- 1 -              Rev 826/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 826/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.o.o., N., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida, isplate i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-857/2020-3 od 10. veljače 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda Zagrebu broj Pr-4525/2018-34 od 26. lipnja 2020., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odluka o otkazu ugovora o radu i to usmena odluka od 17. siječnja 2018. i pisana odluka od 23. siječnja 2018. utvrđena je nedopuštenom, nezakonitom i ništetnom (toč. I. izreke); sudski je raskinut ugovor o radu s danom 28. veljače 2018. (toč. II. izreke); naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti 4.373,33 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude (toč. III. izreke), naloženo je tuženiku tužitelju s naslova naknade štete nakon sudskog raskida ugovora o radu isplatiti 9.840,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. IV. izreke) te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. V. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen po prvostupanjskom sudu odbijen (toč. I. izreke); odbijena je žalba tužitelja i potvrđena u odbijajućem dijelu odluka o troškovima postupka (toč. II. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 6.500,00 kn (toč. III. izreke).

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/23, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, za isplatu plaće i za naknadu štete.

 

7. Uz obrazloženje

 

- da je tuženik tužitelju izvanredno otkazao ugovor o radu pisanom odlukom od 23. siječnja 2018., a tužitelj da je pravovremeno protiv iste odluke podnio zahtjev za zaštitu prava i tužbu;

- da odlukom o otkazu tuženik stavlja na teret da je dana 17. siječnja 2018. u 8,27 poslužio stol s četiri kave, a nije ispostavio račun, čime je počinio povredu obveze iz radnog odnosa koja, prema aneksu ugovora o radu od 19. listopada 2017. ima za posljedicu otkaz ugovora o radu;

- da opisana povreda ne predstavlja tako tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala otkazivanje ugovora o radu;

- da tuženik 17. siječnja 2018. tužitelju nije otkazao ugovor o radu već je tek najavio otkaz;

- da tuženik tužitelju nije omogućio da slobodno i u neometanom izlaganju iznese obranu;

prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu, da je otkaz nedopušten, a tužbeni zahtjevi osnovani.

 

8. Drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio je žalbu tuženika i preinačivši prvostupanjsku presudu odbio sve tužbene zahtjeve, uz obrazloženje

- da su stranke sklopile ugovor o radu 1. kolovoza 2017.;

- da su stranke dana 19. listopada 2017. sklopile aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme u kojem se u čl. 13. određuje „Za vrijeme trajanja ovog ugovora, radnik ne smije bez izričitog pisanog odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac, isto tako radnik mora kod posluživanja gostiju uz naručenu robu ispostaviti i dostaviti račun za istu (stavak 1.); radnik i poslodavac suglasno utvrđuju da povreda obveza iz prethodnog stavka ovog članka, čini osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu“;

- da iz video zapisa proizlazi da je tužitelj 17. siječnja 2018. poslužio s kavom četiri gosta koji su sjedili za jednim stolom pri čemu im nije ispostavio račun;

- da u priloženim računima za dan 17. siječnja 2018. nema računa za četiri kave koje su poslužene u 8,27;

- da je s obzirom na navedeno neprihvatljiv iskaz svjedoka D. M., a koji nije bio očevidac „da je u trenutku preuzimanja smjene sve štimalo, štimala je kasa, brojčanik na mlinčiću za kavu“;

- da je tužitelju, neovisno o okolnostima (na sastanku svih zaposlenika), omogućeno da iznese obranu, jer je tužitelju prikazana snimka video nadzora i pozvan je da opravda svoje postupanje;

stoga da je neprihvatljivo shvaćanje prvostupanjskog suda da konkretno nisu ostvarene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu te da je povrijeđeno pravo na obranu tužitelja.

 

9. Prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP-a).

 

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373.a ZPP-a.

 

10.1. Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka, osim što citira zakonski tekst koji određuje tu povredu, tužitelj konkretno ne obrazlaže te ne navodi određene nedostatke koji bi presudu činili nepodobnom za ispitivanje. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 3. ZPP-a nije našao postojanje bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

10.2. Suprotno tvrdnji revidenta pravilno je drugostupanjski sud donoseći pobijanu presudu primijenio odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a. Naime, u situaciji kad je odlučne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno dokaze (čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP), drugostupanjski sud može presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu, i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 353. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te ne mora, kako to neosnovano smatra tužitelj, postupiti sukladno odredbi čl. 370. ZPP-a.

 

11. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

12. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 116., 119. i 120. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR).

 

13. Naime, smatra tužitelj da neovisno o činjenici što je aneksom ugovora o radu određeno da neizdavanje računa predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, nije životno i razumno zaključiti da počinjenje takve povrede opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

 

14. Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR-a).

 

15. Po ocjeni ovog suda u okolnostima konkretnog slučaja, kad je zbog prijetnje poslodavcu novčanom kaznom od 50.000,00 kn za slučaj neizdavanja računa i sklopljen aneks ugovora o radu kojim se radnik izričito upozorava na mogućnost izvanrednog otkazivanja ugovora o radu zbog takvog propusta, činjenice postavljanja video nadzora upravo radi evidentiranja zabranjenog postupanja, postupanje tužitelja protivno odredbi iz aneksa ugovora o radu kojim je posebno naglašeno zabranjeno postupanje, predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje dolazi do gubitka povjerenja te nastavak radnog odnosa nije moguć (čl. 116. st. 1. ZR-a).

 

16. Prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 119. st. 2. ZR-a).

 

17. Pravilno je i zaključivanje drugostupanjskog suda da je tužitelju kojem je prikazan video zapis, i koji je pozvan da opravda svoje postupanje, neovisno o tome što je tuženik ove radnje poduzeo na sastanku svih radnika, omogućeno pravo na obranu. Konačno ni sam tužitelj ne navodi zbog čega bi, da je pozvan na iznošenje obrane u drugim okolnostima, bio u povoljnijoj poziciji. Nije stoga pogrešno primijenjena ni odredba čl. 119. st. 2. ZR-a.

 

18. Prema odredbi čl. 120. ZR-a otkaz mora biti u pisanom obliku (st. 1.), poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz (st. 2.) i otkaz se mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje (st. 3.).

 

19. Oba nižestupanjska suda, polazeći od utvrđenja da je tuženik sa svim učincima otkaza, konačno ugovor o radu otkazao pisanom odlukom od 23. siječnja 2018., raspravljali su samo dopuštenost te odluke koja za tužitelja jedina i proizvodi pravne učinke. Tuženik, ako je i donio usmenu odluku o otkazu (a prvostupanjski sud utvrđuje da nije, već da je samo najavio otkaz), donoseći pisanu odluku o otkazu, tu eventualnu nezakonitu odluku stavio je izvan snage. Stoga je neosnovan zahtjev kojim se zahtijeva utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu koju je sam poslodavac stavio izvan snage. Odluka o otkazu od 23. siječnja 2018. ima formu propisanu odredbom čl. 120. ZR-a i dostavljena je tužitelju. Nije stoga pogrešno primijenjeno ni materijalno pravo iz potonje odredbe.

 

20. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

21. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 24. listopada 2023.

 

                                                                      Predsjednik vijeća:

                                                                      Ivan Vučemil, v.r.