REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-487/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, Đorđićeva 15, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice, i punomoćnika tuženika DČ, zaposlenika, dana 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći isplati iznos od 2.121,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 28. siječnja 2025. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 963,00 eur koje su tekle od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28. siječnja 2025. do dana plaćanja 13. veljače 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.768,75 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka navodio da je kao radnik trgovačkog društva Vupik Plus d.o.o., čiji je tuženik osiguravatelj, dana 11. prosinca 2024. pretrpio ozljedu na radu, te u ovom postupku potražuje naknadu nastale štete, sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i naknadu troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da nije sporno da je osiguravatelj poslodavca tužitelja, s tim da se osporavala visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu od 16. prosinca 2024. (str. 5-8 spisa), odštetni zahtjev od 28. siječnja 2025. (str. 10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-12 spisa), Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], uz privitak (str. 18-20 spisa) i Opće uvjete za osiguranje imovine (str. 21-28 spisa), kao što je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku mr.sci.dr. Jošku Filipušiću, kirurgu (nalaz i mišljenje od 9. lipnja 2025. str. 35-36 spisa, usmeno očitovanje na ročištu održanom 8. listopada 2025., str. 42-44 spisa).

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Kako među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca čiji je osiguravatelj tuženik, kao što nije sporan niti nastanak štetnog događaja (povreda na radu tužitelja priznata odlukom HZZO-a – str. 8 spisa), u smislu postojeće police osiguranja te odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14 i dr.), kojom je propisana objektivna odgovornost poslodavca te posljedično i osiguravatelja za štete nastale na radu i u vezi rada (što tuženik nije osporavao tijekom ovog postupka), to se u daljnjem tijeku postupka utvrđivala visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku dr. Jošku Filipušiću, koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju (str. 35-36 spisa) utvrdio da se kod tužitelja radilo o lakim tjelesnim ozljedama koje su nakon adekvatnog medicinskog tretmana uredno sanirane i nakon kojih nisu zaostale trajne štetne posljedice, kao što je utvrdio da u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu nema nikakvih pokazatelja koji bi govorili u prilog postojanja mogućih zaostalih trajnih posljedica u smislu odstupanja od normalnog funkcionalnog statusa ozlijeđenog ekstremiteta.

6. Tužitelj je trpio bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, dok su srednje jaki bolovi potrajali 6 dana, a manji kumulativne naravi bili su prisutni 60 dana (tijekom imobilizacije i hoda sa štakama).

7. Pretrpio je i primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta u trajanju do smirenja i regresije akutnih simptoma traume te adaptacije na nastalo stanje. U toku daljeg liječenja bio je prisutan tzv. sekundarni strah i to jači 2 dana, srednji 3 dana i manji 30 dana radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od doživljenog neugodnog iskustva i mogućih novih ozljeđivanja.

8. Kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti.

9. Zaključno, vještak je utvrdio da je tuđa pomoć druge osobe tužitelju dok se nalazio na kućnom liječenju bila potrebna po 2 sata dnevno kroz 8 tjedana (do 13. veljače 2025.) zbog imobilizacije i hoda sa štakama. Nakon toga po 1 sat dnevno kroz 2 mjeseca zbog hoda uz štake, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti.

10. Vještak je naveo i da kod tužitelja naruženje nije zaostalo.

11. S obzirom na prigovore tuženika, kako su izneseni podneskom od 26. lipnja 2025., vještak se i usmeno očitovao na ročištu od 8. listopada 2025., te je naveo da je procjena trajanja bolova kod tužitelja donesena na temelju vrste i težine ozljede te načina i duljine trajanja liječenja. Što se tiče procjene bolova slabog intenziteta u trajanju od 60 dana, navodi da su isti procijenjeni u tom vremenskom razdoblju jer se tužitelj u navedenom periodu kretao pomoću štaka i nosio je imobilizaciju pa je za pretpostaviti da je u istom vremenskom periodu zbog navedenog trpio određene slabe bolove, te da navedenu procjenu u potpunosti smatra primjerenom i realnom. Nadalje, što se tiče procjene straha ističe da se isti kao što je navedeno odnosi na stanje nakon zadobivene ozljede, duljinu liječenja kao i neizvjesnost dok je trajalo liječenje a za sam ishod istoga kao što je to u nalazu i mišljenju navedeno. S obzirom da je liječenje trajalo nešto više od 4 mjeseca mišljenja je da je procjena trajanja straha slabog intenziteta od 30 dana u potpunosti primjerena svemu navedenom. U odnosu na trajanje tuđe pomoći kroz sveukupno 4 mjeseca izjavljuje da je tužitelj prema vlastitom iskazu nosio ortozu kroz 4 mjeseca što znači da je u tom vremenskom periodu potreba za tuđom pomoći opravdana. Smatra da je tuđa pomoć bila potrebna u naznačenom opsegu te da je isto sukladno činjenici da je imao ortozu i kretao se pomoću štaka, pri čemu je i opseg tuđe pomoći bio umanjen nakon odbacivanju štaka, odnosno tijekom prva 2 mjeseca dok je imao ortozu i kretao se pomoću štaka bila je potrebna tuđa pomoć od 2 sata dnevno, a nakon što više nije imao štake već samo ortozu tuđa pomoć je prepolovljena odnosno umanjena na 1 sat dnevno tijekom slijedeća 2 mjeseca koliko je još nosio ortozu. Nakon skidanja ortoze tuđa pomoć više nije bila potrebna.

12. Sud je u cijelosti prihvatio predmetni nalaz i mišljenje vještaka, kao i usmenu dopunu, budući da je predmetno vještačenje provedeno od strane osobe koja raspolaže potrebnim znanjima za provođenje istog, dok je nalaz i mišljenje podudaran i s priloženom medicinskom dokumentacijom, kojim slijedom nije bilo moguće prihvatiti prigovore tuženika s obzirom da je vještak argumentirano otklonio tuženikove navode, te je dodatno obrazložio utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja, a vezano za ocjenu slabih bolova, naruženja te tuđe pomoći i njege.

13. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), u vezi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), tužitelju bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir pretrpljene fizičke bolove i strah, o čemu je sud vodio računa, te bi tužitelju s tog osnova ukupno pripadalo 2.900,00 eur (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za bol 1.600,00 eur, i za strah 1.300,00 eur).

14. Također tužitelju pripada i naknada za materijalnu nenovčanu štetu, uslijed primljene tuđe pomoći u naprijed naznačenom trajanju, za što mu pripada 184,00 eur, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći nije bila sporna među strankama.

15. Uzimajući u obzir navedeno, proizlazilo bi da bi tužitelju ukupno pripadao iznos od 3.084,00 eur, s naslova naknade neimovinske štete te naknade za pruženu tuđu pomoć i njegu, što valja umanjiti za nesporno isplaćenih 963,00 eur, tako da konačno tužitelju tuženik treba isplatiti iznos od 2.121,00 eur. Također tužitelju pripada i izunos zakonske zatezne kamate koji je tekao na mirno isplaćeni iznos od 963,00 eur, za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 28. siječnja 2025. do dana isplate tj. 13. veljače 2025..

16. U tom smislu odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

17. Visina zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, s tim da su kamate na dosuđeni iznos iz točke I. izreke tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 28. siječnja 2025., u smislu odredbe čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

19. Punomoćniku tužitelja u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav odštetnog zahtjeva i tužbe, za svaku radnju po 100 bodova, te za podnesak od 20. svibnja 2025. nagrada od 25 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 14. svibnja 2025., 20. lipnja 2025. i 8. listopada 2025., za svako ročište po 100 bodova, te nagrada za pristup na ročište za objavu od 62,50 bodova, što je ukupno 587,5 bodova, odnosno 1.175,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (293,75 eur) iznos od 1.468,75 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova medicinskog vještačenja od 300,00 eur, ukupno 1.768,75 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužitelju, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, uključivo i iznos od 50,00 eur (troškovi pristupa vještaka na ročište od 8. listopada 2025.), budući da vještak nije prihvatio tuženikove tvrdnje .

20. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 19. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku