaditi umješaču EUROHERC OSIGURANJE d.d. parnični trošak u iznosu od 1.058,50 EUR (tisućupedesetosam eura i pedeset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica BV podnijela je 21. veljače 2023. ovom sudu tužbu protiv tuženika ASES USLUGE d.o.o. za građenje u kojoj je navela da je vlasnica stana u prizemlju stambene zgrade na adresi u [adresa], da je 26. ožujka 2022. u toj zgradi došlo do puknuća vodovodne cijevi na koju su spojeni svi stanovi u toj zgradi, da je zbog toga opskrba vodom u zgradi bila zatvorena, da je detektirano da je do puknuća cijevi došlo ispod njenog stana, da je za sanaciju puknuća angažiran tuženik ASES USLUGE d.o.o. te da je on počeo sa radovima 28. ožujka 2023. Dalje je navela da je tuženik sa ciljem ove sanacije u njenom stanu iskopao rupu i kanal duljine oko 3 metra, dubine oko 1 metar i širine oko 60 centimetara i to između kuhinje i dnevnog boravka, a da nakon završetka dnevnog radnog vremena isti nije osigurao i zaštitio pa da je on predstavljao opasnost. Navela je zatim da je 29. ožujka 2022. njen suprug u ovaj kanal pao i pri tome pretrpio lakše tjelesne ozljede, da je ona o tome idući dan obavijestila inženjera tuženika GV, a da su tome prisustvovali i radnici tuženika, no da kanal nisu osigurali. Dalje je navela da je u noćnim satima 30. ožujka 2022. ona upala u taj kanal pri čemu je zadobila teške tjelesne ozljede i to prijelom u području lijevog stopala, ozljedu desne noge i obje ruke te natučenje na ostalim dijelovima tijela. Navela je i da je o ovom događaju obavijestila policiju, a da je tuženik tek nakon toga ovaj kanal osigurao i to na način da ga je djelomično zatrpao, a preko ostatka postavio daske. Još je navela da joj je zbog navedenog ozljeđivanja propisana terapija, da je morala mirovati, da joj je bila nužna pomoć drugih za obavljanje svakodnevnih poslova, da je zbog potrebe za tom pomoći bila primorana iseliti kod sina na pet tjedana, da je osjećala bolove, da ih osjeća i danas te da su joj se razvili osjećaji depresije i anksioznosti zbog kojih se liječi. Tužiteljica je u tužbi još navela da joj je tuženik za potrebe prethodno navedene sanacije demontirao kuhinju i odspojio vodu za stan pa da je zbog toga bila u tom stanu bez sanitarnog čvora, a da je kuhinja prilikom demontaže oštećena tako što su neki njeni dijelovi izgubljeni, a neki iskorišteni za pokrivanje predmetnog kanala što ona nije dopustila te da vraćanje ove kuhinje nakon radova u prvobitno stanje nije bilo moguće. Navela je i da je uslijed ove sanacije u njenom stanu došlo do najezde žohara i da joj je to onemogućilo boravak u istom. Navela je i da su radovi na sanaciji bili prekinuti u razdoblju od 31. ožujka do 4. travnja 2022., da za to vrijeme u zgradi nije bilo tople vode, da je kanal bio nesaniran, a njena kuhinja i dnevni boravak razoreni. Navela je i da je tuženik ovu sanaciju konačno dovršio na način da je novu vodovodnu cijev uveo kroz ulaz u njen stan i da stoga smatra da učinjeno uništenje njenog stana nije bilo potrebno u mjeri u kojoj je učinjeno. Konačno je navela kako smatra da je ozlijeđena zbog propusta tuženika da osigura svoje gradilište, zbog nestručnog izvođenja radova na tom gradilištu i zbog propusta tuženika da ove radove izvrši u najkraćem roku, pa da joj je prema odredbama čl. 1095., čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima i čl. 88. Posebnih uzanci o građenju tuženik dužan naknaditi nastalu štetu u obliku tjelesnih ozljeda i narušenja duševnog zdravlja, zbog potrebne pomoći i njege druge osobe, zbog smanjenja njene životne aktivnosti te imovinsku štetu nastalu uslijed oštećenja i zagubljenja pojedinih kuhinjskih elemenata, a koju je popravila pri čemu je kupila novi materijal. Navela je i da se tuženiku obratila radi naknade ove štete i to posljednji puta dopisom od 19. prosinca 2022., no da joj tuženik nije odgovorio pa je slijedom svega navedenog predložila da sud presudom naloži tuženiku da joj naknadi neimovinsku štetu isplatom iznosa od 6.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2022. do isplate te imovinsku štetu isplatom iznosa od 523,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2023. do isplate te da mu naloži da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik ASES USLUGE d.o.o. za građenje podnio je odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava navode iz tužbe, da potvrđuje da je u razdoblju od 29. do 31. ožujka 2022. vršio sanacijske i građevinske radove u stanu navedenom u tužbi, no da poriče da je gradilište ostavio nezaštićeno. Dalje je naveo da je na ovu intervenciju došao na poziv upravitelja stambene zgrade, da je pristupio utvrđenju puknuća cijevi i utvrdio da je cijev pukla u stanu tužiteljice i da je nužno izvršiti iskop do te cijevi radi sanacije, da je potom utvrdio da je cijev nemoguće sanirati i da je suvlasnicima zgrade ponudio sanaciju putem bypassa i da je kanal koji je iskopao u stanu tužiteljice zatrpao i sanirao betonažom te stan doveo u prijašnje stanje, a da je 13. travnja 2022. izveo radove sanacije vodovodne mreže u predmetnoj zgradi spojivši novu vertikalu sa kojom je zaobišao puknuće u stanu tužiteljice. Još je naveo da nije bilo prigovora na njegov radni nalog i da ga je predstavnik stanara ove zgrade ovjerio. Također je naveo da su od početka njegovih radova uklonjeni svi kuhinjski elementi u stanu tužiteljice kao i druga oprema stana i da su zidovi stana adekvatno zaštićeni, da su njegovi radnici iskop zaštitili daskama koje su prekrili debelim slojem najlona te da su njegovi radnici upozorili tužiteljicu i njenog supruga na ovaj kanal i nužnost primjene pažnje preko prelaska istog. Naveo je i kako smatra da su tužiteljica i njen suprug u ovaj kanal pali jer nisu primijenili dužnu pažnju prosječne razumne osobe te da nema uzročno- posljedične veze između njegovog postupanja i njihovog pada. Naveo je i kako smatra da je tužiteljica trebala izbjegavati micanje zaštite koju je on postavio, a da je očito da je tu zaštitu maknula i to vjerojatno za potrebe fotografiranja i potom ju vjerojatno nestručno vratila pa da je uslijed toga nastao u tužbi naveden štetni događaj. Naveo je i kako smatra da je tužiteljica svojim postupanjem u suprotnosti sa preporukom liječnika utjecala na ishod svog liječenja. Naveo je i da spori navode tužiteljice da joj je nastala imovinska šteta jer smatra da ih tužiteljica ničim nije dokazala, a i da su ovi navodi nejasni, da je prilikom njegovih radova u stanu tužiteljice bilo nužno ukloniti neke pločice, no da je 3. svibnja 2022. izveo radove rušenja postojećeg keramičkog opločenja i zamjene istog novim pločicama uz sve ostale potrebne radove, da je trošak tih radova podmiren iz sredstava pričuve ove zgrade i da na njegov rad nije bilo primjedbi dok tužiteljica pri tome nije tražila nikakvu sanaciju kuhinjskih elemenata pa da stoga smatra da isti nisu niti oštećeni. Još je naveo da je u ponudi svog rada napomenuo da su stanari dužni sav svoj namještaj maknuti sa pozicije radova te ih vratiti o svom trošku kao i da za taj namještaj ne odgovara. Naveo je i kako smatra da tužiteljica nije dokazala da je kupila materijal za popravak svojih kuhinjskih elemenata, a niti da postoji uzročno-posljedična veza između njegovog rada i nastanka kakve štete na tim elementima. Slijedom svega navedenog predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženiku se tijekom postupka pridružio umješač EUROHERC OSIGURANJE d.d. koji je naveo da se pridružuje svim navodima tuženika, da spori utuženu visinu neimovinske štete te da smatra da je tužiteljica isključivo odgovorna za posljedice svog propusta liječenja prema liječničkim uputama, a i da smatra da je utužena neimovinska šteta nastala isključivom nepažnjom tužiteljice i da tuženik za nastanak iste nije odgovoran dok u odnosu na imovinsku štetu nema uzročne veze. Naveo je i da spori zahtijevani tijek kamata.

4. Tužiteljica je tijekom glavne rasprave i to podneskom od 7. veljače 2025. navela da sukladno nalazu i mišljenju vještaka u ovom postupku uređuje tužbeni zahtjev te predlaže da sud presudom tuženiku naloži da joj naknadi neimovinsku štetu isplatom iznosa od 4.031,04 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2023. do isplate te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu isplatom iznosa od 365,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate i imovinsku štetu isplatom iznosa od 500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. veljače 2023. do isplate kao i da mu naloži da joj naknadi trošak ovog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Tuženik je potom naveo da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva i preinaci tužbenog zahtjeva u vidu isticanja novog zahtjeva na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, a isto je naveo i umješač.

6. Kako je, međutim, tužiteljica već u tužbi jasno navela da uslijed ozljeđivanja navedenog u tužbi između ostalog nije mogla niti obavljati svakodnevne poslove bez pomoći drugih osoba te da joj je tu pomoć pružao sin kod kojeg je preselila, a od tuženika je zahtijevala naknadu neimovinske i imovinske štete, ista prema stavu ovog suda tužbu podneskom od 7. veljače 2025. nije preinačila isticanjem nekog drugog zahtjeva uz postojeći u smislu odredaba čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Obzirom, pak, su se tuženik i umješač na strani tuženika usprotivili djelomičnom povlačenju tužbe, sud je primjenom odredaba čl. 193. st. 2. ZPP-a ovom presudom odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva kako je postavljen u tužbi podnesenoj 21. veljače 2023..

8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku izvatka iz zemljišne knjige (list 7 i 8 spisa), preslike potvrda (list 9, 11, 37 spisa), presliku medicinske dokumentacije (list 10, 12 do 21 spisa), preslike dopisa (list 22, 23, 37, 38, 39 do 41 spisa), preslike fotografija (list 24 do 30 spisa), preslike računa i otpremnica (list 31 do 36 spisa), preslike povratnica (list 37 i 38 spisa), presliku police (list 53 i 54 spisa), presliku radnog naloga (list 55 do 59, 72 do 75, 79, 80, 81 spisa), preslike ponuda (list 60, 61, 83 spisa), presliku izjave (list 62 i 77 spisa), presliku opisa izvršenih radova (list 63, 76, 81 spisa), presliku prijave (list 64 i 78 spisa), presliku odluke (list 65 do 71 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužiteljice (list 115 do 148 spisa), saslušao je svjedoke RV (list 177 do 179 spisa), AV (list 179 i 180 spisa) i NV (list 251 i 252 spisa) te tužiteljicu BV (list 252 do 254 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika EV (list 255 do 258 spisa), proveo je uviđaj mjesta predmetnog štetnog događaja (list 161 do 163 spisa) te vještačenja po stalnim sudskim vještacima dipl. ing. građ. HV (list 185 do 224 spisa) i prof.dr.sc. TV (list 269 do 271 te 289 spisa). Primjenom odredaba čl. 299. st. 3. ZPP-a sud u dokaznom postupku nije prema prijedlogu tuženika saslušao svjedokinju VV obzirom je tuženik ovaj dokaz predložio izvesti nakon zaključenja prethodnog postupka i tako protivno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a pri čemu je naveo da to nije mogao učiniti ranije jer je tek iz dokaza izvedenih na glavnoj raspravi saznao da svjedokinja koju predlaže saslušati može iskazivati o činjenicama bitnim za ovaj spor, no sud takav navod tuženika nije prihvatio kao dokaz izostanka njegove krivnje za predlaganje izvođenja ovog dokaza nakon zakonom propisanog roka već ga je, upravo suprotno, ocijenio kao priznanje tuženika da je upravo svojom krivnjom sa predlaganjem ovog dokaza zakasnio odnosno kao dokaz propusta tuženika da ispuni svoju zakonom propisanu dužnost savjesne i sveobuhvatne pripreme za glavnu raspravu.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Tužiteljica zahtijeva od tuženika kao poslodavca naknadu štete nastale uslijed pada iste u kanal koji su, među strankama nesporno, u njenom stanu iskopali radnici tuženika u sklopu izvođenja radova radi otklanjanja kvara na vodovodnim cijevima, a koje su radove, također među strankama nesporno, naručili vlasnici stanova stambene zgrade u kojoj se nalazi i stan tužiteljice, putem svog upravitelja, a tako i sama tužiteljica. Među strankama je sporno odgovara li tuženik za ovu štetu.

11. Kako je odredbama čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) koje i tužiteljica predlaže u ovom sporu primijeniti, propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, stav je ovog suda da je na tužiteljici u ovom sporu bio teret dokazati da su utuženu štetu prouzročili radnici tuženika izvodeći prethodno navedene radove, a na tuženiku teret dokazati da postoje razlozi koji odgovornost njegovih radnika isključuju, primjerice, viša sila odnosno radnja tužiteljice ili treće osobe koju oni nisu mogli predvidjeti i čije posljedice nisu mogli izbjeći ili otkloniti.

12. Tužiteljica je sudu navela da je u noćnim satima upala u iskopani kanal jer isti nakon završetka dnevnog radnog vremena nije bio osiguran i zaštićen od mogućnosti upadanja u isti. Saslušana kao stranka sudu je iskazala da su radnici tuženika prije njenog upadanja u predmetni kanal stavili na njega okomito "daščicu", 15 do 20 cm široku koja nije bila stabilna, koja se pomicala i nije bila postavljena na ravnoj površini već na ostacima iskopane zemlje i kamenja. Iskazala je i da je radi prelaska preko kanala stala na tu daščicu, no da se ona pomaknula i da je ona potom upala u kanal.

13. Saslušan na prijedlog tužiteljice, njen suprug RV je iskazao suglasno sa tužiteljicom da su radnici tuženika prije pada tužiteljice u predmetni kanal preko istoga stavili drvenu dasku, pedalj široku te slobodnu, koja se pomicala i ljuljala kada bi se na nju stalo, no i da nije točno vidio kako je tužiteljica pala i da ne zna zbog čega je pala, a i da je moguće da je stala bliže rubu kanala ili se poskliznula. Iskazao je i da je dan, dva ranije on bio upao u isti kanal, a da misli da je krivo procijenio komad pločice na podu uz rub kanala na koji je stavio nogu ili da se taj komad pločice otkrhnuo ili da je bio sklizak.

14. Kako su ovi iskazi tužiteljice i svjedoka suglasni te su prema ocjeni suda jasni, logični i životni sud im je povjerovao pri čemu je osobito uvažio i da iz ostalih tijekom postupka izvedenih dokaza ne proizlazi njima suprotno. Naime, saslušan kao svjedok na prijedlog tužiteljice, sin tužiteljice NV je iskazao da se ne može sjetiti što se nalazilo na ovom kanalu prije nego je tužiteljica u njega upala, a da se niti toga niti pada tužiteljice niti ovdje predmetnih radova ne može sjetiti iskazao je i na prijedlog obje stranke saslušan kao svjedok radnik tuženika AV. Saslušan, pak, kao stranka zakonski zastupnik tuženika EV je iskazao da ga je o padu tužiteljice obavijestio AV te da mu je rekao da je tužiteljica pala u fazi radova u kojoj je predmetni kanal već bio zatrpan zemljom te je ostalo samo 20 cm za betoniranje i glazuru, no kako istinitost ovog iskaza nije potvrdio saslušan kao svjedok AV, a iz ovog iskaza jasno proizlazi da EV osobno nije svjedočio padu tužiteljice, sud nije povjerovao da se ovaj pad tužiteljice dogodio u okolnostima koje je zakonski zastupnik tuženika opisao te njegov dokaz nije prihvatio kao dokaz neistinitosti prethodno opisanih iskaza tužiteljice i svjedoka RV o njenom padu.

15. Sud je tako na temelju izvedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica u predmetni kanal upala neposredno nakon što je, namjeravajući isti prijeći, stala na drvenu dasku 15 do 20 cm široku koja je bila preko njega postavljena, no nije bila stabilna te zbog potom pomicanja te daske i gubitka ravnoteže. Uvažavajući, pak, među strankama nesporne činjenice da je ovaj kanal bio 3 metra dug, 1 metar širok i 60 centimetara dubok i da je bio iskopan u hodniku stana tužiteljice te između kuhinje i dnevnog boravka tog stana, sud je nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica upala u kanal koji je bio gotovo potpuno otvoren, obzirom daska prethodno navedene širine nije obuhvaćala njegovu cijelu površinu i koji kanal za pristup u prostorije svog stana nije mogla ni zaobići ni prekoračiti, obzirom njegova dužina i širina to nisu omogućavali, a i da postavljena daska za potrebu prijelaza preko tog kanala nije omogućavala da se taj prijelaz izvrši bez opasnosti od pada i posljedično upadanja u kanal.

16. Prethodno opisani kanal iskopan u stanu koji se, među strankama nesporno, koristio za stanovanje, prema stavu ovog suda nedvojbeno je predstavljao opasnost za korisnike tog stana.

17. Saslušan kao stranka zakonski zastupnik tuženika EV je još iskazao da je prije početka izvođenja radova u stanu tužiteljice, u sklopu kojih je iskopan i predmetni kanal, o tim radovima razgovarao sa tužiteljicom (u društvu predstavnice stanara i nekog od njegovih radnika), da joj je rekao da u njenom stanu za vrijeme izvođenja ovih radova neće biti uvjeta za život čovjeka, a da je ona rekla da ona i njen suprug mogu za vrijeme izvođenja tih radova boraviti na [adresa] ili kod svog sina. Iskazao je i da ne bi bio prihvatio izvoditi ove radove da tužiteljica nije prihvatila sa suprugom iz predmetnog stana za vrijeme izvođenja istih iseliti i to stoga što ne može odgovarati za ono što se u stanu događa nakon što prestane njegovo radno vrijeme i da bi u to vrijeme bilo tko mogao pasti kako je pala i tužiteljica. Iskazao je i da je vidio da su tužiteljica i njen suprug za vrijeme izvođenja radova povremeno dolazili u stan te da su radovi tada morali stati jer se u stanu za vrijeme radova nije moglo boraviti obzirom na pneumatske štemerice, a da je to i radnicima bilo jedva moguće. Iskazao je i da su njegovi radnici prestajali raditi oko 16 ili 17 sati na zahtjev predstavnika stanara zgrade, a da stanarima ne bi smetali. Iskazao je i da nije znao da je tužiteljica tijekom izvođenja ovih radova ostala živjeti u ovom stanu, a i da u stanu u to vrijeme nije bilo ni vode ni kanalizacije te da su stanari zgrade jedva čekali da se voda pusti pa da se radovi nisu mogli prekidati.

18. Sud je opisani iskaz zakonskog zastupnika tuženika ocijenio jasnim, logičnim, životnim i stoga uvjerljivim pa je, uvažavajući i da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno, na temelju istog utvrdio da je tuženik prije iskapanja ovdje predmetnog kanala tužiteljicu obavijestio o izvođenju radova u njenom stanu pri čemu ju je upozorio i da će ti radovi predstavljati opasnost za korisnike tog stana (da u stanu neće biti uvjeta za život), a i da je tužiteljica njemu izjavila da se stan za vrijeme ovih radova neće koristiti (jer će ona i suprug, koji ga koriste, odseliti na [adresa] ili kod svog sina).

19. Naime, saslušan kao svjedok suprug tužiteljice RV nije opovrgnuo da je tužiteljica na opisani način razgovarala sa zakonskim zastupnikom tuženika dok je sud iskaz njihovog sina NV, saslušanog kao svjedoka, da predstavnik tuženika njegove roditelje nije upozorio na opasnost od mogućih ozljeda u stanu za vrijeme predmetnih radova ocijenio nesigurnim, nelogičnim i stoga neuvjerljivim jer je ovaj svjedok uz opisani iskaz iskazao i da ovo iskazuje "koliko on to zna" dok nije iskazao kako je to saznao čime je prema stavu suda nedvojbeno dopustio mogućnost da ovaj njegov iskaz predstavlja samo njegov zaključak, a time i ne nedvojbeno i pravilno saznanje istog o ovoj činjenici.

20. Uvjerenje suda o pravilnosti prethodnog utvrđenja učvrstili su, pak daljnji iskazi tužiteljice kao stranke i njenog sina NV, saslušanog kao svjedoka. Naime, tužiteljica je iskazala da je nakon ovdje predmetnog ozljeđivanja čak mjesec dana živjela kod sina, a to je potvrdio i njen sin NV te je još iskazao da on živi u [adresa] (mjesto u Zagrebačkoj županiji). Ovaj svjedok je još iskazao da njegova majka ima stan na [adresa] u kojem često i rado boravi, a da u njega za vrijeme predmetnih radova nije otišla jer joj nitko nije ponudio naknadu troškova tog odlaska kao i da smatra da je boravak u ovdje predmetnom stanu u vrijeme dok je u njemu bio iskopan predmetni kanal bio "znatno otežan", no da su njegovi roditelji probali u stanu boraviti dok je tužiteljica još iskazala da su i ona i njen suprug nakon što je suprug bio pao u isti kanal, a prije njenog pada, osjećali potrebu da iz predmetnog stana za vrijeme predmetnih radova isele, no da to iseljenje nije bilo jednostavna i laka odluka obzirom njihov sin ne živi u [adresa], a i da nije mogla pretpostaviti "dokle će ići ovi radovi", da je mislila da će "vidjeti gdje curi, iskopati i vrlo brzo zatvoriti". Ovi iskazi tužiteljice i svjedoka, a koje je sud ocijenio jasnima, životnima i uvjerljivima, prema stavu suda dokazuju činjenicu da su tužiteljica i njen suprug imali mogućnost ne stanovati u ovdje predmetnom stanu za vrijeme predmetnih radova (odlaskom kod sina ili u stan na [adresa]), a koja, pak, potvrđuje prethodno utvrđenje suda da je tako tužiteljica i izjavila zakonskom zastupniku tuženika jer, kako bi on inače, uopće za ove mogućnosti znao. Obzirom na navedeno sud je, pak, neuvjerljivim ocijenio daljnji iskaz tužiteljice da joj nikada nitko nije predložio da obzirom na radove iseli iz svog stana, a da bi ona i njen suprug takav prijedlog bili jedva dočekali obzirom na opseg radova koji su uslijedili jer je isti posve suprotan njenom istovremenom iskazu da su tijekom izvođenja radova ona i njen suprug sjećali potrebu da iz stana odu, no da to nije bilo tako jednostavno, a koji, pak, opovrgava logiku iskaza da je tužiteljici i suprugu za takvu odluku trebao samo prijedlog tuženika koji bi odmah prihvatili. Sama, pak, činjenica, da su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika vodili razgovor o mogućnostima da tužiteljica iz predmetnog stan iseli prema stavu ovog suda potvrđuje pravilnost prethodnog utvrđenja da je zakonski zastupnik tuženika tužiteljicu upozorio na potrebu iseljenja iz predmetnog stana.

21. Opisani, pak, iskazi tužiteljice i svjedoka NV prema stavu ovog suda dokazuju i činjenicu da su tužiteljica i njen suprug unatoč upozorenju tuženika da je korištenje predmetnog stana za vrijeme predmetnih radova opasno odlučili ostati stanovati u tom stanu i to ne stoga što su smatrali da će to bez opasnosti za njihovu sigurnost moći već jer su smatrali da će ovi radovi trajati kratko, da im se selidba na [adresa] financijski ne isplati (neće im biti naknađena) dok su selidbu kod sina doživljavali kao nekomotnu obzirom na njegovu adresu izvan Zagreba.

22. Tužiteljica, međutim, sudu nije navela da je na temelju čega imala razloga smatrati da će predmetni radovi na sanaciji kvara vodovodnih cijevi trajati kratko, a to ne proizlazi niti iz na prijedlog stranaka izvedenih dokaza pa je sud ocijenio da je zaključak tužiteljice o tome bio proizvoljan i nepravilan.

23. Tužiteljica je kao stranka iskazala i da je njen suprug upao u isti kanal večer prije nego je ona u taj kanal upala, a kako je tako iskazao i saslušan kao svjedok njen suprug RV, sud je ovim iskazima povjerovao, uvažavajući i da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno pa je na temelju istih utvrdio da je suprug tužiteljice prije ovdje predmetnog upadanja tužiteljice u predmetni kanal također bio u isti upao. Stav je, pak, ovog suda, da i ta činjenica dokazuje da je tužiteljica prije ovdje predmetnog njenog pada u kanal nedvojbeno znala da ovaj kanal predstavlja opasnost za nju i njenog supruga koji su taj stan bili nastavili koristiti za stanovanje i tijekom izvođenja ovdje predmetnih radova.

24. Valja, pak, reći da i činjenice koje je sudu tužiteljica navela, da u predmetnom stanu uslijed predmetnih radova nije bilo vode pa se nije mogao koristiti sanitarni čvor te da je došlo do najezde žohara, a koje tuženik nije osporio, prema stavu ovog suda već same po sebi potvrđuju da se predmetni stan za vrijeme izvođenja ovih radova nije mogao koristiti za stanovanje (da u njemu nije bilo uvjeta za život, kako je tužiteljicu upozorio predstavnik tuženika), a i da je tužiteljica to svakako znala uslijed ovih okolnosti koje su joj bile poznate.

25. Tužiteljica je kao stranka iskazala i da je radniku tuženika dan po padu njenog supruga u predmetni kanal za to bila rekla, no da joj on nije ništa odgovorio i da joj se činilo da ga se to nije dojmilo. Tako, međutim, nije iskazao saslušan kao svjedok njen suprug RV dok je saslušan kao svjedok tadašnji radnik tuženika AV iskazao da se ovdje predmetnih radova samo površno sjeća, no ne i da su se u vezi istih dogodili neki padovi. Ni saslušan kao stranka zakonski zastupnik tuženika EV nije iskazao da je vidio ili čuo da je suprug tužiteljice bilo u predmetni kanal upao pa sud ovom iskazu tužiteljice, obzirom njegovu istinitost nisu potvrdili ostali izvedeni dokazi, nije povjerovao. Uvažavajući, pak, da je povjerovao istinitosti prethodno opisanog iskaza zakonskog zastupnika tuženika EV da u predmetnom stanu u vrijeme izvođenja predmetnih radova nije bilo ni vode ni kanalizacije (koju činjenicu je sudu navela i tužiteljica), da su radovi prestajali u popodnevnim satima (oko 16, 17) na prijedlog predstavnice stanara te da on nije znao da je tužiteljica tijekom izvođenja ovih radova ostala živjeti u ovom stanu, sud je na temelju svega navedenog nedvojbeno utvrdio da tuženik sve do ovdje predmetnog pada tužiteljice nije znao da su tužiteljica i njen suprug ostali stanovati u predmetnom stanu za vrijeme izvođenja ovdje predmetnih radova odnosno da su isti koristili za stanovanje i nakon što su radovi u stanu u popodnevnim satima prekinuti (a niti da je suprug tužiteljice u to vrijeme u predmetni kanal upao).

26. Ovaj sud je, stoga, stava da tuženik nakon što je, kako je utvrđeno, tužiteljicu upozorio da u predmetnom stanu za vrijeme izvođenja predmetnih radova neće biti uvjeta za stanovanje, nakon što je od nje čuo da ona ima mogućnost iz ovog stana iseliti te obzirom nije znao da su ona i njen suprug u ovom stanu ipak i po početku radova ostali stanovati, nije imao razloga smatrati da postoji opasnost da se bilo tužiteljica bilo njen suprug obzirom na ove radove i uslijed njih u predmetnom stanu, a nakon što njegovi radnici iz njega poslije radnog vremena odu, ozlijede te stoga nije bio niti obvezan takvu opasnost otkloniti odnosno ozljeđivanje istih spriječiti na način koji je sudu navela tužiteljica - osiguranjem odnosno zaštitom predmetnog kanala.

