Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-331/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja CR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Josipu Giljanoviću, odvjetniku iz Splita protiv tuženika Jadrolinija, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta, Rijeka, Riva 16, OIB: 38453148181, zastupan po Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pr-626/2020 od 19. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pr-626/2020 od 19. srpnja 2024. u dijelu toč. I) izreke do iznosa od 5.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pr-626/2020 od 19. srpnja 2024. u dijelu toč. I) izreke preko iznosa od 5.500,00 eura i sudi:

Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.458,79 eura zajedno sa zateznom kamatom.

III. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačava se toč. II) izreke presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pr-626/2020 od 19. srpnja 2024. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 1.258,12 eura, za iznos od 804,38 eura.

IV. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 121,87 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točci I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.958,79 eura sa zateznom kamatom od 02.06.2020. do isplate, dok je toč. II) izreke naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.062,50 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku odluku na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da je prvostupanjski sud stava da je do oštećenja sluha tužitelja došlo uslijed dugotrajnog izlaganja tužitelja buci tijekom radnog vremena, međutim da nije objasnio uzročno-posljedičnu vezu između istog, budući da je tužitelj svojim ponašanjem nesporno doprinjeo nastanku štete. Navodi da je radno mjesto tužitelja bilo sa posebnim uvjetima rada za koje je bilo propisano korištenje zaštitne opreme koju da je i osigurao za svoje zaposlenike, no tužitelj da nije dokazao korištenje te opreme, a uz koju da bi napredovanje oštećenja bilo poprilično sporije. Navodi da je obrazložene pobijane odluke o umanjenju životne aktivnosti od 15% kontradiktorno sačinjenom nalazu vještaka, pa da sud nije obrazložio na koji je način došao do presuđene visine tužbenog zahtjeva.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete po kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti zbog profesionalnog oboljenja nastalog tijekom rada kod tuženika kao poslodavca.

7. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrđuje:

- da nije sporno da je tužitelj u razdoblju od veljače 1981. do kolovoza 1992. radio kod Slobodne plovidbe d.d. Šibenik, a od 01. lipnja 1995. kod tuženika na radnom mjestu inspektora broda,

- da nije sporno da je tonski audiogram iz 1994. ukazao na obostrano oštećenje sluha tužitelja od 17,7%,

- da nije sporno da je tonski audiogram iz 2018. pokazao obostrano oštećenje sluha tužitelja od 78%,

- da nije sporno da je Rješenjem HZZO-a od 07.05.2019. tužitelju priznata profesionalna bolest,

- da je među strankama sporno da li je tuženik kao tužiteljev poslodavac u razdoblju od lipnja 1995. do 30. prosinca 2019. odgovoran za štetu, zbog profesionalne bolesti koju je pretrpio obavljajući poslove inspektora broda,

- da iz Prijave o profesionalnoj bolesti HZZO-a br. 20190003331 proizlazi da je pod rubrikom "podaci o bolesti" navedena dijagnoza Hypoacussis bil e professione, šifra H83.3, dok da je kao datum utvrđenja profesionalne bolesti naveden 02.05.2019., a datum priznavanja profesionalne bolesti 07.05.2019.

- da iz Zapisnika Državnog inspektorata, Područni ured Split od 31.05.2019. proizlazi da je obavljen inspekcijski nadzor kod tuženika, da je predmet nadzora bila provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu, temeljem priznate profesionalne bolesti radnika CR, da je utvrđeno da je tužitelj zaposlen na poslovima inspektora broda kod tuženika od lipnja 1995., da je radno mjesto na kojem je raspoređen tužitelj utvrđeno kao radno mjesto sa zadacima s posebnim uvjetima rada prema čl. 3.toč. 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada, obzirom na okolnost rada u nepovoljnoj mikroklimi, da je utvrđeno postojanje ukupnog srednjeg rizika od opasnosti, štetnosti i napora na navedenom mjestu rada, dok da je rizik od buke kao fizikalne štetnosti na tužiteljevom radnom mjestu procijenjen kao mali rizik, te da su u popisu zaštitne opreme koja se po potrebi koristi navedena sredstva za zaštitu sluha,

- da iz Nalaza i mišljenja vještaka spec. ORL Zlatka Kljajića, subspecijaliste audiologije, a kojeg sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i argumentiranog, proizlazi da je, dana 24.05.1994. na specijalističkom ORL pregledu kod tužitelja utvrđeno blaže oštećenje sluha desnog uha, dok da je nalaz sluha lijevog uha bio uredan, a tonski audiogram da je ukazao na ukupno obostrano oštećenje od 17,7%, da je dana 24.04.2018. na specijalističkom ORL pregledu utvrđeno znatno oštećenje sluha kao i oslabljeno razumijevanje govora prema tonskom audiogramu od 78%, da nalaz iz svibnja 2020. ukazuje na nepromijenjeno stanje u odnosu na nalaz iz 2018., da usporedba navedenih nalaza iz 1994. i 2018. (identičan nalaz iz 2020.) ukazuje na vidljivu znatnu progresiju oštećenja sluha, uz posljedično oslabljeno razumijevanje govora, da je kontrolnim nalazom iz svibnja 2020. stanje utvrđeno kao konačno, da razlika oštećenja sluha u razdoblju od 1994. (prije zaposlenja kod tuženika) u odnosu na nalaze iz 2018. i 2020. (po završetku obavljanja poslova radnog mjesta inspektora broda kod tuženika) iznosi 60,3%, da s obzirom na navedeno, konačno stanje oštećenja sluha ocjenjuje kao smanjenje životne aktivnosti (profesionalno oštećenje sluha bukom) u omjeru od 15% ( korigirano obzirom na starosnu dob tužitelja, tj. gubitak sluha zbog starenja ), da je takav tip oštećenja sluha najvećim dijelom u vezi s tužiteljevom izloženosti buci tijekom radnog vremena jer da tužitelj nije imao druge bolesti koje bi se mogle dovesti u vezu s oštećenjem sluha, da se cijeneći cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, uvjete rada i radnu anamnezu, može zaključiti da se radi o profesionalnom oštećenju sluha nastalom dugotrajnim izlaganjem buci na radnom mjestu (HYPOACUSSIS BIL E PROFESSIONE H 83.3),

- da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 1981. do umirovljenja 30.12.2019., radio na istoj vrsti poslova, vezanih za brodske strojarnice i brodogradilišne radionice, odnosno na poslovima sa posebnim uvjetima rada, da je u razdoblju od lipnja 1995. do prosinca 2019. radio na radnom mjestu inspektora broda, pa je pretežni dio punog radnog vremena bio izložen buci, vibraciji i drugim fizikalnim štetnostima, te da su zbog takvog dugotrajnog izlaganja buci u sklopu poslova radnog mjesta inspektora broda, ispunjeni uvjeti za priznavanje profesionalnog oštećenja sluha bukom, odnosno da je prema zaključku vještaka dr. Kljajić, za vrijeme rada kod tuženika, kod tužitelja došlo do znatne progresije oštećenja sluha od 60,3%, odnosno do umanjenje životnih aktivnosti (zbog profesionalne bolesti oštećenja sluha zbog buke) u omjeru od 15%,

- da je slijedom navedenog tuženik kao poslodavac dužan tužitelju koji je profesionalno oboljenje zadobio obavljajući uobičajene poslove u brodskim strojarnicama i brodogradilišnim radionicama, naknaditi nastalu štetu,

- da prigovor pomanjkanja pasivne legitimacije i prigovor zastare nisu osnovani jer da je tužitelj podnio predmetnu tužbu u lipnju 2020., a nakon što mu je utvrđeno konačno stanje u svibnju 2020. i nakon što mu je nadležno tijelo HZZO-a u svibnju 2019. utvrdilo postojanje profesionalne bolesti, koje je utvrđeno inspekcijskim nadzorom iz 2019.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 111. Zakona o radu ( NN 93/114, 127/17, dalje ZR-a ), čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ( NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje ZZR-a ), čl. 3. st. 18. Pravilnika o posebnim uvjetima rada ( NN 5/84), u svezi s čl. 1100. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje ZOO-a ) prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu odluku i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

10. Također pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kada je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. U odnosu na žalbene navode glede uzročno-posljedične veze ističe se da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju uzročno posljedičnu vezu između procesa rada kojeg je tužitelj dugotrajno ( u razdoblju od lipnja 1995. do prosinca 2019. ) obavljao kod tuženika na poslovima sa posebnim uvjetima rada, odnosno na radnom mjestu inspektora broda i nastale profesionalne bolesti utvrdio na temelju provedenog medicinskog vještačenje po sudskom vještaku dr. Mladenu Kljaiću. Tako iz Nalaza i mišljenja navedenog vještaka jasno proizlazi da je kod tužitelja, tijekom rada kod tuženika, došlo do znatne progresije oštećenja sluha po tipu koji je karakterističan za dugotrajnu ekspoziciju bukom, odnosno da je kod tužitelja došlo do profesionalnog oštećenja sluha nastalog dugotrajnim izlaganjem buci na radnom mjestu slijedom čega da se to oštećenje sluha dovodi u neposrednu vezu sa obavljanjem posla na radnom mjestu. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

12. Nadalje u odnosu na žalbene navode tuženika vezane za osiguranje zaštitne opreme ističe se da tuženik kao poslodavac sukladno čl. 25. ZZR-a za profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca odgovara po načelu objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju. Za odgovornost po kriteriju uzročnosti dovoljno je dokazati postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete, dakle između procesa rada kojeg je tužitelj dugi niz godina obavljao za tuženika ( kao inspektor broda ) i profesionalne bolesti, a što je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao provedenim medicinskim vještačenjem. Stoga primjena svih propisanih mjera zaštite, pa tako i osiguranje zaštitne opreme nije posve isključila štetnost utjecaja buke na zdravlje tužitelja slijedom čega postoji odgovornost tuženika za naknadom štete nastale profesionalnim oboljenjem.

13. Obzirom da u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost), to se isti može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkama propisanim čl. 25. st. 2. ZZR-a, odnosno ako je šteta nastala zbog više sile, namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, kao i čl. 1067. ZOO-a, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi tužitelj doprinjeo svojim ponašanjem nastanku štete.

14. Nadalje, obzirom da je nesporno tužitelj bio zaposlenik tuženika, to je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer je tuženik kao poslodavac pasivno legitimiran za podnošenje zahtjeva za naknadom štete zbog profesionalnog oboljenja.

15. Isto tako nije osnovan niti prigovor zastare. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelju specijalističkim nalazom od 24.04.2018. utvrđeno ukupno obostrano oštećenje sluha od 78% kao vjerojatno uzrokovano bukom tijekom radnog vremena ( list 6 spisa ), a što je potvrđeno i nalazom iz svibnja 2020. kako to proizlazi iz provedenog medicinskog vještačenja. Nadalje proizlazi i da je tužitelju Rješenjem HZZO-a od 07.05.2019. ( list 33-34 spisa ) priznata profesionalna bolest unutarnjeg uha ( hypoacussis perceptiva bilateralis professionalis, šifra H 83.3).

16. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj najranije za štetu ( oštećenje sluha ) saznao citiranim specijalističkim nalazom od 24.04.2018., dok je za štetnika saznao najranije u svibnju 2019. kada mu je od strane HZZO-a priznata profesionalno obljenje. Kako od tada do utuženja ( 02.06.2020. ) nije protekao rok od 5 godine iz čl. 139. ZR-a, a koji rok treba primijeniti jer se u konkretnom slučaju radi o profesionalnom oboljenju koje potječe od rada ( čl. 25. ZZR-a ), to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare neosnovanim.

17. Pri tom valja istaknuti da posljedice profesionalnog oboljenja nastaju dugotrajno, zbog izloženosti organizma oštećenika štetnim utjecajima i nastupaju postupno. Stoga je neosnovana tvrdnja tuženika da je tužitelj za oštećenje sluha znao još 1994. jer je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđena razlika oštećenja sluha u odnosu na stanje iz 1994. tj. prije zaposlenja kod tuženika u odnosu na nalaze iz 2018. i 2020. od 60,3% i upravo ta razlika predstavlja osnovu za predmetnu naknadu štetu.

18. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je obrazložene pobijane odluke o umanjenju životne aktivnosti od 15% kontradiktorno sačinjenom vještačenju jer iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi da je sud prilikom utvrđivanja visine dosuđene naknade štete cijenio, po vještaku korigirani postotak smanjenja opće životne aktivnosti od 15%.

19. Međutim cijeneći provedeno medicinsko vještačenje, kao i posljedice koje trpi tužitelj zbog profesionalnog oboljenja ( oštećeni sluh i oslabljeno razumijevanje govora ), da je isti u momentu presuđenja imao 69 godina, da je umirovljenik, ocjena je ovog suda da bi pravična novčana naknada u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a po kriteriju smanjenja opće životne aktivnosti iznosila 5.500,00 eura.

20. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u toč. I) izreke, dok je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno u toč. II) izreke ove presude.

21. Kako je predmetna prvostupanjska presuda preinačena, to uspjeh tužitelja u ovoj parnici iznosi 61%, pa mu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada zatraženi trošak u iznosu od 1.258,12 eura ( 61% od priznatih 2.062,50 eura ). Stoga je primjenom odredbe čl. 166. ZPP-a odlučeno kao u točci III) izreke ove presude.

22. Obzirom da je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačena odluka suda prvog stupnja, to je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka, uz primjenu čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 39%, pa mu je dosuđen zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 121,87 eura kako je odlučeno u toč. IV) izreke ove presude.

U Rijeci, 19. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec