Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-1402/2019-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Viktoru Pisanski, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, Varaždin, Lj. Gaja 4, OIB: 74640705361, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički iz Varaždina, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, po tužbi radi uznemiravanja prava vlasništva te protutužbi radi zabrane, nakon zaključene glavne javne rasprave 11. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i zakonske zastupnice umješača, te objave presude 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Tuženik Županijska uprava za ceste Varaždinske županije, Varaždin, Lj. Gaja 4, OIB 74640705361 uznemiravao je dana 10.07.2019. vlasništvo nekretnine tužitelja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], označene kao zk.č.br. 125/1, kuća br. 44, gosp. zgrade i vrt u mjesnoj rudini, pov. 108 čhv, k. o. [katastarska općina] (odgovara u kat. operatu k. č. br. [katastarska čestica], pov. 381 m2, k. o. [katastarska općina]), tako što su radnici tuženika pristupili na dio predmetne nekretnine površine 12 m2, koji dio je u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Željka Perića, ing. geod., od 18.3.2025.g. omeđen oznakama F-G-H-I-J-K-L-M-9-8-7-6-5-4-3-2-1-F, te srušili dio ograde koja dijeli iste nekretnine od županijske ceste br. 2071, koja cesta se nalazi na zk.č.br. 1044 k. o. [katastarska općina], te mu se nalaže uspostava ranijeg stanja kakvo je bilo prije počinjenog uznemiravanja na način da u roku od 15 dana postavi novu ogradu na mjestu srušene ograde tako da ista ide točkama F-G-H-I-J-K-L-M kako je prikazano u Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Željka Perića, ing. geod., od 18.3.2025.g., te mu se zabranjuje takvo ili slično uznemiravanje ubuduće.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana. "

II/ Nalaže se tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Županijskoj upravi za ceste Varaždinske županije, Varaždin, Lj. Gaja 4, OIB: 74640705361, u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 2.033,00 EUR (dvije tisuće trideset tri eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tužitelju DP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da umješaču Republici Hrvatskoj, OIB: 95131524528, u roku od 15 dana naknadi parnične troškove u iznosu od 600,00 EUR (šesto eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i  r i j e š i o  j e

I/ Prihvaća se sudjelovanje Republike Hrvatske, OIB: 95131524528, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravnom odjelu, OIB: 95993665997, kao umješača na strani tuženika/protutužitelja Županijske uprave za ceste Varaždinske županije.

II/ Ukida se potvrda pravomoćnosti rješenja broj P-1402/2019-15 od 23. siječnja 2023. donesena pod brojem P-1402/2019-16.

III/ Utvrđuje se da je povučena protutužba tuženika Županijske uprave za ceste Varaždinske županije protiv tužitelja DP radi zabrane tužitelju da priječi i ometa izvođenje radova izvanrednog održavanja – poboljšanja uvjeta prometa uređenjem pješačkih staza županijske ceste broj 2071 na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužitelj DP podnio je 11. rujna 2019. kod ovoga suda tužbu protiv tuženika Županijske uprave za ceste Varaždinske županije u kojoj navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine čkbr. [katastarska čestica] kuća broj 44, gos. zgrade i vrt u [adresa] sa 108 čhv (koja odgovara katastarskoj čkbr. [katastarska čestica] sa 381 m2) i čkbr. [katastarska čestica]/B kuća broj 76, dvor i gospodarske zgrade u [adresa] sa 70 čhv (koja odgovara katastarskoj čkbr. [katastarska čestica] sa 263 m2), sve u k. o. [katastarska općina]. Navodi da tuženik ima namjeru preko dijela ovih nekretnina, a koji se nalazi uz županijsku cestu broj 2071 (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) proširiti cestu na način da izgradi nogostup te je već dana 10. srpnja 2019. pristupio izvođenju radova kada su njegovi radnici srušili dio ograde koja dijeli nekretnine tužitelja od navedene javne ceste. Tužitelj navodi kako mu je još 2018. tuženik najavio izvođenje ovih radova nakon čega se između stranaka odvijala intenzivna komunikacija o načinu rješenja problema. Naime, tuženik tvrdi da se ograda tužitelja nalazi na čestici javne ceste, a ne u granicama tužiteljeve čestice, koju tv rdnju temelji na presudi broj P-3597/09 od 15. svibnja 2014. temeljem vještačkih nalaza angažiranih vještaka koji nisu koristili adekvatne metode utvrđivanja granica predmetnih čestica. Tužitelj navodi da je angažirao geodete iz društva Girus d.o.o. Šenkovec radi utvrđenja stvarnog stanja na terenu odnosno dokazivanja da prema postojećem digitalnom katastarskom planu nije moguće jednoznačno utvrditi granice predmetnih čestica što potvrđuje tužiteljeve navode da su vještaci u posjedovnoj parnici koristili pogrešne metode. Dodaje i da je u parnici broj P-3597/09 između predmetnih nekretnina granica označena crvenim sprejom, a tuženik sada želi, osim već spornog oduzetog dijela, uzeti u posjed i dio koji se nalazi iza granica koje je utvrdio sam sud. Stoga tužitelj smatra da tuženik želi izvesti radove bez njegove suglasnosti na nekretninama koje su u isključivom vlasništvu tužitelja, a ne na javnoj cesti, zbog čega temeljem čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi ovu tužbu radi prestanka uznemiravanja njegovog vlasništva na predmetnim nekretninama koje mu je od strane tuženika uznemiravano tako što su radnici tuženika pristupili na predmetne nekretnine te srušili dio ograde zbog čega tužitelj traži i da se naloži uspostava ranijeg stanja postavljanjem nove ograde na mjestu srušene ograde te da se tuženiku zabrani takvo ili slično uznemiravanje ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava da bi imao namjeru proširiti cestu izgradnjom nogostupa preko dijela nekretnina tužitelja odnosno da bi njegovi radnici pristupili na nekretnine tužitelja i srušili dio ograde. Naime, iako tuženik na županijskoj cesti 2071, pa tako i u dijelu u kojem ona graniči s nekretninama tužitelja navedenima u tužbi, izvodi radove održavanja navedene javne ceste i to poboljšanje uvjeta prometa uređenjem pješačkih staza, on to čini na nekretninama koje predstavljaju javnu cestu i to čkbr. [katastarska čestica] (koja odgovara katastarskoj čkbr. [katastarska čestica]) i čkbr. [katastarska čestica] (koja odgovara katastarskoj čkbr. [katastarska čestica]), upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (odnosno u posjedovnom listu 984 k. o. [katastarska općina]) te ne zadire u nekretnine tužitelja. Ograda koju spominje tužitelj nalazi se na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na javnoj cesti, a ne na nekretninama tužitelja. Navedeno je i pravomoćno utvrđeno u postupku kod ovoga suda pod brojem P-3597/09 u kojem je tužitelj tražio posjedovnu zaštitu vezano uz radove tuženika na održavanju iste županijske ceste koji su se sastojali od proširenja javne ceste, izgradnje nogostupa i rješavanja odvodnje, a koje je tuženik započeo još 2007./2008. godine. U tom postupku utvrđeno je da je sporni dio, koji obuhvaća i dio na kojem se nalazi i ovdje sporna ograda, dio županijske ceste 2071 odnosno čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a to temeljem nalaza geodetskih vještaka Bojana Škvorca i HP te tuženik smatra da je ovim utvrđenjima iz pravomoćnog sudskog utvrđenja vezan i sud u ovom postupku. S druge strane tuženik se protivi da se nalaz društva Girus d.o.o. koristi u ovom postupku jer se radi o ispravi izrađenoj u privatnom angažmanu tužitelja mimo suda. Netočni su i navodi tužitelja da bi sud crvenim sprejom postavio međašne oznake između predmetnih nekretnina i da bi tuženik želio uzeti u posjed, pored već spornog oduzetog, i dio koji se nalazi iza tako utvrđene granice, naime sud nikada nije uređivao među između predmetnih nekretnina, a niti je to moguće s nekretninom koja je javno dobro u općoj uporabi. Tuženik se u pogledu granica zahvata drži utvrđenja iz vještačkih nalaza Bojana Škvorca i HP sačinjenih u predmetu broj P - 3597/09, pa tako radove izvodi na česticama javne ceste te tužitelju ništa nije oduzeo. Tuženik također navodi da je rješenjem ovoga suda broj R1-91/19-3 od 22. kolovoza 2019. odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku zabranilo daljnje izvođenje građevinskih radova koje su predmet i ove tužbe jer tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi se radovi izvodili na dijelu njegove nekretnine. S druge strane, tuženik je protiv tužitelja podnio prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere u postupku kod ovoga suda pod brojem Ovr-611/19 kako bi mu se omogućilo nesmetano izvođenje radova na predmetnoj cesti. Slijedom svega navedenog, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ga predlaže odbiti.

3. Dana 27. siječnja 2020. tuženik je u ovom postupku protiv tužitelja podnio protutužbu u kojoj u bitnome navodi da na županijskoj cesti 2071 izvodi radove održavanja – poboljšanja uvjeta prometa uređenjem pješačkih staza koje mu izvođenje radova tužitelj konstantno priječi zbog čega je u predmetu broj Ovr-611/2019 po prijedlogu tuženika 19. prosinca 2019. i doneseno rješenje kojim je određena privremena mjera zabrane tužitelju da smeta izvođenje ovih radova koja traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi opravdanja te privremene mjere, a zbog čega tuženik i podnosi ovu protutužbu kojom traži da se tužitelju zabrani da priječi i ometa tuženika, kao upravitelja županijske ceste 2071, u izvođenju predmetnih radova na ovoj županijskoj cesti. Kao i u odgovoru na tužbu, ukazuje na postupke u kojima je tužitelj već ranije bezuspješno pokušao ishoditi zabranu izvođenja radova (R1-91/19 i P-3597/09) te navodi da je, nakon što su predmetni radovi nastavljeni u ljeto 2019., tužitelj počeo priječiti njihovo izvođenje, a nakon što je doneseno rješenje o određivanju privremene mjere pod brojem Ovr-611/2019 te je tuženik 14. siječnja 2020. ponovo počeo pripremu radova, tužitelj je iznova fizički zapriječio njihovo izvođenje.

4. Tijekom postupka u parnicu je kao umješač na strani tuženika stupila Republika Hrvatska čije je miješanje u parnicu sud prihvatio rješenjem broj P - 1402/2019-15 od 23. siječnja 2023. smatrajući da Republika Hrvatska ima pravni interes da tuženik uspije u ovom postupku koji se očituje u činjenici da su tužbeni i protutužbeni zahtjev usmjereni na javnu cestu koja je javno dobro u općoj uporabi te je kao takva u vlasništvu Republike Hrvatske sukladno čl. 3. Zakona o cestama. Ovo rješenje uneseno je u izreku ove odluke (točka I/ izreke rješenja) s obzirom na to da je odredbom čl. 207. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) propisano da protiv odluke suda kojom prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba, pa se sukladno čl. 378. st. 2. ZPP u tom slučaju rješenje prvostupanjskog suda može pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke. Imajući u vidu ove odredbe rješenje od 23. siječnja 2023. kojim se prihvaća sudjelovanje umješača nije moglo postati pravomoćno, zbog čega je pogrešno u spisu iskazana potvrda pravomoćnosti tog rješenja (pod brojem P- 1402/2019-16), slijedom čega je sud ukinuo ovu potvrdu u točki II/ izreke ovog rješenja.

5. Na ročištu za glavnu raspravu 11. studenoga 2025. tuženik je povukao protutužbu, a na koje je povlačenje tužitelj pristao zbog čega je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP odlučeno kao u točki III/ izreke rješenja.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te u spise ovoga suda broj Ovr-611/2019, P-3597/09 i R1-91/2019, proveo je očevid na licu mjesta te mjerničko vještačenje po mjerničkom vještaku Geo Grupa d.o.o. Zagreb, pročitao je nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka te proveo saslušanje zakonskog zastupnika vještaka kao i saslušanje tužitelja. Kao nepotrebni odbijeni su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanje svjedoka FP, ĆP, ŽP i LP kao i za provođenje novog geodetskog vještačenja iz razloga što su sve relevantne činjenice, kako će to niže biti obrazloženo, utvrđene provedenim dokazima.

7. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci presude.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje zaštite njegovog vlasništva od uznemiravanja tuženika koje se uznemiravanje, po navodima tužbe, sastoji u pristupanju radnika tuženika na nekretnine tužitelja i rušenja dijela ograde na istim nekretninama, sve u svrhu izvođenja radova izgradnje nogostupa na županijskoj cesti.

9. Prema odredbi čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Sukladno daljnjoj odredbi čl. 167. st. 2. ZV da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario to svoje pravo, on mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Prema tome, da bi ostvario zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo i čin neosnovanog uznemiravanja, pri čemu tužbom može zahtijevati i da to uznemiravanje prestane odnosno da se zabrani takvo buduće uznemiravanje.

10.1. Između stranaka nije sporno da su predmetne nekretnine i to nekretnine tužitelja čkbr. [katastarska čestica] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i čkbr. [katastarska čestica]/B upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koje odgovaraju katastarskim čkbr. [katastarska čestica] upisane u pl. 319 k. o. [katastarska općina]) te nekretnina koja u naravi predstavlja županijsku cestu broj 2071 – čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica], obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koje odgovaraju katastarskim čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u pl. 984 k. o. [katastarska općina]) međusobno susjedne nekretnine.

10.2. Nesporno je i da je tuženik, kao upravitelj županijske ceste, poduzeo izvođenje radova na županijskoj cesti 2071, pa tako i na dijelu ove županijske ceste koji graniči s predmetnim nekretninama u vlasništvu tužitelja. Nesporno je i da se tužitelj usprotivio izvođenju ovih radova upravo u dijelu županijske ceste 2071 koji graniči s njegovim nekretninama, te da je zbog toga povodom ovdje predmetnih radova između stranaka vođeno više postupaka (kako je to i utvrđeno uvidom u priložene spise) i to postupci:

- pod brojem P-3597/09 po tužbi tužitelja DP zbog smetanja posjeda u kojem je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen

- pod brojem R1-91/2019 po prijedlogu predlagatelja DP radi osiguranja privremenom mjerom zabrane protivniku osiguranja Županijske uprave za ceste Varaždinske županije da izvodi predmetne radove u kojem je i taj prijedlog predlagatelja pravomoćno odbijen

- pod brojem Ovr-611/2019 u kojem se vodi postupak po prijedlogu predlagatelja osiguranja Županijske uprave za ceste Varaždinske županije protiv DP kao protivnika osiguranja radi osiguranja privremenom mjerom koja se sastoji u zabrani DP da smeta izvođenje radova, a u kojem je predlagatelj podneskom od 5. studenoga 2025. povukao prijedlog za osiguranje iz razloga što su radovi izvedeni u periodu od 2. do 6. svibnja 2022. nakon što je u tom postupku doneseno rješenje broj Ovr-611/2019-37 od 17. veljače 2022. kojim je naloženo protivniku osiguranja DP da se suzdržava od smetanja ovih radova pod prijetnjom novčane kazne (koje je rješenje po žalbi protivnika osiguranja kasnije ukinuto i predmet vraćen na ponovno odlučivanje).

11. Sporno je jesu li radovi koje je tuženik započeo na izgradnji nogostupa (rušenje dijela ograde) poduzeti na nekretninama u vlasništvu tužitelja, kako to tvrdi tužitelj, ili pak su poduzeti na nekretninama koje predstavljaju županijsku cestu 2071, dakle sporne su granice međusobno susjednih čestica.

12. Unatoč činjenici da su između stranaka ranije vođeni postupci u okviru kojih su već provedena mjernička vještačenja te je sud sukladno istima donosio odluke o postavljenim zahtjevima, valja reći da se dokazi koji su izvedeni u nekom od tih sudskih postupaka ne mogu koristiti u ovom parničnom postupku radi utvrđenja relevantnih činjenica, pogotovo ukoliko se neka od stranaka tome protivi, kao što se tužitelj protivi korištenju geodetskih nalaza i mišljenja izrađenih u tim postupcima (odnosno u postupku broj P-3597/09), već sud u ovom postupku obvezuje isključivo izreka pravomoćnih sudskih odluka donesenih u tim predmetima. Naime, u odredbama čl. 333. st. 1. i 3. ZPP propisano je da presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe odnosno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, pa tako, dakle, samo odluka suda o navedenom postaje pravomoćna. Kako u smislu odredbe čl . 338. st. 3. i čl. 347. ZPP upravo te odluke čine sadržaj izreke pismeno izrađene sudske odluke, proizlazi da pravomoćnom postaje jedino njena izreka, a ne i ostali njeni dijelovi (VS Rev 177/82 od 13.03.1984. i Rev 112/83 od 15.11.1983.; Rev 525/84 od 28.06.1984.). Obrazloženje sudske odluke niti išta od onoga što je u njemu sadržano ne postaju pravomoćni, pogotovo ne stječu pravomoćnost činjenična utvrđenja suda sadržana u obrazloženju sudske odluke (VS Rev 177/82 od 13.03.1984. i Rev 112/83 od 15.11.1983.; Rev 525/84 od 28.06.1984.; Rev 1640/86 od 21.11.1986.). Stoga je u ovom postupku valjalo provesti dokaze radi utvrđenja gore navedenih spornih činjenica odnosno spornih granica predmetnih čestica i utvrđenja na kojoj se od čestica nalazi mjesto prijepora.

13. Po prijedlogu tužitelja sud je odredio mjerničko vještačenje radi identifikacije predmetnih nekretnina i prikazivanja položaja sporne ograde, time da je prihvatio prijedlog tužitelja da se za mjerničkog vještaka odredi osoba izvan područja nadležnosti Županijskog suda u Varaždinu, a to kako bi se izbjegla svaka sumnja u pristranost vještaka koju tijekom postupka izražava tužitelj navodeći da su većina geodeta u županiji, ako ne i svi, surađivali s tuženikom s obzirom na narav njegove djelatnosti. Slijedom navedenog, mjerničko vještačenje povjereno je stalnom sudskom vještaku s područja geodezije Geo Grupa d.o.o. Zagreb, na koji izbor vještaka niti jedna od stranaka nije imala primjedbe.

14.1. Na očevidu na licu mjesta 12. prosinca 2024. utvrđeno je da nekretnine čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica]/b k. o. [katastarska općina] u naravi predstavljaju kuću i gospodarsku zgradu s dvorištem te se iste pružaju uz Glavnu ulicu u naselju Selnik, pri čemu je lice mjesta u odnosu na stanje opisano u tužbi izmijenjeno na način da između nekretnina tužitelja i Glavne ulice više ne postoji ograda, već se preko mjesta spora pruža nogostup za koji tužitelj navodi da je izgrađen prije 4 godine. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da se izvrši identifikacija nekretnina i mjesta prijepora na način da vještak u nalazu naznači ogradu koja je ranije postojala i to tako da se prilikom izrade nalaza koriste skice ograde kakve su prikazane u vještačkim nalazima u parnici koja se pred ovim sudom vodila pod brojem P-3597/09 radi smetanja posjeda, i to skice vještaka HP, vještaka Viteza i vještaka Škvorca, dok se tuženik usprotivio da se koristi skica vještaka Viteza koja je različita od skica vještaka Škvorca i vještaka HP koje su usklađene i temeljem kojih je sud donio odluku u navedenom predmetu. Budući da su skice potrebne isključivo u svrhu lociranja u međuvremenu srušene ograde prema njezinim koordinatama, tužitelj smatra da je svejedno od kojeg će se vještaka one pribaviti, a ako niti jedan od navedenih vještaka ne raspolaže koordinatama srušene ograde, iste predlaže pribaviti od Girus d.o.o. iz Čakovca koji je vršio navedena mjerenja te izradio elaborat priložen uz tužbu. Na istom očevidu vještak je potvrdio da je u svrhu izrade nalaza na način kako je to na očevidu predložio tužitelj potrebno da raspolaže koordinatama točaka snimljene ograde iz nekog od ranije izrađenih mjerničkih nalaza.

14.2. Stoga je sud sukladno traženju vještaka od stalnog sudskog vještaka mjerničke struke HP zatražio podatke potrebne za izradu nalaza vještaka u ovom predmetu (koordinate iz skice sačinjene u predmetu broj P -3597/09 koja je u taj spis dostavljena 12. rujna 2013.). Iako su u tom predmetu svoj mjernički nalaz dali i mjernički vještaci Stanko Vitez i Bojan Škvorc, skica mjerničkog vještaka HP je najnovija skica dobivena suvremenim metodama izmjere (koju je metodu navedeni vještak detaljno objasnio u svom nalazu) te se ista osim toga, kako navodi sam vještak HP u nalazu od 12. rujna 2013., u potpunosti poklapa sa skicom mjerničkog vještaka Bojana Škvorca ranije izrađenom u tom predmetu , dok vještak Stanko Vitez, kako to u svom nalazu navodi vještak HP, mjerenja nije izveo u koordinatnom sustavu koristeći suvremenu geodetsku opremu (već su obavljena umjeravanjem od ograde koristeći samo mjernu vrpcu), zbog čega je skicu upravo vještaka HP sud smatrao najmjerodavnijom te od istoga i zatražio potrebne podatke. Iako je tužitelj predlagao da se kao dokaz u postupku koristi skica izrađena po Girus d.o.o. koju je i dostavio u spis, navedenom se tuženik usprotivio jer se radi o privatnom nalazu sačinjenom po nalogu tužitelja, a ne od strane suda za potrebe ovog postupka, zbog čega sud istu ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku.

15. U svom nalazu i mišljenju od 19. ožujka 2025., uz koji su dostavljene i skice lica mjesta s uklopom katastarskog plana u mjerilima 1:500 i 1:250 te fotografije s lica mjesta, vještak Geo Grupa d.o.o. navodi da se u evidenciji Zemljišnoknjižnog odjela Ludbreg u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi čestica 125/1 površine 108 čhv (388 m2) te se u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nalazi čestica 125/2/B površine 70 čhv (252 m2), obje s evidentiranim tužiteljem kao vlasnikom. U posjedovnom listu Odjela za katastar Ludbreg br. 319 k. o. [katastarska općina] evidentirane su katastarske čestice broj [katastarska čestica] površine 381 m2 i broj 62 površine 263 m2 s evidentiranim tužiteljem kao posjednikom. Na očevidu je vještak izvršio geodetsko snimanje stvarnog stanja pokazano od tužitelja kao međe i to postojeće ograde sa zapadne strane i oznake s južne strane posjeda tužitelja te je snimljen rubnjak nogostupa s istočne i sjeverne stranke koji se nalazi u sklopu Glavne ulice. U sjevernom dijelu čkbr. [katastarska čestica] tužitelj je pokazao, kao svoj, dio čestice čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Snimljeno stanje na skici lica mjesta prikazano je crvenom bojom, digitalni katastarski plan je prikazan crnom bojom, a dobiveni podaci tadašnje ograde prikazani su plavom bojom (A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M). Vještak nadalje navodi da evidencije Ureda za katastar i Zemljišnoknjižnog odjela nisu usklađene u pogledu površina predmetnih čestica. Područni ured za katastar, kojega je vještak kontaktirao radi izrade nalaza i mišljenja, nije pronašao niti jedan dokaz nastanka knjižnog dijela niti grafičkog prikaza predmetnih čestica, a vještak nije pronašao niti podatak da je ikada pokrenut postupak utvrđenja međa predmetnih čestica. Prema zatečenom stanju na terenu vidljivo je da je zapadna ograda stara i da se temeljem uklopa snimljenog stanja i digitalnog katastarskog plana može smatrati međom, iako niti za nju nikad nije pokrenut postupak utvrđenja međe. Južna pokazana međa od strane tužitelja ne odgovara digitalnom katastarskom planu i ona je unutar tužiteljeve čestice koju je pokazao tužitelj, a niti za nju nije pokrenut postupak utvrđenja međe. S istočne i sjeverne strane nema nikakve čvrste ograde na terenu, već je jedino vidljiv rubnjak nogostupa koji je u sklopu Glavne ulice. Dobivena linija ograde iz 2013. godine od vještaka HP vidljivo se u južnom dijelu nalazi između digitalnog katastarskog plana i rubnjaka nogostupa, dok u sjevernom dijelu postupno "prelazi" na izrađeni nogostup. Vještak napominje da knjižne površine ne odgovaraju površinama prema digitalnom katastarskom planu pa tako knjižna površina katastarske čestice broj [katastarska čestica] iznosi 381 m2, a knjižna površina zemljišnoknjižne čestice 125/1 iznosi 388 m2. Knjižna površina katastarske čestice broj [katastarska čestica] iznosi 263 m2, a knjižna površina zemljišnoknjižne čestice 125/2 iznosi 252 m2. Ukupna knjižna površina posjeda tužitelja prema katastru iznosi 644 m2, a prema zemljišnoj knjizi 640 m2. Prema digitalnom katastarskom planu čestica broj 61 ima površinu od 359 m2, a katastarska čestica broj [katastarska čestica] ima površinu od 239 m2, što ukupno iznosi 598 m2. Prema snimci stvarnog stanja i preuzetoj snimci ograde iz 2013. godine površina ukupnog posjeda iznosi 618 m2. Vidljivo je da predmetne čestice nisu uređene odnosno nije u skladu stvarno stanje, pokazano stanje, knjižno stanje i digitalni katastarski plan. Vještak stoga smatra da je potrebno provesti postupak utvrđenja međe između tužitelja i tuženika. Mišljenja je da službena katastarska evidencija nema dovoljnu točnost odnosno da nije pogodna za prijenos koordinata na teren (iskolčenje) u svrhu obnove / određivanja međnih oznaka, što znači da nije moguće iskolčiti digitalni katastarski plan mjerila 1:2880 na teren bez analize i na kraju dogovora nositelja prava na susjednim česticama. Temeljem uklopa snimljenog stanja i digitalnog plana vještak potvrđuje, što je vidljivo iz skice lica mjesta, da se nekadašnja ograda (snimljena 2013.) u dijelu A-B-C-D-E-F nalazi između rubnjaka nogostupa i granice na digitalnom katastarskom planu odnosno da je nogostup izvan tadašnjeg posjeda tužitelja. Dalje, pravcem F-G-H-I-J-K-L-M, nekadašnja ograda nalazi se unutar nogostupa, odnosno izgrađeni je nogostup unutar tadašnjeg posjeda u površini od 12 m2 (F-G-H-I-J-K-LM- 9-8-7-6-5-4-3-2-1-F).

16. U podnesku od 6. svibnja 2025. tužitelj navodi da prihvaća nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka te na isto ne stavlja primjedbe. Ukazuje da je iz istog vidljivo da se srušena ograda koja je dijelila dvorište tužitelja od ceste nalazila na mjestu današnjeg nogostupa pa je uklanjanjem iste došlo do uznemiravanja vlasništva tužitelja. Ponovo ukazuje da je tuženik koristio neprecizne i neadekvatne geodetske podatke prilikom proširenja ceste i izgradnje nogostupa ne poštujući stanje na terenu koje je bilo neizmijenjeno zadnjih 200 godina te nema nikakve logike ni smisla da je nečija ograda koja je postavljena u 19. stoljeću zašla u koridor ceste projektirane u 21. stoljeću. S obzirom na nemogućnost iskolčenja digitalnog katastarskog plana tužitelj navodi da svoj tužbeni zahtjev ograničava na nespornu površinu od 12 m2 koja se nalazila unutar njegovog ograđenog posjeda te precizira tužbeni zahtjev na način kako to glasi u izreci presude.

17.1. U podnesku od 7. svibnja 2025. tuženik navodi kako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je nekadašnja ograda tužitelja jednim dijelom bila pozicionirana između rubnjaka nogostupa i međe prema katastarskom planu, a u preostalom dijelu unutar nogostupa pri čemu je vidljivo da se i nogostup i nekadašnja ograda nalaze na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na županijskoj cesti 2071. Navedeno, dakle, potvrđuje navode tuženika da se nekadašnja ograda tužitelja nalazila na nekretnini koja predstavlja javnu cestu pod upravom tužitelja, a na kojoj je tuženik i izvodio radove . Navodi da ne može prihvatiti mišljenje vještaka o tome da službena katastarska evidencija ne bi imala dovoljnu točnost jer je u konkretnim okolnostima ona jedino što se može prihvatiti kao objektivno u odsustvu dogovora vlasnika kao što je ovdje slučaj. Ističe i da se međa ne može uređivati s nekretninom koja je javno dobro.

17.2. Ovim navodima tuženika umješač se u cijelosti pridružio podneskom od 9. svibnja 2025., dok je tužitelj u svom podnesku od 9. svibnja 2025. naveo da je nejasno prihvaća li tuženik ili ne vještački nalaz i mišljenje odnosno prigovara li istom i u kojem dijelu budući da je cijeli nalaz baziran na notornoj činjenici da se digitalni katastarski plan ne može preslikati na stanje na terenu zbog čega predlaže da vještak na ročištu dodatno obrazloži svoj nalaz i mišljenje.

18. U podnesku od 15. listopada 2025. umješač se pridružuje navodima tuženika iz prethodnog dijela postupka, ponavlja navode o ranijim postupcima vođenim između stranaka u kojima tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevima. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Geo Grupa d.o.o. predlaže da vještak pojasni svoj nalaz na način da odgovori na pitanje je li ograda bila postavljena na nekretnini tužitelja čkbr. [katastarska čestica] (odnosno čkbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] ili na čkbr. [katastarska čestica] (odnosno čkbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] koja čini javnu cestu. Ujedno ističe da se u ovoj pravnoj stvari radi o vlasničkoj parnici te da u istoj nije relevantna činjenica posjeda, posebno uzevši u obzir da u ranijoj posjedovnoj parnici broj P-3597/09 tužitelju nije pružena posjedovna zaštita. Čak i da se uzme da je tužitelj "posjedovao" spornih 12 m2, radilo bi se o "posjedu" dijela javne ceste pri čemu ukazuje na čl. 3. st. 2. Zakona o cestama prema kojem se javne ceste ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava zbog čega tužitelj nije niti je bio vlasnik tog dijela javne ceste. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da je vlasnik spornih 12 m2, niti to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, tuženik nije uznemiravao njegovo vlasništvo jer ograda nije bila postavljena na nekretnini tužitelja, nego na javnoj cesti pa se umješač protivi tužbenom zahtjevu, a posebice zahtjevu kojim se traži uspostava prijašnjeg stanja postavljanjem nove ograde – rušenjem izgrađene pješačke staze i time dovođenja u opasnost pješaka na iznimno prometnoj cesti.

19.1. Saslušan na ročištu 11. studenoga 2025. zakonski zastupnik vještaka Željko Perić u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja danog u postupku. Napominje da je, s obzirom na to da na licu mjesta nije zatečena predmetna ograda, po nalogu suda preuzeo podatke o položaju ograde u vrijeme kada je ista postojala na licu mjesta iz nalaza vještaka HP iz 2013. godine. Na pitanje da se decidirano izjasni o tome na kojoj se čestici nalazi ovdje sporna ograda, odgovara da se prikazana ograda na skici lica mjesta nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti odnosno prema snimljenom stanju nogostupa na dan očevida dio tadašnje ograde zahvaća nogostup, a dio je izvan nje, a što je točno precizirao u svom pisanom nalazu i mišljenju. Ističe da je izvorno mjerilo katastarskog plana napravljeno u vrijeme Austro-Ugarske u mjerilu 1:2880 što znači da je 1 mm na planu 2,88 m u naravi, što ukazuje na staru izmjeru i stari plan nastao još u vrijeme Austro-Ugarske, a koji je nakon 1990-ih godina (za konkretan slučaj ne zna točno kada) digitaliziran, dakle pretvoren u digitalni oblik. Kod toga ističe da takav digitalizirani stari plan nitko ne bi trebao na licu mjesta iskolčavati bez analize i potencijalnog postupka utvrđenja međe, a pretpostavlja da se upravo to dogodilo u konkretnom slučaju s obzirom na to da se, koliko shvaća, radilo o vrlo staroj ogradi od više desetljeća. Drugim riječima u svakom slučaju vještak smatra da se u takvom slučaju prilikom iskolčenja treba pozvati nositelj prava na predmetnoj čestici i time povesti postupak utvrđenja međe. Upravo iz razloga što stvarna stanja ne odgovaraju starim katastarskim planovima i evidencijama, Vlada RH pokrenula je višegodišnji program katastarskih izmjera građevinskih područja u cijeloj RH gdje se pozivaju svi nositelja prava na česticama da pokažu međe na terenu te bi vjerojatno u ovom slučaju prilikom izrade takve izmjere ograda bila priznata zbog starosti kao međa. U suradnji s katastrom nije pronašao nikakav elaborat ili trag o predmetnoj čestici odnosno granici između predmetnih čestica odnosno da se na toj čestici nešto događalo još od vremena kada je nastao predmetni katastarski plan mjerila 1:2880, još za vrijeme Austro-Ugarske. Smatra da je upravo navedeno razlog neusklađenosti stvarnog stanja, digitaliziranog katastarskog plana te podataka u zemljišnoj knjizi. Također napominje da u današnje vrijeme prilikom projektiranja u svrhu ishođenja građevinskih dozvola geodetski ovlašten inženjer obavezno treba izraditi geodetsku podlogu u čijem postupku utvrđuje i međe (ukoliko nisu prije utvrđene) te takvu podlogu u centimetar predaje projektantu na projektiranje, a što vrijedi i za prometnice. Za konkretan slučaj ne zna kada je projektirana predmetna prometnica odnosno nogostup. Mišljenja je da ŽUC nije smio bez utvrđenja međe poduzimati predmetne radove, kod toga ne zna je li postojala građevinska dozvola. Na pitanje što o preklopu i samom planu govori činjenica da je na digitalnom planu sjeveroistočni rub kuće na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "zašao" u čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odgovorio je da je katastarska čestica formirana po rubu tog tadašnjeg objekta, a tog objekta sada nema te je time napravljen "zub" koji njemu osobno nije logičan.

19.2. Na istom ročištu tuženik smatra da se izneseno očitovanje vještaka, izuzev činjenice da se nekadašnja ograda nalazila na nekretnini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ne može prihvatiti jer se na konkretnoj lokaciji radi o čestici koja ima status javne ceste, a vještakovo očitovanje svodi se na navode o uređivanju međe što u konkretnom slučaju nije moguće budući da je predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] javna cesta. Uz ovo, a kao što je tuženik isticao u tijeku postupka, u predmetu ovoga suda broj P -3597/09 utvrđeno je do kuda se prostire nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u ovome postupku, a kao što i sam vještak navodi, ne postoje relevantni podaci koji bi ukazivali na drugačije. Stoga predlaže da se provede novo geodetsko vještačenje s obzirom na prigovore na mišljenje vještaka o tome da se postojeći katastarski plan ne bi mogao prihvatiti kao relevantan.

20. Nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka Geo Grupa d.o.o. sud u cijelosti prihvaća kao nalaz i mišljenje dano od strane stručne i nepristrane osobe , te valjano i logički obrazloženo, zbog čega je i odbio prijedlog tuženika za provođenje novog geodetskog vještačenja. Prigovore tuženika u kojima ukazuje na utvrđenje do kuda se prostire nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predmetu broj P -3597/09 sud ne smatra osnovanima iz razloga što ta utvrđenja, kako je to naprijed obrazloženo, ne vežu sud u ovom postupku, već obvezuje jedino izreka pravomoćne sudske odluke, no u predmetu broj P-3597/09 u izreci pravomoćnog rješenja odbijen je tužbeni zahtjev radi pružanja posjedovne zaštite, dok se u ovdje predmetnom slučaju radi o tužbenom zahtjevu radi uznemiravanja vlasništva. Što se tiče prigovora tuženika kako se na javnoj cesti ne može uređivati međa, valja napomenuti da vještak u svom nalazu nije govorio o sudskom postupku uređenja međe, već o utvrđenju međe između susjednih nekretnina u postupku evidentiranja stvarnog stanja nekretnine te o potrebi provođenja upravo takvog postupka s obzirom na neusklađenost stvarnog stanja i službenih evidencija katastra i zemljišne knjige (na što ukazuje i mjernički vještak HP u postupku broj P-3597/09). Pri tome valja reći da sukladno odredbama Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina nositelji prava na nekretninama dužni su prijaviti Uredu za katastar svaku promjenu na nekretninama koja utječe na podatke upisane u katastar nekretnina pa se isto u konkretnom slučaju odnosi na sve nositelje prava na svim predmetnim međusobno susjednim nekretninama, dakle kako na nositelje prava na nekretninama koje predstavljaju javnu cestu, tako i na tužitelja kao vlasnika njima susjednih nekretnina koji se u ovom postupku upravo i poziva na neusklađenost stvarnog stanja s katastarskim podacima. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi, međutim, da on nije pokretao takav postupak evidentiranja stvarnog stanja, a što zapravo proizlazi i iz nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka. Stoga je relevantne činjenice koje se odnose na granice predmetnih susjednih nekretnina (nekretnina tužitelja i županijske ceste) bilo moguće utvrditi jedino na temelju službenih isprava katastra kao javnih isprava te je sukladno istima mjernički vještak jedino mogao izraditi nalaz i mišljenje. Iz njegovog nalaza i mišljenja od 19. ožujka 2025., obrazloženog i usmenim saslušanjem zakonskog zastupnika vještaka, nedvojbeno proizlazi da se mjesto prijepora koje se odnosi na dio srušene ograde (kako je to označeno podneskom tužitelja od 6. svibnja 2025. kojim je precizirao tužbeni zahtjev) nalazi na čkbr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] odnosno na čestici koja je evidentirana kao županijska cesta 2071, a ne kao bilo koja od nekretnina tužitelja (katastarskih oznaka čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) , zbog čega tužitelj nije dokazao da je u tužbi opisano uznemiravanje (pristupanje na nekretninu i rušenje dijela ograde) počinjeno na dijelu njegove nekretnine.

21. Osim toga, valja istaknuti kako je nakon očevida na licu mjesta i mjerničkog vještačenja utvrđeno, a što ne osporava ni tužitelj, da je sporna površina od 12 m2 na koju tužitelj podneskom od 6. svibnja 2025. usmjerava tužbeni zahtjev, sada u naravi dio nogostupa koji je izgrađen u međuvremenu nakon podnošenja tužbe , odnosno kako to navodi tuženik – u razdoblju od 2. do 6. svibnja 2022. Iz navedenog sud kao nedvojbenu utvrđuje činjenicu da tužitelj u trenutku zaključenja glavne rasprave niti nije u posjedu tog dijela nekretnine koji sada u naravi predstavlja dio prometnice (nogostup), a ne više dio dvorišta omeđen ogradom. Stoga ovdje valja istaknuti da je za podnošenje tužbe za zaštitu od uznemiravanja aktivno legitimiran vlasnik nekretnine koji je ujedno i njezin posjednik jer se ta tužba sukladno čl. 167. st. 1. ZV podnosi kada netko vlasnika uznemirava na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, dok vlasnik nekretnine koji nije ujedno i posjednik nekretnine nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe iz čl. 167. ZV, već zaštitu svojeg prava može ostvarivati vindikacijskom tužbom . Tužitelj, međutim, nakon što je stanje stvari tijekom postupka izmijenjeno na opisani način, i nadalje ustraje na tužbi radi zaštite od uznemiravanja vlasništva, a za što , kako je rečeno, više nije aktivno legitimiran.

22. Slijedom svega navedenog, sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke za pružanje zaštite od uznemiravanja vlasništva tužitelja, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

23.1. Odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je tako tužitelj, koji je spor u cijelosti izgubio, dužan naknaditi prouzročene troškove tuženiku i njegovom umješaču i to one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

23.2. Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tuženiku priznao troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa, koja se u ovom postupku primjenjuje sukladno tbr. 52. st. 3. ove Tarife), obrazloženog podneska od 7. svibnja 2025. (očitovanje na nalaz vještaka) u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškove zastupanja na ročištima od 27. siječnja 2021., 13. travnja 2021. i 11. studenoga 2025 . u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife, na očevidu 12. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 7. Tarife te na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 3. Tarife. Trošak podneska od 9. lipnja 2025. priznat je, umjesto u zatraženom iznosu od 200,00 EUR, u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 4. Tarife jer se radi samo o kratkom očitovanju na podnesak tužitelja. Priznata je i naknada za 1 sat izbivanja punomoćnika tuženika iz pisarnice za vrijeme putovanja na očevid u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 39. Tarife. Nije priznat trošak sastava podneska od 7. veljače 2022. jer se radi o požurnici za postupanje suda koja ne predstavlja trošak potreban za vođenje parnice.

23.3. Ovdje valja reći da je sukladno traženju tuženika istome priznat i trošak sastava protutužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 7. toč. 1. Tarife unatoč činjenici da je protutužba povučena te da se tužitelj protivio zatraženoj naknadi troškova postupka vezano uz protutužbu. Naime, sud ocjenjuje da ovdje valja primijeniti odredbu čl. 158. st. 2. ZPP prema kojoj je troškove postupka u slučaju povlačenja tužbe (protutužbe) tužitelju dužan naknaditi tuženik ako postoje razlozi koji se mogu pripisati tuženiku (protutuženiku), i to konkretno iz razloga što je tuženik protutužbu povukao zbog nesporne činjenice da su u međuvremenu, nakon podnošenja protutužbe, na predmetnoj županijskoj cesti izvedeni radovi koji su predmet protutužbe, kao što je to naprijed obrazloženo te utvrđeno uvidom u spis broj Ovr-611/2019. U trenutku podnošenja protutužbe tužitelj se nedvojbeno protivio izvođenju predmetnih radova od strane tuženika, što on sam tijekom postupka ne osporava, štoviše potvrđuje to u svom iskazu, a predmetni radovi naposlijetku su izvedeni kada je doneseno rješenje u postupku broj Ovr-611/2019 kojim je tužitelju naloženo da se suzdržava od ometanja ovih radova pod prijetnjom izricanja novčane kazne (što znači da protutuženik nije dobrovoljno udovoljio zahtjevu protutužitelja) .

23.4. Na sve naprijed priznate troškove u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR priznat je i zatraženi PDV sukladno tbr. 46. Tarife u ukupnom iznosu od 400,00 EUR. Priznat je i zatraženi trošak goriva za odlazak punomoćnika tuženika na uviđaj na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] (ukupno 60 km x 0,55 EUR / km) u iznosu od 33,00 EUR sukladno tbr. 50. st. 3. Tarife. Na taj način tuženiku su priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 2.033,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

23.5. Umješaču su priznati troškovi obrazloženih podnesaka od 19. studenoga 2021. i 15. listopada 2025. i to u iznosu od po 200,00 EUR za svaki sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife kao i zastupanja na ročištu 11. studenoga 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 600,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

U Varaždinu 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Viktoru Pisanski, odvjetniku iz Zagreba

2. Tuženik po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Slunjski i Rudnički iz Varaždina

3. Umješač po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu (na broj P-DO-81/2021)