Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-21/2022-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Trpimiru Jonjiću odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković i Mate Burazin, Karlovac, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja i tužene osobno te punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, po objavi 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana tužitelju PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 4.000,00 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana tužitelju PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovoga postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. "

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana tužitelju PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 4.000,00 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 18. siječnja 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana tužitelju PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove ovoga postupka uvećane za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

III. Nalaže se tužitelju PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženoj ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve uroku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 687,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 18. siječnja 2022. navodi da je on nasljednik iza pokojnog PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koji je umro **.**.2021. Tužiteljev prednik je s tuženom sklopio više ugovora o zajmu, ukupnog iznosa oko 30.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti, a navedeni novac je prednik tužitelja stekao prodajom nekretnina u svom vlasništvu. Tužitelj, međutim, ovom tužbom potražuje samo iznos od 4.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti od tuženice, po jednom od ugovora o zajmu koji je njegov prednik sklopio s tužiteljicom, dok će ostatak iznosa potraživati u zasebnom postupku. Tužitelj zaključno navodi da o relevantnim okolnostima (postojanje ugovora o zajmu, te njegovu iznosu kao i činjenici da tuženica taj iznos nije vratila), može posvjedočiti i VI, vlasnica doma za starije i nemoćne, na adresi [adresa] iz razloga što je pokojnik bio smješten u predmetnom domu te je ona višekratno svjedočila usmenim ugovorima i molbama pokojnog PI za vraćanje novca, kao i obećanjima tužene da će novac vratiti.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporila tužbeni zahtjev tužitelja ističući da nije točno, da je tuženica – žena starije životne dobi od 75 godina koja je sa prednikom tužitelja (pok. PI) bila u vezi od 2001. sa istim sklapala bilo kakve ugovore o zajmu. Ističe se činjenica, da tužitelj u tužbi (iako navodi da je sklopljeno više ugovora o zajmu ukupnog iznosa 30.000,00 EUR-a,) potražuje samo iznos od 4.000,00 EUR-a, po jednom od navodnih ugovora o zajmu dok u prilogu ne dostavlja niti jedan jedini navodni ugovor. Pri tome ističe, da navodne ugovore o zajmu tužitelj nije odredio niti po vremenu, niti po iznosu, niti po dospijeću tj. uopće se u tužbi ne navode bitni sastojci koje bi ugovor o zajmu trebao sadržavati. Tužena naglašava i činjenicu da se u rješenju o nasljeđivanju koje tužitelj dostavlja uz tužbu pod toč. 1/E navodi tražbina u iznosu 30.000,00 EUR prema ovdje tuženoj s osnova stečenog bez osnove, a ne temeljem ugovora o zajmu. Obzirom na sve izneseno tužena je predložila da sud odbije tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula i prigovor nenadležnosti Općinskog suda u Karlovcu za postupanje u ovom predmetu, a o kojem prigovor je sud odlučio pravomoćnim rješenjem poslovni broj P-21/2022-12 od 01. srpnja 2024. na način da je isti odbijen kao neosnovan.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u uvid u rješenje o nasljeđivanju (list 5 do 7 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (list 8 do 11, 12 do 16 spisa), poruku HPB d.d. (list 17 do 18 spisa), rješenje JB Stjepana Sabljarića od 24. ožujka 2022. (list 31 do 32 spisa), promet po računu tužene (list 54 do 61 spisa), podatke o računu pokojnog PI (list 69 do 71 spisa) te spise Općinskog suda u Gospiću posl.br. Z-4892/2021 i Z-20509/2024. Tijekom postupka saslušani su svjedoci ČI (list 74 – 75 spisa), CI (list 75 – 76 spisa), JI (list 76 – 77 spisa), ZI (list 77 spisa) i VI (list 94 spisa) te su saslušane stranke (list 92 – 95 spisa). Sud nije proveo dokaz financijskim vještačenjem obzirom isto nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovom predmetu iz razloga što tužitelj ne tvrdi da je njegov prednik tuženoj pozajmljeni iznos isplati na račun te se predmetnim vještačenjem ne bi utvrdile odlučne činjenice u ovom postupku.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su prednik i otac tužitelja II i tužena dulji niz godina bili bliski prijatelji.

7. Sporno je pitanje je li prednik tuženika prije svoje smrti tuženoj pozajmio, iznos od 4.000,00 EUR, a koji tužena nije vratila predniku tužitelja, pokojnom PI, odnosno nakon smrti prednika tužitelja samom tužitelju.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Stjepana Sabljarića poslovni broj O-2105/2021 od 19. studenog 2021. (list 5 -7 spisa) sud je utvrdio da je u toč. I. E/ utvrđeno da u ostavinsku imovinu iza pokojnog PI, oca tužitelja, ulazi i tražbina u iznosu od 30.000,00 EUR s osnova stečenog bez osnove prema ŠI, ovdje tuženoj. Nadalje iz rješenja istog javnog bilježnika poslovni broj O-2105/2021 od 24. ožujka 2022. (list 31 – 32 spisa) proizlazi da je toč. I. E/ izmijenjena na način da ista sada glasi tražbina u iznosu od 30.000,00 EUR prema ŠI, ovdje tuženoj.

9. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaju nekretnina od 17. ožujka 2021. (list 8 – 11 spisa) te Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. veljače 2021. (list 12 – 16 spisa) te je utvrdio da je pokojni ĆI, otac tužitelja, sklopio dva ugovora o kupoprodaji nekretnina te mu je temelje istih od strane kupaca isplaćena kupoprodajna cijena u ukupnom iznosu od 232.500,00 kn.

10. Iz prometa po računu pokojnog PI otvorenom kod Hrvatske poštanske banke d.d. za razdoblje od 01. siječnja 2021. do 06. rujna 2021. (list 70 – 71 spisa) sud je utvrdio da naprijed navedeni iznos kupoprodajne cijene nije uplaćen na predmetni račun pokojnog PI kao i da pokojni II sa predmetnog računa nije vršio uplate na račun tužene te se na dan smrti pokojnog PI na računu nalazio iznos od 10.440,31 kn. Nadalje iz predmetnog ne proizlazi ni da bi pokojni II sa svog računa u jednom navratu podizao veće novčane iznose od mjesečnog iznosa mirovine.

11. Također iz prometa po računu tužene otvorenom kod NLB d.d. (list 54 – 61 spisa) nije utvrđeno da bi pokojni ĆI vršio uplate na račun tužene, odnosno da bi tužena u razdoblju iz tužbe polagala na predmetni račun novčana sredstva.

12. Tužitelj II je u svom iskazu danom na ročištu održanom dana 12. studenog 2025. iskazao da je zadnji puta bio u kontaktu sa ocem, pokojnim PI, **.**.2021. kada ga je vozio na kemoterapije u Zagreb, a otac je tada još živio u [adresa]. Nakon toga se otac odjednom okrenuo od njega i prestao je komunicirati i sa njim i sa njegovim djecom, a sa sestrama nije komunicirao niti ranije. Otac je završio u domu za starije i nemoćne osobe u lipnju 2021., a što je tužitelj saznao od susjeda. Tužitelj oca nije posjećivao u domu jer otac nije htio imati kontakta s njim, a nisu se čuli ni telefonski. Zna da je otac prije odlaska u dom prodavao imovinu i novac od prodaje je bio kod oca. Tri dana nakon smrti oca zajedno sa sestrom CI je otišao po očeve stvari u dom i tom prilikom mu je gazdarica doma, koju je na ročištu prepoznao kao svjedokinju FI, rekla da je tužena dolazila kod oca, da ga je tražila novac i karticu od računa, da je pričala da mora ocu vratiti neki novac, a FI je tuženu tjerala od oca. Naglasio je da on nije tražio nikakav novac već mu je FI sama počela pričati o novcu koji je otac imao. Njega tužena nikada nije kontaktira vezano za vraćanje novca, ali zna da je kontaktirala sa njegovom sestrom ČI i tužena joj je rekla da je otac tuženoj posudio novac, da bi tužena htjela vratiti taj novac, da tuženoj nisu dali da vrati taj novac odnosno nije joj dala gazdarica doma, tražila je karticu da vrati novac, ali joj nisu dali karticu. Stric KI ni njemu niti njegovim sestrama nije uplaćivao nikakav novac.

13. Tužena ŠI saslušana na istom ročištu osporila je navode tužitelja te je izjavila da je sa pokojnim PI bila u odnosima koji su bili više nego prijateljski i to oko dvadeset godina. Ona je živjela u [adresa] u [adresa], u svojoj kući, a II je živio najprije u mjestu [adresa], a onda se zbog nesuglasica sa ukućanima preselio u stan u [adresa] da bi nakon toga kupio zemljište u [adresa] na kojem je izgradio kuću i tamo živio dvije godine, ali tu kuću je prodao za vrijeme korone. Od brata pokojnog PI, KI čula je da je PI otišao u Dom za starije osobe, ali ga nije mogla posjetiti zbog epidemije korone. Nakon nekog vremena se cijepila protiv Covida i mogla je doći u Hrvatsku te je se bratom PI dogovorila da će zajedno otići do PI u starački dom, ali je na kraju sama otišla u dom do pokojnog PI. Sa pokojnim PI se susrela u dvorištu, prošetali su do trgovine i on joj je ispričao da je prodao kuću u [adresa] i novac ostvaren prodajom je dao na čuvanje svom bratu KI jer se bojao da mu netko ne uzme novac iz stana u kojem je živio prije odlaska u dom. Također je rekao da je kuću i zemlju prodao za iznos od 28.000,00 EUR te je dodao još iznos od 2.000,00 EUR od svojih novaca i ukupan iznos od 30.000,00 EUR je dao bratu KI na čuvanje da mu se novac ne ukrade iz stana. Njoj KI nikada nije spominjao da bi mu pokojni ĆI dao bilo kakav novac. Pokojni II joj nikada tijekom njihovog prijateljstva koje je trajalo dvadeset godina nije davao novac jer to njoj nije ni trebalo jer je radila, a kasnije je bila u mirovini. Također ima i djecu koja bi joj pomogla novčano da je trebalo, ali joj nikada nije trebala novčano pomoći. Dakle, II joj prilikom posjeta u domu nije dao nikakav novac pa ni iznos koji tužitelj navodi u tužbi. Što se tiče svjedokinje VI ona je bila prisutna kada je tužena posjetila PI u domu, ali nije mogla čuti razgovor jer je bila preko ceste u drugoj zgradi od doma, valjda joj je to bila kuća. Tužena u Hrvatskoj nije bila oko dvije godine zbog epidemije korone, a onda je posjetila PI **.**.2021., te ga je pokušala posjetiti i kroz nekih deset dana, ali tada je djelatnici doma, čini joj se svjedokinja VI, nisu pustili u dom sa obrazloženjem da je KI zabranio da posjećuje pokojnog PI u domu. Zaključno je iskazala da nikada nije pozajmljivala novac od pokojnog PI, niti je dizala novac sa njegovog računa, te joj on nije davao karticu svog računa. Poznaje sina pokojnog PI, ovdje tužitelja, ali a s njim nije komunicirala telefonski niti na drugi način, dok kćeri pokojnog ĆI ne poznaje niti je s njima kontaktirala putem telefona.

14. Tijekom postupka sud je saslušao svjedoke ČI, CI, Čorak, JI, ZI i VI te je iz iskaza svjedoka utvrdio kao slijedi.

15. Svjedokinja ČI, sestra tužitelja, je u svom iskazu izjavila da je otac tužitelja u lipnju 2021. otišao u dom za starije i nemoćne osobe i tom prilikom je u dom ponio znatnu količinu novca, radi se o iznosu od oko 30.000 EUR, dok je u kasnijem dijelu iskaza da ne zna za koji iznos je pokojni otac prodao imanje. Sa ocem nije imala kontakt u vrijeme njegova boravka u domu i nije ga posjećivala iz razloga što je otac nakon smrti njene majke ušao u vezu sa tuženom koju svjedokinja nije odobravala i od tada više nije imala kontakt s ocem na način da bi razgovarali kao otac i kćer. U odnosu na predmet tužbenog zahtjeva svjedokinja je iskazala da je nakon smrti oca sa bratom PI, ovdje tužiteljem, i sestrom CI otišla u starački dom po očeve stvari i tom prilikom im je djelatnica doma FI predala iznos od 2.500,00 EUR navodeći da je taj iznos otac imao kod sebe u trenutku smrti, a spomenula im je i da tužena dolazila u dom i tražila karticu njihovog oca kako bi ocu mogla vratiti novac koji je od njega ranije posudila pri čemu je FI rekla tuženoj da za povrat novca nije potrebna kartica već taj novac može vratiti i na ruke njihovom ocu. Nakon smrti oca tužena ju je nekoliko puta kontaktirala i rekla joj da je ostala dužna ocu iznos od 4.000,00 EUR i da će joj taj iznos vratiti, ali ga nikada nije vratila. Nakon toga se više nije čula sa tuženom i nije je podsjećala da joj je dužna vratiti novac koji otac posudio tuženoj. U daljnjem iskazu svjedokinja je iskaza da je prvi puta čula da bi tužena njenom ocu bila dužna neki novac nakon njegove smrti i to kada ju je tužena nazvala.

16. Svjedokinja CI, također sestra tužitelja, je iskazala suglasno svjedokinji ČI te je izjavila da nije posjećivala oca za vrijeme boravka u domu jer je otac nakon prodaje zemljišta za djecu jednostavno nestao i znali su da je negdje u [adresa], a sa se nije čula niti telefonski jer je otac promijenio broj telefona. Nije znala da otac prodaje imanje već je to čula od susjeda, a za visinu kupoprodajne cijene za koju je otac prodao imanje je saznala kada je nakon smrti oca u njegovoj sobi u domu pronašla kupoprodajni ugovor. Otac je imanje površine oko 40 000 m2 prodao za iznos od 40.000,00 EUR i tu cijelu svotu je fizički odnio u dom i taj novac je on držao kod sebe u ormariću u domu, a to zna jer je on bio takav čovjek, a na ostavinskoj raspravi iza oca dobila je podatak da nema nikakvog novca na računu, a koji bi se mogao odnositi na novac ostvaren kupoprodajom. Također je potvrdila da je otac imao brata KI s kojim je bio blizak i koji ga je posjećivao u domu.

17. Sud je iskaze naprijed navedenih svjedoka ocijenio pristranim i motiviranim da tužitelj, koji je njihov brat, uspije u sporu time više što iz iskaza obje svjedokinje proizlazi da u vrijeme kada je pokojni II sklapao kupoprodajne ugovore priložene spisu, odnosno u vrijeme njegova boravka u domu za starije i nemoćne osobe te sve do njegove smrti nisu bile u kontaktu sa pokojnim PI. Dakle svjedokinje nemaju nesrodnih saznanja o predmetu spora već su o činjenici predaje novca od strane pokojnog PI tuženoj iskazivale isključivo temeljem onoga što im je prema njihovim tvrdnjama prenijela djelatnica doma za starije i nemoćne osobe ŽI kada su zajedno sa bratom, ovdje tužitelje, nakon smrti oca došle po očeve stvari u dom za starije i nemoćne osobe.

18. Sud je tijekom postupka saslušao i svjedokinju JI, kćer tužene, i svjedokinju ZI, prijateljicu tužene, koje su suglasno iskazale da nemaju saznanja da bi pokojni II tuženoj posuđivao novac, odnosno da bi sklapali ugovore o zajmu, odnosno da bi pokojni II novčano pomagao tuženoj. Tako je svjedokinja JI izjavila da tuženoj pokojni nije ni trebao posuđivati novac jer je uvijek imala svoju plaću, a sada mirovinu, tužena živi u svojoj kući u kojoj živi i svjedokinja i to svaka na svom katu. Tužena je uvijek živjela skromno u skladu sa svojim mogućnostima i nije kupovala kuće, automobile ili slično niti je kupovala skupu odjeću i uvijek je živjela skromno. Slično je iskazala i svjedokinja ZI koja je navela da nema saznanja da bi pokojni II prodavao kakvu zemlju jer ga nikada nije ni upoznala već joj je tužena samo spominjala da ima prijatelju u Hrvatskoj. U vrijeme kada je taj prijatelj bio u domu, tužena nije kupovala skuplje stvari npr. nekretnine, automobil, skupu odjeću i išla na skupa putovanja, a svjedokinja nije stekla dojam da bi tužena dobila neku svotu novca.

19. Naprijed navedene svjedokinje nisu suglasno iskazivale o činjenici je li i koliko puta tužena pokojnog PI posjećivala u domu za starije i nemoćne osobe pa je tako JI najprije iskazala da je tužena pokojnog PI posjetila jednom i tada su joj zabranili posjete jer je tako rekao skrbnik pokojnog PI, njegov brat KI i to iz razloga što je on optuživao tuženu da je uzela od pokojnog PI novac koji je on dobio od prodaje kuće, dok je u daljnjem iskazu navela da u razdoblju od kada se pričalo da je pokojni II prodao zemlju pa do njegove smrti nije uopće bila u kontaktu s njim fizički odnosno nije ga posjećivala jer su u to vrijeme bile na snazi mjere zbog Covid epidemije i majka koja živi u [adresa] nema nekretninu u Hrvatskoj i nije uopće mogla dolaziti u tom razdoblju u Hrvatsku odnosno prelaziti granicu. S druge strane svjedokinja ZI je izjavila da je tužena u vrijeme kada je pokojni ĆI bio smješten istog posjetila dva puta, a to je bilo pred njegovu smrt 2021. ili 2022.

20. Sud je iskaze naprijed navedenih svjedokinja prihvatio u dijelu u kojem su iskazivale o materijalnoj situaciji tužene, dok nesuglasje u činjenici koliko je puta tužena posjećivala pokojnog PI po ocjeni suda proizlazi iz proteka vremena i činjenice da svjedokinje po prirodi stvari nisu detaljno pratile kretanje tužene u razdoblju iz tužbe.

21. Zaključno sud je tijekom postupka saslušao i svjedokinju VI koja je u svom iskazu izjavila da ona ne poznaje stranke, odnosno tužitelja PI i tuženu ŠI te nikada nije čula za njih. Pojasnila je da njezin sin DI ima dom za starije i nemoćne osobe koji se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], a njezina kćer P DI ima dom za starije i nemoćne osobe na adresi [adresa]. Svjedokinja živi na adresi [adresa] time da se dom za starije i nemoćne osobe i kuća u kojoj ona živi nalaze odvojeno, dakle radi se o dvije zgrade na istoj adresi. Ne zna je li pokojni II bio smješten u domu za starije i nemoćne osobe koji vodi njezin sin ili u onome koji vodi njezina kćer niti je to pratila Također, nikada nije upoznala pokojnog PI, možda je popričala s njim dok su štićenici doma šetali ili sjedili u vrtu, a u sobe im sigurno nije ulazila. Nema nikakva saznanja da bi pokojni II tuženoj davao kakav novac.

22. Nakon što je svjedokinja VI iskazala na naprijed navedeni način tužitelj je predložio da se provede dokaz suočenjem svjedokinje i svjedoka ČI i BI iz razloga što su njihovi iskazi u potpunoj suprotnosti, a koji prijedlog sud nije prihvatio obzirom da prema ocjeni suda iskaz svjedoka VI u vezi činjenice je li pokojni II tuženoj dao odnosno pozajmio iznos od 4.000,00 EUR, u situaciji kada niti jedan drugi predloženi i izvedeni dokaz ne ukazuje na postojanje te činjenice nije odlučan za donošenje odluke u ovom pravnoj stvari. Naime prema ocjeni suda iako za sklapanje ugovora o zajmu nije propisano da isti mora biti sklopljen u posebnom obliku, dakle ugovor može biti sklopljen i usmeno između stranaka, sama činjenica da je ugovor sklopljen kao i bitni sastojci toga ugovora ne mogu se utvrditi samo i isključivo na temelju personalnih dokaza, odnosno temeljem iskaza samo jednog svjedoka, koji bi tijekom postupka suočenja možebitno i promijenio iskaz. Dakle provođenje predloženog suočenja bi prouzrokovalo daljnje troškove za stranke u ovom postupku, a iskaz dobiven izvođenjem dokaza na taj način ne bi bio odlučan zar rješenja predmeta spora.

23. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je točan navod tužitelja da je njegov otac pokojni II prije odlaska u dom za starije i nemoćne osobe u lipnju 2021. sklopio dva ugovora o kupoprodaji nekretnina te je na ime kupoprodajne cijene za iste od kupaca primio iznos od oko 30.000,00 EUR. Predmetni iznos pokojni II nije položio na svoj račun otvoren kod Hrvatske poštanske banke d.d. niti uplatio na račun tužene otvoren u NLB. d.d. Također je utvrđeno da je tužena dulji niz godina bila u prijateljskim odnosima sa pokojnim PI te ga je prije njegove smrti posjetila za vrijeme njegova boravka u domu za starije i nemoćne osobe, a što tijekom postupka i nije bilo sporno između stranaka.

24. Sud je ocjenom provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da je pokojni II prilikom odlaska u dom za starije i nemoćne osobe u isti ponio i iznos ostvaren kupoprodajom nekretnina obzirom da iz iskaza tužitelja i njegovih sestara ČI i CI proizlazi da oni u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji i odlaska oca u dom za starije i nemoćne osobe nisu bili u kontaktu sa istim te nemaju neposredna saznanja o tome kamo i kog koga je pokojni II pohranio novac, dok tužena u svom iskazu navodi da joj je pokojni II rekao da je predmetni novac dao na čuvanje svom bratu KI i to prije odlaska u dom za strije i nemoćne osobe jer se bojao da mu netko ne ukrade novac iz stana u kojem je tada živio. Posljedično prema ocjeni suda tužitelj nije dokazao ni da bi pokojni ĆI tuženoj predao određeni iznos novca pa tako ni iznos od 4.000,00 EUR kako to tvrdi tužitelj u tužbi, obzirom da navedeno ne proizlazi nit iz jednog dokaza provedenog tijekom postupka. Naime i tužitelj i svjedoci ČI i CI u svojim iskazima navode da nisu imali neposredna saznanja o postojanju ugovora o zajmu između pokojnog PI i tužene, već su za isto saznali tek nakon smrti svoj oca PI i to od svjedokinje GI koja je u svom iskazu danom tijekom postupka u cijelosti porekla takve navode tužitelja i svjedoka ČI i CI.

25. Slijedom navedenog sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. u vezi čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje – ZPP) utvrdio da tužitelj, na kojem je teret dokaza postojanja ugovora o zajmu, iznosu zajma i drugim bitnim sastojcima ugovora o zajmu, nije dokazao da bi tužena od njegova oca, pokojnog PI, primila iznosu od 4.000,00 EUR, a koji po dospijeću nije vratila pokojnom PI, odnosno njegovima nasljednicima.

26. Sukladno naprijed navedenom sud je odlučio kao u toč. I. i toč. II. izreke.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP - a, a trošak je odmjeren primjenom odredbi Tarife o nagradama za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje – Š).

28. Tuženoj koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku pripadaju troškovi postupka kako slijedi: sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 02. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 27. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, zastupanje na ročištu dana 12. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 sukladno Tbr. toč. 9. toč. 5. Tarife, zastupanje na ročištu dana 09. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 10. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištu dana 12. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te pristup na ročište na kojem se objavljuje odluka u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Tuženoj pripada i PDV na odmjerene troškove u ukupnom iznosu od 300,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife. Tuženoj nije priznat trošak sastava podneska od 12. ožujka 2025. kojim je tužena dostavila podatke o svjedocima koje predlaže saslušati, a što je mogla učiniti i u odgovoru na tužbu ili pripremnom ročištu.

29. Dakle ukupni trošak tužene iznosi 1.500,00 EUR kako je odlučeno u toč. III. izreke.

30. Podneskom od 29. srpnja 2024. tužitelj je predložio donošenje rješenja kojim će naložiti tuženoj isplatu iznosa od 687,50 EUR sukladno odredbi čl. 156. ZPP

– a i to za sastav podnesaka od 31. ožujka 2022., 25. kolovoza 2022., 07. lipnja 2023., 08. siječnja 2024. i 29. srpnja 2024.

31. Odredbom čl. 156. st. 1. ZPP – a propisano je da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

32. Podneskom od 31. ožujka 2022. tužitelj se osim na istaknuti prigovor nenadležnosti suda očitovao i na navode odgovora na tužbu, dok su podnesci od 25. kolovoza 2022., 07. lipnja 2023. i 08. siječnja 2024. požurnice kojima tužitelj požuruje postupanje suda, dok je podneskom od 29. srpnja 2024. postavio zahtjev za naknadu troškova postupka, slijedom čega se ne radi o okolnostima iz čl. 156. st.1. ZPP – a koji bi obvezivali tuženu da tužitelju naknadi troškove postupka neovisno o ishodu parnice, slijedom čega je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

U Karlovcu, 19. prosinca 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Trpimir Jonjić, odvjetnik u Zagrebu

2. Mate Burazin, odvjetnik u Karlovcu