Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-456/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja KG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Odvjetnik Krunoslav Vuljak iz OD Vuljak i Vuljak, protiv tuženika "OTP Banka" d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanih po pun. odvj. Sanja Vukina, radi utvrđenja isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 25. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćniku tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 19. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku "OTP Banka“ d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 3.882,41 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa za razdoblje do 31.7.2008.g po stopi od 15% godišnje; za razdoblje od 01.08.2008.g do 31.07.2015.g po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena; za razdoblje od 01.08.2015.g do 31.12.2022.g po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1.1.2023.g pa do plaćanja sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 89,14 EUR koja teče od 11.1.2012

na iznos od 93,52 EUR koja teče od 11.2.2012

na iznos od 94,11 EUR koja teče od 11.3.2012

na iznos od 91,08 EUR koja teče od 11.4.2012

na iznos od 93,13 EUR koja teče od 11.5.2012

na iznos od 94,53 EUR koja teče od 11.6.2012

na iznos od 92,17 EUR koja teče od 11.7.2012

na iznos od 92,79 EUR koja teče od 11.8.2012

na iznos od 91,02 EUR koja teče od 11.9.2012

na iznos od 87,13 EUR koja teče od 11.10.2012

na iznos od 91,27 EUR koja teče od 11.11.2012

na iznos od 93,23 EUR koja teče od 11.12.2012

na iznos od 91,86 EUR koja teče od 11.1.2013

na iznos od 84,17 EUR koja teče od 11.2.2013

na iznos od 90,70 EUR koja teče od 11.3.2013

na iznos od 91,27 EUR koja teče od 11.4.2013

na iznos od 88,71 EUR koja teče od 11.5.2013

na iznos od 80,75 EUR koja teče od 11.6.2013

na iznos od 80,55 EUR koja teče od 11.7.2013

na iznos od 82,50 EUR koja teče od 11.8.2013

na iznos od 85,61 EUR koja teče od 11.9.2013

na iznos od 89,98 EUR koja teče od 11.10.2013

na iznos od 87,74 EUR koja teče od 11.11.2013

na iznos od 89,33 EUR koja teče od 11.12.2013

na iznos od 85,04 EUR koja teče od 11.1.2014

na iznos od 78,82 EUR koja teče od 11.2.2014

na iznos od 80,85 EUR koja teče od 11.3.2014

na iznos od 80,19 EUR koja teče od 11.4.2014

na iznos od 77,94 EUR koja teče od 11.5.2014

na iznos od 77,22 EUR koja teče od 11.6.2014

na iznos od 77,54 EUR koja teče od 11.7.2014

na iznos od 80,10 EUR koja teče od 11.8.2014

na iznos od 82,25 EUR koja teče od 11.9.2014

na iznos od 81,80 EUR koja teče od 11.10.2014

na iznos od 83,66 EUR koja teče od 11.11.2014

na iznos od 84,93 EUR koja teče od 11.12.2014

na iznos od 84,18 EUR koja teče od 11.1.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.2.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.3.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.4.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.5.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.6.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.7.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.8.2015

na iznos od 85,20 EUR koja teče od 11.9.2015

pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Utvrđuje se da je neosnovan materijalno pravni prigovor prijeboja i prigovor prijeboja koristi sa štetom sukladno čl. 346. st. 3. ZOO-a, u iznosu od 260,01 EUR sa Zakonskom zateznom kamatom:

- na iznos od -0,21 EUR od dana 11.09.2006 do isplate;

- na iznos od -0,02 EUR od dana 11.01.2007 do isplate;

- na iznos od -2,09 EUR od dana 11.02.2007 do isplate;

- na iznos od -5,21 EUR od dana 11.03.2007 do isplate;

- na iznos od -4,54 EUR od dana 11.04.2007 do isplate;

- na iznos od -5,05 EUR od dana 11.05.2007 do isplate;

- na iznos od -8,16 EUR od dana 11.06.2007 do isplate;

- na iznos od -10,40 EUR od dana 11.07.2007 do isplate;

- na iznos od -11,73 EUR od dana 11.08.2007 do isplate;

- na iznos od -10,91 EUR od dana 11.09.2007 do isplate;

- na iznos od -9,89 EUR od dana 11.10.2007 do isplate;

- na iznos od -12,64 EUR od dana 11.11.2007 do isplate;

- na iznos od -12,92 EUR od dana 11.12.2007 do isplate;

- na iznos od -10,92 EUR od dana 11.02.2008 do isplate;

- na iznos od -14,44 EUR od dana 11.03.2008 do isplate;

- na iznos od -18,75 EUR od dana 11.04.2008 do isplate;

- na iznos od -15,36 EUR od dana 11.05.2008 do isplate;

- na iznos od -12,33 EUR od dana 11.06.2008 do isplate;

- na iznos od -18,94 EUR od dana 11.07.2008 do isplate;

- na iznos od -21,15 EUR od dana 11.08.2008 do isplate;

- na iznos od -22,93 EUR od dana 11.10.2008 do isplate;

- na iznos od -22,23 EUR od dana 11.11.2008 do isplate;

- na iznos od -10,18 EUR od dana 11.01.2009 do isplate;

po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNBa koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

IV. Tuženik je dužan tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 1.531,98 EUR, od dana presuđenja tj. od 19. prosinca 2025., sa zakonskom zateznom kamatom uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj KG (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da tuženik, odnosno njegov pravni prednik Splitska banka d.d. je kao trgovac sa tužiteljem kao potrošačem dana 21. lipnja 2006.g sklopio Ugovor o kreditu br. 45320/06 u kojem je kao iznos kredita navedena kunska protuvrijednost iznosa od 54.100,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Prilikom sklapanja ugovora tuženik nije upozorio tužitelja na mogućnost snašanja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF.

1.1. Točkom 7. presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g takav način ugovaranja valutne klauzule bez da je tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utvrđen je kao nepošten, a što je pak rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Takvim načinom ugovaranja ujedno su povrijeđene i odredbe tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

1.2. Dana 17.09.2019.g objavljena je odluka VSRH povodom revizije banaka u predmetu Rev 2221/2018-11 povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač te je konačno utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena, i kao takva ništetna. Citiranom Revizijskom odlukom potvrđena je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-6632/16 od 14.06.2018.g

Navedene sudske odluke predstavljaju pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj obzirom da je postupak bio vođen sukladno 502.a ZPP-a.

1.3. Tuženik i tužitelj su dana 27.01.2016.g sklopili Dodatak ugovoru o kreditu – tzv. Konverziju kojom je tužitelju priznata preplata kredita u iznosu od 15.576,63 kn. Navedenim iznosom tužitelj nije ni izbliza obeštećen za preplaćeni iznos kredita, a do kojeg je preplaćenog iznosa došlo primjenom ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj kaluzuli CHF.

1.4. Tuženik je primjenom nepoštene ugovorne i svojom nepoštenom poslovnom praksom bez valjane pravne osnove stekao iznos od 4.576,57 EUR (34.482,17 kn), tj iznos koji ovom tužbom tužitelj potražuje. Tuženik je bez valjane pravne osnove stekao i veći iznos zbog nepoštene ugovorne odredbe glede promjenjivosti kamatne stope, međutim, taj iznos tužitelj ne potražuje ovom tužbom. Budući je tuženik bio nepošteni stjecatelj, tuženik je sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a dužan vratiti cjelokupan iznos zajedno sa zateznim kamatama od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa, a prema specifikaciji koja se dostavlja uz tužbu.

1.5. Kako tuženik nije tužitelju vratio nepošteno i bez osnove stečeni novčani iznos s toga je tužitelj podnio ovu tužbu kod ovoga suda kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu glavnog tužbenog zahtjeva te eventualnog tužbenog zahtjeva iz sljedećih razloga: tužitelj je prihvatio ponudu izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju NN102/15 ZID ZKP/15, da je prihvatom izračuna konverzije sukladno ZID ZKP/15 i sklapanjem dodatka br. 1. Ugovora o kreditu, br. 45320/06 sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava od dana 27. siječnja 2016. (dalje Ugovor) pristao da se sve njegove uplate koje je po CHF Ugovoru o kreditu vršio od početka otplate pa do 30.09.2015. koriste za namirenje uplata po EUR kreditu.

2.1. Tužitelj s toga nema pravo potraživati iznose koje je koristio za zatvaranje obveza po novome EUR kreditu. Potraživanje tužitelja je zastarjelo jer tužitelj nije svojom radnjom (podnošenjem tužbe) prekinuo zastaru. Odredbe Ugovora o valutnoj obvezi i promjenjivosti kamatne stope nisu ništetne.

2.2. Uvjeti na tržištu su se naknadno nepredvidivo izmijenili i bili su rezultat izvanrednih okolnosti za koje tuženik nije odgovoran niti je za njih mogao znat, niti je na njih mogao utjecati, navodi da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovoga postupka obzirom da je odlučio prihvatiti izračun konverzije sukladno ZID ZPK / 15 te je dobrovoljno sklopio Dodatak Ugovora o kreditu dana 27. siječnja 2016. godine.

2.3. Navodi da zakonom o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju NN 102/15 dalje: ZID ZPK/15 propisano je temeljno načelo i obvezu banke da potrošačima s kreditima denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF (dalje: CHF kredit) ponudi konverziju takvog kredita na način da položaj potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (dalje: EUR kredit).

2.4. Tuženik se poziva na odredbu čl. 19. C. ZID ZPK /15 kojim je propisan način izračuna konverzije prema kojem je banka bila dužna: da na iznos početno odobrene glavnice CHF kredita izračunati iznos glavnice EUR kredita po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita. Da umjesto početno Ugovorene kamatne stope CHF kredita primijeniti kamatnu stopu jednaku kamatnoj stopi ( po iznosu, vrsti, i razdoblju promjene) koji je vjerovnik primjenjivao na EUR KREDITE ISTE VRSTE i trajanja na dan sklapanja Ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u CHF; početno utvrđeni otplatni plan CHF kredita uključujući sve njegove izmjene na temelju kojeg su izračunati CHF anuiteti zamijeniti novim EUR otplatnim planom uzimajući u obzir sve izmjene Ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja Ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početnog utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno aniuiteta; iznos se uplaćuje radi namirenja početno utvrđenog CHF anuiteta (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvoriti u EUR anuitete prema tečaju primjenjivom na dan uplate, a koji je tečaj jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na EUR kredite iste vrste i trajanja. Da takvi iznosi pretvoreni u EUR predstavljaju osnovu za namirenje EUR anuiteta po novom EUR otplatnom planu; utvrditi pretplatu / manja uplata između ukupno uplaćenih iznosa utvrđenih u EUR i ukupnog iznosa EUR anuiteta prema novom EUR otplatnom planu.

2.5. Tuženik navodi da nije postupio sukladno citiranoj zakonskoj obvezi, da tužitelj nije imao prigovor na izračun konverzije nego je dobrovoljno prihvatio ponudu te su tužitelj i tuženik 27. siječnja 2016. sklopili dodatak koji je solemniziran od strane javnoga bilježnika.

2.6. Navodi da prilikom sklapanja konverzije utvrđena je razlika (pretplata) između ukupno uplaćenih iznosa utvrđenog u EUR i ukupnog iznosa EUR anuiteta prema novom EUR otplatnom planu u iznosu od 2.067,37 EUR / 15.576,63 kn. Da ako bi sud našao osnovani tužbeni zahtjev tuženik ističe prigovor prebijanja u istom gore navedenom iznosu.

2.7. Tuženik navodi da tužitelj nema potraživati isplatu bilo kakvih iznosa iz osnova CHF ugovora te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.8. Tuženik ističe prigovor zastare te osporava navode tužitelja da kolektivna tužba ipak prekida zastaru, a što tuženik osporava te ističe da je i u u tom slučaju cjelokupno potraživanje u tužbi u zastari pozivajući se na zastarni rok od 5 godina koji teče od svake pojedine uplate te da je cjelokupni tužbeni zahtjev u zastari s obzirom da je tužitelj podnio tužbu 13. lipnja 2023.

2.9. Tuženik se poziva na informiranost tužitelja o rizičnosti valutne klauzule i promjenjivosti kamatne stope navodeći da je tuženik u svakom trenutku otplate kredita bio tužitelju na raspolaganju radi svih dodatnih i detaljnih informacija o promjeni kamatne stope i da mu se tužitelj ni jednom nije obratio sa zahtjevom za dodatna pojašnjenja,

2.10. Tužitelj je prihvatio ponudu konverzije i sklopio dodatak te ističe kako je tužitelj konverzijom pristao na EUR promjenjivu kamatnu stopu višu od kamatnih stopa koje su se primjenjivale na CHF kredit, a koju tužitelj ovom tužbom osporava.

2.11. Između ostalog da je tužitelj potvrdio da je tužitelj upoznat sa mogućom promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti novčanih obveza po Ugovoru te da svjesno i dobrovoljno preuzima rizik bilo kakve promjene izabranog tečaja u odnosu na HRK i to neovisno o njenoj veličini.

2.12. U odgovoru na tužbu tuženik navodi o promjenjivosti uvjeta na tržištu.

2.13. Radi svega navedenog tužitelj osporava visinu tužbenog zahtjeva s obzirom na konverziju izvršenu sukladno ZID ZPK/15 smatra kako se u ovom postupku radi o pravnom pitanju te se protivi i financijskom vještačenju. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova.

3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, preslika ugovora o kreditu od 21.06.2006.g, saslušanje tužitelja u svrhu dokazivanja, provedeno je financijsko knjigovodstvenog vještačenje, uvid u Presudu TS Zagreb br. P-1401/2012 od 04.07.2013.g, uvid u Presudu VTSRH br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.g., uvid u Presudu VSRH br. Rev- 2221/18 od 03.09.2019.g., Dodatak ugovoru o kreditu (tzv. Konverzija), knjigovodstvena kartica, otplatni plan, odgovor na tužbu, Ponuda i obračun konverzije, Mišljenje društva Ernst & Young d.o.o. Zagreb od 13.11.2015.g., Sporazum o korištenju pretplate po konverziji kredita vezanom za CHF valutnu klauzulu od 27.01.2016.g., Presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-136/2018-4 od 29. kolovoza 2018.g., Presuda Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Gž-925/2017-2 od 20. ožujka 2020.g., Presuda Županijskog suda u Sisku, posl. br. Gž-604/2017 od 8. svibnja 2020.g., Presuda Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž-2427/2018 od 10. lipnja 2020.g., Presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, posl. br. Gž-73/2019 od 28. travnja 2020.g., Presuda i rješenje VTS RH posl. br. broj Pž- 2921/2021-4 od 27.07.2022.g., Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž- 911/2021-2 od 13.09.2021.g., Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž- 991/2021-2 od 06.05.2022.g., Rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž- 607/2022-2 od 09.06.2022.g., Presuda i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1031/2022 od 26.01.2023.g., saslušan je tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja.

4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), stoga je presuđeno kao u izreci presude.

5. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 45320/06 od 21. lipnja 2006. g. (list 117-177) temeljem kojega je tuženik Societe Generale – Splitska banka d.d. kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 54.100,00 CHF, koji se isplaćuje po prodajnom deviznom tečaju kreditora važećeg za CHF na dan korištenja kredita (čl. 2). Prema čl. 4. Ugovora ugovoreno je da sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru (otplata glavnice i kamata, naknada troškova i dr.) izvršiti će se u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute Ugovora izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) važećeg na dan plaćanja ako Ugovorom nije drugačije određeno, sa ugovorenom kamatom u visini od 4,20% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (čl. 5), sa rokom otplate na rok od 228 mjeseci.

6. Nesporno je da su stranke zaključile Dodatak Ugovora o kreditu br. 45320/06 od 27. siječnja 2016., sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (list 117- 177), temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015), kojom su izvršile konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR (list 9-11).

7. Tužitelj kao potrošač imao je pravo izbora hoće ili neće izabrati konverziju kredita dok je banka imala zakonsku obvezu sklapanja novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu radi provođenja konverzije kredita iz valute CHF u EUR ako potrošač tako odluči.

8. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 26. srpnja 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003, dalje ZZP/03), koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

10. Odredbom čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03 dalje ZZP.) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju ili njegovoj poslovnoj aktivnosti.

11. Sud je zaključio da su tužitelj kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao za adaptaciju stambenog objekta dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, s toga nije osnovan navod tuženika da tužitelj nije dokazao da je sklopi potrošački Ugovor.

12. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu od broj 45320/06 od 21. lipnja 2006. godine godine utvrđeno je da u točki 3., namjena kredita, da će se odobreni kredit koristiti isključivo za adaptaciju, a što je svojim iskazom potvrdio i tužitelj na zapisniku 01. srpnja 2025. godine.

13. Iz njegova iskaza proizlazi da se kuća nije iznajmljivala te da i u vrijeme svojeg iskaza živi sa obitelji u kući, a po zanimanju je sada umirovljenik, a prije strojobravar. Tužitelj je naveo da se u kući za koju je realizirao kredit nije obavljala nikakva poslovna djelatnost kao ni obrt.

13.1. Ova utvrđenja nedvojbeno proizlaze iz iskaza tužitelja te Ugovora o kreditu broj broj 45320/06 od 21. lipnja 2006. g. iz čl. 3. u kojem je upisana namjena kredita – kredit koristiti će se isključivo za adaptaciju.

14. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je tužitelj realizirao kredit kod tadašnje Splitske banke 2006. godine. Da mu je djelatnik banke ponudio najpovoljnije mogućnosti za realizaciju kredita jer je tečaj bio manji, i manja kamata pa tako i rata dok druge banke nisu imale takve opcije. Nije mu ništa posebno objašnjenjo vezano za promjenu kamatne stope kao niti za valutu. U ono vrijeme nije mu bio jasan pojam što znači valutna klauzula. Za vrijeme realizacije kredita radio je kao strojobravar u Podravci, a sada je umirovljenik. Početna rata bila je 1.600,00 kn, pa je došla sve do 2.700,00 kn mjesečno. Otplatu je vršio na način da mu se oduzimalo od plaće. Nakon umirovljenja 2023. da je ostao još platiti 50.000,00 kn, a koji novčani iznos je namiren putem njegovog životnog osiguranja. Nije mogao utjecati na sadržaj Ugovora iz razloga što ga je dočekao gotov Ugovor. Iako je Ugovor pročitao da je nešto pitao što mu nije bilo jasno najbitnija mu je u tom trenutku bila rata, kamata i rok otplate. Tužitelj je izvršio konverziju kredita.

15. Tuženik odustao je od saslušanja svjedoka LG i NG.

16. Ovaj su prihvaća iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima kao i o posljedicama osporenih Ugovornih odredbi, te da takve odredbe o Ugovoru su u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

16.1. U odnosu na navode tužitelja o ništetnoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula izražena u CHF, zaključak je suda kako je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, jer je nesporno tuženik raspolagao informacijama i mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužitelja sve kako bi tužitelju bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku, a kao i prethodne odredbe, ove odredbe Ugovora su također pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužitelj nije mogao imati utjecaja, pa su ništetne.

17. Ovaj sud utvrđuje da je djelomično sporna odredba Ugovora o kreditu broj: 45320/06 od 21. lipnja 2006. g., čl. 4., u odnosu na valutnu klauzulu u CHF ništetna u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03 i dr. dalje ZZP) te čl. 322. st. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/25 i dr. dalje ZOO).

18. Tuženik je stavio prigovor da je u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

19. Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. zauzeo je pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF utvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te kako je tužba s tužbenim zahtjevom u odnosu na isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli podnesena 13. lipnja 2023., to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

20. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.

21. Cijeneći navedeno, u odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, na koju je tužitelj pristao, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio je na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke). Radi navedenog sporazum je u konverziji koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

22. Iz navedenog se zaključuje da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama.

23. Ukoliko to nije slučaj, tada tužitelj mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji joj pripada. Prema stavu ovog suda potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 (Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

24. Između stranaka je nesporno da Dodatkom Ugovora o kreditu 45320/06 od 27. siječnja 2016. godine, čl. 1. Ugovorne strane potvrđuju da su sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva kojim je korisniku kredita odobren kredit za adaptaciju u iznosu od 54.100,00 CHF, u kunskoj protuvrijednost, uz valutnu klauzulu s rokom otplate od 228 mjeseci, i promjenjivom kamatnom stopom od 4,20% godišnje. Navedeni Ugovor solemniziran je kod javnog bilježnika Marine Ostović dana 21. lipnja 2006. godine pod brojem Ou-655/06.

24.1. Nadalje Ugovoreno je da se mijenja čl. 10. Ugovora, a otplata duga t. 1. ostatak glavnice nakon konverzije valute na dan 03. veljače 2016. iznosi 22.482,50 EUR, i otplaćuje se u jednakim vremenskim razmacima odnosno 114 mjesečnih anuiteta (kako je pobliže navedeno u toj točki, time da prvi anuitet iznosi 168,86 EUR, dok preostali anuiteti mjesečno iznose 264,64 EUR, i jednog preostalog u iznosu od 265,46 EUR. Tako da prvi izmijenjeni anuitet dospijeva 10. veljače 2016., a zadnji 10. srpnja 2025.

25. Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale, ali i smanjivale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo MG iz [adresa].

25.1. Vještakinja u nalazu i mišljenju navodi da je Ugovor o kreditu broj: 45320/06 od 21. lipnja 2006. g (u daljnjem tekstu Ugovor) je OTP Banka d.d. (ranije HVB Splitska banka d.d.) odobrila korisniku kredita KG kredit po slijedećim uvjetima: Iznos kredita: 54.100,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, redovna kamatna stopa: 4,20% godišnje, promjenjiva sukladno Odluci kreditora, način otplate: 228 mjesečnih anuiteta.

25.2. Uvidom u pregled prometa po kreditu Nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 5.7.2006. po tečaju 4,645700. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 251.332,37 kuna. Prvi anuitet dospio je na naplatu 10.8.2006. godine, a svaki idući u razmaku od mjesec dana, s dospijećem u pravilu 10. -tog dana u mjesecu. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 15.576,63 kuna (2.067,37 EUR). Obračun se radi do 30.09.2015. godine.

25.3. Tužitelj je tuženoj zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.09.2015. godine (bez umanjenja za iznos priznat u konverziji) više platio 7.473,25 EUR.

26. Tuženik pismenim podneskom od 27. kolovoza 2025. istakao je materijalno pravni prigovor prijeboja i prigovor prijeboja koristi sa šetom sukladno čl. 346. st. 3. ZOO-a, u iznosu od 261,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku na svaki pojedinačni mjesečni iznos kako je navedeno u rješenju.

27. Tužitelj u podnesku od 25. rujna 2025. godine predložio je da vještak u dopunskom nalazu izračuna isključivo pretplatu temeljem nepoštene i Ugovorne odredbe valutne klauzule CHF i to na način da prilikom tog izračuna uzme cjelokupno naplaćeni anuitet te da tako utvrđenu pretplatu umanji za eventualne tzv. negativne tečajne razlike te za iznos od 2.067,37 EUR koji je tuženik tužitelju priznao prilikom konverzije. A koji će vještak prebiti sa zakonskom zateznom kamatom na pretplaćene iznose te da iskaže i tijek kamata.

28. Dana 13. listopada 2025. zaprimljena je dopuna nalaza kao i očitovanje na podneske tužitelja i tuženika.

28.1. Vještakinja u zaključku navodi da tužitelj je tuženoj zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita do 30.09.2015. godine (bez umanjenja za iznos priznat u konverziji) više platio 5.231,32 EUR. Detaljni izračun prezentiran je u tabeli 5 Nalaza. Kredit je konvertiran u valutu EUR i po konverziji je utvrđen višak uplata u iznosu od 2.067,37 EUR. Preplatom utvrđenom u konverziji kredita iz valute CHF u valutu HRK u nalazu je zatvorena obračunata zatezna kamata u iznosu od 718,46 EUR i nalazom utvrđene razlike u iznosu od 1.348,91 EUR. Preostala razlika više plaćenog iznosi 3.882,41 EUR (5.231,32-1.348,91). Detaljni izračun prezentiran je u tabelama 6. i 7. Nalaza. Specifikacija pojedinačnih iznosa (3.882,41 EUR).

29. Tužitelj pismenim podneskom od 04. studenog 2025. godine navodi da tužitelj je 13.16.2023.g bio ustao tužbom radi plaćanja iznosa od 4.576,57 EUR s osnova preplate ugovora o kreditu primjenom nepoštene i ništetne ugovorne odredbe valutne klauzule CHF. Iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj po gore navedenom osnovu predmetni kredit preplatio za iznos od 3.882,41 EUR.

30. Tužitelj prihvaća Dopunu nalaza te u skladu sa istim usklađuje svoj tužbeni zahtjev odnosno isti smanjuje za iznos od 694,16 EUR. Od tuženika sada potražuje novčani iznos od 3.882,41 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

31. Tuženik na ročištu dana 25. studenog 2025. ostao je kod istaknutih prigovora i protivi se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

32. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka budući je u svojim očitovanjima odgovorila na primjedbe na nalaz i mišljenje.

33. Utvrđeno je da se tužitelj nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

34. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) koji je stupio a snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

35. Ovaj sud utvrđuje da je konverzija napravljena zakonito i računski točno prema odredbama čl. 19.c, ZID ZPK i da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti Ugovora koji izviru iz Općeg obveznog uređenja.

36. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj jer je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.

37. Sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan Ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, a o čemu je dosada zauzeo stajalište i VSRH odlukama Rev-3868/2018-2 od 12. veljače 2019. i odlukom Rev-8/2018 od dana 26. svibnja 2020.

38. "Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19C st. 1. točke 6 ZID ZPK/15 (Dodatak), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju a koji postojala razlika na štetu potrošača između ukupnih iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19C. ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove. " Pravno shvaćanje Županijskoga suda u Puli – Pola Gž-879/2024-2 od 24. rujna 2024. godine.

39. Na temelju provedenih dokaza valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju dosuditi novčani iznos od 3.882,41 EUR, na ime pretplaćenog iznosa zbog ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

40. Tužitelju pripada i Zakonska zatezna kamata u smislu odredbe čl. 29. i 1115. ZOO- a imajući u vidu odredbu čl. 87. ZZP/03 već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu tuženik mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što bude primio temeljem tako ugovorenih odredbi ne pripada. Stoga je odlučeno na način naveden u točki I. izreke presude.

41. Tuženik se protivio povlačenju tužbe i smanjenju tužbenog zahtjeva za iznos od 694,16 EUR te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

42. Budući da se tuženik protivio povlačenju tužbe dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 694,16 EUR sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 694,16 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, s toga je valjalo presuditi kao u izreci presude u točki II. izreke presude.

43. Tuženik je postavio materijalno pravni prigovor prijeboja i prigovor prijeboja koristi sa štetom sukladno odredbi čl. 346. st. 3. ZOO-a.

44. Kako je sudska vještakinja već uzela u obzir negativne tečajne razlike (razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita) iznose 261,01 EUR i uzete su u obzir kod izračuna (prijeboj je izvršen), a tužitelj je uzeo u obzir navedeno kod sređenog tužbenog zahtjeva sukladno podnesku nalaza sudskog vještaka s toga je neosnovan istaknuti prigovor prijeboja.

45. Budući da je tuženik istakao i daljnji prigovor prijeboja koristi sa štetom sukladno čl. 346. st. 3. ZOO-a, ovaj sud napominje da je osnov potraživanja tužitelja stjecanje bez osnove, a ne naknada štete koja je regulirana st. 346. st. 3. ZOO-a. Nadalje nikakva povreda Ugovorne obveze od strane tužitelja ne postoji jer se potraživanje tužitelja temelji na učincima ništetnosti valutne klauzule koja je kako je već i pravomoćno utvrđeno, a što je i nesporno u kolektivnom sporu. S toga je valjalo presuditi kao u izreci presude.

46. Stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.

47. Sud je dosudio troškove tužitelju (VPS 4.576,57 EUR) u smislu odredbe čl. 154. st.2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23, dalje Tbr.), sastav tužbe od 13.6.2023.g u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 7.1. OT, sastav podneska od 25.09.2025.g u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 8.1. OT, sastav podneska od 04.11.2025.g u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 8.1. OT, (očitovanje na dopunu nalaza), zastupanje na ročištu 09.04.2025.g u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9.1. OT, zastupanje na ročištu 01.07.2025.g u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9.1. OT, zastupanje na ročištu 25. studenog 2025.g u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 9.1. OT, pristup na ročište radi objave i uručenja presude u iznosu od 100,00 EUR Tbr. 9.3. OT, ukupno: 1.300,00 EUR, PDV: 325,00 EUR, sveukupno 1.625,00 EUR.

48. O troškovima stranaka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku uspio je sa 84,83 %, dok je tuženik uspio u sporu sa 15,17 % ( 84,83% -15,17 = 69,66%).

49. S obzirom na razmjerni uspjeh tužitelja od 69,66 % tužitelju pripadaju i troškovi u iznosu od 1.131,98 EUR, te troškovi za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno 1.531,98 EUR.

50. Na dosuđeni iznos parničnog troška u iznosu od 1.531,98 EUR tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude tj. od 19. prosinca 2025. pa do isplate, primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23)

51. Sud nije dosudio troškove tužitelju za sastav podneska od 10.01.2020.g u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 8.1. OT, sve uvećano za PDV iz razloga što 2020. godine nije se vodio ovaj postupak – vjerojatno omaška.

52. Neosnovan je istaknuti prigovor da tužitelj nije aktivno legitimiran za vođenje ovoga postupka koji je istakao tuženik pozivajući se na činjenicu da je tužitelj uz tužbu dostavio promete po kreditu iz kojih je vidljivo da je treća osoba vršila plaćanja na ime dospjelih anuiteta po predmetnom kreditu. Iz razloga što ako je i treća osoba plaćala plaćala je upravo na račun tuženika koji se odnosi na otplatu kreditne partije br. 45320/06 od 21. lipnja 2006. godine.

53. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

Koprivnica, 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Krunoslav Vuljak iz Koprivnice,

2. Odvjetnica Sanja Vukina iz Zagreba