REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-976/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Žarku Smolčiću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41., OIB:85584865987, da tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete isplati iznos od 4.286,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom određenom čl. 29. ZOO-a, tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva. 17.2.2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodit tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

II./ Nalaže se tužitelju ĐM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41., OIB:85584865987 naknadi parnični trošak u iznosu od 850,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se kao radnik nalazi u radnom odnosu kod tuženika kao poslodavca na radnom mjestu vozač teretnih vozila i kamiona. Tužitelj je za vrijeme izlaska iz kabine vozila, dana 21.02.2019. zbog neispravnosti, klizavosti i zakrčenosti prolaza i površina s kojih se obavlja rad zadobio ozljedu koljena, meniska. U prijavi ozljede na radu, koju je ispunio tuženik (poslodavac), navedeno je da je tužitelj radio na uobičajenom radnom mjestu u okviru redovitog radnog vremena te da je koristio osobna zaštitna sredstva i postupao u skladu s pravilima zaštite na radu. Tužitelju je dana 03.06.2019. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao ozljedu na radu. U štetnom događaju tužitelj je pretrpio tjelesne ozljede i to ozljedu koljena, meniska. Uslijed navedene ozljede tužitelj trpi bolove jakog intenziteta, otežano mu je i ograničeno kretanje, uzima lijekove protiv bolova i mora mirovati. Navedene ozljede dovele su do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja kako je to pobliže opisano u medicinskoj dokumentaciji, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je kod tužitelja uslijed stradavanja došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom odgovora poslodavac i to prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu. Tuženik, kao poslodavac, odgovara tužitelju za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu uslijed pretrpljene ozljede na radu prema načelu objektivne odgovornosti kako je to propisano u čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu. Navedeno je potvrđeno i u sudskoj praski, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: „VSRH“) Revr 1502/2016-2 od 17. siječnja 2018. godine: „Stoga, ako predmetni štetni događaj ima značaj ozljede na radu prema propisima kojima je uređena zaštita na radu (kako to tvrdi tužitelj, a što nije raspravljeno), a u konkretnom slučaju se štetni događaj zbio u procesu rada, tada bi, unatoč činjenici što je u tom događaju sudjelovala tužiteljeva opća slabost, koja je prema shvaćanju drugostupanjskog suda uzrok nastanku štete, postojala objektivna odgovornost poslodavca za naknadu štete ako između takvog zdravstvenog stanja tužitelja i uvjeta odvijanja procesa rada postoji uzročna veza.“ Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom preciziranim u podnesku od 14.1.2024. sukladno čl. 19. Zakona o obveznim odnosima u okviru kvalifikatornih okolnosti potražuje novčanu naknadu na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu i za pretrpljenu imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege i to po kriteriju:

- pretrpljeni fizički bolovi 1.333,86 EUR

- pretrpljeni strah 682,86 EUR

- duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.990,84 EUR

- za tuđu pomoć i njegu 3,32 EUR

odnosno ukupno 4.286,44 eura uz naknadu parničnog troška sve sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Iz dokumentacije koja je dostavljena uz tužbu nedvojbeno proizlazi da je liječenje tuženika završeno u mjesecu prosincu 2019., što ukazuje na istek roka od tri godine u kojem je tužitelj imao pravo potraživati naknadu štete pa tuženik ističe prigovor zastare tužbenog zahtjeva. Tužba je nerazumljiva u svom sadržaju, iz iste nije moguće utvrditi na temelju čega tužitelj potražuje iznos naknade štete, dok su činjenice koje tužitelj iznosi neutemeljene i kontradiktorne dokazima koji su dostavljeni uz tužbu. Kako dokaz zastare potraživanja, dostavljamo i odgovor osiguravajućeg društva kojim je isto obavijestilo tužitelja da je njegov zahtjev za potraživanjem neosnovan temeljem odredbi članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima odnosno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Navodeći isto tako u obavijesti da se štetni događaj dogodio dana 21.02.2019. godine, a liječenje završeno u mjesecu prosincu 2019. godine, stoga je nastupila zastara potraživanja zbog čega su odštetni zahtjev otklonili kao neosnovan. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu dopuštenosti, tako i u pogledu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu troška postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti od 15.2.2022. (list 6-7 i 51 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 8-12 i 53-55 spisa), Rješenje HZZO-a od 3.6.2019. (list 13-14 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 15-44, 56-85, 94-99 spisa), Obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu od 28.2.2023. (list 49-50 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 119-210 spisa), Procjene rizika (list 220-1423 spisa) provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 104-107 spisa) i dopunsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 1427-1428 spisa), te je saslušan svjedok VM i tužitelj (list 114-115 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 21.2.2019.

6. Sud je izveo sve dokaze sukladno prijedlozima stranaka, a na ročištu 19.11.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu, pa sukladno prijedlozima stranaka, sud uz suglasnost stranaka nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

7. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj dana 21.02.2019. tijekom redovnog radnog vremena prilikom izlaska iz kabine kamiona na parkiralištu poskliznuo se na stepenicama i ozlijedio koljeno, te je kao uzrok naveden neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad.

8. Svjedok VM je izjavio da je radio sa tužiteljem na odvozu glomaznog otpada, te su išli na pauzu, te je tužitelj parkirao kamion i izlazio iz kamiona pri čemu se poskliznuo na stepenicu od kamiona, pri čemu je ozlijedio koljeno. Tužitelj je silazio sa kamiona unatrag pri čemu se je pridržavao za dvije ručke za koje se drži pri silasku. Tužitelja je zaboljelo koljeno, ali su otišli na pauzu jer su mislili da će proći, ali ga je i dalje boljelo, pa je otišao kod liječnika. Koristili su propisanu zaštitnu opremu, a to je radno odijelo i cipele. Imali su zaštitne rukavice koje koriste prilikom rada, ali ne i tijekom vožnje ili silaska s kamiona, te iste tužitelj niti nije imao na sebi u vrijeme štetnog događaja. Toga dana je bilo tmurno i maglovito, ali nije bilo snijega ili kiše. Tužitelj je na tahografu pritisnuo tipku za pauzu, te je krenuo silaziti tako da se je prvo lijevom rukom uhvatio za ručku, a zatim i desnom, te je unatrag silazio po stepenicama tako da je licem okrenut prema kamionu, a što je uobičajeni način silaska s kamiona.

9. Tužitelj je izjavio da radi kod tuženika kao vozač kamiona, te je spornog dana zadužio kamion oko 6 sati, te su išli na teren radi sakupljanja glomaznog otpada, te je toga dana radio na kamionu sa kolegom VM, koji je bio pomoćni radnik na kamionu. Obavili su jednu turu te su imali pauzu od 15 minuta kako je propisano, te je stao na parkiralištu i krenuo silaziti sa kamiona na način da se je sa obje ruke primio za ručke i krenuo silaziti unatrag, tako da je licem okrenut prema kamionu, te se je pri tome poskliznuo na stepenicu od kamiona i osjetio bol u koljenu. Na kamionu je 5 stepenica te ne zna točno na kojoj se ozlijedio, ali pri silasku mu se noga jednostavno nekako pomaknula. Pao je dolje na pod na obje noge, ali je osjetio da mu se lijeva noga malo izvrnula. Kako je primijetio da ga boli koljeno i da ne može voziti, zvao je šefa, te su mu poslali vozilo koje ga je odvezlo na hitnu. Noga mu je naticala, te su ga tada poslali kući, a zatim je napravo MR temeljem kojeg je morao na operaciju. Tuđu pomoć i njegu kod kuće mu je pružala supruga. Imao je uniformu i radne cipele koje mu je dao poslodavac, a po zakonu ne nosi rukavice. I nedavno je imao novu operaciju koljena. Prije ovog događaja nije imao nikakvu ozljedu noge. Operiran je u lipnju 2019. Prije ovog događaja nije imao nikakvih problema sa koljenom niti je imao operaciju. Navodi da nije dužan koristiti rukavice čak niti u slučaju kada su vremenski uvjeti takvi da se kliže, već kada obavlja vožnju, ne smije imati rukavice, nego iste mora imati samo kada obavlja rad sa otpadom.

10. Sud je prihvatio iskaz tužitelja i svjedoka VM, budući su jasan i životno uvjerljiv, te su međusobno suglasni, a suglasni su i sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u toku redovnog radnog vremena, obavljajući poslove vozača kamiona, stao sa kamionom na parkiralištu i krenuo silaziti sa kamiona na način da se je sa obje ruke primio za ručke i krenuo silaziti unatrag tako da je licem okrenut prema kamionu, te se je pri tome poskliznuo na stepenicu od kamiona i pao na pod na obje noge, te je pri tome ozlijedio koljeno.

12. Stoga, tuženik odgovara tužitelju po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

13. Kako je tužitelji ozlijeđena u radno vrijeme i na radnom mjestu prilikom silaska sa kamiona, pri čemu se poskliznuo na stepenicama kamiona i pao, te je ozlijedio koljeno, to valja zaključiti da u konkretnom slučaju postoji uzročno posljedična veza između rada tužitelja i ozljede tužitelja, slijedom čega bi proizlazila odgovornost poslodavca za svoga radnika.

14. Budući da je tužitelj silazi s kamiona na uobičajeni način tako da se je sa obje ruke držao za ručke i silazio je unatrag tako da je licem okrenut prema kamionu, te tužitelj nije koristio rukavice jer ih vozači ne koriste, to sud nije našao da bi tužitelj pridonio nastanku štete, odnosno da je skrivio predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 15. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a također je utvrđeno da tužitelj nije ničim doprinio nastanku štetnog događaja.

15. Sud nije posebno cijenio Procjenu rizika koju je tuženik dostavio tek uz podnesak od 17.7.2025. jer ista dostavljena tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženik nije dokazao da istu bez svoje krivnje nije mogao pravovremeno dostaviti, sukladno čl. 299. ZPP-a. Tome valja dodati da je sud Iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka utvrdio da tužitelj kao vozač nije trebao nositi zaštitne rukavice, a valja dodati i to da čak i da je tužitelj iste trebao koristiti, tuženik nije dokazao da bi korištenjem istih tužitelj izbjegao nastanak štetnog događaja, tim više što u konkretnom slučaju tužitelj nije ozlijeđen zbog toga što mu se poskliznula ruka sa kojom se je držao, već zbog toga što se je unatoč držanju poskliznuo na stepenicama kamiona, a što zaštitne rukavice zasigurno ne bi spriječile.

16. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužitelj rođen 1967. te da je dana 21.02.2019. stradao na radnom mjestu. Prilikom izlaska iz kabine kamiona poskliznuo se na stepenicama i pao. Zadobio je razdor unutarnjeg meniska i prednje ukrižene sveze lijevog koljena. Liječen je operativno, učinjena je artroskopija kojom je odstranjen unutarnji menisk. Rekonstrukcija prednje ukrižene sveze nije rađena. Proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali kronični bolovi u koljenu kao posljedica odstranjenja unutarnjeg meniska, slabost lijeve noge i prednja nestabilnost koljena kao posljedica razdora prednje ukrižene sveze. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 13% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno. Zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nema naruženja zbog čega bi trpio duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno je bila potrebna 2 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno, 2 tjedna i u opsegu 1 sat dnevno 2 tjedna za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 11.12.2019.

17. Sukladno prijedlogu tuženika, vještak je izvršio uvid u zdravstveni karton tužitelja, te je u dopunskom nalazu i mišljenju (list 1427-1428 spisa) naveo da prema zdravstvenom kartonu za period od 26.04.2004. do 09.10.2024. tužitelj prije predmetnog štetnog događaja nije imao operaciju lijevog koljena. Dana 05.10.2009. je pao na lijevo koljeno nakon čega je učinjena punkcija koljena. Od tada pa do štetnog događaja nije bio kod svog liječnika zbog tegoba s lijevim koljenom. Podaci iz zdravstvenog kartona ne utječu na dati nalaz i mišljenje vještaka iz medicinskog vještačenja od 26.12.2023.

18. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, kao i dopunski nalaz i mišljenje, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužitelja, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio razdor unutarnjeg meniska i prednje ukrižene sveze lijevog koljena. zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 13%, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 84 sata te je liječenje tužitelja završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 11.12.2019.

20. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

21. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, stupanj smanjenja životne aktivnosti (13%), životnu dob tužitelja (rođen 1976. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelju za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 4.007,56 eura, koliko je tužitelj tražio, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 1.333,86 eura, za strah 682,86 eura i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.990,84 eura.

22. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 84 sati, te je ista tužitelju pružana besplatno od strane supruge, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,50 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 278,88 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO-a, koliko je tužitelj tražio.

23. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je uz tužbu dostavio odštetni zahtjev kojeg je prije tužbe tužitelj podnio 17.2.2022., a koji je podnesen nakon što je liječenje tužitelja završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo (11.12.2019.). Stoga je obveza naknade predmetne štete dospjela od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 17.2.2022.

24. Međutim, sporno je da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara naknade štete, obzirom da je tuženik istaknuo prigovor zastare.

25. Naknada štete iz radnog odnosa uređena je odredbom čl. 111. st. 1. ZR-a, kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

26. Tijek zastare u odnosu na potraživanje naknade štete reguliran je odredbom čl. 230. st 1. ZOO, kojim je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

27. Dakle, potraživanje s osnove naknade štete zbog ozljede na radu ili u svezi s radom, zastarijeva u roku propisanim čl. 230. st. 1. i 2. ZOO, a budući da odredba čl. 111. st. 1. ZR-a upućuje na opće propise obveznog prava tj. na odredbe ZOO-a.

28. Slijedom navedenog, a budući da je liječenje tužitelja završeno 11.12.2019., to je tada počeo teći zastarni rok sukladno čl. 230. st. 1. ZOO, a tužba je u ovom predmetu podnesena 12.7.2023., to je ista podnesena nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 230. stavka 1. ZOO, dakle, nastupila je zastara predmetne tražbine tužitelja s osnove naknade štete, pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

29. Neosnovano tužitelj navodi da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba čl. 139. ZR/14. Naime, prema čl. 139. ZR/14 propisano je da ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Međutim, kako čl. 111. st. 1. ZR-a upućuje na odredbe ZOO-a, to se na pitanje zastare trebaju primijeniti odredbe ZOO-a. Osim toga, odredbu čl. 139. ZR-a nije moguće primijeniti niti na temelju odredbe čl. 9. ZR (kao povoljnije pravo) zato što pitanje naknade štete koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom nije različito uređeno nekom drugom odredbom ZR niti nekim drugim zakonom, već ZR u odnosu na pitanje naknade štete upućuje na supsidijarnu primjenu općeg propisa koji uređuje matično područje obveznih odnosa (ZOO), ali to ne znači da različito uređuje to pitanje jer se različitost uređenja nekog pitanja odnosi na isto pitanje koje je različito uređeno, a ne na precizno izdvojeno pitanje koje se uređuje na drukčiji način od drugih više ili manje srodnih pitanja.

30. Ovakvo pravno stajalište u pogledu zastare naknade štete iz radnog odnosa zauzeto je i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 748/2022-2 od 7. lipnja 2023. i Rev 1753/2019-3 od 5. prosinca 2023., te Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž R-193/2025 od 22. srpnja 2025.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za ročište 21.11.2023., 9.10.2024. i 19.11.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 600,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 750,00 eura. Tome valja dodati trošak pristupa vještaka na ročište 50,00 eura i trošak dopunskog vještačenja 50,00 eura pa ukupni trošak tuženika iznosi 850,00 eura. Tuženiku nije priznat trošak podneska od 21.10.2024., 3.6.2025. i 17.7.2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Naime, nisu potrebni podnesci kojima tuženik dostavlja uplatnice jer je iste mogao dostaviti bez podneska, te nije potreban podnesak kojim tuženik iznosi činjenice i dokaze nakon zaključenja glavne rasprave protivno čl. 299. ZPP te je iste mogao iznijeti i u odgovoru na tužbi i na ročištima. Također, tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer taj trošak niti nije nastao. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Spis