REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-2046/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Ljiljane Hrastović, u kaznenom predmetu protiv optuženog MČ, zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24, dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj Ko-DO-1676/2025 od 13. studenog 2025., uz izmjenu na raspravi 19. prosinca 2025. nakon održane javne rasprave 19. prosinca 2025., u prisutnosti savjetnice u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, SČ i optuženog MČ uz branitelja, odvjetnika Jasmina Jusufhodžića, 19. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje: ZKP)

optuženi MČ, zvani " M", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ČČ i GČ, rođen **.**.1987. u [adresa], sa adresom prebivališta u [adresa] kod majke, državljanin Republike Hrvatske, radnik, bez škole, neoženjen, živi u izvanbračnoj zajednici, zaposlen u autopraonici s plaćom od 150,00 €, prima invalidninu u iznosu od 1.200,00 eura, oca jednog mlt. djeteta od 1 godine, bez imovine, vojsku nije služio, osuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru koji mu teče od uhićenja 19. rujna 2025.

k r i v  j e

što je:

- 19. rujna 2025. oko 16,40 satu, u Zagrebu, iako svjestan da su mu od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, rješenjem poslovnog broja Kvm-136/2025-7, Kzd-60/2025 od 28. ožujka 2025. izrečene samostalne mjere opreza zabrane uznemiravanja ili uhođenja mlt. ĐČ, s prebivalištem u [adresa], u nakani postupanja protivno navedenom rješenju, došao na adresu u [adresa], gdje je sjedio, smijao se i promatrao prema kući u kojoj se nalazio mlt. ĐČ, nalazeći se na udaljenost od oko 10-tak metara od njegove adrese, a kojim postupanjem je prekršio samostalnu mjeru opreza koja mu je određena sudskim rješenjem,

- dakle, nije se pridržavao samostalne mjere opreza koja mu je određena sudskom odlukom,

- čime je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa – neizvršavanjem sudske odluke opisano u članku 311. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24, dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 311. stavku 1. KZ/11

na temelju članka 311. stavak 3. KZ/11 optuženi MČ za kazneno djelo iz članka 311. stavak 1. i 3. KZ/11

o s u đ u j e s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora uračunat će se vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, i to od uhićenja 19. rujna 2025. pa nadalje.

II. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6 ZKP nalaže se optuženom MČ naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura, a koji je trošak dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

O b r a z l o ž e n j e

1. Optužnicom Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj Ko- DO-1676/2025 od 13. studenog 2025. optužen je MČ da bi počinio kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311 stavka 3. KZ/11.

Državno odvjetništvo je na raspravi 19. prosinca 2025. izmijenilo činjenični opis iz optužnice.

2. Očitujući se o navodima optužbe, optuženi MČ se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret.

3. Na raspravi pred sudom optuženi MČ je u obrani naveo da on s „njima“ nema posla. Dodao je i kako nije bio kod „njih“ u kući. Dodao je i kako on ima ženinu familiju u Splitu, da oni imaju svoje hostele, a ima i bolesnu majku. Supruga mu je u zatvoru u Požegi, punac mu je također u zatvoru, a punica se ne želi brinuti o njegovom djetetu. Naveo je kako mu se sada nema tko brinuti o djetetu te da po izlasku iz zatvora mora ići kući da preuzme tu brigu. Na upit ZOKDO optuženi MČ je naveo da on inkriminiranog dana nije bio na toj adresi koja piše u činjeničnom opisu. Bio je u Splitu i Šibeniku, tamo radi.

Razgledana je snimka o ispitivanju optuženog u svojstvu osumnjičenika s lista 15 spisa i snimka s njegovog ispitivanja u svojstvu okrivljenika s lista 32 spisa. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, MČ je u svojoj obrani naveo kako ĐČ nije udario kamenom već je njegova majka njega gađala kamenom. Ništa nije rekao, cijelo vrijeme je sjedio, pio kavu i jeo. Naveo je da ga oni zovu na mobitel da dođe, da im pomogne jer da nemaju za hranu, nitko od njih ne radi. Tom prilikom je razbio mobitel jer je bio živčan, živcirao ga je mali, nekakve gluposti mu je rekao, ali nije na njega vikao niti ga je taknuo. Maknuo se, otišao je i vratio se da se njegova majka malo smiri. Želi da se oni maknu iz njegovog života pa će onda i on, ne mora biti tamo. Maloga gleda kao svoga sina, nije ga taknuo. Njegova majka ga zove na mobitel. Kod njih spava već par mjeseci i zna da ne smije doći, ali traži ga njegova majka jer ih on financira. Tog dana je bio tamo jer je kod njih spavao i kupio im je hranu.

Ispitan u svojstvu okrivljenika MČ je naveo da je točno da se inkriminirane zgode našao na [adresa]. Bio je cijeli taj dan kod ĆČ, koja je majka mlt. ĐČ. Naime, oni su jako siromašni i tamo je došao jer ga je ĆČ zvala da dođe i da im da nešto novaca, što je on i učinio. Išli su tog dana ranije podići novce za ĆČ i ĐČ, i onda se nešto njoj dogodilo i pozvala mu je policiju iz čistog mira. Zna da nije smio biti tamo jer ima rješenje o zabrani prilaska koje mu je doneseno nakon što je izašao iz istražnog zatvora u ožujku. Neće više tako nešto činiti i moli da ga se pusti jer mu je žena trudna. Samo hoće ići kući.

Kada su na raspravi optuženiku predočene njegove ranije obrane pa na upit ZOKDO što je onda točno, odnosno je li taj dan bio na adresi mlt ĐČ ili nije, optuženi MČ je naveo da je točno ovo što je rekao u obrani na raspravi, odnosno da on taj dan uopće nisam bio tamo. Naime, naveo je kako je u to vrijeme bio kod punice i punca kod njihove kuće na Borongaju. Na upit kako je onda prethodno rekao da je taj dan bio u Splitu i Šibeniku, optuženik je naveo da nakon što je bio kod punca i punice na Borongaju, da je onda s njima išao u Split. Dodao je kako on s ovom gospođom koja je danas svjedočila (HČ) nikada nije bio, niti je s njom jeo i pio. Na upit zašto je onda u prethodnoj obrani naveo da im je davao novce, optuženik je pojasnio da je to bilo još puno prije. Optuženi MČ nadalje je naveo i kako je njemu poznato da postoje samostalne mjere opreza, to mu je poznato jer mu je žena pročitala to rješenje jer on ne zna čitati. Na upit ZOKDO zbog čega se vodio postupak u kojem su mu izrečene samostalne mjere opreza, optuženi MČ je naveo da se taj postupak vodio zbog krađe, time da ne zna točno tko ga je prijavio niti što je točno bilo u tom postupku. To ne zna jer on sve papire baca.

Na upit suda optuženik je još jednom naveo kako je on znao da je doneseno to rješenje da ne smijem uznemiravati ĐČ, no naveo je kako on nije niti bio tamo. Dodao je i kako on zna gdje ĐČ živi jer je tamo radio gdje je autopraonica, a tamo radi i dalje.

4. Dakle, uzevši u obzir navode iz obrane optuženog MČ u ovom postupku nije bilo sporno da su 19. rujna 2025. u odnosu na optuženika bile na snazi samostalne mjere opreza koje su izrečene rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broja Kvm-136/2025-7, Kzd-60/2025 od 28. ožujka 2025., a da su se samostalne mjere opreza sastojale u tome da je optuženiku bilo zabranjeno uznemiravanja ili uhođenja mlt. ĐČ, s prebivalištem u [adresa]. Nesporno je bilo i da je optuženik znao za ove samostalne mjere. Sporno je bilo je li optuženik inkriminiranog dana bio na adresi [adresa], gdje je sjedio, smijao se i promatrao prema kući u kojoj se nalazio mlt. ĐČ, nalazeći se na udaljenost od oko 10-tak metara od adrese ĐČ. Sporno je bilo i je li optuženik tog dana postupao u nakani kršenja samostalnih mjera opreza i je li time tu samostalnu mjeru opreza i prekršio.

5. Uz suglasnost stranaka na raspravi je pročitana dokumentacija u spisu i to: službena zabilješka o dojavi PU zagrebačke, IV. PP Zagreb od 19. rujna 2025., osim u dijelu koji sadrži obavijesni razgovor (list 8 spisa), rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kvm-136/2025, Kzd-60/2025 od 28. ožujka 2025. (list 10-11 spisa), izreka presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladežKZD- 60/25 od 15. svibnja 2025. (list 39 spisa), izreka presude Županijskog suda u Puli- Pola od 19. kolovoza 2025., broj Kžzd-82/2025 (list 47 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici o upućivanju optuženika na izdržavanje kazne zatvora broj Ik-I-zd- 47/2025 uz potvrdu pravomoćnosti, te potvrda pravomoćnosti presude broj Kzd- 60/2025.

Na suglasan prijedlog stranaka pročitan je zapisnik te je razgledana snimka ispitivanja svjedoka-žrtve mlt. VČ od 4. studenog 2025. (list 104-spisa).

Ujedno, u svojstvu svjedoka je na raspravi ispitana HČ.

Prije kraja dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za optuženika te je optuženi MČ iznio svoju obranu.

6. Izvedeni dokazi

6.1. Ispitan u svojstvu svjedoka na dokaznom ročištu na Županijskom sudu u Zagrebu, mlt ĐČ je u iskazu naveo da su tog dana bili doma on i mama, koja je išla slagati veš, bila je nešto živčana. Optuženi MČ je prolazio kroz ulicu, nešto se smijao. Mama se naživcirala i pozvala policiju. MČ je mislio da nisu zvali policiju i MČ je sjedio kod autopraone koja je nasuprot njihove kuće. Došla je policija. Mama je vidjela MČ, a on ga je vidio kroz prozor. Optuženi MČ inače tamo ne dolazi niti tuda prolazi. Naveo je da MČ nije ništa govorio, niti nešto drugo radio. MČ je gledao prema njegovoj mami i smijao se, mama mu se naživcirala i počela se derati, a on je otišao u dnevni boravak. Naveo je da njega MČ nije ni vidio, on je njega vidio kroz prozor i nastavio je gledati. MČ je gledao njegovu mamu, koja je bila u dvorištu i vješala veš. Optuženi MČ nije ništa tada bacao. MČ je od njega bio udaljen nekih 10 metara. Zna da optuženi MČ ima mjeru da mu se ne smije približiti i zato on nije izašao van. Kada je ugledao MČ nije se uplašio. Naveo je kako se njegov otac i optuženi MČ ne poznaju. Optuženog MČ zna od ranije, nešto više od mjesec dana, uvijek ga je viđao na autobusnom kolodvoru. Tata je tog dana bio u sobi i misli da nije ništa vidio. Mami i tati je ispričao što je vidio. Tata je rekao da ne zove policiju, ali je mama ipak zvala. Zaključno je naveo kako su njegova mama i optuženi MČ u korektnim odnosima, znaju se od prije, nekih 20 godina. Nije mu poznato da bi si međusobno posuđivali novce. Optuženi MČ mu nije ništa u rodu i nije dolazio prije kod njih doma.

6.2. Ispitana u svojstvu svjedoka HČ je na raspravi navela kako poznaje optuženog MČ. Dodala je i kako je ona bolesna i da ima šećernu bolest. Vezano uz inkriminirani događaj, navela je kako je tog dana MČ prošao pješice 20 kilometara dalje od nje, time da je opisala kako je to kao iz ove sudnice pa vani do dvorišta prema državnom odvjetništvu, ta udaljenost (što je u naravi nekih stotinjak metara). Dodala je i kako je optuženi MČ gledao u nju i smijao se. Ona je baš stavljala u svom dvorištu stvari na vješalicu i to je vidjela. Dodala je i kako se optuženik njoj nije ni obratio. Ona ga je pitala da zašto joj se smije, a on je na to počeo mahati rukama i rekao "što hoćete od mene, zar nemam pravo da se smijem". Na to je navela kako je ona tada pozvala policiju i lagala policiji da ju je optuženik gađao kamenjem, a istina je da se nije ni približio. Svjedokinja je nadalje navela i kako optuženi MČ s njima nema kontakt te da ne dolazi kod njih. Dodala je i da joj je žao da je zvala policiju i što je lagala jer da optuženik nije kriv. Nadalje je navela i kako je u to vrijeme sin ĐČ bio u kući i igrao je playstation. Na upit suda zbog čega joj je optuženik išao na živce i zbog čega je pozvala policiju, svjedokinja je navela d je mislila da će optuženik možda provocirati, a da ona ima šećer, no da on nije ništa. Kada je došla policija optuženik je tamo stajao i pio je kavu, a na upit gdje je to stajao optuženik navela je da je sjedio daleko, daleko, daleko, puno dalje od te praonice, baš jako daleko i ona je onda vidjela da kada je došla policija da je on bacio tu kavu. Na upit suda svjedokinja je navela i da ona zna da se vodio postupak protiv optuženog za kazneno djelo na štetu njenog sina i da on ima te mjere, no zato on više ni ne dolazi ni ne kontaktira ni ništa. Kada ju se pitalo u kakvom je ona odnosu s optuženikom, svjedokinja je navela da su prije bili u kontaktu, prije svega ovoga, a da sada nema ništa protiv njega, niti on protiv njih te da ne dira njezinu djecu, i da ona od njega nema strah. Dodala je i kako nema uopće razloga zbog čega bi od njega imala strah. Na upit ZOKDO svjedokinja je navela kako tog dana njen sin nije izlazio iz kuće u vrijeme kada je MČ bio tamo.

Svjedokinji je predočen njen iskaz od 01. listopada 2025. na listu 77 do 78 spisa.

Ispitana u prethodnom postupku ova svjedokinja je navela kako stanuje na adresi u [adresa] u obiteljskoj kući zajedno sa suprugom ĐČ CČ i zajedničkom djecom BČ, starosti 22 godine, mlt. UČ, starosti 17 godina, mlt. ĐČ, starosti 11 godine, mlt. ŠČ, starosti 14 godina, JČ, starosti 17 godina, TČ, starosti 15 godina te RČ, starosti 5 godina. Navela je kako duže od 10 godina poznaje optuženog MČ kojeg je upoznala na autobusnom kolodvoru. Optuženi MČ nikada nije stanovao na njenoj adresi, već je tamo znao povremeno navratiti na pola sata. Nadalje je navela kako je dana 19. rujna 2025. između 16,00 i 17,00 sati optuženi MČ prolazio nedaleko od njene adrese stanovanja prema obližnjoj autopraonici koja je udaljena oko 50-ak metara od njene kuće, a gdje je zaposlen njegov prijatelj. Navela je kako se njen sin ĐČ tada nalazio pred ulazom u kuću te joj je rekao: „Eno mama, opet je došao MČ, izađi da ne bih opet trebao otići s njim“. Njen sin je bio preplašen, međutim navela je kako optuženi MČ nije bacao kamenje na nju i njenog sina, a niti se njoj ili njenom sinu obraćao, ali je kada je izašla „živčana“ van, vidjela okrivljenog MČ koji se smijao i potom je zvala policiju.

Kada joj je predočen prethodni iskaz svjedokinja je navela da je točno sve što se u iskazu navodi osim da je ĐČ izašao iz kuće. On nije izašao niti je optuženika vidio. To mu je ona rekla da kaže. Na upit suda navela je i da nije točno niti ovo što je u svom iskazu rekla da joj je sin rekao: „Eno mama, opet je došao MČ, izađi da ne bih opet trebao otići s njim“. To je rekla policijskim službenicima jer ima šećernu bolest, time da je prethodno upozoren da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.

6.3. Iz službene zabilješke o dojavi Policijske uprave zagrebačke, IV. policijske postaje Zagreb od dana 19. rujna 2025. proizlazi da je navedenog dana u 16,42 sati ĆČ zatražila intervenciju policijskih službenika.

Iz rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broj: Kvm-136/2025, Kzd-60/2025 od 28. ožujka 2025. proizlazi kako je u predmetu navedenog broja protiv optuženog MČ zbog dva kaznena djela iz članka 160. stavka 2. KZ/11 ukinut istražni zatvor te mu je na temelju članka 98.a stavka 1. u svezi članka 98. stavka 2. točke 9. ZKP/08 izrečena samostalna mjera opreza zabrane uznemiravanja ili uhođenja žrtve ĐČ, rođenog **.**.2014. S prebivalištem u [adresa]. Također navedenim rješenjem je optuženi MČ upozoren sukladno članku 98.a stavku 1. ZKP/08 da nepridržavanje izrečene samostalne mjere opreza predstavlja kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. KZ/11.

Iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, broj KZD- 60/25 od 15. svibnja 2025., a u kojem postupku je optuženiku izrečena ova samostalna mjera opreza, razvidno je da je optuženik pravomoćno osuđen da je počinio dva kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta zadovoljenjem pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11, i to između ostalog i na štetu mlt DČ. Navedenom presudom, koja je pravomoćna 19. kolovoza 2025. optuženi MČ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, time da mu je temeljem članka 57. u svezi članka 64. KZ/11 primijenjena djelomično uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom.

6.4. Ocjena dokaza

Sud je cijenio istinitim iskaz svjedokinje HČ, a koji je ona dala u prethodnom postupku, osim u dijelu u kojem je iskazivala o tome da je njezin sin, mlt ĐČ, tog inkriminiranog dana, 19. rujna 2025. izlazio iz kuće. Nadalje, iskaz ove svjedokinje dan na raspravi sud nije cijenio istinitim u bitnim dijelovima kao što je to primjerice udaljenost na kojoj je stajao optuženik inkriminirane zgode. Naime, sud je nesporno utvrdio kako je ova svjedokinja na raspravi iskazivala na način koji je bio jasno motiviran time da od optuženika otkloni kaznenopravnu odgovornost za počinjeno kazneno djelo. Pa je tako prilikom iskazivanja na raspravi svjedokinja u više navrata ponovila i očito naglašavala kako se optuženik tog inkriminiranog dana nalazio na velikim udaljenostima od njihove kuće, pa je čak navodila da je optuženik tada od njih bio i kilometrima udaljen, a što se sudu ukazalo kao nelogično i neživotno. Prvotno, sam je svjedok mlt. ĐČ u svom iskazu navodio suprotno, odnosno navodio je da je optuženik od njihove kuće bio udaljen tek nekih desetak metaka, pa je ovaj svjedok onda i opisivao postupanje optuženika te zgodne, a što ne bi mogao učiniti da ga nije mogao vidjeti. S druge strane, ukoliko je optuženi MČ bio na tolikoj udaljenosti od njihove kuće, a kako to na raspravi navodi svjedokinja HČ, onda ga ona ne bi mogla jasno vidjeti, pa je onda kontradiktorno ovo što je ona u nastavku navodila da je vidjela da se optuženik tada smijao, bacao kavu, pa čak i da su razgovarali. Dakle, jasno je kako u tom dijelu ova svjedokinja na raspravi nije iskazivala istinito. S druge strane, iskaz ove svjedokinje iz prethodnog postupka sud je cijenio u najvećem dijelu istinitim, a budući da je svjedokinja u prethodnom postupku jasno, detaljno i logično opisala tijek događaja, a što je u bitnome potvrđeno i iskazom mlt ĐČ. Ovdje je bitno napomenuti i kako je sud cijenio istinitim iskaz ove svjedokinje iz prethodnog postupka i u dijelu u kojem je ova svjedokinja navodila da se njezin sin te zgode uznemirio zbog postupanja optuženika, iako sam mlt. ĐČ to u iskazu nije potvrdio, a što će u nastavku biti obrazloženo.

Pa je tako sud iskaz mlt. ĐČ cijenio istinitim u cijelosti, izuzev dijela u kojem je ovaj svjedok iskazivao o tome da ga postupanje optuženika nije uznemirilo. Naime, osim što je u tom dijelu iskaz svjedoka mlt. ĐČ protivan iskazu njegove majke, ĆČ iz prethodnog postupka, ovdje je potrebno napomenuti kako je sud uzeo u obzir težinu kaznenog djela za koje je optuženik prethodno presuđen da je počinio na štetu mlt. ĐČ, zatim dob ovog svjedoka te činjenicu da je i sam mlt. ĐČ naveo kako po dolasku optuženika on nije izlazio iz kuće jer je znao da optuženik u odnosu na njemu ima na snazi mjere, pa je sud zaključio kako je ovakva situacija pogodna da kod svakog djeteta, pa tako i kod jedanaestogodišnjeg ĐČ izazove nemir i uznemirenost. Osobito uzevši u obzir da je i sama svjedokinja ĆČ u toj situaciji odlučila zatražiti intervenciju i zaštitu policije.

Materijalnu dokumentaciju sud je cijenio kao istinitu jer vjerodostojnost dokumentacije u postupku nije dovedena u pitanje.

Obranu optuženog MČ sud je cijenio kao nevjerodostojnu u dijelu koji se odnosi na činjenice koje su u ovom postupku bile sporne. Pa tako je obrana optuženika bila kontradiktorna kako sama sebi, tako i iskazima ispitanih svjedoka. Naime, optuženik je na raspravi naveo da on u inkriminirano vrijeme nije bio na mjestu događaja, pa je tako prvo naveo da je bio u Splitu i Šibeniku, da bi onda rekao da je zapravo prvo bio na Borongaju pa tek onda išao u Split i Šibenik. Osim što je u tom dijelu njegova obrana protivna iskazima ispitanih svjedoka, ali i obrani koju je ovaj optuženik iznio u prethodnom postupku, u postupku je nesporno utvrđeno i da je optuženik zatečen i uhićen od strane policijskih službenika upravo u Zagrebu, i to u blizini kuće mlt. ĐČ. Ujedno, sud nije utvrdio istinitim da bi optuženik u inkriminirano vrijeme radio u autopraonici preko puta kuće mlt. ĐČ. Naime, osim što je optuženik u prethodnom postupku u osobnim podacima sam naveo da je nezaposlen, svjedok mlt. TČ u iskazu je naveo kako optuženik inače ne dolazi u blizinu njegove kuće.

7. Činjenični zaključak o spornim činjenicama

Na temelju izvedenih dokaza, i to posebice iskaza ĆČ, u dijelu koji je sud cijenio istinitim, zatim iskaza mlt. ĐČ te materijalne dokumentacije u spisu ovaj sud je nesporno utvrdio da je optuženi MČ počinio kazneno djelo iz članka 311. stavka 1. i 3. KZ/11 na način kako mu je to u optužnici i stavljeno na teret.

Naime, nesporno je utvrđeno da je inkriminirane zgode optuženik bio na adresi koja je činjenično naznačena, odnosno na adresi koja je svega desetak metara udaljena od kuće u kojoj stanuje mlt ĐČ, i to u vrijeme kada se mlt ĐČ nalazio u kući. Navedeno je potvrdio u iskazu kako mlt. ĐČ, tako i ĆČ, kada je ispitana u prethodnom postupku. Time da je i sam optuženik kada je ispitan u prethodnom postupku potvrdio da se nalazio u blizini tog mjesta, samo što je on u obrani rekao da je bio u kući ĆČ i mlt. ĐČ, a što su ovi svjedoci negirali.

Nadalje, nesporno je bilo da je mlt. ĐČ vidio optuženika jer je o tome i sam maloljetnik u iskazu iskazivao.

Nesporno je bilo i da su u to vrijeme prema optuženiku bile na snazi samostalne mjere opreza koje su mu izrečene rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, poslovni broj: Kvm-136/2025, Kzd-60/2025 od 28. ožujka 2025. te da je optuženik bio svjestan tih mjera. Optuženik to u obrani nije niti negirao.

Također, nesporno je bilo i da je optuženik dolaskom na mjesto događaja postupao upravo s ciljem kršenja tih samostalnih mjera opreza te u cilju da uznemiri mlt. ĐČ. Naime, ovdje je potrebno napomenuti kako optuženik nije imao nikakvog razloga doći na tu adresu. Nadalje, samo postupanje optuženika prilikom dolaska na adresu ukazuje na njegovu nakanu za uznemiravanjem mlt. ĐČ. Naime, optuženik je dolaskom do inkriminirane adrese tamo samo stajao, gledao prema kući mlt. ĐČ i smijao se. Kada se tome pridoda da je protiv optuženika samo mjesec dana prije inkriminiranog događaja postala pravomoćna presuda kojom je isti osuđen da bi počinio kazneno djelo zadovoljavanja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina iz članka 160. stavka 1. KZ/11 i to upravo u odnosu na mlt. ĐČ, jasno je kako je optuženik znao i bio svjestan da je ovo njegovo postupanje pogodno i dostatno da izazove uznemirenost kod mlt ĐČ kao djeteta od svega jedanaest godina.

Dakle, sud je utvrdio kako je ovo postupanje optuženika koje je činjenično opisano bilo isključivo usmjereno prema tome da mlt ĐČ uznemiri, pritom svjestan da su prema njemu na snazi samostalne mjere opreza i svjestan da na taj način čini ovo kazneno djelo jer je na to prethodno i upozoren.

8. Pravna utvrđenja

Kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. KZ/11 čini onaj tko se ne pridržava samostalne mjere opreza koja mu je određena sudskom odlukom.

9. Razlozi o krivnji

Ovo kazneno djelo optuženik je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom jer je znao i bio svjestan da mu je izrečena samostalna mjera opreza zabrane uznemiravanja ili uhođenja mlt. ĐČ te je unatoč tome, svjesno i s izričitim ciljem, prekršio obvezu koja mu je izrečena samostalnom mjerom opreza, pritom svjestan da će ovim postupanjem uznemiriti mlt dijete ĐČ te je to i želio učiniti. Dakle, bio je svjestan svog postupanja i činjenja ovog kaznenog djela te je to i htio učiniti.

Pritom je važno napomenuti i da je optuženik u svom postupanju bio ubrojiv. Svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

10. Zaključak o postojanju kaznenog djela

Slijedom svega prethodno navedenog, proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog MČ, ovaj sud je utvrdilo da je optuženik počinio kazneno djelo neizvršenja sudske odluke iz članka 311. stavka 3. KZ/11 na način da je 19. rujna 2025. oko 16,40 satu, u Zagrebu, iako svjestan da su mu od strane Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež, rješenjem poslovnog broja Kvm-136/2025-7, Kzd-60/2025 od 28. ožujka 2025. izrečene samostalne mjere opreza zabrane uznemiravanja ili uhođenja mlt. ĐČ, s prebivalištem u [adresa], u nakani postupanja protivno navedenom rješenju, došao na adresu u [adresa], gdje je sjedio, smijao se i promatrao prema kući u kojoj stanuje mlt. ĐČ, nalazeći se na udaljenost od oko 10-tak metara od njegove adrese, a kojim postupanjem je prekršio samostalnu mjeru opreza koja mu je određena sudskim rješenjem.

11. Obrazloženje sankcije

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom MČ za počinjeno kazneno djelo ovaj sud je uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za ovo kazneno djelo uzeo u obzir sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, njegov prijašnji život, njegovu raniju osuđivanost prema izvatku iz kaznene evidencije, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženog MČ cijenjeno je da je otac mlt djeteta o kojem skrbi.

Otegotnom okolnošću optuženom MČ cijenjena je njegova višestruka kaznena osuđivanost i to deset puta zbog raznih kaznenih djela uglavnom imovinskog karaktera, u vidu razbojništava, prikrivanja, krađa, teških krađa i razbojničkih krađa. Zatim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina i kaznenog djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od petnaest godina. Ranijim presudama izricane su mu kako uvjetne tako i bezuvjetne kazne zatvora, a koje na njega očito nisu djelovale da se optuženik ubuduće kloni protupravnog postupanja. Otegotnim je cijenjeno i da je optuženik ovo djelo počinio svega mjesec dana nakon pravomoćnosti presude za kazneno djelo koje je počinio na štetu mlt. ĐČ, a radi se o djetetu od svega jedanaest godina starosti.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavak 3. u svezi stavka 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora u trajanju do dvije godine, ovaj sud je optuženika MČ za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ocjena je suda da će se upravo izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, utjecati na druge da ne čine kaznena djela kroz svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a izraziti će i primjerenu društvenu osudu zbog učinjenog kaznenog djela.

12. Obrazloženje troška

Optuženi MČ obvezan je na snašanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura. Navedeni trošak je odmjeren uzevši u obzir trajanje ovog postupka i brojnost poduzetih radnji u istom. Pritom je sud ocijenio da optuženik prima mirovinu u visini od 1.200,00 eura, zbog čega plaćanjem ovog troška neće biti ugrožena egzistencija optuženika.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sudac:

Olja Krčar Mišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu - web servisom,

- optuženik – putem Zatvora u Zagrebu,

- branitelj po službenoj dužnosti odvjetnik Jasmin Jusufhodžić - e-komunikacija.