27. Odredbama čl. 88. Posebnih uzanci o građenju (NN 137/21), kojih se prema navodima tužiteljice sudu tuženik bio dužan pridržavati, je propisano da je izvođač poslova građenja dužan na gradilištu poduzimati mjere radi osiguranja sigurnosti građevine ili radova, opreme, uređaja i instalacija, radnika, prolaznika, prometa, susjednih građevina i okoline, u skladu s projektom i u skladu s propisima, no ove odredbe prema stavu ovog suda ne propisuju obvezu ovdje tuženika da u odnosu na ovdje predmetne, nedvojbeno građevinske radove, osigura sigurnost ovdje tužiteljice i njenog supruga obzirom oni nisu njegovi radnici, a nisu niti prolaznici u smislu citiranih odredaba jer predmetni stan nije javna površina po kojoj oni prolaze već nekretnina u njihovom vlasništvu koja se predmetnim radovima popravlja, a iz koje ih je izvođač radova uputio upravo radi izvođenja tih radova iseliti.

28. I odredbama čl. 134. Zakona o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24) je propisano da gradilište mora biti osigurano i ograđeno radi sigurnosti prolaznika i sprječavanja nekontroliranog pristupa ljudi na gradilište, no ovdje tužiteljica i njen suprug, kako je već rečeno, nisu bili prolaznici pored ovdje predmetnih radova dok je prema stavu ovog suda tuženik prethodno utvrđenim upozorenjem tužiteljici o nepostojanju uvjeta za stanovanje u predmetnom stanu, u opsegu u kojem mu je to bilo moguće, obzirom je nesporno riječ o vlasništvu tužiteljice, izvršio kontrolu pristupa tužiteljice i njenog supruga na mjesto izvođenja radova.

29. Sud je stoga na temelju svega prethodno navedenog zaključio da štetu koja je tužiteljici nastala uslijed njenog pada u predmetni kanal nije prouzročio tuženik kakvim nestručnim postupanjem (propustom odgovarajuće zaštite mjesta radova ili, pak, nestručnim i predugim izvođenjem radova, kako to smatra tužiteljica) već sama tužiteljica korištenjem stana u kojem je ovaj kanal iskopan unatoč upozorenju tuženika da ga ne može sigurno koristiti, unatoč nedvojbenoj mogućnosti da sama, uslijed pada supruga, izostanka vode, nemogućnosti korištenja sanitarnog čvora i najezde žohara, pravilno zaključi da ga ne može sigurno koristiti te bez znanja tuženika da to čini pa tako i da tuženik u smislu odredaba čl. 1061. st. 1. ZOO-a nije obvezan tužiteljici štetu nastalu uslijed ovog pada naknaditi. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik na ime ove štete isplati iznos od 6.000,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ocijenio neosnovanim te je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude, a istom nije utvrđivao među strankama spornu visinu ove štete niti cijenio dokaze izvedene radi utvrđenja iste.

30. Tužiteljica zahtijeva od tuženika i naknadu štete nastale uslijed oštećenja i gubljenja pojedinih kuhinjskih elemenata u predmetnom stanu tijekom i zbog izvođenja već prethodno navedenih radova od strane tuženika radi otklanjanja kvara na vodovodnim cijevima. Među strankama je prvenstveno sporno je li ova šteta nastala.

31. Saslušana kao stranka tužiteljica je iskazala da su se pri demontaži kuhinje polomile nogice od elemenata i da su otpali dijelovi iverala, no i da ona to nije osobno vidjela jer tada više u predmetnom stanu nije stanovala. Saslušan kao svjedok suprug tužiteljice RV je iskazao da su kod odmicanja kuhinjskih elemenata odvaljene noge tih elemenata, dno od šanka i dno od elemenata sa ladicama, da su to bile ploče od iverala i da se nisu mogle popraviti već su se morale zamijeniti pa da ih je izradio sam od dasaka koje je kupio i doradio i tako izradio dva kuhinjska elementa na kojima je ostavio stare radne ploče. Saslušan, pak, kao svjedok NV je iskazao da mu je otac rekao da su kuhinjske nogice uslijed demontaže bile potrgane, da je njegov otac popravio kuhinjske elemente pri čemu je koristio novi materijal od iverala te trošio svoj alat, a i da je kuhinja imala mramornu ploču kao šank, a da sada tog šanka nema već je običan drveni element. Saslušan, pak, kao stranka zakonski zastupnik tuženika EV je iskazao da su njegovi radnici radi izvođenja predmetnih radova morali skinuti jedan kuhinjski element, da su nogice bile od tvrde plastike i da su lako pucale, a da nije primijetio da je u ovoj kuhinji bila kakva mramorna ploča. Iskazao je i da su svi donji elementi kuhinje bili demontirani nakon što se utvrdilo da će biti potrebno promijeniti pločice u cijeloj kuhinji, da smatra da je ova kuhinja bila stara te da prihvaća da su vjerojatno potrgane nogice tih elemenata, iako ne zna da se to dogodilo.

32. Kako su opisani iskazi stranaka i svjedoka o tome prema ocjeni suda u bitnom suglasni, sud je istima povjerovao u dijelu o nogicama kuhinjskih elemenata pa je na temelju tih dokaza utvrdio da su tijekom izvođenja ovdje predmetnih radove, a uslijed demontaže donjih kuhinjskih elemenata u kuhinji predmetnog stana koju su izvršili radnici tuženika, potrgane nogice tih elemenata. Sud je povjerovao i iskazu svjedoka RV da su uslijed ove demontaže potrgani i donji dijelovi kuhinjskih elemenata (podnožje) od iverala obzirom je ovom sudu sasvim notorno da se uslijed trganja nogica ovih elemenata oštete i daske na koje su te nogice pričvršćene, a iz iskaza stranaka i svjedoka nedvojbeno i kao nesporno proizlazi da je jedino ovaj svjedok ovom oštećenju neposredno svjedočio jer je prilikom ove demontaže u predmetnom stanu bio dok zakonski zastupnik tuženika koji o ovim oštećenjima nije iskazivao, neposrednih saznanja o toj demontaži nema. Sud je stoga na temelju opisanih iskaza utvrdio i da su tijekom izvođenja ovdje predmetnih radova, a uslijed demontaže donjih kuhinjskih elemenata u kuhinji predmetnog stana koju su izvršili radnici tuženika, potrgane i daske na podnožju tih elemenata. Sud, međutim, na temelju ovih iskaza nije utvrdio da je tijekom izvođenja ovdje predmetnih radova nestala (izgubljena) mramorna ploča sa kuhinjskog šanka obzirom je tako iskazao samo svjedok NV, a iz njegovog iskaza jasno proizlazi da on tome nije neposredno svjedočio dok ni tužiteljica ni njen suprug RV nisu iskazali da se ovo dogodilo.

33. Među strankama je dalje sporno je li tuženik odgovoran za ovo oštećenje pa tako i je li obvezan tužiteljici isto naknaditi.

34. Tužiteljica je sudu navela da su radnici tuženika dijelove njene kuhinje izgubili, a dijelove iskoristili za pokrivanje predmetnog kanala što ona nije dopustila. Saslušana, međutim, kao stranka je iskazala da su radnici tuženika razmontiranu kuhinju prenosili preko iskopanog kanala i po "materijalu od iskopa", no i da tome nije prisustvovala pa da ne može iskazivati o detaljima. Saslušan kao svjedok njen suprug RV je iskazao da su kod pomicanja kuhinje odvaljene noge i podnožje, no nije iskazao da bi svjedočio da su dijelovi iste korišteni kao pokrov kanala ili nošeni po mjestu izvođenja radova, a tako nije iskazao niti svjedok NV ni zakonski zastupnik tuženika EV. Kako, dakle, iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije vidjela što su radnici sa dijelovima njene kuhinje uopće radili dok svjedoci nisu iskazali da su ti radnici sa istima postupali kako je tužiteljica sudu navela (da su ih koristili za pokrov predmetnog kanala), sud na temelju ovih dokaza nije utvrdio ovakvo postupanje radnika tuženika.

35. Tužiteljica je sudu, međutim, dostavila fotografije (list 29 i 30 spisa) na kojima su vidljivi oštećeni donji dijelovi elemenata namještaja sa nogicama i da su ti elementi korišteni za pokrov ovdje predmetnog kanala. Sud je na prijedlog tužiteljice izveo i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina dipl. ing. građ. HV te je ovaj vještak u svom nalazu i mišljenju od 29. veljače 2024. naveo da je obzirom na fotografije koje prileže sudskom spisu (list 29 i 30 spisa) mišljenja da je postupanje radnika tuženika uzrok oštećenja kuhinje tužiteljice, a jer je elemente tužiteljičine kuhinje trebalo izmjestiti i zaštititi, a ne koristiti kao zaštitu predmetnog kanala. Uvažavajući i da stranke ovom nalazu i mišljenju vještaka nisu prigovorile, sud je isti ocijenio kao jasno, logično i uvjerljivo obrazložen i stoga vjerodostojan pa je na temelju istog utvrdio da su radnici tuženika prilikom izvođenja ovdje predmetnih radova demontirane dijelove elemenata kuhinje tužiteljice iskoristili kao pokrov ovdje predmetnog kanala. Kako je, pak, stav ovog suda da je sasvim notorno da se tako iskorišteni dijelovi elemenata kuhinje mogu oštetiti, osobito uvažavajući među strankama nespornu činjenicu da je predmetni kanal bio iskopan u zemlji te uvažavajući i da je saslušan kao stranka zakonski zastupnik tuženika EV dopustio kao moguće da se ovo oštećenje dogodilo, sud je na temelju navedenog nedvojbeno utvrdio i da su radnici tuženika ovako postupajući sa elementima kuhinje tužiteljice iste oštetili. Kako, pak, tuženik nije sudu ni naveo niti ičim dokazao da je sa tužiteljicom ovakvo postupanje (korištenje demontiranih elemenata kuhinje za pokrov kanala) ugovorio, dok je tužiteljica sudu jasno navela da tuženiku ovo nije dopustila, sud je na temelju svega navedenog nedvojbeno utvrdio da je tuženik tužiteljici uzrokovao štetu koja joj je nastala opisanim oštećenjem kuhinjskih elemenata te da joj je slijedom odredaba čl. 1045. st. 1. ZOO-a obvezan istu naknaditi. Valja pri tome reći i da tuženik sudu nije dokazao niti da je sa tužiteljicom ugovorio da će ona prije izvođenja ovdje predmetnih radova ukloniti elemente svoje kuhinje sa mjesta izvođenja ovih radova, a da takva obveza tužiteljice kao vlasnice nekretnine u kojoj se izvode radovi u cilju poboljšanja iste (poput ovdje predmetnih) nije niti zakonom propisana. Također valja reći da odredba čl. 80. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15.), iako propisuje da su imovinsku štetu koja suvlasniku stana u zgradi nastane u vezi sa održavanjem zajedničkih dijelova zgrade dužni primjereno naknaditi ostali suvlasnici te zgrade solidarno, prema stavu ovog suda, prethodno utvrđenu obvezu tuženika naknaditi tužiteljici ovu štetu, koja je nesporno nastala u vezi sa održavanjem zajedničkih dijelova zgrade, ne isključuje.

36. U svom nalazu i mišljenju od 29. veljače 2024. sudski je vještak Dario Šerer naveo i da je uvidom u fotografiju (list 28 spisa) utvrdio da tužiteljičin kuhinjski element koji je na prethodno utvrđen način oštećen nije bio tipski već rađen po mjeri od medijapana pa da obzirom na njegova obilježja procjenjuje njegovu vrijednost u iznosu od 500,00 EUR. Stranke niti ovom nalazu i mišljenju vještaka nisu prigovorile pa ga je sud, ocijenivši ga i jasno, logično i uvjerljivo obrazloženim, prihvatio kao vjerodostojan i na temelju istog utvrdio da je potreban trošak od 500,00 EUR da se kuhinjski element koji su radnici tuženika tijekom izvođenja ovdje predmetnih radova oštetili popravi.

37. Tužiteljica je sudu navela da je radi popravka ovih kuhinjskih elemenata kupila materijal te da zahtijeva da joj tuženik naknadi trošak te kupnje u iznosu od 523,10 EUR. Saslušan kao svjedok suprug tužiteljice RV je iskazao da je kupio daske i od njih sam izradio nove kuhinjske elemente, a tako je iskazao i saslušan kao svjedok sin tužiteljice NV dok je tužiteljica samo iskazala da su ona i suprug ovaj popravak financirali. Uvažavajući da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno sud je ovim iskazima povjerovao kao jasnima, logičnima i životnima te je na temelju istih utvrdio da je suprug tužiteljice kuhinjske elemente koje su radnici tuženika, kako je prethodno utvrđeno, oštetili, popravio koristeći za to materijal koji je kupio. Uvidom, pak, u sadržaj isprava koje mu je radi utvrđenja te činjenice dostavila i predložila čitati (list 31 do 36 spisa) sud je utvrdio da je 7., 8. 11., 14. i 15. veljače 2023. kupljen razni materijal i plaćena ukupna cijena istog koja je veća od prethodno navedenog na ime ovog troška utuženog iznosa. Uvažavajući ponovno da iz ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi suprotno sud je na temelju ovih dokaza te prethodno navedenih iskaza svjedoka i tužiteljice i nalaza i mišljenja sudskog vještaka nedvojbeno utvrdio i da je tužiteljica opravdano utrošila novčani iznos od 500,00 EUR za kupnju materijala za popravak predmetnih oštećenih kuhinjskih elemenata pri čemu valja reći i da sud u pravilnost ovog utvrđenja nije posumnjao uslijed iskaza tužiteljice, njenog supruga i sina da su ovaj trošak platili tužiteljica i njen suprug zajedno odnosno samo njen suprug obzirom sud sasvim uobičajenim te slijedom odredaba Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23) o solidarnosti obveza bračnih drugova radi namirenja tekućih potreba njihove zajednice i pravilnim shvaćanje članova obitelji da je novac određenog člana obitelji koji je utrošen na poboljšicu prostora u kojem žive zajednički. Sud je stoga utvrdio da je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici taj iznos na ime naknade štete koju joj je oštećenjem kuhinjskih elemenata u njenom stanu uzrokovao, a slijedom odredaba čl. 29. st. 1. ZOO-a i zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 19. veljače 2023. do isplate, kako je to tužiteljica zahtijevala, jer je taj datum kasniji od prethodno utvrđenog datuma kada je tužiteljica ovaj trošak snosila pa je tuženikova obveza već tada svakako slijedom odredbe čl. 1086. ZOO-a bila dospjela. Stoga je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

38. Obzirom je u ovom sporu tužiteljica djelomično uspjela i to u svega 7,66 % tužbenog zahtjeva pri čemu valja reći da je prema stavu ovog suda osnova tog zahtjeva izjednačena sa njenom visinom jer istu ovdje nije bilo moguće kvantitativno izraziti, tužiteljica je u manjoj mjeri uspjela od tuženika pa je tuženiku primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a priznat i dosuđen parnični trošak i to trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) pa tako trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 13.3.2023. od 25 bodova (tbr. 8/5), sastava podneska od 19.3.2025. od 100 bodova (tbr. (8/1), zastupanja na ročištima 25.5.2023., 6.10.2023., 9.2.2024., 12.6.2024. i 10.4.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) i zastupanja na uviđaju 20.12.2023. od 100 bodova (tbr. 9/7) odnosno sveukupno 725 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.812,50 EUR. Tuženiku nije priznat trošak pristupa punomoćnika na ročišta 17.4.2025. i 13.11.2025. jer 17.4.2025. ročište nije bilo ni zakazano niti je održano, a na ročište 13.11.2025. punomoćnik tuženika nije pristupio. Kako postotak nakon obračuna postotaka u kojima su obje stranke uspjele u ovoj parnici iznosi 84,68 %, tuženiku je dosuđen dio ovog troška koji odgovara ovom postotku u iznosu od 1.534,82 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO- a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

39. Slijedom prethodno navedenog trošak ovog postupka dosuđen je i umješaču na strani tuženika i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku obračunat u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) pa tako trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 12.6.2024., 13.3.2025. i 10.4.2025. od po 100 bodova za svaki (tbr. (8/1) i zastupanja na ročištu 9.2.2024. od 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.250,00 EUR. Kako postotak nakon obračuna postotaka u kojima su obje stranke uspjele u ovoj parnici iznosi 84,68 %, umješaču na strani tuženika je dosuđen dio ovog troška koji odgovara ovom postotku u iznosu od 1.058,50 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tuženiku su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici BV po punomoćnici

2. Tuženiku ASES USLUGE d.o.o. za građenje po punomoćnici

3. Umješaču EUROHERC OSIGURANJE d.d. po punomoćniku