REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10804/2023-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mikuličić, Lončarić, Bahun i Topić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika NF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Sven Skračić, odvjetnik u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 19. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnine, koja se nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 48,50, [adresa] i dvorište, Zagreb, površine 1729 m2, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, 12. suvlasnički dio 262/10000 Etažno vlasništvo (E-11), a koja nekretnina u naravi predstavlja stan oznake 204, peterosobni na 2. katu građevine, [adresa], koji se sastoji od ulaza, dvije kupaonice, dnevnog boravka i blagovaone, kuhinje, hodnika i četiri sobe, stvarne površine 114,38 m2, loggie stvarne površine 11,30 m2, kojem pripada spremište oznake SP 6-2, u podrumu -2 građevine, stvarne površine 3,89 m2, sveukupne neto korisne površine 124,80 m2, i to civilnom diobom – javnom prodajom predmetne nekretnine te podjelom strankama, tj. tužitelju i tuženiku, iznosa dobivenog prodajom svakom po 1/2 dijela kupovnine, a razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima na istoj.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 24.672,86 EUR, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina koja se nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 48,50, [adresa] i dvorište, Zagreb, površine 1729 m2, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, 12. suvlasnički dio 262/10000 Etažno vlasništvo (E-11), a koja nekretnina u naravi predstavlja stan oznake 204, peterosobni na 2. katu građevine, [adresa], koji se sastoji od ulaza, dvije kupaonice, dnevnog boravka i blagovaone, kuhinje, hodnika i četiri sobe, stvarne površine 114,38 m2, loggie stvarne površine 11,30 m2, kojem pripada spremište oznake SP 6-2, u podrumu -2 građevine, stvarne površine 3,89 m2, sveukupne neto korisne površine 124,80 m2, s tim da je isti vođen kao izvanparnični postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem R1-238/23, u kojem postupku je tuženik osporio suvlasničke omjere, odnosno veličinu suvlasničkih dijelova upisanih u zemljišnoj knjizi, zbog čega je sud uputio tužitelja u parnicu s njegovim zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine. Tužitelju je nepoznato na temelju čega tuženik smatra da su suvlasnički dijelovi upisani u zemljišnoj knjizi netočni, jer je on kupio svoju polovicu stana dok je nekretnina bila u izgradnji i to direktno od investitora/graditelja 2017., dok je tuženik svoj suvlasnički dio stekao temeljem darovanja od svoje majke nekoliko godina kasnije. Tužitelj i tuženik nisu rodbinski povezani te nemaju nikakvih poveznica u odnosu na stjecanje i vlasništvo nekretnine, a ne vode se niti sudski postupci vezani uz isto. Smatra da je tuženikovo osporavanje suvlasničkih omjera usmjereno samo na odugovlačenje razvrgnuća suvlasništva budući da on živi u spornoj nekretnini. Tužitelj tvrdi da je geometrijska dioba nekretnine nemoguća, jer se iskustvo pokazalo kako stanovi u novogradnjama s jednim ulaznim vratima, jednom kuhinjom i blagovaonom i sl., nisu prikladni za geometrijsku diobu, odnosno nije moguće stan podijeliti u dvije smislene i odvojene nekretnine. Osim toga, čak i kad bi bila moguća geometrijska dioba konkretne nekretnine, takva dioba sasvim sigurno ne bi bila moguća bez da se znatno ne umanji njezina vrijednost. Budući suvlasnici, ovdje tužitelj i tuženik, ne mogu postići sporazum o razvrgnuću suvlasništva, a geometrijska dioba nekretnine iz naprijed navedenih razloga nije moguća, tužitelj predlaže da sud odredi razvrgnuće civilnom diobom – javnom prodajom predmetne nekretnine te podjelom iznosa dobivenog prodajom, svakoj stranci 1/2 dijela kupovnine, odnosno razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora (ista je naznačena u iznosu od 250.000,00 EUR), jer iako priznaje da ista odgovara tržišnoj vrijednosti nekretnine, smatra da bi vrijednost predmeta spora trebala odgovarati polovici vrijednosti nekretnine. Priznao je da je u postupku koji se vodi pod poslovnim brojem R1-238/23 zaista osporio suvlasničke omjere, te tvrdi da je pozvao tužitelja na dogovor, na što mu tužitelj nikada nije odgovorio. Naveo je da je točno da je tužitelj potpisao ugovor o kupoprodaji za 1/2 predmetnog stana, dok je za drugu polovicu isti potpisala majka tuženika, GF, tada OF. Međutim, cjelokupnu kupovninu za predmetni stan dala je baka tuženika, majka njegove majke GF, OFJ. Nakon što se majka tuženika tijekom 2018. zabrinula, kada joj je objašnjeno da bi u slučaju njezine smrti suprug naslijedio i daljnjih 1/4 dijela predmetnog stana, a njezin sin samo 1/4, pokušala je s tužiteljem postići dogovor da oboje svoje suvlasničke dijelove prenesu na tuženika, imajući u vidu da je tijekom trajanja bračne zajednice stečen i dvosobni stan i dvije garaže u [adresa], koji su upisani na ime tužitelja. Tužitelj se tome u cijelosti usprotivio, tvrdeći da je i polovica stana koju je platila tuženikova baka njegova, a da je imovina u [adresa] stečena iz novca koji mu je dao otac, što tuženik smatra da nije istina, jer je za taj drugi stan podignut kredit koji je vraćen tijekom trajanja bračne zajednice, a isplate za garaže su bile u više navrata, u cijelosti ili barem djelomično, iz imovine stečene radom za trajanja bračne zajednice. Naveo je i da je majka tuženika darovala polovicu stana upisanu na njeno ime tuženiku te je osporio da bi bila nemoguća geometrijska dioba stana, jer stan ima dvije vodovodno-kanalizacijske vertikale, i to lijevo u dvije kupaonice, od kojih se jedna može pretvoriti u kuhinju, i desno u kuhinji, koja se može podijeliti na kuhinju i kupaonu uz minimalne preinake. Dodao je i da mu nije poznato zbog čega njegova baka nije tražila upis prava plodouživanja koje su joj priznali tužitelj i majka tuženika. Temeljem svega navedenoga, tuženik je predložio tužbu odbaciti, a podredno odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.
3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u rješenje ovog suda poslovni broj R1-238/2023-5 od 25. rujna 2023., izvadak iz zemljišne knjige, e-mail korespondenciju, potvrdu, izjavu od 29. kolovoza 2017., rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektor za građanska stanja, KLASA: UP/I222-02/23-01-577, URBROJ: 251-04-21/7-23-4, od 26. lipnja 2023., medicinsku dokumentaciju, rješenje ovog suda poslovni broj R1 Ob- 2056/2019-6 od 14. listopada 2016., tlocrt stana, tužbu, saslušana je svjedokinja GF, izveden je dokaz očevidom na mjestu spora te vještačenjem po vještaku građevinske struke Mladenu Ožiću, dipl. ing. koji je i saslušan, a saslušan je i tuženik.
4. Ocjenjujući u postupku izvedene dokaze, tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim.
5. Glede prigovora naznačenoj vrijednosti predmeta spora, za istaknuti je da je isti neosnovan, kraj okolnosti da je predmet spora razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine, čija vrijednost je nesporno oko naznačenih 250.000,00 EUR, pa sud nije imao razloga posumnjati da bi ista bila previsoko naznačena, niti je utvrđivati u drugačijem iznosu, sukladno čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).
6. Nije sporno da je tužitelj pokrenuo izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina koja se nalazi u zgradi mješovite uporabe br. 48,50, [adresa] i dvorište, Zagreb, površine 1729 m2, kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, 12. suvlasnički dio 262/10000 Etažno vlasništvo (E-11), a koja nekretnina u naravi predstavlja stan oznake 204, peterosobni na 2. katu građevine, [adresa], koji se sastoji od ulaza, dvije kupaonice, dnevnog boravka i blagovaone, kuhinje, hodnika i četiri sobe, stvarne površine 114,38 m2, loggie stvarne površine 11,30 m2, kojem pripada spremište oznake SP 6-2, u podrumu -2 građevine, stvarne površine 3,89 m2, sveukupne neto korisne površine 124,80 m2, te nije sporno da je vođen postupak kod ovog suda pod poslovnim brojem R1-238/23, kao i da je u istom tužitelj upućen sa svojim zahtjevom na pokretanje parnice, kako to i proizlazi iz rješenja ovog suda poslovni broj R1-238/23-5 od 25. rujna 2023., a iz čijeg obrazloženja proizlazi da je tuženik u tom postupku prigovorio suvlasničkim omjerima.
7. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga utvrđeno je da su stranke upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine, svaka u 1/2 dijela, što i nije sporno između stranaka.
8. Iz iskaza svjedokinje GF proizlazi da stan koji je predmet spora u cijelosti kupila svojim novcem njezina majka, a u stanu su trebali živjeti majka, svjedokinja i tužitelj, s kojim je tada svjedokinja bila u braku. Majka je poželjela da se i tužitelj upiše kao vlasnik stana u jednoj polovici, kako bi se on osjećao prihvaćenije i voljenije, a i zbog dobrih bračnih odnosa, te su se njih troje dogovorili da se za majku upiše pravo doživotnog uživanja stana. Takvu izjavu su i sačinili i ovjerili kod javnog bilježnika, ali ista nikada nije upisana u zemljišne knjige. Između njih je bio dogovor i da u slučaju razvoda taj stan ostane svjedokinji. Tužitelj je podnio zahtjev za razvod braka tri godine nakon kupnje stana, što je svjedokinju jako pogodilo te je shvatila da je izigrana i da živim s čovjekom koji je želi "opelješiti", zbog čega si je pokušala oduzeti život. Predložila mu je da se njegov suvlasnički udio na stanu prenese na nju ili njezinog sina, ali je on to odbio. Nije postojao nikakav poseban razlog radi kojeg bi njemu majka dala da se upiše kao vlasnik stana, a ista je s vremenom vidjela da su im odnosi loši, zbog čega joj je savjetovala da se razvede. Tužitelj se nakon razvoda još godinu dana nije htio iseliti iz stana, a nakon što je iselio, u stanu je ostala ona, dok je tuženik doselio dvije godine nakon toga. Svjedokinja je naknadno darovala svoj suvlasnički udio svom sinu, tj. tuženiku, koji sada živi u stanu. Iskazala je i da ona ne komunicira sa svojom majkom, a prestale su razgovarati nakon njezinog razvoda, jer je majka bila ljuta na svjedokinju zbog tijeka događaja tj. razvoda koji je uslijedio jer je time poremetila cijeli tijek događaja i njezin boravak u tom stanu. Poznato joj je da tužitelj i njegov punomoćnik sada redovno komuniciraju s njenom majkom te je dodala i da su stan zajednički uredili tužitelj i ona. Iskazala je još i da je majka darovala njoj novac za kupnju stana, jer je ideja bila da se stan kupuje njoj, međutim, kada su krenuli kod javnog bilježnika, majka je rekla da bi htjela da se i tužitelj upiše kao vlasnik stana, a inače je novac uplaćen na račun tužitelja, jer je on tada bio zaposlenik banke, a i dalje je, pa se to činilo najjednostavnije. Svjedokinja je u to vrijeme imala račun u drugoj banci, te je dodala da je to bio zajednički dogovor njih troje da uplata ide na tužiteljev račun.
9. Tuženik je iskazao da mu je polovicu stana koji je predmet spora darovala majka 2020., a i druga polovica pripada njegovoj majci, te se vezano za taj suvlasnički dio i druge nekretnine koje su stečene za vrijeme trajanja braka nje i tužitelja vodi parnica radi utvrđenja kome što od njih pripada. Upitan o motivima njegove bake koja je dala novac za kupnju stana, iskazao je da o tome nema neposrednih saznanja, već je to čuo od majke i bake, te je on to vidio kao miraz njegovoj majci, odnosno misli da si je ona time htjela omogućiti miran život s tužiteljem, a zbog nespretnosti te ideje je došlo do toga da tužitelj bude upisan kao suvlasnik u jednoj polovici toga stana. Zbog toga smatra da je njezina namjera bila da to bude majčino, s tim da kada se s bakom čuje telefonom ona nekad priča u smislu da je napravila grešku, a nekad kaže da je sve kako treba, ali on misli da se cijelo vrijeme zapravo brani od intenzivnih osjećaja koji joj dođu kada pomisli da je napravila grešku, jer kada bi to osvijestila, njegovo profesionalno mišljenje je da bi se ubila. Navodi da se doselio k majci 2020., a ona se nakon kraćeg vremena odselila u stan koji joj se renovirao. Upitan o tome, iskazao je da se s bakom čuje telefonom možda jednom u dva mjeseca te mu ona u tim razgovorima nije rekla ništa u smislu da bi ona od tužitelja tražila pokretanje ove parnice. Priznao je da su tužitelj i njegova baka u nekakvom odnosu, što izgleda čudno, te baka kada dođe u Hrvatsku angažira tužitelja da ju vozi gdje treba, dok se majka i on s njom nisu vidjeli kada je zadnji put bila u Hrvatskoj. Baka mu je znala u telefonskom razgovoru reći da je ranije spomenuti novac bio za majku, a onda u kasnijem razgovoru to mišljenje promijeni, pa kaže da je to bilo i za tužitelja i za majku te je dodao da je u vrijeme kada je stan kupljen na majku i tužitelja svakog u polovici baka poznavala tužitelja kojih mjesec dana i oni nisu imali nikakav izgrađen odnos.
10. Iskaze svjedokinje i tuženika sud je u pretežnom dijelu prihvatio, jer su isti u logični i uvjerljivi te međusobno suglasni. Naime, logično je i uvjerljivo, a cijeneći pritom i okolnost da se tužitelj o tome nije očitovao tijekom postupka, kao i da nije predložio svoje saslušanje na tu okolnost, da je baka tuženika darovala novac za kupnju predmetnog stana svojoj kćeri i njenom tadašnjem suprugu, tj. tužitelju, imajući u vidu i sadržaj izjave od 29. kolovoza 2017., kojom su oni njoj priznali pravo plodouživanja predmetne nekretnine, jer da su stan kupili vlastitim sredstvima, ne bi bilo za očekivati da bez ozbiljnog razloga pristaju ograničiti svoje pravo suvlasništva na istom. Sud nije prihvatio dio iskaza tuženika u kojem preispituje motive bake za upisivanje tužitelja kao suvlasnika stana, odnosno dio u kojem navodi da je do toga došlo zbog nespretnosti, s obzirom da je u tom dijelu nelogičan i neuvjerljiv i u suprotnosti s iskazom svjedokinje, koja je priznala da je to bila želja njene majke. Iskaz svjedokinje nije prihvatio u dijelu da je postojao dogovor njih troje dogovor da u slučaju razvoda taj stan ostane svjedokinji, jer je u tom dijelu nelogičan i neuvjerljiv, jer bi bilo logično da su to i u pisanom obliku na taj način usuglasili, a osim toga, logično je da bi tuženik, da je tomu tako, predložio saslušanje svoje bake na tu okolnost, što je izostalo.
11. Dakle, u postupku je utvrđeno da su predmetnu nekretninu kupili tužitelj i svjedokinja te da im je sredstva za njenu kupnju darovala majka svjedokinje, a pritom nije odlučno iz koje pobude je ona to učinila, jer, u smislu čl. 273. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), pobude iz kojih je ugovor sklopljene utječu na njegovu valjanost, s tim da iz izvedenih dokaza niti ne proizlazi da bi se radilo o nedopuštenoj pobudi u smislu st. 2. tog članka, jer je darovateljičina pobuda bilo održanje dobrih odnosa između njene kćeri i tužitelja. Stoga, okolnost da su se njena kći i tužitelj naknadno razveli, ne utječe na valjanost stjecanja suvlasničkog udjela tužitelja na predmetnom stanu, posebice jer tuženik nije ustvrdio, a niti dokazao da bi njegova baka pokrenula kakav postupak u kojem bi osporavala tužitelju njegov suvlasnički udjel, odnosno osporavala valjanost darovanja koje mu je učinila ili tražila raskid tog ugovora. Osim toga, kada bi i bilo s uspjehom osporena valjanost (ili raskinut ugovor) to darovanje od strane darovateljice, ista bi imala jedino pravo na povrat novčanog iznosa od tužitelja, a ne i na vlasnički udjel na predmetnoj nekretnini. Za dodati je da je tuženik priložio tužbu u kojoj je kao tužiteljica navedena njegova majka, a kao tuženik ovdje tužitelj, u kojoj se kao predmet navodi bračna stečevina te spominje i drugi stan koji nije predmet spora, a i okolnost darovanja sredstava za kupnju predmetnog stana, te je istom zatraženo utvrđenje da je predmetni stečen vlastitom imovinom svjedokinje, koju je prema obavijesti o primitku elektroničkog podneska predao netom prije ročišta od 5. rujna 2024., na kojem je predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja tog postupka. Međutim, taj prijedlog sud nije prihvatio jer smatra da se radi o odugovlačenju postupka, kraj okolnosti da je tvrdnja iz te tužbe, tj. da je predmetni stan stečen vlastitom imovinom svjedokinje, u suprotnosti s iskazom iste i iskazom tuženika u ovom postupku, prema kojima je stečena darovanjem njoj i tužitelju sredstava za kupnju od strane majke svjedokinje u jednakom omjeru. Osim toga, taj prekid ne bi bio svrsishodan, jer je te okolnosti sud ovlašten utvrđivati kao prethodno pitanje u ovom postupku, te su iste i raspravljene u istom. Za dodati je da okolnost stjecanja druge nekretnine za vrijeme trajanja braka tužitelja i majke tuženika nije odlučna za rješenje predmetnog spora, čiji je predmet samo razvrgnuće suvlasništva na nekretnini koja nesporno ne predstavlja bračnu stečevinu.
12. Iz navedenog proizlazi da su tužitelj i tuženik valjano stekli svoje suvlasništvo na predmetnom stanu u po 1/2 dijela svaki, i to tužitelj kupnjom sredstvima darovnim mu za tu svrhu od strane OFJ, bake tuženika, a tuženik darovanjem od strane svoje majke GF, kojoj je isto tako sredstva za kupnju njenog suvlasničkog udjela darovala majka. Nadalje, i kada bi sukladno čl. 199. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP), postojalo pravo plodouživanja u korist darovateljice, isto ne bi bilo zapreka za razvrgnuće vlasništva, jer bi u slučaju civilne diobe, koja se tužbom traži, kupac nekretnine stekao istu s tim ograničenjem. Međutim, osim što nesporno to pravo nije upisano u zemljišnim knjigama, što i proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga, a pravo služnosti na nekretnini se, sukladno čl. 220. st. 1. ZVDSP, stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, te u slučaju izostanka tog upisa takav pravni posao ostaje u sferi obveznog prava, izjava od 29. kolovoza 2017. ne bi predstavljala niti valjanu pravnu osnovu za stjecanje tog prava, jer ista nije pravni posao koji su sklopili vlasnici poslužne nekretnine s ovlaštenikom tog prava, s obzirom da tu izjavu nije potpisala OFJ, već samo tužitelj i svjedokinja GF, koji su i ovjerili svoje potpise na istoj.
13. Sukladno 47. ZVDSP svaki suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. Tuženik takav prigovor nije niti istaknuo, već je istaknuo prigovor da tužitelj nije valjano stekao svoj suvlasnički udjel, budući da je isti posebna imovina njegove majke, osnovanost kojeg prigovora u postupku nije utvrđena. Za dodati je i da sukladno navedenoj odredbi, nije odlučno jesu li i u kojoj mjeri odnosi između stranaka (suvlasnika) poremećeni, jer pravo na zahtijevanje razvrgnuća nije uvjetovano kvalitetom odnosa između suvlasnika.
14. Kako stranke nisu postigle sporazum o razvrgnuću suvlasništva (dobrovoljno razvrgnuće), sukladno čl. 48. st. 2. ZVDSP, tužitelj je bio ovlašten pokrenuti postupak radi sudskog razvrgnuća predmetne nekretnine, koje su stranke suvlasnici, te s obzirom na izostanak sporazuma o načinu razvrgnuća, sukladno odredbi čl. 50. st. 2. ZVDSP, nekretnine se dijele geometrijski, ukoliko je takva dioba moguća, a sukladno st. 4. čl. 50. ZVDSP, ukoliko takva dioba nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost nekretnine, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način i da se dobiveni iznos u tom slučaju podijeli razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).
15. Na okolnost mogućnosti geometrijske diobe, izveden je dokaz očevidom na mjestu spora, kojom prilikom je razgledan predmetni stan i utvrđeno da se radi o četverosobnom stanu na II katu stambene zgrade, koji se sastoji od dnevne sobe, kuhinje, blagovaonice, tri spavaće sobe i kupaonice, i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mladenu Ožiću, dipl. ing. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da se radi o višekatnoj zgradi mješovite uporabe, u Rapskoj ulici br. 50, 2. kat, koja je sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koji nje utvrdio da odgovara opisu iz zemljišne knjige (k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio: 198/10000 Etažno vlasništvo (E-1), stan oznake 101, četverosobni na 1. katu građevine, [adresa], koji se sastoji od ulaza, WC-a, dnevnog boravka i blagovaone, kuhinje, kupaonice, hodnika i tri sobe, stvarne površine 85/,73 m2, loggie stvarne površine 6,88 m2, i terase stvarne površine 7,93 m2, kojem pripada spremište SP 9-Z, u podrumu -2 građevine, stvarne površine 2,65 m2, sveukupne neto korisne površine 94,20 m2 u elaboratu etažiranja označeno na tlocrtu 1. kata rozom bojom). Nadalje, naveo je da su za podjelu tog stana na dva djela potrebni formalno-pravni elementi kao što su ishoditi izmjenu građevinske dozvole, osigurati dodatno parkirno mjesto za još jedan stan ili platiti pristojbu Gradu Zagrebu te napraviti elaborat o samostalnim uporabnim cjelinama, a koji se ovjerava kod nadležnog organa uprave za što je uvjet pravomoćna izmjena građevinske dozvole, s tim da je, da bi se stan podijelio na dva djela, potrebno zadovoljiti i arhitektonske uvjete, odnosno da postoji mogućnost uspostave dvije samostalne uporabne cjeline, jednake površine i sa zasebnim ulazima, od kojih svaka ima barem jednu sobu, kupaonicu i kuhinju. U zaključku mišljenja vještak navodi da ne postoje funkcionalne mogućnosti da se sadašnji stan podijeli na dvije jednakovrijedne samostalne cjeline od kojih svaka ima nezavisni ulaz, kuhinju i kupaonicu te sobe.
16. Tuženik je prigovorio nalazu vještaka navodeći da je vještak nalaz i mišljenje izradio u odnosu na stan koji nije predmet spora, te je predložio da se očituje i o okolnosti da stan ima dvije kupaonice i kuhinju s odvojenim vodovodnim i kanalizacijskim vertikalama.
17. U svom usmenom obrazloženju nalaza, a vezano za primjedbe tuženika, vještak je naveo kako se radi o omašci u nalazu jer je zabunom umetnut u nalaz izvadak iz zemljišnih knjiga koji se ne odnosi na taj stan, već na drugi stan u istoj zgradi (stan na prvom katu), međutim, u nalazu je na stranici 4. jasno navedeno da je očevid bio na drugom katu te je tom prilikom vještak zajedno sa sudskom komisijom i strankama obišao upravo predmetni stan, te su nalazu priložene fotografije koje se odnose upravo na stan broj 204, koji je nesporno identificiran od stranaka kao predmet spora, a isti je rađen prema osobnim zapažanjima na očevidu, a ne prema podacima iz pogrešno priloženog izvatka. U tom smislu je ispravio svoj nalaz navodeći kako ispravno treba stajati da se radi o stanu broj 204, etažno vlasništvo oznake E-11, na drugom katu predmetne zgrade, a koji je peterosobni, sveukupne neto korisne površine 124,80 m2. Vezano za mogućnost podjele stana geometrijskom diobom, ustrajao je u tome da ista nije moguća. Ovo s obzirom na raspored stana, činjenicu da je potrebno osigurati dva samostalna ulaza u svaki stan, a što je moguće samo da se preprojektira čitav stan te da dio ulaznog hodnika postane zajednički iz kojeg bi se ulazilo u jedan i u drugi stan, a što bi dovelo do smanjenja ukupne stambene površine, a potrebno bi bilo i reorganizirati svaku stambenu jedinicu da ima kupaonicu i kuhinju, te bi bilo potrebno za sve te zahvate ishoditi građevinsku dozvolu, ishođenje koje je upitno s obzirom na ograničen broj parkirnih mjesta, jer bi bilo potrebno još jedno mjesto. Osim toga, potrebna je suglasnost svih stanara i susjeda, što bi sve u konačnici dovelo do velikih troškova i smanjenja tržišne vrijednosti nekretnine. Dodao je da je točno da stan ima dvije vertikale i dvije kupaonice, međutim, u arhitekturi je pitanje, osim vremena i novca, može li se nešto napraviti i ispunjavanje uvjeta da se u konačnici ishode sve potrebne dozvole i suglasnosti za provedbu u zemljišnim knjigama, za što bi se morala raditi revizija etažnog elaborata, uz ishođenje građevinske dozvole, kako bi se dobila dva manja stana, a površina tih stanova bila bi manja od polovice sadašnjeg stana, jer se jedan dio mora odvojiti za zajednički pristupni prostor. Što se tiče cijena velikih i malih stanova, dodao je i da ima niz primjera koji opovrgavaju tezu da su manji stanovi skuplji od velikih te se to eventualno odnosi na stare gradnje gdje su stanovi bili veliki te su pri tome i stari, međutim, takav stav o cijenama velikih i malih stanova je prihvatljiv samo za jako male stanove, npr. garsonijere, koji su pojedinačno skuplji od velikih stanova. Na upit jesu li manji stanovi od 50 do 60 m2 najtraženiji na tržištu, odgovara da službene podatke nema, ali se osobno slaže s takvim mišljenjem, s napomenom da je struktura takvih stanova i najčešća na tržištu.
18. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio kao nepristrano i obrazloženo te sukladno pravilima struke, a omašku iz nalaza vještak je otklonio navodeći točne podatke o stanu, a pritom je za dodati i da je nesporno očevid proveden u stanu koji je predmet spora, na koji se odnose i fotografije sačinjene po vještaku, koje su u privitku nalaza, pa je logično i da se zaključci vještaka, koje je uostalom detaljno potkrijepio i u usmenom obrazloženju nalaza, odnose upravo na taj stan. Konačno, primjedbu tuženika u smislu postojanja mogućnosti geometrijske diobe, vještak je obrazloženo otklonio navodeći koje sve pretpostavke su potrebne za to, a koje su upitne i zašto bi to u konačnici umanjilo tržišnu vrijednost nekretnine. Slijedom navedenog, odbijen je prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim građevinskim vještačenjem.
19. Kako je u postupku utvrđeno da geometrijska dioba nije moguća, te da bi se istom znatno umanjila vrijednost nekretnine, temeljem čl. 50. st. 4. ZVDSP, prihvaćen je tužbeni zahtjev usmjeren na civilno razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka na predmetnoj nekretnini, odnosno prodajom iste nekretnine na javnoj dražbi i podjelom dobivenog iznosa sukladno suvlasničkim omjerima stranaka.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).
21. Tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7 toč. 1. (1880,74 boda), trošak zastupanja na ročištima od 5. rujna 2024., 3. travnja 2025. i 12. studenog 2025., sve po Tbr. 9 toč. 1. (3x1880,74 boda), trošak zastupanja na očevidu po Tbr. 9. toč. 7. (1880,74 bodova), kao i trošak PDV u iznosu od 4.701,85 EUR, zatim trošak vještačenja u iznosu od 500,00 EUR te sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 663,61 EUR.
22. Slijedom navedenog, dosuđena mu je naknada parničnog troška u iznosu od 24.672,86 EUR.
U Zagrebu, 19. prosinca 2025.
Sutkinja:
Davorka Ćurko Nasić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Dna:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
