REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1796/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, a po prijedlogu višeg sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja GJE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica LJE, zaposlenica Sindikata, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenoga 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja LJE, zaposlenice sindikata, i punomoćnice tuženika GJ, zaposlenice tuženika, dana 19. prosinca 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HP – HRVATSKA POŠTA d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356 isplatiti tužitelju GJE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.055,60 eura neto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose:

- na iznos od 25,20 EUR od 16.12.2019.g. do isplate,

- na iznos od 31,49 EUR od 16.01.2020.g. do isplate,

- na iznos od 29,70 EUR od 16.02.2020.g. do isplate,

- na iznos od 28,87 EUR od 16.03.2020.g. do isplate,

- na iznos od 31,49 EUR od 16.04.2020.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.05.2020.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.06.2020.g. do isplate,

- na iznos od 27,99 EUR od 16.07.2020.g. do isplate,

- na iznos od 25,10 EUR od 16.08.2020.g. do isplate,

- na iznos od 36,66 EUR od 16.09.2020.g. do isplate,

- na iznos od 24,49 EUR od 16.10.2020.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.11.2020.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.12.2020.g. do isplate,

- na iznos od 36,82 EUR od 16.01.2021.g. do isplate,

- na iznos od 25,66 EUR od 16.02.2021.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.03.2021.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.04.2021.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.05.2021.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.06.2021.g. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 16.07.2021.g. do isplate,

- na iznos od 38,49 EUR od 16.08.2021.g. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 16.09.2021.g. do isplate,

- na iznos od 19,24 EUR od 16.10.2021.g. do isplate,

- na iznos od 16,50 EUR od 16.11.2021.g. do isplate,

- na iznos od 27,49 EUR od 16.02.2022.g. do isplate,

- na iznos od 32,72 EUR od 16.03.2022.g. do isplate,

- na iznos od 23,43 EUR od 16.04.2022.g. do isplate,

- na iznos od 36,66 EUR od 16.05.2022.g. do isplate,

- na iznos od 36,74 EUR od 16.06.2022.g. do isplate,

- na iznos od 34,99 EUR od 16.07.2022.g. do isplate,

- na iznos od 18,33 EUR od 16.08.2022.g. do isplate,

- na iznos od 14,02 EUR od 16.09.2022.g. do isplate,

- na iznos od 23,86 EUR od 16.12.2023.g. do isplate,

- na iznos od 10,00 EUR od 16.01.2024.g. do isplate,

- na iznos od 18,26 EUR od 16.02.2024.g. do isplate,

i to do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom iznosu od 157,46 eura neto, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na pojedine iznose:

- na iznos od 23,86 EUR od 16.05.2024.g. do isplate,

- na iznos od 28,91 EUR od 16.06.2024.g. do isplate,

- na iznos od 33,25 EUR od 16.07.2024.g. do isplate,

- na iznos od 33,33 EUR od 16.10.2024.g. do isplate,

- na iznos od 19,78 EUR od 16.11.2024.g. do isplate,

- na iznos od 18,33 EUR od 16.12.2024.g. do isplate.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. prosinca 2024. navodi da je zaposlen kod tuženika te da ostvaruje pravo na naknade utvrđene Kolektivnim ugovorom za radnike HP – Hrvatska pošta d.d. (Dalje u tekstu: KU). Tužitelj navodi da je Kolektivnim ugovorom utvrđeno pravo radnika na naknadu mjesečnog troška prijevoza na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno, no da mu tuženik nije isplatio naknadu prijevoza sukladno navedenim odredbama KU. Naime, tužitelj radi na adresi [adresa], a adresa njegovog mjesta stanovanje je [adresa], o čemu je predao Izjavu o mjestu stanovanja, te navodi da je od mjesta stanovanja do mjesta rada udaljenost veća od 2 km, pa smatra da ostvaruje pravo na naknadu prijevoza iz čl. 54. st. 5 točka a. KU, u visini cijene javnog gradskog prijevoza u Splitu, odnosno 38,49 eura mjesečno. Tužitelj, stoga potražuje za utuženo razdoblje od studenoga 2019. nadalje isplatu naknade prijevoza zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. U podnesku od 21. listopada 2025. tužitelj navodi da se prema dopisu HAK-a udaljenost od adrese stanovanja tužitelja do adrese rada te udaljenost od adrese rada do adrese stanovanja razlikuju, te da treba uzeti udaljenost povoljniju za radnika koja u ovom slučaju iznosi 2,18 km. Tužitelj navedenim podneskom konačno uređuje tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika iz podneska od 21. rujna 2025. (str. 122 – 124 spisa) tako da od tuženika po osnovi neisplaćene naknade za prijevoz u razdoblju od studenoga 2019. do studenoga 2024. potražuje iznos od 1.213,06 eura neto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za protekli mjesec. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev, odnosno donijeti presudu kao u izreci, te ne potražuje trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 10. siječnja 2025. u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik navodi da su Kolektivnim ugovorom zaključenom između tuženika i sindikata (Dalje u tekstu: KU) propisane pretpostavke temeljem kojih radnici ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza. Odredbom čl. 54. st. 3. KU propisano je kako je Poslodavac obvezan participirati u troškovima prijevoza samo onim radnicima koji su poslodavcu dostavili potpisanu izjavu o adresi stanovanja, a iz koje je razvidno da je pješačka udaljenost od adrese stanovanja radnika do adrese rada 2 km ili više. Izjavom o adresi stanovanja radnik pod punom građanskom i materijalnom odgovornošću dokazuje da su podaci iz izjave u cijelosti točni. Nadalje, čl. 54. st. 2. KU propisano je da se participacije iz st. 1. odnosi na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koja se utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK) kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike. Tuženik dodaje da HAK planer planira putovanja automobilom pa ga u naseljima treba korigirati za pješačke staze. Tuženik navodi da u konkretnom slučaju, tužitelj stanuje na adresi [adresa], a radi na adresi [adresa]. Prikazani smjer kretanja od adrese stanovanja do adrese rada iznosi 2,18 km, s tim da ruta ne predstavlja najkraću udaljenost jer radi petlju, a ako se ruta korigira na način da se zamijeni polazište i odredište, dobije se udaljenost od 1,69 km i pri tome više nema polukružnog okretanja. Tuženik posebno ističe kako mu se tužitelj niti u jednom trenutku nije obratio radi dodatne provjere troškova prijevoza u čitavom utuženom periodu, pa je za pretpostaviti kako je bio suglasan s istim. Tuženik je dodatno izvršio provjeru udaljenosti pomoću aplikacije Google Maps, a sukladno kojoj aplikaciji su pronađene tri pješačke rute, sve kraće od 2 km. Tuženik stoga zaključuje da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu za prijevoz, s obzirom da je pješačka udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada tužitelja manja od 2,00 km. Tuženik je podneskom od 21. rujna 2025. dostavio izračun potraživanja tužitelja. Na ročištu 5. studenoga 2025. u odnosu na dostavljeni izračun udaljenosti HAK-a tuženik ističe da ne udovoljava uvjetima Kolektivnog ugovora vezano za najkraću pješačku udaljenost, budući da se isti odnosi na najkraću cestovnu rutu, te dodaje da visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 21. rujna 2025. nije sporna, ali je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva. Tuženik stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev, te ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu tužitelja kod tuženika (str. 5 – 6 spisa), u presliku prikaza udaljenosti između adrese [adresa] i [adresa] u aplikaciji Google Maps koju je dostavio tužitelj (str. 8 spisa), Kolektivni ugovor za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. (HP Glasnik 21/17 i HP Glasnik 27/20) od 14.12.2017. i 23.12.2023. (str. 10 – 67 spisa), Aneks br. 2. Kolektivnog ugovora za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. (HP Glasnik 10/22) iz travnja 2022. (str. 68-69 spisa), Kolektivni ugovor za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. iz ožujka 2024. (str. 70-90 spisa), u preslike prikaza udaljenosti između adrese [adresa] i [adresa] u aplikaciji Google Maps i po HAK-u koje je dostavio tuženik (str. 103-108 spisa), u Dopis HAK-a od 12. lipnja 2025. (str. 113 spisa), u Dopis HAK-a od 23. srpnja 2025. (str. 117-118 spisa), u izračun potraživanja tuženika (str. 122-124 spisa), Izjave tužitelja o mjestu stanovanja od 10. ožujka 2014. (str. 126-127 spisa). Sud je izvršio uvid u najkraću pješačku udaljenost između adrese stanovanja tužitelja i mjesta rada tužitelja putem aplikacije Google Maps u Internet pregledniku, te je izvršio uvid u sudsku praksu i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu naknade za prijevoz za razdoblje od studenoga 2019. do studenoga 2024., na temelju važećeg Kolektivnog ugovora, u iznosu od 1.213,06 eura neto zajedno sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika, te da se na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike Hrvatske Pošte d.d., nije sporno da je mjesto stanovanja tužitelja [adresa], ni da je adresa rada tužitelja [adresa], te nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 21. listopada 2025. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za prijevoz u utuženom razdoblju u visini određenoj KU, odnosno sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva.

7. Prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 26. siječnja 2021. tužitelja kod tuženika (str. 5-7 spisa) tuženik je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Operater za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija pošta, Sektor sortiranja, Odjel sortiranja Split, te nije sporno da je u cijelom utuženom razdoblju u radnom odnosu kod tuženika.

8. Spisu prileži Dopis Hrvatskog autokluba (U daljem tekstu: HAK) od 12. lipnja 2025. u kojem isti navodi da nije u mogućnosti dostaviti izračun najkraće pješačke udaljenosti jer jedini alat s kojim raspolaže, a koji je dio informacijskog sustava je interaktivna karta s planerom putovanja HAK-a, koja u svojoj sadašnjoj verziji ne podržava izradu pješačkih ruta.

9. U Dopisu HAK-a od 23. srpnja 2025. (str. 117-118 spisa), kojim HAK dostavlja izračun najkraće cestovne rute prema vlastitoj interaktivnoj karti, koja je dostupna kao besplatni javni servis na mrežnim stranicama Hrvatskog autokluba, navodi se da je za potrebe izračuna korištena starija verzija lnteraktivne karte HAK-a, posljednja koja sadrži opciju najkraće rute. Koristeći stariju verziju interaktivne karte HAK-a, s kartografskom podlogom i računalnim algoritmima izračuna rute "Mireo Maps", uz uključenu postavku najkraće rute, te uz uključenu postavku izbjegavanja neasfaltiranih cesta (koja opcija kao takva ne čini razliku na predmetnoj ruti), navodi se da tražena udaljenost od polazišta na adresi [adresa], do odredišta na adresi [adresa], i to cestovna udaljenost za vožnju automobilom iznosi 2,18 km, a u suprotnom smjeru 1,69 km.

10. Prema prikazu udaljenosti između adrese [adresa] i [adresa] u aplikaciji Google Maps kojeg je dostavio tužitelj (str. 8 spisa), u načinu rada ''pješak'' navodi se da je putem Velebitske ulice udaljenost 2,8 km. Nadalje u prikazima predmetne udaljenosti koje je dostavio tuženik (str. 103-108 spisa), navodi se pješačka udaljenost putem Dubrovačke ulice 1,8 km (str. 104 spisa). Uvidom u aplikaciju Google Maps u Internet pregledniku sud je utvrdio da je najkraća udaljenost između adrese [adresa] i [adresa], u načinu rada ''pješak'' 1,8 km, putem Dubrovačke ulice, a u suprotnom smjeru kao najkraća pješačka ruta prikazuje se ista ruta i udaljenost.

11. Spisu prileži Izjava o adresi stanovanja tužitelja od 10. ožujka 2014. (str. 126 spisa) i Izjava o adresi stanovanja tužitelja od 4. prosinca 2024. (str. 127 spisa), te se u obje navodi da je tužiteljeva adresa [adresa], a da tužitelj radi na adresi [adresa], iz čega proizlazi da je tužitelj tuženiku predao Izjavu o adresi stanovanja sukladno čl. 54. st.3. KU i čl. 53. st. 3. KU/24, radi ostvarivanja prava na naknadu troškova prijevoza.

12. Prema članku 8. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'': 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR) u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

13. Prema članku 90. stavku 3. ZR-a plaća radnika sastoji se od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Prema stavku 4. istog članka ZR-a dodaci iz stavka 3. točke 2. istog članka ZR-a, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i drugi. Nadalje prema stavku 5. članka 90. ZR-a poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. članka 90. ZR-a obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a prema stavku 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka ZR-a, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

13.1. Prema članku 90.a. st. 1. ZR-a ostali primici koje radnik može ostvariti na temelju radnog odnosa su prema toč. 1. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.). te prema toč. 2. primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška. Prema čl. 90.a. st. 3. navedeni primici u smislu ovoga zakona, ne smatraju se plaćom iz čl. 90. ZR-a

14. Odredbom čl. 54. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatska pošta d.d. od 14. prosinca 2017., i od 23. prosinca 2023. (Dalje u tekstu KU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju do 31. ožujka 2024. propisano je da poslodavac participira radniku u mjesečnim troškovima prijevoza ako je najkraća udaljenost od adrese stanovanja radnika (mjesto i adresa prebivališta/boravišta s koje radnik redovito dolazi na posao) do adrese rada (mjesto i adresa poštanskog ureda ili druge organizacijske jedinice poslodavca) 2 km ili više. Prema stavku 2. istog članka KU Participacija iz stavka 1. ovog članka odnosi se na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koja se utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK) kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike. Prema stavku 3. poslodavac je obvezan participirati u troškovima prijevoza samo onom radniku koji poslodavcu dostavi potpisanu izjavu o adresi stanovanja iz koje je razvidno da je pješačka udaljenost od adrese stanovanja radnika do adrese rada 2 km ili više. Izjavom o adresi stanovanja radnik pod punom građanskom i materijalnom odgovornošću dokazuje da su podaci iz izjave u cijelosti točni. Prema stavku 4. poslodavac nije obvezan participirati u troškovima prijevoza ako podaci iz dostavljene izjave o adresi i mjestu stanovanja nisu točni ili se podaci iz dostavljene izjave promijene, a radnik poslodavcu ne dostavi izjavu o promjeni adrese stanovanja čiji sadržaj udovoljava uvjetima iz st. 3. ovog članka.

14.1. Odredbama predmetnog kolektivnog ugovora propisano je da se Mjestom stanovanja smatra mjestom stanovanja s kojeg radnik redovito svakodnevno dolazi na posao. Poslodavac participira naknadu prijevoza u visini najniže cijene mjesečne pokazne karte javnih prijevoznih sredstava u sjedištu županije radnikova stanovanja bez obzira na to koristi li se radnik takvim prijevozom. Ako u sjedištu županije radnikovog mjesta stanovanja nije organiziran javni prijevoz radnik ostvaruje pravo na participaciju u naknadi prijevoza u visini cijene osnovne mjesečne pokazne karte javnog gradskog prijevoza u sjedištu poslodavca (Zagreb). Ako radnik želi ostvariti naknadu prijevoza veću od iznosa definiranog stavom 3. i 4. ovog čl. prethodno je obvezan dostaviti poslodavcu točnu i vlastoručnu potpisanu izjavu o mjestu svog stanovanja (dalje: u tekstu izjava o mjestu stanovanja). Izjavom o mjestu stanovanja radnik pod punom građanskom odgovornošću dokazuje pravo na naknadu prijevoza davanjem podataka o svom mjestu stanovanja i dužan ju je podnijeti svaki put kada promijeni mjesto stanovanja. Ako na iskazanoj relaciji ili na jednom njezinom dijelu ne postoji organizirani javni prijevoz radnik ostvaruje pravo na razliku prijevoza u iznosu od 7,00 kuna po km relacije u jednom smjeru, jednom mjesečno. Maksimalni iznos participacije u naknadi prijevoza po svim osnovama iz prethodnog stavka iznosi 700,00 kuna mjesečno neovisno o osnovama po kojima se naknada prijevoza ostvaruje na temelju tog člana. U slučajevima kada je cijena prijevoza veća, zbog iznimnih poslovnih okolnosti na prijedlog izvršnog direktora Grupe područja, a uz suglasnost direktora divizije, može se odobriti i veći iznos. Radnik ima pravo na naknadu prijevoza iz tog članka samo za dane nazočnosti na radu. Radnicima kojima je odobrena uporaba službenog motornog vozila poslodavca od 0,00 do 24 sata kao i radnici kojima je odobrena uporaba privatnog motornog vozila u službene svrhe nemaju pravo na naknadu prijevoza iz ovog članka Naknada prijevoza iz ovog članka obračunava se i isplaćuje s plaćom za protekli mjesec.

14.2. U Kolektivnom ugovoru za radnike HP-Hrvatska pošta d.d. od 31. ožujka 2024. (Dalje u tekstu KU/24), u primjeni od 1. travnja 2024., naknada za prijevoz radnicima tuženika u bitnome je identično normirana kao u ranijem kolektivnom ugovoru, i to u čl. 53. KU/24, uz izmjenu stavka 2, prema kojem se participacija za troškove prijevoza radnicima odnosi na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koji se utvrđuje pomoću kartografske podloge Google Maps kao najkraća ruta u načinu rada ''pješak''. Sukladno čl. 53. st. 3. KU/24 poslodavac je obvezan participirati u troškovima prijevoza samo onom radniku koji poslodavcu dostavi potpisanu izjavu o adresi stanovanja iz koje je razvidno da je pješačka udaljenost od adrese stanovanja radnika do adrese rada 2 km ili više. Prema čl. 53. st. 10. KU/24 maksimalni iznos participacije u naknadi prijevoza po svim osnovama iz prethodnog stavka iznosi 130,00 eura mjesečno, osim ako je ovim ugovorom drugačije određeno, te u posebno propisanim slučajevima.

15. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdio da se participacija poslodavca u troškovima prijevoza odnosi na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koja se utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK) kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike sukladno čl. 54. st. 2. KU. S tim u vezi, tuženik napominje kako ispis udaljenosti koji tužitelj dostavlja uz tužbu ne predstavlja najkraću pješačku udaljenost. Tuženik također ističe da prema aplikaciji Google Maps od mjesta stanovanja do mjesta rada radnika postoje tri pješačke rute koje su kraće od 2 km.

16. Po mišljenju ovog suda tužitelj ispunjava uvjet iz čl. 54. st. 3. KU za ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza, s obzirom da je u dva navrata predao tuženiku vlastoručno potpisanu Izjavu o mjestu stanovanja radnika, nije mijenjao mjesto stanovanja u utuženom razdoblju i ono je tuženiku cijelo vrijeme bilo poznato.

17. Iz dopisa HAK-.a proizlazi da najkraća udaljenost od adrese stanovanja tužitelja [adresa], do adrese njegovog rada [adresa] iznosi 2,18 km, a u suprotnom smjeru 1,69 km. Prema izričitoj odredbi čl. 54. st. 2. KU za utvrđivanje prava na predmetnu naknadu relevantna je najkraća izravna relacija od adrese stanovanja do adrese rada prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK) kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze. Sud smatra da u slučaju kada se udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada razlikuje od udaljenosti mjesta rada do mjesta stanovanja, treba uzeti udaljenost povoljniju za radnika-in favorem laboris, pa u ovom slučaju sud utvrđuje da najkraća udaljenost iznosi 2,18 km. Pri tome prema izričitoj odredbi čl. 54. KU relevantna je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada tužitelja, a ne obrnuto. Identično pravno stajalište zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu, u svojim odlukama broj: Gž R-945/2024-2 od 28. siječnja 2025. i broj: Gž R-383/2025-2 od 8. srpnja 2025.

18. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 54. KU, koji je bio na snazi do 31. ožujka 2024. tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza, s obzirom da je dostavio potpisanu Izjavu o adresi stanovanja, te s obzirom da udaljenost od adrese stanovanja do mjesta rada sukladno čl. 54. st. 2. Iznosi više od 2,00 km (2,18 km). stoga su zadovoljeni uvjeti čl. 54. KU za ostvarivanje prava tužitelja na naknadu za prijevoz do 31. ožujka 2024. Tužitelj ima pravo na naknadu prijevoza iz čl. 54. st. 5 točka a. KU, u visini cijene javnog gradskog prijevoza u Splitu. Slijedom navedenoga, s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju naknadu za prijevoz za razdoblje od 1. studenoga 2019. do 31. ožujka 2024. u iznosu od 1.055,60 eura neto, sukladno čl. 54. KU.

19. S obzirom da se prema novom Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika (KU/24), u primijeni od 1. travnja 2024., sukladno čl. 53 KU/24 najkraća izravna udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada radnika više ne određuje prema planeru putovanja HAK-a nego pomoću kartografske podloge Google Maps kao najkraća ruta u načinu rada ''pješak'', sud je temeljem uvida u istu, te uvida u izvode iz aplikacije Google Maps od strane tužitelja i tuženika, utvrdio da je najkraća pješačka udaljenost između adrese stanovanja tužitelja [adresa] i adrese rada [adresa], 1,8 km, odnosno 1,8 km u suprotnom smjeru. Slijedom navedenog od 1. travnja 2024., uslijed izmjene odredbe čl. 53. st. 2. KU/24 i propisanog načina određivanja najkraće udaljenosti, tužitelj više ne zadovoljava sve uvjete iz čl. 53 KU/24 za isplatu naknade za prijevoz jer je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada manja od 2 km. Slijedom navedenoga tužbeni zahtjev za razdoblje od travnja 2024. do studenoga 2024. u iznosu od 157,46 eura s pripadajućim kamatama odbijen je kao neosnovan.

20. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos naknade za prijevoz od dospijeća tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec, kako je zatražio tužitelj, s obzirom da se prema čl. 53. KU i čl. 51. KU/24 naknade iz Kolektivnog ugovora isplaćuju zajedno s plaćom do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 4. ZR-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

21. S obzirom da stranke ne potražuju trošak postupka, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

22. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 19. prosinca 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka o ročištu za objavu presude uredno obaviještena, bez obzira je li na isto pristupila, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u četiri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku