REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Posl.br. P-274/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Emi Brdovčak, u pravnoj stvari tužitelja PISTOLERO j. d.o.o. Umag, Čepljani 7, OIB: 14687979173, kojeg zastupaju punomoćnici Vedran Marcan i Livio Marcan, odvjetnici u Umagu, 1. svibnja 4/I, protiv tuženika OPREMA MASTER d.o.o. Rijeka, Primorska 1 C, OIB: 44522656963, kojeg zastupa punomoćnik Marko Došen, odvjetnik u Rijeci, Andrije Medulića III, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženiku OPREMA MASTER d.o.o. Rijeka, Primorska 1C, OIB: 44522656963, isplatiti tužitelju PISTOLERO j.d.o.o. Umag, Čepljani 7, OIB: 14687979173, iznos od 827,86 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, koje teku na taj iznos od 14. lipnja 2023. do isplate, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate.“
II. Nalaže se tužitelju PISTOLERO j. d.o.o. Umag, Čepljani 7, OIB: 14687979173, naknaditi tuženiku OPREMA MASTER d.o.o. Rijeka, Primorska 1 C, OIB: 44522656963, trošak parničnog postupka u iznosu od 562,50 eura (petsto šezdeset i dva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi naveo kako mu je tuženik dana 14. lipnja 2023. dostavio ponudu za plinsku stolnu fritezu 8+8 litara u ukupnom iznosu od 827,86 eura s PDV- om koju je tužitelj prihvatio plaćanjem cjelokupnog iznosa dana 15. lipnja 2023. Međutim, tuženik nikada nije isporučio naručenu robu tužitelju, zbog čega se tužitelj najprije iznova obratio tuženiku sa zahtjevom da mu isporuči plaćenu plinsku stolnu fritezu, a potom je, nakon presumiranog raskida ugovora, pozvao tuženika da mu vrati uplaćeni novac. Tužitelj se pozvao na odredbe čl. 362. st. 3. u vezi sa čl. 368. st. 2. i 5. Zakona obveznim odnosima te je predložio donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti vraćanje uplaćene kupovnine.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik je osporio tužbeni zahtjev. Pozvao se na potvrdu Hrvatske pošte d.d. iz koje proizlazi da je ispunio svoju obvezu prema tužitelju te na Opće uvjete kupnje s web stranice s koje je tužitelj kupio predmetnu opremu.
3. U nastavku postupka stranke su ustrajale kod svojih navoda.
4. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu. U postupku je saslušan svjedok AG i tužiteljev zastupnik po zakonu ĐG.
5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj kupio od tuženika robu (plinsku stolnu fritezu 8 + 8 litara) putem web trgovine i platio mu iznos od 827,68 eura na ime kupoprodajne cijene. Sporno je, je li tuženik isporučio tužitelju kupljenu fritezu, je li ugovor o kupoprodaji sklopljen među strankama raskinut te ima li tužitelj, posljedično, pravo na povrat kupoprodajne cijene sukladno odredbi čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO).
7. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik tužitelju nakon primitka narudžbe poslao kupljenu fritezu, međutim, ista je vraćena u tuženikovo skladište. Navedeno proizlazi iz poruke poslane elektronskom poštom tuženiku od strane tužiteljevog zastupnika po zakonu (stranica 5 spisa), podataka o pokušanoj dostavi od strane Hrvatske pošte d.d. (stranica 6 spisa) i iz iskaza svjedoka AG, tuženikovog suradnika koji je izradio web stranicu preko koje se odvijala kupnja tuženikovih proizvoda i koji je direktno komunicirao s tuženikovim kupcima (pa tako i s tužiteljem) i koji je izjavio da je pošiljka vraćena tuženiku otprilike mjesec dana nakon što je kupljena, odnosno da ju je tužitelj vratio.
8. Suprotno tužiteljevim tvrdnjama, provedeni dokazi ne upućuju na zaključak o tome da je Ugovor među strankama raskinut. U tom smislu ukazuje se na iskaz tužiteljevog zastupnika po zakonu koji je izjavio da ne zna kako se ugovor raskida, ustrajući kod tvrdnji prema kojima nije dobio fritezu koju je naručio. U odnosu na tužiteljeve navode prema kojima je tuženiku davao naknadni rok za dostavu friteze, napominje se da takvi navodi, osim iskazom tužiteljevog zastupnika po zakonu, nisu potkrijepljeni drugim dokazima (iskazom svjedoka AG ili preostalom dokumentacijom u spisu). Tužiteljev zastupnik po zakonu se u svom iskazu pozivao na poruke koje je u tom kontekstu razmjenjivao s tuženikom (pozivajući ga da dostavit fritezu), međutim, prijepis takvih poruka (iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj tuženiku dao naknadni rok za dostavu kupljene robe) tužitelj nije dostavio u spis. Dakle, provedeni dokazi u svojoj ukupnosti ne upućuju na zaključak o tome da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu (isporuka robe), već da je roba koju je tužitelj kupio poslana tuženiku, a potom je tuženiku vraćena (što je i sam tužiteljev zastupnik po zakonu potvrdio u elektronskoj poruci od 13. rujna 2023. – stranica 5 spisa). Zaključak je ovog suda da je tužitelj nakon kupnje predmetne robe utvrdio da ista ne odgovara njegovim potrebama, zbog čega je roba vraćena u tuženikovo skladište, ali pri tom ugovor nije raskinut.
9. Prema tuženikovim Općim uvjetima čije postojanje i činjenicu da su bili objavljeni na tuženikovoj web stranici tužitelj nije osporavao (već je njegov zastupnik naveo kako ih nije čitao), kupac nema pravo na povrat novca ako iz bilo kojeg razloga ne želi robu koju je kupio. U tom slučaju kupac ima pravo tražiti da mu se isporuči neki drugi proizvod iz ponudbenog asortimana prodavatelja (stranica 20 spisa). Prema tome, a kako tužitelj nije raskinuo Ugovor o kupoprodaji, niti iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženiku dao naknadni (dodatni) rok za (ponovnu) isporuku friteze pa da bi posljedično tome, nastupili učinci raskida ugovora zbog neispunjenja obveze tuženika u tom (naknadnom) roku sukladno čl. 362. st. 3. ZOO-a, a uvažavajući pri tom i odredbe Općih uvjeta koje čine sastavni dio Ugovora sklopljenog među strankama (čl. 295. ZOO-a), prema shvaćanju ovog suda, tužitelj nema pravo na povrat kupoprodajne cijene, već može tražiti ispunjenje obveze (isporuku kupljene friteze) ili se poslužiti pravom na isporuku drugog proizvoda iz tuženikovog asortimana, a u skladu sa sadržajem Ugovora.
10. Slijedom navedenog, a kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj raskinuo Ugovor o kupoprodaji (čl. 360. ZOO-a) ili da su nastupile pravne posljedice raskida u smislu čl. 362. st. 3. ZOO-a u vezi sa čl. 361. ZOO-a, tužitelj nema pravo tražiti od tuženika povrat kupoprodajne cijene sukladno čl. 368. st. 2. ZOO-a. Zato je tužbeni zahtjev odbijen te je presuđeno kao u točki I. izreke presude.
11. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 150,00 eura na ime sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) te za pristup ročištima od 7. listopada 2025. i 20. studenoga 2025. (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i pripadajući PDV u visini od 112,50 eura, odnosno ukupno 562,50 eura. Zato je odlučeno kao u točki II. izreke.
U Rijeci 19. prosinca 2025.
Sutkinja:
Ema Brdovčak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Odluka u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a.).
Žalba ne odgađa ovrhu (čl.467.a ZPP-a).
