Poslovni broj: Pr-8/2023-37

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, pravnoj stvari tužitelja VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Komunalno društvo Ston d.o.o. Ston, Trg kralja Tomislava 1, OIB:53342150077, kojeg zastupa punomoćnica VĐO, direktorica Društva, a koju zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja te zz tuženika i punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa i skrivljenog ponašanja, kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom 16. siječnja 2023. godine, tako da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos i to na poslove koje je obavljao do datog otkaza i to radno mjesto voditelj odjela ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.825,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da mu je Tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu sklopljen 21. lipnja 2016. za radno mjesto voditelja odjela, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa iz razloga što je tuženik dana 10. prosinca 2021. financijskom analizom knjigovodstvenog servisa u sklopu priprema i kontrole dokumentacije za nadolazeću inventuru utvrdio manjak u blagajni. Nadalje navodi da je Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nezakonita i da su razlozi koje poslodavac u odluci o otkazu ugovora o radu navodi samo djelomično točni jer nije točno da se radnik nije očitovao na navode iz nalaza jer je dostavio svoje očitovanje mailom i to direktorici društva kao i da je 2. veljače 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio. Nadalje, da tužitelj nigdje nije preuzeo odgovornost na sebe za utvrđeni manjak u blagajni, niti je to mogao iz jednostavnog razloga jer on i nije odgovoran za utvrđeni manjak a činjenica da je od vlastitih sredstava i to uzimanjem kredita nadoknadio utvrđeni manjak, ni u kojem slučaju ne iskazuje priznanje djela koje mu se stavlja na teret, a također nije niti sudjelovao u postupku u kojem je utvrđen manjak niti su mu ta utvrđenja poznata, a navedeno nije niti mogao provjeriti zbog bolesti. Također navodi i da Odluka o otkazu ugovora o radu nije zakonita glede samog otkaza jer je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 16. siječnja 2023. do 27. siječnja 2023., a sama odluka je donesena 16. siječnja 2023. kad je tužitelj bio nesposoban za rad, a sukladno članku 38. Zakonu o radu poslodavac ne može otkazati ugovor o radu tijekom privremene nesposobnosti za rad kao i da navedena odluka nije zakonita ni glede trajanja otkaznog roka i otpremnine. Navodi da je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu u točki II. tuženik odredio otkazni rok u trajanju od mjesec dana a koja točka je nezakonita jer se Zakonom o radu propisuju minimalna prava radnika ovdje tužitelja koji u članku 122. st. 1. toč. 4. propisuje da radnik koji radi neprekidno duže od pet (5) godina ima pravo na otkazni rok u trajanju od dva (2) mjeseca, a u pobijanoj odluci je određen otkazni rok u trajanju od mjesec dana. Također navodi i da je tužitelj sklopio ugovor o radu 21. lipnja 2016. te radi kod tuženika više od šest (6) godina, a u odluci nema nikakve otpremnine koja radniku sukladno Zakonu o radu pripada jer je radio neprekidno više od dvije (2) godine i to preko šest (6) godina kako je propisano člankom 126. stavak 1 i 3. Zakona o radu a da je tužitelj navršio pedeset i pet (55) godina života, a njegov radni odnos kod tuženika traje više od šest (6) godina, te je također zbog ozbiljnog stresa kojeg je doživljavao na radnom mjestu i teže obolio.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da tužitelj u tužbi pobija dopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu propisanog čl. 115 st. 1 toč. 3 (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZOR) u bitnome navodeći kako tužitelj nije preuzeo odgovornost za manjak u blagajni, da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u trenutku otkaza, te da je u otkazu pogrešno utvrđeno trajanje otkaznog roka, kao i pravo na otpremninu tužitelju dok u tužbi priznaje da mu je omogućeno očitovanje i iznošenje obrane, čime je jasno da je tuženik zadovoljio uvjete propisane čl. 119 st. 2 ZOR-a, iako je poslodavac imao pravo i bez navedenog dati otkaz tužitelju s obzirom na vrstu povrede dok ne pobija razlog otkaza. Nadalje navodi da je poslodavac dana 10.12.2021. financijskom analizom knjigovodstvenog servisa Agencija Plećaš d.o.o. utvrdio manjak u blagajni u iznosu od 18.724,74 kuna i kao odgovornu osobu za vođenje naplate u navedenoj blagajni, radnika VĐ, pozvao na razgovor, te zatražio objašnjenje i omogućio mu izjašnjenje o navedenom koji mu je usmeno i pisano (izjavom dana 28.12.2021.) priznao odgovornost za manjak u blagajni, te se obvezao navedeni iznos vratiti. Nadalje, poslodavac je obavijestio Radnika o mogućnosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te mogućnosti podnošenja kaznene prijave, nakon čega je radnik dana 12.01.2022. otvorio bolovanje (privremena nesposobnost za rad), a koje je trajalo sve do 31.12.2023. te poslodavac za vrijeme trajanja bolovanja radnika, a s obzirom na prirodu bolesti, nije istome uručio otkaz, već je dogovoreno da će se nakon liječenja pristupiti sporazumnom raskidu ugovora o radu, a sve kako radnik ne bi izgubio prava iz zdravstvenog osiguranja za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Navodi i da je dana 30.12.2022. radnik obavijestio poslodavca da je bolovanje završeno, te da je spreman vratiti se na svoje radno mjesto 2.01.2023., na što je poslodavac zatražio sastanak sa radnikom na taj dan te je na navedenom sastanku radniku ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu sa svim pripadajućim materijalnim pravima iz radnog odnosa, te mu je objašnjeno da nastavak radnog odnosa nije moguć s obzirom da prirodu povrede, što je radnik odbio potpisati, te zatražio vrijeme da se savjetuje sa odvjetnikom, a što mu je poslodavac omogućio i za navedeno mu dodijelio rok, nakon čega je radnik odbio potpisati sporazum. Kako se radi o izrazito teškoj povredi iz radnog odnosa, i to otuđenjem imovine (novca) poslodavca, a koje je postupanje radnik prikrivao, te priznao tek po otkrivanju takvog postupanja od strane poslodavca, ostvarene su zakonske pretpostavke iz Zakona o radu za ovu vrstu otkaza jer je radnik otuđio novčani iznos od poslodavca i to iznos koji mu je povjeren na radu, što predstavlja pronevjeru i radi čega je poslodavac izgubio povjerenje u radnika, pa ni sa te osnove nastavak radnog odnosa nije moguć. U odnosu na zabranu otkazivanja na koju se poziva tužitelj citirajući odredbu čl. 38 ZOR-a ističe kako se navedeni članak odnosi na profesionalnu bolest ili ozljedu na radu, što nije slučaj u ovom predmetu, već se radi o običnoj privremenoj nesposobnosti za rad za koje je vrijeme dopušteno dati otkaz radniku uz odgovarajuću primjenu odredbi o tijeku otkaznog roka, što je poslodavac poštovao, a što ne spori niti tužitelj a u odnosu na otkazni rok, tužitelj je u cijelosti u pravu da bi radniku s obzirom na godine rada pripadalo pravo na otkazni rok u trajanju od dva mjeseca, međutim da se na konkretan slučaj imaju primijeniti otkazni rokovi u trajanju od polovice propisanih zakonom s obzirom da se radi o otkazu skrivljenim ponašanjem radnika kao i da sama činjenica da poslodavac nije u odluci odredio otkazni rok ili ga je pogrešno izračunao ne dovodi do nedopuštenosti odluke o otkazu jer sud ima pravo utvrditi dan prestanka radnog odnosa (Vrhovni sud Republike Hrvatske, odluka br. Revr-797/10 od dana 26.01.2011 i Revr-249/07 od 5.06.2007 ). U odnosu na otpremninu, sukladno odredbi čl. 126 st. 2 Zakona o radu, kada poslodavac otkazuje radniku zbog skrivljenog ponašanja, radnik nema pravo na otpremninu, pa su navodi tužitelja u tom dijelu promašeni te zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku uvećanog za zakonske zatezne kamate.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz pregledom isprava sadržanih u spisu i to Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 16.siječnja 2023. (list 4-5 spisa), mail korespondenciju (list 6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 2.veljače 2023. i potvrdu o primitku (list 7-9 spisa), medicinska dokumentacija za tuženika (list 10-21 spisa), izvješće o privremenoj nesposobnosti i spriječenosti za rad (list 22 spisa), kaznenu prijavu (list 32-33 spisa), stanje blagajne od 3.prosinca 2021. do 31.prosinca 2021. (list 35-36, 43-44 spisa), Odluku o osnivanju povjerenstva za inventuru blagajne (list 37 spisa), Izvještaj o inventuri blagajne i ostalih sredstava (list 38 spisa), Obavijest o nedostatku novca iz blagajne od 10.prosinca 2021. (list 39 spisa), specifikacija pologa gotovine (list 40 spisa), blagajničkog izvještaja od 10.prosinca 2021. (list 41 spisa), zapisnika sa sastanka od 27.prosinca 2021. (list 45-46 spisa), Pisanog izvještaja djelatnika o nedostatku u blagajni u uredu "Komunalno društvo Ston d.o.o.) od 28.prosinca 2021. (list 47 spisa), povratnice za tužitelja (list 56 spisa), vještačenjem po vještaku financijske struke Smiljani Čučuković (list 93-118 spisa), saslušanjem vještakinje Smiljane Čučuković (list 127-128 spisa) te saslušanjem tužitelja IĐ (list 68- 70, 130-131 spisa) i zz tuženika IĐO (list 70-71, 130 spisa).

3.1.Uvidom u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 16.siječnja 2023. proizlazi da se tužitelju otkazuje ugovor o radu sklopljen dana 21.lipnja 2016. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, da ima isti pravo na otkazni rok u trajanju od mjesec dana, da ga poslodavac oslobađa obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, da ima pravo na 28 dana godišnjeg odmora, da radniku radni odnos prestaje protekom otkaznog roka koji počinje teći primitkom otkaza kao i da će poslodavac isplatit radniku naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 992,56 EUR (bruto) kao i plaću radniku za vrijeme trajanja otkaznog roka po dospijeću. Nadalje, iz obrazloženja odluke proizlazi da je poslodavac 10.prosinca 2021. financijskom analizom knjigovodstvenog servisa Agencija Plećaš d.o.o. u sklopu priprema i kontrole dokumentacije za inventuru utvrdio manjak u blagajni u iznosu od 18.727,74 kuna i da je kao odgovornu osobu za vođenje naplate u navedenoj blagajni pozvao tužitelja na razgovor radi objašnjenja i izjašnjenja o navedenome i da je tužitelj usmeno i pismeno, izjavom 28.prosinca 2021., priznao odgovornost za manjak u blagajni te se obvezao navedeni iznos vratiti. Nadalje da je omogućio tužitelju da u prostorijama poslodavca izvrši uvid u sve poslovne knjige i podnese izvještaj o izvršenoj kontroli poslovnih knjiga do 14.siječnja 2022. što protekom roka nije učinio te je poslodavac obavijestio radnika o mogućnosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i podnošenja kaznene prijave nakon čega je radnik 12.siječnja 2022. otvorio bolovanje koje je trajalo sve do 31.prosinca 2022. za koje vrijeme mu poslodavac nije uručio otkaz već je dogovoreno da će se nakon liječenja pristupiti sporazumnom raskidu ugovora o radu i nakon što je bolovanje bilo završeno povratkom na radno mjesto 2.siječnja 2023. radniku je ponuđen sporazumni raskid ugovora o radu sa svim materijalnim pravima te mu je objašnjeno da nastavak radnog odnosa nije moguć s obzirom na prirodu povrede što je radnik odbio potpisati.

3.2. Uvidom u mail korespondenciju između tužitelja i tuženika proizlazi da je na pisani zahtjev tuženika od 18.siječnja 2022. za davanje zaključka/mišljenja o izvršenoj kontroli tuženik, tužitelj 21. siječnja 2022. napisao da se zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti očitovati.

3.3. Pregledom Zahtjeva za zaštitu prava od 2.veljače 2023. i potvrdu o primitku utvrđeno je da tužitelj traži da ga poslodavac vrati na rad na radno mjesto /poslove voditelja odjela prema uvjetima utvrđenim ugovorom o radu sklopljenim sa poslodavcem 21.lipnja 2016. iz razloga jer nije odgovoran za utvrđeni manjak a niti da je na sebe ikad preuzeo odgovornost za utvrđeni manjak u blagajni a da činjenica da je od vlastitih sredstava nadoknadio utvrđeni manjak ne iskazuje priznanje djela koje mu se stavlja na teret jer zbog bolesti nije mogao provjeriti navode iz nalaza kao i da je tražio produljenje roka za očitovanje. Nadalje, da je odluka o otkazu nezakonita jer nije pravilno obračunat otkazni rok, nije uračunata otpremnina a niti je obračunat iznos za nekorištenje godišnjeg odmora.

3.4. Pregledana je i medicinska dokumentacija za tužitelja iz koje proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od 25.studenog 2021. do 13.prosinca 2022.

3.5. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti i spriječenosti za rad proizlazi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 16.siječnja 2023. do 27.siječnja 2023.

3.6. Uvidom u kaznenu prijavu od 8.veljače 2023. utvrđeno je da je istu podnio tuženik kao oštećenik protiv tužitelja radi protupravnog prisvajanja tuđe pokretne stvari koja mu je povjerena u radu u vremenu od 1.siječnja 2019. do 30.studenog 2021. kao voditelj ureda odgovoran za blagajnu društva.

3.7. Pregledom stanja blagajne u razdoblju od 3.prosinca 2021. do 31.prosinca 2021. proizlazi da je u navedenom razdoblju u navedene dane evidentirano stanje.

3.8. Uvidom u Odluku o osnivanju povjerenstva za inventuru blagajne utvrđeno je da je zz tuženika donijela odluku da se na dan 10.prosinca 2021. obavi inventurni popis novčanih sredstava u blagajni, izlistak/očitanje na parkomatima s 9. i 10. prosinca 2021. i računovodstvenom programu s danom 10.prosinca 2021. kao i brojčano uplatnica i isplatnica u blagajni za koje obavljanje popisa navedenih sredstava je imenovana komisija.

3.9. Uvidom u Izvještaj o inventuri blagajne i ostalih sredstava proizlazi da je na dan 10.prosinca 2021. utvrđen iznos u blagajni u iznosu od 6.160,00 kuna, ukupno saldo po ispisu iz ART soft programa s datumom 10.prosinca 2021. u iznosu od 24.979,61 kuna, primitak na dan 10.prosinca 2021. 374,00 kuna a izdatak 100,00 kuna, broj posljednje uplatnice 849 a posljednje isplatnice 112.

3.10. Uvidom u Obavijest o nedostatku novca iz blagajne od 10.prosinca 2021. utvrđeno je da su navedenog dana tužitelj i tuženik potpisali predmetnu obavijest iz koje proizlazi da je tužitelj upozoren i upoznat sa nedostatkom u blagajni i da je tuženik zatražio da pisani izvještaj o nedostatku donese pismeno u roku od 3 dana, 13.prosinca 2021.

3.11. Iz specifikacije pologa gotovine proizlazi da je na dan 10.prosinca 2021. utvrđen iznos u blagajni u iznosu od 6.160,00 kuna.

3.12. Nadalje, iz blagajničkog izvještaja od 10.prosinca 2021. proizlazi da je ukupno saldo s datumom 10.prosinca 2021. u iznosu od 24.979,61 kuna, primitak u iznosu od 374,00 kuna a izdatak u iznosu od 100,00 kuna.

3.13. Pregledom zapisnika sa sastanka od 27.prosinca 2021. utvrđeno je da je isti sastavljen povodom sastanka tužitelja i zz tuženika radi analize blagajne iz kojeg zapisnika proizlazi da je odgovornost za nepravilnost u blagajni utvrđena na tužitelju koji je predložio uplatu povrata do 29.prosinca 2021. a potom kontrolu blagajne. Nadalje proizlazi da je Uprava odobrila tužitelju zahtjev da pisani izvještaj o nedostatku donese u roku od 3 dana, do 13.prosinca 2021., a što nije napravio ni do 27.prosinca 2021., i da je Uprava predložila da tužitelj dostavi pisano očitovanje o nedostatku sredstava najkasnije do konca radnog dana 28.prosinca 2021., da iznese prijedlog koliki mu je vremenski rok potreban za povrat sredstava kao i eventualni otplatni plan i da kontrolu blagajne izvrši najkasnije do 14.siječnja 2022. do 15 sati nakon čega kontrola više nije dozvoljena, a koji zapisnik je potpisan od strane tužitelja i zz tuženika.

3.14. Uvidom u Pisani izvještaj djelatnika o nedostatku u blagajni u uredu "Komunalno društvo Ston d.o.o.) od 28.prosinca 2021. proizlazi da je tuženik potpisao navedeni izvještaj iz kojeg proizlazi da kao voditelj odjela i glavni i odgovorni priznaje da je nedostatak zatečen u blagajni u odnosu na iznose u dokumentaciji, da ne zna što se dogodilo i da će utvrđeni nedostatak do dana financijskog izvještaja podmiriti u cijelosti čim mu se odobre sredstva za kredit u banci.

3.15. Iz povratnice za tužitelja proizlazi da mu je pošiljka uručena 19.siječnja 2023.

3.16. Tužitelj CĐ je iskazao da se 2016. kod tuženika zaposlio na određeno vrijeme na radnom mjestu kontrolora naplate parkinga, ali da od siječnja 2017. radi temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na istom radnom mjestu, a od 01. travnja ili 01. svibnja 2018. na radnom mjestu voditelja odjela, nije određeno kojeg odjela, ali da je u sklopu tog radnog mjesta radio sve poslove osim poslova direktora društva tako je praznio parkomate što znači uzimao novac iz istih, ponekad ukoliko je to bilo moguće prema uputama službe iz Zagreba popravljao parkomate, rezao stabla, radio naplatu na blagajni što znači da je u poslovnom prostoru tuženika građanima naplaćivao račune koje su u obvezi platiti primjerice odvoz smeća te je primao i plaćanje parkirnih karata. Iskazao je da je pražnjenje parkomata radio isključivo on i niti jedan drugi radnik tuženika dok je poslove naplate na blagajni osim njega radila i direktorica, ne zna koliko često je poslove naplate na blagajni radila direktorica, ne zna koliko je ona puta nešto naplatila, ali može reći da bi radila te poslove onda kad bih on bio na bolovanju, godišnjem odmoru ili primjerice na terenu praznio parkomate. Također je iskazao da do trenutka predmetnog otkaza nikad od poslodavca nije dobio opomenu zbog povrede radnih obveza dok je razlog otkaza ugovora o radu manjak u blagajni od oko 18.000,00 kuna za koji ja ne zna kako je nastao. Nadalje, da je u studenom 2021. slikao pluća i hitno je upućen ići na CT i javiti se liječniku i s obzirom da mu je otac umro u 47. godini i rodica u 36. zbog istih razloga, u to vrijeme je bio iznimno uznemiren i na bolovanju radi obavljanja daljnjih pretraga da bi ga u prosincu 2021. direktorica nazvala i rekla da nešto s blagajnom nije u redu i da to moraju provjeriti na što joj je rekao neka oni to slobodno provjere a ja da će on biti na bolovanju dok ne obavi daljnje zdravstvene pretrage. Nadalje, da ga je nakon toga kontaktirala dok je bio u Dubrovniku na pregledu i rekla mu da dođe što je i učinio, da su kod tuženika bile 3,4 osobe koje su radile inventuru i kad su mu rekli da postoji dug od 18.000,00 kuna zbog situacije u kojoj se nalazio u pogledu zdravlja je samo rekao "ja ću to podmiriti" jer nije bio u stanju raspravljati o tome i to je bio jedini razlog zašto je potpisao izjavu sa lista spisa 31 i zbog navedene situacije je njegova supruga podigla kredit i on je poslodavcu vratio utvrđeni iznos manjka. Iskazao je da s današnjeg gledišta ne bih takvu izjavu potpisao jer ne zna kako je nastao takav dug i da je inače pravilo kod tuženika vezano za blagajnu da maksimalni iznos u blagajni može biti 10.000,00 kuna, da bi se nekad taj iznos skupio za 2 dana, a nekad za 15, ovisno koliko je bilo plaćanja i da onda kada bi iznos prešao 10.000,00 kuna bih on sastavio isplatnicu novaca iz blagajne i okrugli novčani iznos položio u banku predajom djelatniku na šalteru banke i da su se sve isplatnice slagale i jednom mjesečno slale knjigovođi koje je dalje radio svoj posao. Nadalje je iskazao da manjak u blagajni nije nastao jer je novac uzeo za sebe, njegova mjesečna neto plaća iznosi oko 6.000,00 kuna. Također je iskazao i da je Odluku o otkazu zaprimio poštom, da je u vrijeme zaprimanja odluke bio na bolovanju jer su ga boljela leđa a koje bolovanje je trajalo maksimalno 10 dana, da je zbog bolova nazvao doktoricu u ponedjeljak od 12h, taj dan je bio na godišnjem odmoru koji je koristio od ranije jer mu je ostalo par dana godišnjeg, rekla mu je da dođe u utorak popodne kada ga najranije može primiti i došao je kod doktorice u utorak popodne, dala mu je injekciju zbog bolova i rekla da je od jučer na bolovanju i izdala potvrdu koju je njegov sin koji je došao s njim kod doktorice istog tog dana oko 14,00 sati odnio tuženiku. Na poseban upit punomoćnika tuženika iz kojeg je razloga otvorio bolovanje ukoliko je bio na godišnjem odmoru odgovorio je jer je bio bolestan pa je bilo logično da je otvorio bolovanje koje je zatvorio sa 31.12.2022, a bolovanje je zatvorio jer je rekao da ide raditi jer ne može stajati doma, i došao na posao početkom siječnja 2023. i tamo je bio punomoćnik tuženika koji mu je ponudio da sporazumno raskinu ugovor o radu na što on nije pristao jer se ne osjeća odgovornim za taj manjak. Iskazao je i da mu je punomoćnik tuženika tom prilikom objasnio da za poslodavca nastavak radnog odnosa nije moguć s obzirom na ovu situaciju na što je rekao da će iskoristiti godišnji odmor. Na pitanje da li je ikada od poslodavca tražio rok kako bi se pisano očitovao na utvrđenje poslodavca o manjku u blagajni odgovorio je da nije tražio rok, ali je poslodavac njemu dao rok da utvrdi kako je nastao manjak, on je to pokušao utvrditi, ali jednostavno nije uspio i iznos je vratio čini mu se do 20. siječnja 2023., ne zna točan dan, ali odmah čim je supruga dobila kredit. Na pitanje je li potpisao obavijest o nedostatku novca iz blagajne sa lista spisa 39 odgovorio je da jest a na pitanje je li mu poslodavac dao mogućnost da iznese obranu tj. da se izjasni o manjku iskazao je da se može sada sjetiti toga a da mu se na teret stavlja i nedostatak za vrijeme kada je bio na bolovanju a na pitanje kako zna da je za vrijeme dok je bio na bolovanju nastao manjak odgovorio je da ne zna to. Dopunski saslušan na ročištu dana 21.listopada 2025. iskazao je da ostaje u cijelosti kod iskaza koji je dan na zapisnik 23. listopada 2023. te nema više ništa za nadodati. Na poseban upit suda iskazao je da je bio na bolovanju kako je to navedeno u Odluci o otkazu od 12. siječnja 2022. - 31. prosinca 2022. s tim da je te godine također imao i operaciju na plućima te mu je dignut jedan režanj pluća. Nadodao je i da kad se otkrio manjak u blagajni da je bio na bolovanju, a da je isto tako bio na bolovanju kad mu je uručena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu, odnosno da mu je ista stigla na kućnu adresu putem pošte. Iskazao je i da je točno da ga je poslodavac pozvao i da su mu ponudili da potpiše Sporazum o prekidu radnog odnosa navodeći da će imati onda prava sa berze i da ga neće kazneno prijaviti, međutim isto nije htio potpisati s obzirom da nije kriv za nastali manjak. Također je iskazao i da je točno da je podmirio dug, da je dan kad su ga zvali da ima manjak u blagajni, već bio na bolovanju i da je pod utjecajem tableta dolazio iz Dubrovnika u Ston, te s obzirom da je krajem te godine trebao podučiti novoga za rad na blagajni i trebao je srediti cijelu blagajnu iz navedenog razloga je rekao da će on to podmiriti kako bi mogao uredno dovršiti posao, da na blagajni nitko nije radio osim njega i direktorice, a za manjak se baš saznalo nakon što je već bio otvorio bolovanje. Nadalje je iskazao da se ne smatra odgovornim za nastali manjak, da mu nije poznato kako je manjak nastao, da je za vrijeme dok je radio knjigovođa bio u Pločama i tamo je vodio blagajnu dok su oni imali duplu blagajnu i mogao je provjeravati svo stanje da bi negdje prije toga svega ne može se točno izjasniti kada da li godinu ili manje knjigovođa iz Ploča njima slučajno izbrisao blagajnu te od tog trenutka više nije mogao pratiti stanje blagajne. Iskazao je i da se sjeća da je jednom zgodom došao jedan čovjek sa opomenom da nije platio neki račun, međutim on osobno mu je naplatio te je bio siguran da ga je i platio, odnosno donio je čovjek potvrdu o plaćenom računu te je nakon toga zvao knjigovođu u Pločama da vide što se tu dogodilo, dakle osobno je radio na blagajni do podne, a nakon toga je radio na terenu, polog u blagajni je bio 10.000,00 kuna dok se za vrijeme rada na blagajni naplaćivao i parking i odvoz smeća te mu nije jasno kako je moglo doći do tolikog manjka u blagajni.

3.17. Iz iskaza zz tuženika IĐO proizlazi da ju je koncem studenog 2021. tužitelj nazvao da ga od sutra nema na radnom mjestu jer da mora raditi zdravstvene pretrage na što je rekla da nema problema i kako je to kraj mjeseca, zvao ju je knjigovođa da mu treba blagajnički izvještaj za taj mjesec i jer je kraj godine, na što je knjigovođi po njegovim uputama poslala izvještaj na što ju je knjigovođa pitao "odakle vam toliko novca u blagajni, oko 20.000,00 kuna kad je maksimalni iznos 10.000,00 kuna" te je odgovorila da ne zna jer ne radi na blagajni na što joj je knjigovođa rekao neka ode za blagajnu i pogleda koliko ima novaca u njoj te je prebrojala blagajnu i utvrdila da u blagajni ima nešto malo više od 4.000,00 kuna a nikakvih 20.000,00 kuna što je rekla knjigovođi, a što je utvrđeno niti tjedan dana nakon što je tužitelj otišao na bolovanje. Nadalje je iskazala da je rekla knjigovođi neka on sastavi svoja izvješća obzirom tužitelj sumnja da ima rak da ga neće uznemiravati i rekla je knjigovođi neka provjeri što može u svezi navedenog. Također je iskazala i da inače sjedi u istoj prostoriji gdje i tužitelj, ali s druge strane blagajne i da je na blagajni radila svega par puta onda kada je tužitelj na godišnjem odmoru što je 2 puta godišnje i jednom kad je zbog korone bio na bolovanju, da nikad nije praznila parkomate, a kad bi od kontrolora preuzela utržak nije to unosila u blagajnu već bi utržak i podatke tko ga je predao dala tužitelju koji bi onda to unosio u blagajnu i da je otkad radi kod tužitelja samo 3 puta na banci radila polog, a uvijek ju je tužitelj navodio u svezi načina na koji se to radi dok je tužitelj vodio sve blagajničke poslove i on zna da ona zna minorno o blagajni i nikad joj pred odlazak na godišnji nije ostavio više od 1.000,00 kuna kako ne bi morala raditi polog na banci a dok njega ne bi bilo, rijetko bi ljudi platili tolike iznose da je morala raditi polog na banci dok njega nema jer ljudi rijetko plaćaju velike iznose prije je to iznos oko 200,00 kuna koji plaćaju. Nadalje je iskazala da je u prosincu 2022. srela tužitelja kojem je rekla da imaju neki problem s blagajnom i kako ne radi blagajničke poslove već to sve vodi tužitelj zvala ga je da dođe u ured, rekla mu da će se u nazočnosti dva druga djelatnika provesti inventura kako bi se utvrdilo stanje blagajne i tužitelj je s tim bio suglasan te je bio nazočan provedenoj inventuri i kad je inventura pokazala manjak tužitelj je rekao da se tu radi o nekoj grešci i onda ga je tražila neka napiše što se točno dogodilo da bi nastao manjak i stavila mu je na raspolaganje sve registratore s podacima vezano za blagajnu kao i knjigovođu kojeg je mogao pitati što god je htio i da je tužitelj pročitao zapisnik koji je sastavljen od 28. prosinca 2022. i složio se s njim, nije imao primjedbi i tražio ju je da mu da 2-3 dana kako bi utvrdio zašto postoji manjak na što mu ja dala i duže vrijeme, tražio je da nasamo pregledava podatke što sam mu također dozvolila jer ona ne vodi ove evidencije u svezi blagajne, vodi ih tužitelj pa joj je bilo sasvim logično da on pregledom istih može utvrditi što je razlog manjka. Nadalje, da je na kraju tužitelj rekao da ne zna koji je razlog manjka, ali je obećao da će vratiti taj novac i to tako da će njegova supruga podignuti kredit za vratiti manjak te mu je rekla da novac ne nosi njoj nego ih uplati izravno na banku što je i učinio. Također je iskazala da ju je pitao što će sada zbog ovog biti s njim na što mu je rekla da je on inače u Povjerenstvu za povrede radnog odnosa i da zna kakva je procedura na što je on rekao da neće ostati situacija na tome i tada mu je predložila da sporazumno raskinu radni odnos na što on nije pristao i od tada pa do danas tužitelja nije vidjela. Nadalje je iskazala da joj je 30.12.2022. tužitelj poslao SMS da je završio bolovanje i da se stavlja na raspolaganje na što mu je rekla da dođe u ured i zamolila odvjetnika da bude u uredu jer je tada bila na bolovanju zbog vađenja štitnjače, i odvjetnik je ponovno ponudio tužitelju sporazumi raskid ugovora o radu na što je tužitelj tražio vrijeme za konzultacije sa svojim odvjetnikom što mu je dano i konačno mu je rečeno da ima mogućnost sporazumnog raskida do 16. siječnja 2023. te ukoliko ne pristane na to da će mu ugovor o radu biti otkazan navodeći da su tužitelju stvarno omogućili sve da bi se utvrdilo kako je nastao manjak, čak je komunicirao e- mailom s knjigovođom, ali da nikad nije dao objašnjenje za nastali manjak dok priljev novaca u blagajnu tuženika dolazi od plaćanja komunalnog otpada, plaćanja parkinga i utržak od parkomata. Na poseban upit punomoćnika tužitelja koliko je vremena trebalo za nastanak predmetnog manjka odgovorila je da ne zna, da samo zna što je knjigovođa utvrdio, da je on radio analizu blagajne za posljednje 2 godine s tim da za eventualni manjak može znati isključivo ako joj tužitelj koji obavlja poslove blagajnika i vodi blagajnička izvješća kaže da manjak postoji, a to joj tužitelj nikad nije rekao. Iskazala je i da završnu godišnju inventuru blagajne radi tužitelj i još 3 člana Povjerenstva za inventuru i da tek nakon što je inventura dovršena potpiše izvješće ako joj nitko od tih članova ne kaže da nešto nije u redu, da su oni radili inventuru i za 2020. a ako je tužitelj bio na bolovanju u prosincu 2020. onda je on po povratku s bolovanja početkom godine napravio izvješće a da su članovi od 2019. uvijek isti, da ona imenuje te članove povjerenstva prema prijedlogu tužitelja. Na pitanje ima li tko drugi koji mijenja tužitelja na blagajni kad je on odsutan s rada iskazala je da ga samo ona mijenja, ali samo kad je on na godišnjem ili bolovanju.

Dopunski saslušana ZZ tuženika VĐO na ročištu dana 21.listopada 2025. Iskazala je da ostaje u cijelosti kod iskaza koji je dan na zapisnik 23. listopada 2023. Na poseban upit tužitelja tko je tuženika proglasio glavnim i odgovornim blagajnikom u firmi, odnosno da li postoji ikakva odluka o tome, odgovara da je bio na tom radnom mjestu prije njezinog dolaska te da ona nema saznanja o tome.

4. Iz nalaza i mišljenja vještakinje od 30.siječnja 2025. proizlazi da je vještačenje napravila prema dokumentaciji iz spisa, podataka preuzetih iz Godišnjih financijskih izvještaja kod Fine, da je zatražila i zapisnike o obavljenoj inventuri blagajne potpisane od inventurne komisije na dan 31.12.2019. i na dan 31.12.2020. od direktorice Komunalnog društva Ston d.o.o. ali iste nije dobila, dok joj je gospodin V koji vodi knjigovodstvo društva poslao neke dokumente koje već postoje u spisu te odluke o godišnjem popisu inventure za 2019. i 2020. ali ne i zapisnike o obavljenoj inventuri. Nadalje proizlazi da je Komunalno društva Ston d.o.o. dana 10.prosinca 2021. provelo inventuru blagajne te je utvrđen manjak u blagajni u iznosu od 18.819,61 kuna, da je na temelju dokumentacije iz spisa analizirala uplate i isplate iz blagajničkih izvještaja i usporedila ih sa knjiženjima blagajne u glavnoj knjizi za period od 01.01.2020. do 10.12.2021. te ustanovila stanje blagajne Komunalnog društva Ston d.o.o. na dan 31.12.2019. koji iznosi 7.069,10 kuna i slaže se sa početnim stanjem blagajne 01.01.2020. u Glavnoj knjizi društva kao i u početno stanje u blagajničkom izvještaju br.1 od 01.01.2020. Nadalje, da je stanje blagajne na kraju 2020. poslovne godine tj. na dan 31.12.2020. iznosi 16.785,65 kuna i slaže se sa stanjem blagajne u Glavnoj knjizi i ujedno je i početno stanje 01.01.2021., međutim da početno stanje blagajničkog izvještaja br.1 na dan 01.01.2021. iznosi 16.603,67 kuna (razlika je 181,98 kuna- manje u blagajni). Napominje i da je blagajnički maximum bio 10.000 kuna gotovog novca u blagajni i da ovaj gotov novac nije trebao biti u blagajni nego na žiro računu Komunalnog društva Ston d.o.o. dok u spisu ne postoji zapisnik inventurne komisije na dan 31.12.2020. jer bi se već tada utvrdilo da iznos od 16.603,67 kuna ne smije biti u blagajni jer je ograničen iznos odlukom Društva o blagajničkom maximumu dok je na temelju izračuna iz tablice 2 saldo gotovog novca u blagajni na dan 10.prosinca 2021. trebao biti 25.161,59 kuna a pošto je inventurna komisija na isti dan prebrojala novac u blagajni i utvrdila da ima samo 6.160,00 kuna onda je evidentno da je stvarni manjak u blagajni 19.000,59 kuna (25.161,59 – 6.160,00)= 19.001,59 kuna odnosno 2.521,94 eura.

4.1. Saslušana vještakinja Smiljana Čučuković je iskazala da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja dok je na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja po kojoj osnovi je moglo doći do manjka novca odgovorila je da se vezano za iznos od 171,98 kuna radilo o razlici u saldu što je prikazano u FINI da se radi o administrativnoj greški da je nešto proknjiženo u glavnoj knjizi a nije u blagajničkoj knjizi dok se za drugi manjak koji je prikazan ne može izjasniti, nije joj jasno kako je došlo do tog, da je blagajnički max. postojao, da je isti iznosio 10.000,00 kuna te da joj nije jasno iz kojeg razloga nije učinjena inventura 31. prosinca 2020. i da odgovorna osoba koja je bila zadužena za vođenje blagajne mora razjasniti kako je došlo do toga a pretpostavlja da je inventurna komisija dobro obavila svoj posao dok joj nije poznato je li netko još imao pristup gotovom novcu u blagajni.

5. Podneskom od 27.svibnja 2025. punomoćnik tuženika se očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje navodeći da je Agencija Plećaš d.o.o. Ploče temeljem ugovorenih ovlasti, vodila računovodstveno i knjigovodstveno poslovanje za KD Ston za vremensko razdoblje navedeno u vještačenju i da je poslovanje uključivalo, između ostalog, i evidentiranje poslovnih promjena (uplata/isplata) u Glavnoj knjizi društva, a na temelju dostavljenih i ovjerenih isprava izrađenih u blagajničkom poslovanju društva, koje se vodilo u sjedištu društva u Stonu kao i da je ovlaštena osoba koja je vodila kompletno blagajničko poslovanje i manipulaciju gotovim novcem (uplate/isplate/polozi) i izdavanje pisanih dokumenata o navedenim transakcijama djelatnik CĐ, tužitelj u ovoj pravnoj stvari koji je znao ili morao znati, da društvo ima propisan "blagajnički maksimum", tj. morao je višak novaca iz blagajne uplaćivati na račun društva. Nadalje, da su ovlasti Tužitelja bile i manipulacija gotovim novcem iz parkirnih aparata kao i kontrola i evidencija uplatnica i isplatnica od strane klijenata ili zaposlenika zaduženih za naplatne radnje društva (parking, wc, pjacarina...), da su njegove obveze bile i kontrola blagajne, fizičkim brojenjem novca i usporedbom sa programskim podacima koje je također unosio u program i da je kompletna blagajnička dokumentacija od strane voditelja blagajne na mjesečnom nivou prosljeđivana u ured firme (Agencija Plećaš doo), koji je navedene dokumente provodila kroz glavnu knjigu društva. U odnosu na navode o inventuri blagajne na dan 31.12.2019. i 31.12.2020. napominje da je ista bila napravljena (napisana), ali nije potpisana, što je bila obveza predsjednika komisije za inventuru, tužitelja gosp.CĐ i da je upitom kod ostalih članova komisije razvidno da oni nisu ni dobili od Predsjednika komisije CĐ, navedene inventure na potpis. U odnosu na navode iz vještačenja, da postoji razlika završnog stanja 2020. i početnog stanja 2021. u iznosu od 181,98 kuna, napominje da je prijenos podataka u glavnoj knjizi iz godine u godinu, u ovom slučaju iz 2020. u 2021., riješen programski i obavlja se automatski, dok se podatak početnog stanja u poslovnoj godini 2021. u "fizičkoj" blagajni koju je vodio Tuženik, unosi ručno, kroz program blagajne, dokumentom Uplatnica br.001 na dan 01.01.20xx godine i da tuženiku nije poznato kako je nastala razlika iznosa koji je naveden u vještačenju, o saldu blagajne sa 31.12.2020. u GK u iznosu od 16.785,65 i saldu blagajne u podacima koje je vodio tužitelj u iznosu od 16.603,67 Kuna (razlika 181,98 kuna). S obzirom da se u vještačenju ne navodi "po kojoj je osnovi nastao manjak ( razlozi manjka)", kako je to traženo od strane Suda, što je bitan podatak za ovaj spor, predlaže da se isto nadopuni po potrebi i izjavom Tužitelja, koji je manipulirao sa gotovim novcem i dokumentima blagajne, o stvarnom razlogu manjka.

6. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa i skrivljenog ponašanja, kojeg je tuženik dao tužitelju odlukom 16. siječnja 2023. tako da isti ne proizvodi nikakve pravne učinke, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos i to na poslove koje je obavljao do datog otkaza i to radno mjesto voditelj odjela ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

7.1. U postupku nije sporno da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 16.siječnja 2023. otkazao tužitelju ugovor o radu sklopljen dana 21.lipnja 2016. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, da je isti imao pravo na otkazni rok u trajanju od mjesec dana, da ga je poslodavac oslobodio obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka, da je imao pravo na 28 dana godišnjeg odmora, da je radni odnos prestao protekom otkaznog roka koji je počeo teći primitkom otkaza i da je navedenu Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 16.siječnja 2023. primio 19.siječnja 2023.

7.2. Sporno je da li je predmetna odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu dopuštena i zakonita, odnosno je li tužitelj povrijedio obveze iz radnog odnosa na način kako to tvrdi tuženik te da li je tuženik otkazao ugovor o radu za vrijeme privremene nesposobnosti tužitelja odnosno kada to nije smio učiniti te je li je u odluci o otkazu protivno zakonu utvrđeno trajanje otkaznog roka i protivno zakonu odlučeno o pravu na otpremninu.

8. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 8. st. 4. ZR stranke slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva.

9. Člankom 8. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/11, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 dalje: ZR) propisano je da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

9.1. Nadalje, člankom 119. ZR propisano je da je prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

9.2. Nadalje, člankom 120. ZR je propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz i da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, dok je člankom 121. propisano da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu.

9.3. Člankom 121. st.1 ZR je propisano da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu dok je st. 2 propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, otkazni rok radniku koji je u vrijeme dostave odluke o otkazu privremeno nesposoban za rad počinje teći od dana prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad.

9.4. Nadalje, člankom 122. st. 1 ZR je propisano da U slučaju redovitog otkaza otkazni rok je najmanje: dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od jedne godine, mjesec dana, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno jednu godinu, mjesec dana i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvije godine, dva mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno pet godina, dva mjeseca i dva tjedna, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno deset godina te tri mjeseca, ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno dvadeset godina dok je st. 3 propisano da se radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) utvrđuje otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u stavcima 1. i 2. ovoga članka.

9.5. Člankom 124. ZR propisano je da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložiti će vraćanje radnika na posao.

9.6. Nadalje, člankom 126. st. 1. ZR propisano je da je otpremnina u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada dok je st. 2. ZR propisano da otpremninu ne ostvaruje radnik kojem se ugovor o radu otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem te radnik koji u trenutku otkazivanja ugovora o radu ima najmanje navršenih 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

9.7. Nadalje, člankom 135. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza Ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

10.Temeljem odredbe članka 7. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

10.1. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika dok ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a.

11. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj radio na radnom mjestu voditelja odjela i da je u sklopu tog radnog mjesta praznio parkomate što znači uzimao novac iz istih, ponekad popravljao parkomate, rezao stabla, radio naplatu na blagajni što znači da je u poslovnom prostoru tuženika građanima naplaćivao račune koje su u obvezi platiti kao na primjer odvoz smeća te je primao i plaćanje parkirnih karata kao i da je poslove naplate na blagajni osim njega radila i direktorica kad bih on bio na bolovanju, godišnjem odmoru ili primjerice na terenu praznio parkomate kao i da bi zz tuženika kad bi od kontrolora preuzela utržak, utržak i podatke tko ga je predao dala tužitelju koji bi onda to unosio u blagajnu. Utvrđeno je i da je tuženik Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 16.siječnja 2023. otkazao ugovor o radu sklopljen dana 21.lipnja 2016. zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, da je tužitelj imao pravo na otkazni rok u trajanju od mjesec dana, da ga je poslodavac oslobodio obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka i da je imao pravo na 28 dana godišnjeg odmora. Nadalje je utvrđeno da je poslodavac 10.prosinca 2021. financijskom analizom knjigovodstvenog servisa Agencije Plećaš d.o.o. u sklopu priprema i kontrole dokumentacije za inventuru utvrdio manjak u blagajni u iznosu od 18.727,74 kuna i da je kao odgovornu osobu za vođenje naplate u navedenoj blagajni pozvao tužitelja na razgovor radi objašnjenja i izjašnjenja o navedenome kao i da je omogućio tužitelju da u prostorijama poslodavca izvrši uvid u sve poslovne knjige do 14.siječnja 2022., kako to proizlazi iz zapisnika sa sastanka od 27.prosinca 2021. i podnese izvještaj o izvršenoj kontroli poslovnih knjiga do 18.siječnja 2022. kako to proizlazi iz e mail korespondencije između tužitelja i zz tuženika od 18.siječnja 2022. što protekom roka nije učinio već se mailom od 21.siječnja 2022. očitovao da se zbog zdravstvenog stanja nije u mogućnosti očitovati. Utvrđeno je i da je tužitelj od 12.siječnja 2022. otvorio bolovanje koje je trajalo sve do 31.prosinca 2022. i da je bolovanje bilo završeno povratkom na radno mjesto 2.siječnja 2023. nakon čega je tužitelj počeo koristiti godišnji odmor da bi ponovo bio na bolovanju od 16.siječnja 2023. do 27.siječnja 2023. a koju potvrdu o privremenoj nesposobnosti je dostavio poslodavcu 17.siječnja 2023. njegov sin nakon obavljenog liječničkog pregleda 17.siječnja 2023., da bi u međuvremenu 16. siječnja 2023. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) koju je tuženik primio 19.siječnja 2023. i na koju je 2.veljače 2023. podnio Zahtjev za zaštitu prava kojim je tražio da ga poslodavac vrati na rad na radno mjesto/poslove voditelja odjela prema uvjetima utvrđenim ugovorom o radu sklopljenim sa poslodavcem 21.lipnja 2016. iz razloga jer nije odgovoran za utvrđeni manjak a niti da je na sebe ikad preuzeo odgovornost za utvrđeni manjak u blagajni a da činjenica da je od vlastitih sredstava nadoknadio utvrđeni manjak ne iskazuje priznanje djela koje mu se stavlja na teret jer zbog bolesti nije mogao provjeriti navode iz nalaza kao i da je tražio produljenje roka za očitovanje navodeći i da je odluka o otkazu nezakonita jer nije pravilno obračunat otkazni rok, nije uračunata otpremnina a niti je obračunat iznos za nekorištenje godišnjeg odmora. Također je utvrđeno i da do trenutka predmetnog otkaza nikad od poslodavca nije dobio opomenu zbog povrede radnih obveza kao i da je razlog otkaza ugovora o radu manjak u blagajni za koji se ne zna kako je nastao i koji manjak je utvrđen za vrijeme dok je tužitelj bio na bolovanju i za koji manjak je tužitelj rekao da će ga podmiriti iz vlastitih sredstava što je i učinio.

12. Dakle, otkaz je specifična sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu dok Zakon o radu posebno ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza procjenjuje prema okolnostima pojedinog slučaja dok kod ocjene postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za svo vrijeme trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Nadalje, za ocjenu dopuštenosti otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika nije dovoljno samo postojanje, odnosno dokazivanje postojanja kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika, nego je i kongentnim normama propisan postupak koji je potrebno provesti prije otkazivanja, a sukladno članku 113. i 117. Zakona o radu i to uputiti prethodno pisano upozorenje radniku zbog neizvršavanja ili kršenja obveza iz radnog odnosa, uz ukazivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza te omogućiti radniku da nakon toga iznese svoju obranu, osim ako postoje naročito opravdane okolnosti zbog kojih se ne može očekivati od poslodavca da to učini, dakle, pri davanju redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika poslodavac ima dvije dodatne obveze propisane čl.117.ZR-a. Poslodavac je dužan omogućiti radniku iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, međutim, poslodavac je toj obvezi udovoljio i ako je pozvao radnika da iznese svoju obranu a radnik se u konkretnom slučaju nije očitovao navodeći da iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti očitovati se a bez da je tražio dodatni rok za očitovanje. Razlika između redovitog i izvanrednog otkaza jest da redoviti otkaz u pravilu uključuje pravo radnika na isplatu otpremnine jer je pravo na otpremninu kao oblik obeštećenja i novčane pomoći radniku za slučaj otkaza predviđeno u svim slučajevima kada poslodavac otkazuje ugovor o radu iz razloga koji nisu uvjetovani ponašanjem radnika, dakle, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika koji se primjenjuje kada radnik krši obveze iz radnog odnosa, ne uključuje pravo radnika na isplatu otpremnine, a zbog činjenice da tuženik u odluci o otkazu nije priznao pravo na otpremninu tužitelju ne čini nezakonitom odluku o otkazu jer to pravo tužitelju pripada temeljem samog Zakona o radu te tužitelj tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine može postaviti samostalno ne dirajući u zakonitost odluke o otkazu čak i ako je odlukom o otkazu nezakonito odlučeno o otpremnini stoga je njegov prigovor da je Odluka o otkazu nezakonita iz razloga jer tuženiku propustio odlučiti o njegovom pravu na otpremninu, neosnovan iz svih navedenih razloga. U odnosu na prigovor tužitelja da je odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu u točki II. tuženik odredio otkazni rok u trajanju od mjesec dana a koja točka je nezakonita jer se Zakonom o radu propisuju minimalna prava radnika ovdje tužitelja koji u članku 122. st. 1. toč. 4. propisuje da radnik koji radi neprekidno duže od pet (5) godina ima pravo na otkazni rok u trajanju od dva (2) mjeseca, a u pobijanoj odluci je određen otkazni rok u trajanju od mjesec dana, isti je neosnovan obzirom je člankom 122.st. 3 ZR propisano da se radniku kojem se ugovor o radu otkazuje zbog povrede obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) utvrđuje otkazni rok u dužini polovice otkaznih rokova utvrđenih u stavcima 1. i 2. ovoga članka dok u odnosu na prigovor da sukladno članku 38. ZR poslodavac ne može otkazati ugovor o radu tijekom privremene nesposobnosti za rad isti je također neosnovan jer zakon ne propisuje da se ne može otkazati ugovor o radu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad već da otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Razlog za otkaz uvijek mora dokazati onaj tko daje otkaz, dakle na tuženiku je teret dokaza opravdanosti razloga za otkaz, odnosno u konkretnom slučaju na tuženiku je teret dokaza da je utvrđeni manjak nastao skrivljenim ponašanjem tužitelja jer manjak nije štetna radnja, nego posljedica neke povrede za koju radnik može odgovarati, dakle poslodavac treba dokazati da je neka određena aktivna radnja radnika ili propuštanje neke određene radnje u uzročnoj vezi s nastankom manjka jer sama činjenica da je poslodavcu prouzročena šteta, ne dovodi do odgovornosti radnika, a isto tako ni činjenica da je radnik eventualno mogao prouzročiti štetu ne potvrđuje automatski njegovu odgovornost, kako to proizlazi i iz odluke Vrhovnog sud Republike Hrvatske, Revt-143/07 od 29. travnja 2008. kao i sama činjenica da je tuženik podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja ne može biti opravdan razlog za otkaz jer je svatko je nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja a niti se nadoknada manjka iz vlastitih sredstava može smatrati priznanjem a niti iz iskaza tužitelja a niti isprava priloženih spisu proizlazi da je tužitelj priznao da je kriv za nastali manjak već proizlazi da kao voditelj odjela priznaje da je u blagajni zatečen nedostatak u odnosu na iznose u dokumentaciji a koji iskaz je sud cijenio istinitim jer nije u suprotnosti s ispravama koje prileže spisu.

13. Razlog za otkaz uvijek mora dokazati onaj tko daje otkaz a u slučaju otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, poslodavac mora dokazati da je radnik prekršio obveze iz radnog odnosa dok sama Odluka o otkazu ne sadrži postupanja radnika zbog kojeg postupanja je otkazan ugovor o radu nego obrazloženje te odluke sadrži razloge zbog kojeg je tužitelju otkazan ugovor o radu, te slijedom svega navedenoga, tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu skrivljenim ponašanjem tužitelja a niti su utvrđeni elementi skrivljenog kršenja radnih obveza a tuženik je trebao dokazati uzročnu vezu između nastanka štete i postupanja tužitelja a tuženik kao poslodavac nije dokazao na koji je način šteta koja se odnosi na utvrđeni manjku nastala, niti da je nastala skrivljenim ponašanjem tužitelja a niti da je u uzročnoj vezi s nesavjesnim i nemarnim radom tužitelja te je slijedom navedenog zaključak ovoga suda da je nedopušten redoviti otkaz ugovora o radu zbog kršenja obveze iz radnog odnosa i skrivljenog ponašanja te slijedom navedenog odlučeno sukladno članku 124. ZR. ( točka I. izreke).

14. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a. Tužitelju je tako priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 EUR (250b Tbr.7.t.2 Tarife ) za četiri radnje u postupku i to troška sastava zahtjeva za zaštitu prava od 2.veljače 2023. i tužbe, troškovi zastupanja na ročištu 24. svibnja 2023. i 23.listopada 2023. te troškove zastupanja na ročištima 4.rujna 2025. i 21.listopada 2025. po 250,00 EUR (Tbr.7.t.2.2Tarife) i troškove vještačenja u iznosu od ukupno 1.825,00 EUR. Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP tužitelju pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni mu iznos parničnog troška tekuće od dana donošenja ove odluke pa do isplate. ( točka II. izreke).

15. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

Dubrovnik, dana 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika