Poslovni broj: Pr-73/2025-63

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika:

ŠKOVACIN d.o.o. Rogoznica, Obala kneza Domagoja 54, OIB: 46637054013, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 24. studenog 2025.g. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a na ročištu održanom povodom objave dana 19. prosinca 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe i na ime razlike do punog iznosa mjesečne plaće za radno mjesto koeficijenta 1,40 za period od travnja 2018.g. do ožujka 2022.g., isplatiti tužitelju iznos od 20.419,13 Eura zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od:

- 46,85 eura teče od 5.9.2018.g.

- 80,82 eura teče od 4.10.2018.g.

- 140,56 eura teče od 7.11.2018.g.

- 34,87 eura teče od 13.12.2018.g.

- 7,84 eura teče od 10.1.2019.g.

- 70,28 eura teče od 10.06.2019.g.

- 515,74 eura teče od 3.7.2019.g.

- 481,44 eura teče od 7.8.2019.g.

- 516,76 eura teče od 05.09.2019.g.

- 289,24 eura teče od 4.10.2019.g.

- 540,31 eura teče od 6.11.2019.g.

- 518,48 eura teče od 9.12.2019.g.

- 401,18 eura teče od 10.1.2020.g.

- 217,40 eura teče od 7.2.2020.g.

- 154,81 eura teče od 9.4.2020.g.

- 567,63 eura teče od 12.5.2020.g.

- 589,00 eura teče od 15.6.2020.g.

- 591,61 eura teče od 15.07.2020.g.

- 591,61 eura teče od 15.8.2020.g.

- 591,61 eura teče od 15.9.2020.g.

- 591,61 eura teče od 15.10.2020.g.

- 591,61 eura teče od 15.11.2020.g.

- 591,61 eura teče od 15.12.2020.g.

- 376,48 eura teče od 15.1.2021.g.

- 249,23 eura teče od 11.1.2021.g.

- 636,92 eura teče od 4.2.2021.g.

- 731,41 eura teče od 8.3.2021.g.

- 731,41 eura teče od 9.4.2021.g.

- 731,41 eura teče od 7.5.2021.g.

- 731,41 eura teče od 7.6.2021.g.

- 734,64 eura teče od 8.7.2021.g.

- 734,64 eura teče od 4.8.2021.g.

- 734,64 eura teče od 6.9.2021.g.

- 734,64 eura teče od 7.10.2021.g.

- 734,64 eura teče od 8.11.2021.g.

- 734,64 eura teče od 3.12.2021.g.

- 734,64 eura teče od 5.1.2022.g.

- 734,64 eura teče od 4.2.2022.g.

- 815,42 eura teče od 03.03.2022.g.

- 815,42 eura teče od 07.04.2022. do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe ina ime razlike do punog iznosa mjesečne plaće za radno mjesto koeficijenta 1,40 za period od travnja 2022.g. do studenog 2022.g. isplatiti tužitelju iznos od 4.759,71 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za travanj 2022. u iznosu od 815,42 eura, teče od 03.05.2022.g.

- za svibanj 2022. u iznosu od 810,09 eura, teče od 02.06.2022.g.

- za lipanj 2022. u iznosu od 124,04 eura, teče od 04.07.2022.g.

- za srpanj 2022. u iznosu od 446,00 eura, teče od 04.08.2022.g.

- za kolovoz 2022. u iznosu od 559,73 eura, teče od 05.09.2022.g

- za rujan 2022. u iznosu od 462,96 eura, teče od 04.10.2022.g.

- za listopad 2022. u iznosu od 819,01 eura, teče od 02.11.2022.g.

- za studeni 2022. u iznosu od 722,46 eura, teče od 02.12.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime mjesečne naknade određene čl.16. Ugovora o radu od 10. prosinca 2010. u visini osnovne plaće direktora tuženika pomnoženo s koeficijentom 1,70 koja se povećava povećanjem prosječne plaće u Hrvatskoj za period od 03.04.2018. do 20.12.2020., isplatiti tužitelju iznos od 60.701,45 Eura zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od:

- 2.035,53 eura teče od 5.9.2018.g.

- 2.035,53 eura teče od 4.10.2018.g.

- 2.035,53 eura teče od 7.11.2018.g.

- 2.035,53 eura teče od 13.12.2018.g.

- 2.035,53 eura teče od 10.1.2019.g.

- 2.035,53 eura teče od 8.2.2019.g.

- 2.035,53 eura teče od 15.3.2019.g.

- 2.035,53 eura teče od 11.4.2019.g.

- 2.035,53 eura teče od 15.5.2019.g.

- 2.035,53 eura teče od 10.6.2019.g.

- 2.044,62 eura teče od 3.7.2019.g.

- 2.044,62 eura teče od 7.8.2019.g.

- 2.044,62 eura teče od 5.9.2019.g.

- 2.144,38 eura teče od 4.10.2019.g.

- 2.144,38 eura teče od 6.11.2019.g.

- 2.144,38 eura teče od 9.12.2019.g.

- 2.144,38 eura teče od 10.1.2020.g.

- 2.144,38 eura teče od 7.2.2020.g.

- 2.144,38 eura teče od 4.3.2020.g.

- 2.144,38 eura teče od 9.4.2020.g.

- 2.144,38 eura teče od 15.5.2020.g.

- 2.225,10 eura teče od 15.6.2020.g.

- 2.234,98 eura teče od 15.7.2020.g.

- 2.234,98 eura teče od 15.8.2020.g.

- 2.234,98 eura teče od 15.9.2020.g.

- 2.234,98 eura teče od 15.10.2020.g.

- 2.234,98 eura teče od 15.11.2020.g.

- 2.234,98 eura teče od 15.12.2020.g.

- 1.422,26 eura teče od 15.1.2021.g,. po stopi koja se do 31.12.2022 određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 34.768,07 Eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ovog suda pod posl.br. 5Pr-14/2023-42 od dana 9.4.2024.g. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "1. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika od 03. travnja 2018. kojom je tužitelj raspoređen na radno mjesto Zamjenik voditelja parkirališne službe u [adresa] i kojom je određeno da tužitelj na tom radnom mjestu započinje sa radom danom donošenja te odluke. 2. Utvrđuje se da je tuženik bio dužan tužitelja rasporediti i sa tužiteljem sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja tehničko-kadrovskih poslova (sa koeficijentom 1,40) s tim da su tužiteljeva mjesečna neto primanja morala biti minimalno 8.000,00 kn sve do njegove navršene 65-e godine starosti, odnosno punog radnog staža, a u slučaju ukidanja tog radnog mjesta tuženik je bio dužan rasporediti tužitelja i sklopiti sa njim ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto koje odgovara tužiteljevoj stručnoj spremi te mu je bio dužan isplaćivati plaću i mjesečnu naknadu do punog iznosa mjesečne plaće koju bi ostvarivao za radno mjesto koeficijenta 1,40, koja bi se povećavala povećanjem prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, sve u minimalnom neto iznosu od 8.000,00 kn, 3. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe i na ime razlike do punog iznosa mjesečne plaće za radno mjesto koeficijenta 1,40 za period od travnja 2018 do ožujka 2022, isplatiti tužitelju iznos od 20.419,13 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od:- 46,85 eura teče od 5.9.2018. - 80,82 eura teče od 4.10.2018. - 140,56 eura teče od 7.11.2018. - 34,87 eura teče od 13.12.2018. - 7,84 eura teče od 10.1.2019. - 70,28 eura teče od 10.06.2019. - 515,74 eura teče od 3.7.2019. - 481,44 eura teče od 7.8.2019. - 516,76 eura teče od 05.09.2019. - 289,24 eura teče od 4.10.2019. - 540,31 eura teče od 6.11.2019. - 518,48 eura teče od 9.12.2019. - 401,18 eura teče od 10.1.2020. - 217,40 eura teče od 7.2.2020. - 154,81 eura teče od 9.4.2020. - 567,63 eura teče od 12.5.2020. - 589,00 eura teče od 15.6.2020. - 591,61 eura teče od 15.07.2020. - 591,61 eura teče od 15.8.2020. - 591,61 eura teče od 15.9.2020. - 591,61 eura teče od 15.10.2020. - 591,61 eura teče od 15.11.2020. - 591,61 eura teče od 15.12.2020. - 376,48 eura teče od 15.1.2021. - 249,23 eura teče od 11.1.2021. - 636,92 eura teče od 4.2.2021. - 731,41 eura teče od 8.3.2021. - 731,41 eura teče od 9.4.2021. - 731,41 eura teče od 7.5.2021. - 731,41 eura teče od 7.6.2021.

- 734,64 eura teče od 8.7.2021. - 734,64 eura teče od 4.8.2021 - 734,64 eura teče od 6.9.2021 - 734,64 eura teče od 7.10.2021.- 734,64 eura teče od 8.11.2021. - 734,64 eura teče od 3.12.2021. - 734,64 eura teče od 5.1.2022. - 734,64 eura teče od 4.2.2022. - 815,42 eura teče od 03.03.2022. - 815,42 eura teče od 07.04.2022. do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

4. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe ina ime razlike do punog iznosa mjesečne plaće za radno mjesto koeficijenta 1,40 za period od travnja 2022 do studenog 2022. isplatiti tužitelju iznos od 4.759,71 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koji na iznos od - za travanj 2022. u iznosu od 815,42 eura, teče od 03.05.2022. - za svibanj 2022. u iznosu od 810,09 eura, teče od 02.06.2022. - za lipanj 2022. u iznosu od 124,04 eura, teče od 04.07.2022. - za srpanj 2022. u iznosu od 446,00 eura, teče od 04.08.2022. - za kolovoz 2022. u iznosu od 559,73 eura, teče od 05.09.2022 - za rujan 2022. u iznosu od 462,96 eura, teče od 04.10.2022. - za listopad 2022. u iznosu od 819,01 eura, teče od 02.11.2022. - za studeni 2022. u iznosu od 722,46 eura, teče od 02.12.2022. do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. 5 Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime mjesečne naknade određene čl.16. Ugovora o radu od 10. prosinca 2010. u visini osnovne plaće direktora tuženika pomnoženo s koeficijentom 1,70 koja se povećava povećanjem prosječne plaće u Hrvatskoj za period od 03.04.2018. do 20.12.2020., isplatiti tužitelju iznos od 60.701,45 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od - 2.035,53 eura teče od 5.9.2018. - 2.035,53 eura teče od 4.10.2018. - 2.035,53 eura teče od 7.11.2018. - 2.035,53 eura teče od 13.12.2018. - 2.035,53 eura teče od 10.1.2019. - 2.035,53 eura teče od 8.2.2019. - 2.035,53 eura teče od 15.3.2019. - 2.035,53 eura teče od 11.4.2019. - 2.035,53 eura teče od 15.5.2019. - 2.035,53 eura teče od 10.6.2019. - 2.044,62 eura teče od 3.7.2019. - 2.044,62 eura teče od 7.8.2019. - 2.044,62 eura teče od 5.9.2019 - 2.144,38 eura teče od 4.10.2019.

- 2.144,38 eura teče od 6.11.2019. - 2.144,38 eura teče od 9.12.2019. - 2.144,38 eura teče od 10.1.2020. - 2.144,38 eura teče od 7.2.2020. - 2.144,38 eura teče od 4.3.2020 - 2.144,38 eura teče od 9.4.2020. - 2.144,38 eura teče od 15.5.2020. - 2.225,10 eura teče od 15.6.2020. - 2.234,98 eura teče od 15.7.2020. - 2.234,98 eura teče od 15.8.2020. - 2.234,98 eura teče od 15.9.2020. - 2.234,98 eura teče od 15.10.2020. - 2.234,98 eura teče od 15.11.2020. - 2.234,98 eura teče od 15.12.2020. - 1.422,26 eura teče od 15.1.2021. po stopi koja se do 31.12.2022 određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023 do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. 6. Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka." (toč. I. izreke), te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 20.620,63 Eura (toč. II. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj, pa je Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, odlučujući povodom žalbe tužitelja, donio presudu i rješenje pod posl.br. GžR-500/2024-2 od dana 1.travnja 2024.g. kojom je preinačio presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-14/2023-42 od 9. travnja 2024. u dijelu pod točkom I.1. izreke i presudio: Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika od 03. travnja 2018. kojom je tužitelj raspoređen na radno mjesto Zamjenik voditelja parkirališne službe u [adresa] i kojom je određeno da tužitelj na tom radnom mjestu započinje sa radom danom donošenja te odluke (toč. I.), dok je toč. II. odbio žalbu tužitelja ĐC iz [adresa] kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr- 14/2023-42 od 9. travnja 2024. u dijelu pod točkom I.2. izreke na utvrđenje da je tuženik bio dužan tužitelja rasporediti i s tužiteljem sklopiti ugovor na neodređeno vrijeme za radno mjesto voditelja tehničko kadrovskih poslova s koeficijentom 1,40, te je rješenjem u toč.I. ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr- 14/2023-42 od 9. travnja 2024. u dijelu pod točkama I.3. do 1.6. izreke i pod točkom II. izreke i u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

3. Dakle je preostalo odlučiti o zahtjevu tužitelja za isplatu razlike do punog iznosa mjesečne plaće za radno mjesto koeficijenta 1,40 za period od travnja 2018.g. do ožujka 2022.g., na ime razlike do punog iznosa mjesečne plaće za radno mjesto koeficijenta 1,40 za period od travnja 2022.g. do studenog 2022.g. i na ime mjesečne naknade određene čl.16. Ugovora o radu od 10. prosinca 2010. u visini osnovne plaće direktora tuženika pomnoženo s koeficijentom 1,70 koja se povećava povećanjem prosječne plaće u Hrvatskoj za period od 03.04.2018.g. do 20.12.2020.g., kako je to sve zatražio tužitelj podneskom od dana 5.3.2024.g. sukladno nalazu vještaka Miljasa u važećoj službenoj valuti RH sada Euro

4. Tužitelj u nastavku raspravljanja i dalje navodi da su stranke 20. prosinca 2010.g. zaključile Ugovor o radu za radno mjesto direktora društva tuženika na rok od pet godina, s tim da ugovor ostaje na snazi za novo razdoblje od pet godina ako se do 20. prosinca 2015.g. ne izabere direktor, a kako da tuženik do 20. prosinca 2015.g. nije izabrao direktora to da se taj ugovor produljio do 20. prosinca 2020.g., da je citiranim ugovorom o radu određeno da tužitelj nakon završetka ili prekida mandata automatizmom stječe status zaposlenog na neodređeno vrijeme na poslovima koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi tj. voditelj tehničko-kadrovskih poslova sa koeficijentom 1,40 s tim da mu mjesečna neto primanja moraju biti minimalno 8.000,00 kn sve do navršene mu 65-te godine starosti, odnosno punog radnog staža, da je čl. 15. i 16. cit. ugovora o radu određeno da tuženik može opozvati direktora i raskinuti ugovor ukoliko direktor ne izvršava radne obveze ili na drugi način krši odredbe tog ugovora, a ako do jednostranog raskida ugovora od strane tuženika nije došlo krivnjom direktora ili je došlo nezakonitim putem, tužitelju da kroz cijelo vrijeme do isteka roka na koji je ugovor zaključen, a do 20.12.2020.g. pripada naknada u iznosu iz čl. 5. u visini osnovne plaće tuženika pomnoženo s koeficijentom 1,70 koja se povećava povećanjem prosječne plaće u RH, da je Odlukom Skupštine tuženika od 3.4.2018.g. tužitelj raspoređen na radno mjesto Zamjenik voditelja parkirališne službe u [adresa] na vrijeme do donošenja nove odluke, da je tužitelj pozvan, a obzirom da u arhivi tuženika nije pronađen Ugovor o radu, da u roku od tri dana od dana primitka te Odluke dostavi Ugovor, a ukoliko ga ne bi dostavio da će se takvo ponašanje smatrati teškom povredom radnih obveza, a da će se nakon dostave važećeg Ugovora o radu pristupiti izmjenama istog ili sklapanju novog na neodređeno vrijeme sukladno toj odluci i raspodjeli na novo radno mjesto, te da je tom odlukom i određeno da radnik započinje s radom na navedenom mjestu s danom donošenja pobijane odluke 3.4.2018.g. protiv koje da je ustao zahtjevom za zaštitu prava a na koji da se tuženik oglušio. Tužitelj nadalje navodi da je Ugovor o radu od 20.12.2010.g. i dalje na snazi obzirom da nije sporazumno raskinut niti je donesena odluka o otkazu ugovora o radu niti je isti prestao na bilo koji drugi Zakonom o radu predviđeni način, da je tuženik tužitelju dostavio, nakon proteka roka za udovoljenje zahtjevu za zaštitu prava, na potpis Ugovor o radu kojeg je datirao 3.4.2018.g. za radno mjesto Zamjenika voditelja parkirališne službe u [adresa] sa koeficijentom 0,95 i u kojem da je stipulirano da taj ugovor zamjenjuje sve dotadašnje ugovore, pismena i usmena utanačenja zaključena između stranaka, te da je taj ugovor kao nepovoljniji za njega tužitelj odbio potpisati te drži da na dan pisanja tužbe je još uvije na snazi Ugovor o radu iz 2010.g., te da kako iz postupanja tuženika proizlazi da tuženik nema namjeru ispuniti svoje obveze prema tužitelju koje proizlaze iz Ugovora o radu iz 2010.g., to predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja koji je precizirao nakon provedenog financijskog vještačenja na način pobliže opisan u izreci ove presude, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak.

5. Tuženik se i dalje protivi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti kao neosnovanom, navodeći da predmetni ugovor o radu za radno mjesto direktora od 20. prosinca 2010. nije sklopljen na zakonit način, budući da isti nije potpisala ovlaštena osoba tuženika, kao i da nije poštivana zakonska procedura glede sklapanja tog ugovora, da sve i da je predmetni ugovor sklopljen na valjan način, tuženik da smatra da određene odredbe tog ugovora u svakom slučaju nisu zakonite, pa tako zasigurno da nije zakonita odredba kojom se predmetni ugovor automatizmom produžava na rok od 5 godine pod uvjetom da do isteka ugovora tuženik nije imenovao novog direktora. Naime, predmetni ugovor da je predviđen za radno mjesto direktora, pa isti osim što je prestao istekom 5 godina od njegovog zaključenja nikako da se ne može obnoviti na određeni vremenski period već eventualno jedino može egzistirati dok je tužitelj direktor društva. U odnosu na navode tužitelja da je tužitelj sa mjesta direktora opozvan bez određenih osnova, odnosno da je isti opozvan bez njegove krivnje, jer da to proizlazi iz odluke skupštine tuženika u kojem razlozi glede krivnje tuženika nisu navedeni, tuženik navodi kako prema odredbama ZPD nije niti dužan navoditi razloge zbog kojih dolazi do opoziva direktora društva, već da je to isti ovlašten učiniti po svojoj slobodnoj volji, da, bez obzira na to, tuženik smatra da je upravo tužitelj svojim ponašanjem i načinom obavljanja funkcije direktora društva sam uzrokovao da bude opozvan sa tog mjesta, i to kako u pogledu vođenja poslova društva, tako i u pogledu odnosa sa zaposlenicima društva, ako i iz razloga što da je tužitelj dokumente tuženika, kao i dosta drugih, kako dokumenata, tako i alata tuženika držao kod sebe privatno, pa da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan i predlaže isti odbiti i naložiti tužitelju na tuženiku naknadi parnični trošak.

6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 20.12.2010.g., Odluke o opozivu-razrješenju dosadašnjeg i imenovanju novog člana uprave – direktora društva Škovacin d.o.o. od 3. travnja 2018.g., Odluke tuženika od 3. travnja 2018.g., Zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava od 25. travnja 2018.g. sa dostavnicom, Ugovora o radu od 3. travnja 2018.g., Zapisnika sa prve skupštine u 2016.g. od 15. ožujka 2016.g., Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta tuženika od 27.10.2017.g., Odluke o sistematizaciji radnih mjesta od 20.7.2017.g., Pravilnika o radu tuženika od 13.11.2017.g., Zapisnika sa prve skupštine u 2017.g. od 20. srpnja 2017.g., Zapisnika sa druge skupštine u 2017.g. od 27. listopada 2017.g., Zapisnika sa nastavka druge skupštine u 2017.g. od 13. studenog 2017.g., Zapisnika sa treće skupštine u 2018.g. od 3. travnja 2018.g., Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta od 27.10.2017.g., podataka Državnog zavoda za statistiku od 22.2.2021.g., platnih lista tužitelja, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove Gorana Miljas, dipl. oecc. iz Šibenika od 5.6.2020.g. i dopune istog od 2.5.2022.g., očitovanja istog vještaka od 27.7.2021.g., Službenog vjesnika Šibensko- kninske županije broj 2 od 1.2.2011.g., Plana upravljanja u vlasništvu Općine Rogoznica za 2018.g., čitanjem iskaza saslušanih svjedoka AC, ŽC, TC, RC i OC, te čitanjem iskaza saslušanog tužitelja ĐC i direktora tuženika LC.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Ocjenom u postupku izvedenih dokaza utvrđeno je da su stranke 20. prosinca 2010. sklopile Ugovor o radu kojim je uređen radni odnos tužitelja za vrijeme trajanja direktorskog mandata, ali kojim je ujedno uređen radni status tužitelja i za slučaj završetka ili prekida mandata i to na način da je ugovoreno, da sukladno čl. 18. Ugovora o radu direktor nakon završetka ili prekida mandata automatizmom stječe status radnika zaposlenog na neodređeno vrijeme na poslovima koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, tj. Voditelj tehničko-kadrovskih poslova (s koeficijentom 1,40), s time da mu mjesečna neto primanja moraju biti minimalno 8.000,00 kn, sve do njegove navršene 65. godine starosti odnosno do punog radnog staža (40 godina), da je Skupština tuženika, 3. travnja 2018., donijela Odluku o opozivu – razrješenju dosadašnjeg i imenovanju novog člana Uprave – direktora društva Škovacin d.o.o. (dalje: Odluka Skupšine), kojom je tužitelj razriješen s mjesta direktora s danom donošenja te Odluke (točka 1. i 2.) i kojom je utvrđeno da tužitelj ostaje u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, uz raspored na poslove i zadaće koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremni s skladu s važećim aktima tuženika (točka 3.), da je potom, istog dana, donesena i Odluka tuženika (dopuštenost koje je predmet ovog postupka) kojom je tužitelj raspoređen, sukladno Odluci o Sistematizaciji radnih mjesta od 20. srpnja 2017., na radno mjesto Zamjenika voditelja parkirališne službe u [adresa], na vrijeme do donošenja nove Odluke i to jer tuženik prilikom donošenja ove odluke nije imao na uvid Ugovor o radu sklopljen s tužiteljem te je određeno da će se ova Odluka izmijeniti nakon što tužitelj tuženiku dostavi Ugovor o radu nakon čega će uslijediti sklapanje novog ugovora o radu, koja Odluka je potpisana po novoj direktorici, LC, da je tuženik tužitelju ponudio i sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto Zamjenika voditelja parkirališne službe, koji Ugovor tužitelj nije želio potpisati jer su uvjeti i glede radnog mjesta i glede plaće bili lošiji od onih ugovorenih čl. 18. prethodno citiranog Ugovora o radu.

9. Imajući na umu te činjenice ovaj sud utvrđuje da je donošenjem Odluke Skupštine od 3. travnja 2018. prestalo pravo tužitelja voditi poslove i zastupati tuženika (čl. 422. st. 1. i 2. i čl. 426. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima, Nar. nov. broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08.,137/09., 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24., dalje: ZTD i zastupati društvo, čl. 426. st. 1. tog Zakona) i da je donošenje takve odluke bilo od utjecaja na prestanak njegova radno pravnog odnosa na mjestu direktora tuženika iz Ugovor o radu od 20. prosinca 2010., ali ne i na prestanak ugovora o radu koji je sadržan u čl. 18. istog tog Ugovora.

10. Ugovor o radu koji su stranke sklopile 20. prosinca 2010. mješoviti je pravni posao koji, s jedne strane, regulira radno pravni odnos tužitelja za vrijeme obavljanja direktorskog mandata, a s druge strane ima i sve elemente (čl. 18. Ugovora o radu) kojima se regulira tužiteljev radno pravni status po prestanku mandata, na način da prestanak mandata automatizmom njegov radno pravni odnos pretvara u radni odnos na neodređeno vrijeme, za točno određeno mjesto rada i s točno ugovorenim iznosom plaće („…na poslovima koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, tj. Voditelj tehničko- kadrovskih poslova (s koeficijentom 1,40), s time da mu mjesečna neto primanja moraju biti minimalno 8.000,00 kn, sve do njegove navršene 65. godine starosti odnosno do punog radnog staža (40 godina)“).

11. Odredba čl. 18. Ugovora o radu od 20. prosinca 2010. ima sve elemente koje mora imati i „klasični“ ugovor o radu na neodređeno vrijeme (točno određeno radno mjesto, određenu plaću, određen početak rada na tom radnom mjestu, a stranke su nesporno stranke ovog postupka) te da je ispunjenjem uvjeta prestanka direktorskog mandata tužitelja (opoziva na temelju Odluke Skupštine od 3. travnja 2018. koju tužitelj nije pobijao) automatizmom na snagu stupio taj ugovor o radu (čl. 8., čl. 9. st. 1., čl. 12. st. 1., čl. 13. ZR/09-a, što je na isti način regulirano u čl. 10. st. 1., čl. 11. st. 1, čl. 14. st. 1, čl. 15. st. 2. ZR/14, Nar. nov. broj 93/14).

12. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, sadržan u čl. 18. Ugovora o radu, tuženik nikada nije otkazao (niti je to tvrdio ili dokazivao, čl. 9. st. 2. ZR/09, odnosno čl. 11. st. 2. ZR/14), čak i unatoč nespornoj činjenici da je radno mjesto za koje je sklopljen ukinuto prije donošenja odluke o opozivu tužitelja s mjesta direktora, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, direktorice tuženika LC i svjedoka IC.

13. U situaciji, kada tužitelj nije pristao na sklapanje ugovora o radu za drugo ponuđeno mu radno mjesto (Zamjenika voditelja parkirališne službe u [adresa]), a sklapanje tog ugovora mu nije ponuđeno uz otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tuženik je trebao donijeti ili odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu iz čl. 18. Ugovora o radu od 20. prosinca 2010. ili je tužitelju trebao dati otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za još neko drugo radno mjesto.

14. Kako tuženik nije postupio ni na jedan od ovih načina, prije ili nakon što je tužitelj dobrovoljno odbio potpisati ponuđeni mu ugovor o radu za radno mjesto Zamjenika voditelja parkirališne službe u [adresa], to je tužitelj, formalno gledajući, ostao u radnom odnosu na radnom mjestu iz čl. 18. Ugovora o radu od 20. prosinca 2010. sve do odlaska u mirovinu.

15. Činjenica, da je tužitelj cijelo vrijeme, od opoziva do odlaska u mirovinu, bio zaposlen na radnom mjestu Voditelja tehničko-kadrovske službe, dovodi do zaključka o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti pobijane Odluka tuženika od 03. travnja 2018., a susljedno tome i osnovanosti visine potraživanja naknade plaće sukladno odredbama čl. 16. i čl. 18. Ugovora o radu od 20. prosinca 2010., kojim odredbama je između stranaka ugovorena visina naknade plaće na koju tužitelj ima pravo.

16. Radnik isplatu plaće ili razlike plaće može zahtijevati uvijek i neovisno od toga je li neisplata plaće ili razlike plaće posljedica neke jednostrane, pisane i time nedopuštene odluke poslodavca.

17. Na radniku je teret dokazati da mu je poslodavac isplatio manju plaću od one na koju ima pravo po ugovoru o radu ili pak da mu ju nije isplatio, a u koliko je takvo postupanje poslodavca posljedica neke jednostrane odluke, radnik ima pravo, uz zahtjev za isplatu dokazivati i nedopuštenost takve odluke (kao u ovom slučaju) i tražiti isplatu.

18. U predmetnom slučaju tužitelj isplatu plaće zahtjeva na temelju dvije različite ugovorne odredbe Ugovora o radu od 20. prosinca 2010. i to:

- one iz čl. 16. koja regulira pitanje prava na plaću, u slučaju prijevremenog opoziva s mjesta direktora (što je nesporno situacija u ovom slučaju), na način da tužitelju pripada pravo na plaću u visini određenoj čl. 5. tog Ugovora, za cijelo vrijeme dok bi mu trajao mandat (čl.1 4. Ugovora o radu) da nije prijevremeno opozvan, sve zavisno od toga je li do opoziva došlo njegovom krivnjom ili nezakonitim putem (tužitelj tvrdi da nije bilo njegove krivnje) i

- one iz čl. 18. Ugovora o radu, kojom je regulirana visina plaće za radno mjesto Voditelja tehničko-kadrovskih poslova, na kojem je radnom mjestu tužitelj radio sve do odlaska u mirovinu, za koju plaću tužitelj tvrdi da mu nije isplaćivana kao posljedica donošenja Odluke tuženika od 3. travnja 2018.

19. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Gorana Miljasa, dipl. oecc. od 5. lipnja 2020.g. proizlazi da razlika plaće koja se sastoji od razlike između plaće po koeficijentu 1,4 i one koja je tužitelju isplaćivana po koeficijentu 0,95 iznosi ukupno 68.559,27 kn bruto, odnosno 41.684,04 kn neto, da zakonske zatezne kamate na iznose razlike neto plaće do dana izrade vještva iznose 814,84 kn, a zajedno s razlikom neto plaće u neto osnovi iznosi 42.496,88 kn, te zakonski doprinosi iznose 13.711,85 kn, a obračunati porez 13.163,38 kn. Visina naknade iz čl. 5. Ugovora or adu izračunata na plaću direktora po koeficijentu 1,7 iznosi ukupno 457.355,09 kn bruto, odnosno, 278.071,89 kn neto, da zakonske zatezne kamate na dio naknada iz čl.5. ugovora o radu do dana izrade vještva iznose 11.204,49 kn, a zajedno s neisplaćenim neto iznosima naknade novčana tražbina tužitelj u neto osnovi iznosi 289.276,38 kn, te zakonski doprinosi po osnovi neisplaćene naknade iznose 87.812,18 kn, a obračunati porez 87.812,18 kn.

20. Iz dopunskog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Gorana Miljasa, dipl. oecc. od dana 30. travnja 2022.g., a koje se odnosi na razdoblje iza gore navedenog nalaza i mišljenja zaključno do navršene 65 godine života tužitelja, odnosno do 29.11.2022.g., proizlazi da razlika plaće koja se sastoji od razlike između plaće po koeficijentu 1,4 i one koja je tužitelju isplaćivana po koeficijentu 0,95 iznosi ukupno 85.288,65 kn bruto, odnosno 37.344,74 kn neto, da zakonske zatezne kamate na iznose razlike neto plaće do dana izrade vještva iznose 1.357,51 kn, a zajedno s razlikom neto plaće novčana tražbina tužitelja u neto osnovi iznosi 38.692,26 kn, te da bi tužitelj u budućem razdoblju trebao ostvariti plaće kod tuženika u ukupnom iznosu od 121.729,28 kn bruto, odnosno, 77.906,74 kn neto po mjesecima kako je to navedeno u vještvu na koje se stranke upućuju radi nepotrebnog ponavljanja. Nadalje, da visina naknade po koeficijentu 1,4 iznosi ukupno 225.272,61 kn bruto, odnosno neto 144.174,47 kn a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u vještvu (list 118. spisa), da zakonske zatezne kamate na dio naknada koje dospijevaju do dana izrade vještva za razdoblje od datuma isplate svake pojedine naknade iznose 5.311,689 kn, a zajedno s neisplaćenim neto iznosima naknade novčana tražbina tužitelja u neto osnovi iznosi 149.486,15 kn. Naposljetku iz vještva proizlazi da bi u budućem razdoblju tužitelj trebao ostvariti naknade kod tuženika u ukupnom iznosu od 121.729,28 kn bruto odnosno, 77.906,74 kn neto ili po mjesecima kako je to navedeno u vještvu (list 119. spisa),

20. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP), posebno s razumijevanjem iščitavajući sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj bio direktor tuženika temeljem Ugovora o radu od 20.12.2010.g. na razdoblje od 5 godina, odnosno do 20.12.2015.g., da do 20.12.2015.g. nije izabran novi direktor, pa da je tužitelj sukladno odredbama cit. Ugovora, automatizmom postao direktor na novi mandat od 5 godina, odnosno, do 20.12.2020.g., da je tužitelj Odlukom o opozivu - razrješenju dosadašnjeg i imenovanja novog člana Uprave - direktora Društva ŠKOVACIN d.o.o., opozvan - razriješen s poslova, odnosno, dužnosti člana Uprave - direktora Društva, da opozvanom - razriješenom članu Uprave - direktoru Društva ŠKOVACIN d.o.o. poslovi, odnosno dužnost prestaje s danom donošenja te Odluke o opozivu-razrješenju, da opozvani - razriješeni direktor ostaje u radnom odnosu na neodređeno vrijeme uz raspored na poslove i zadatke koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i iskustvu, da tužitelj navedenu Odluku o opozivu nije pobijao, da je tužitelj Odlukom od istog dana raspoređen na radno mjesto Zamjenika voditelja parkirališne službe sukladno Pravilniku o sistematizaciji radnih mjesta koji je jednoglasno prihvaćen na nastavku druge Skupštine Društva ŠKOVACIN d.o.o. u 2017.g., koju Odluku tužitelj pobija, međutim je u postupku utvrđeno da tužitelj ima potrebnu stručnu spremu za navedeno radno mjesto, te da je tužitelj i primao plaću navedenog radnog mjesta koje je po sistematizaciji bilo slobodno i odgovarajuće, da je opozivom tužitelj izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga, te da više ne može u okolnostima konkretnog slučaja obavljati posao predviđen ugovorom o radu, a kako je u samom ugovoru preuzeta obveza tuženika da tužitelja nakon opoziva zadrži u radnom odnosu odgovarajućem njegovoj stručnoj spremi, što je u konkretnom tuženik i ispoštovao.

21. Slijedom svega naprijed navedenog, imajući u vidu gornja utvrđenja, te posebno nalaz i mišljenje vještaka Milajsa kojem nalazu i mišljenju kao stručnom i objektivnom sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru, i sukladno kojem je tužitelj i precizirao svoje tužbeni zahtjev, valjalo je presuditi kao u izreci ove presude.

22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154.st.3., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je tužitelju koji nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, priznat trošak, koji je isti imao na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku za sastav tužbe od dana 28.5.2018.g. u visini od 647 bodova, za zast. na roč. od 7.11.2018.g. - 647 b., za sastav podneska od 27.11.2018.g. - 647 b., za zast. na roč. od 28.11.2018.g. - 647 b., za zast. na roč. od 24.1.2019.g. - 647 b., za zast. na roč. od 1.3.2019.g. - 647 b., za sastav podneska od 10.7.2019.g. - 25 b., za sastav podneska od 5.12.2019.g. - 25 b., za zast. na roč. od 26.3.2019.g. - 647 b., za zast. na roč. od 30.6.2020.g. - 647 b., za sastav podneska od 15.7.2020.g. - 647 b., za zast. na roč. od 15.2.2022.g. - 647 b., za sastav podneska od 9.6.2022.g.- 25 b., za sastav podneska od 6.9.2022.g. - 647 b., za zast. na roč. od 21.9.2022.g. - 647 b., za sastav žalbe od 2.11.2022.g.- 808,75 b., za sastav podneska 8.2.2024.g. - 25 b., za sastav podneska od 5.3.2024.g. - 647 b., za zast. na roč. od 5.3.2024.g. - 647 b., za sastav žalbe od 16.4.2024.g. - 808,75 b., za sastav podneska od 23.4.2024.g. - 25 b., za sastav podneska od 6.6.2025.g. - 647 b., za zast. na roč. od 17.6.2025.g. - 647 b. i za zast. na roč. od 24.11.2025.g. - 647 b., što je ukupno 13.413,50 bodova, a sukladno vrijednosti boda od 2,00 Eura, što iznosi 26.827,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 6.706,25 Eura, trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja od 1.128,14, te trošak pristojbi na žalbe u iznosu od 106,18 Eura, iznosi sveukupno 34.768,07 Eura, koliko je tužitelju dužan naknaditi tuženik na ime parničnog troška (toč. IV. izreke).

U Šibeniku, dana 19. prosinca 2025.g.

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a:- sadržana na zapisniku ročišta na kojem odluka objavljena