- 1 -              Rev 1008/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1008/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. J. J., odvjetnica u Z., protiv tuženika H., Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-564/2018-3 od 14. studenog 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1624/13-94 od 21. lipnja 2018., u sjednici održanoj 24. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I.              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana osim u dijelu koji se odnosi na parnični trošak u točki 2. presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-564/2018-3 od 14. studenog 2019.

 

              II.              Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki 2. presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-564/2018-3 od 14. studenog 2019. i rješava:

 

              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 343.075,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2013. do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete s naslova mjesečne rente za tuđu pomoć od 1. prosinca 2012. do 7. studenog 2013. iznos od 3.990,00 kuna odnosno 390,00 kuna mjesečno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa (5. u mjesecu za prethodni mjesec) do isplate, a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku plaćati tužitelju od 1. travnja 2014. nadalje mjesečnu rentu za tuđu pomoć u iznosu od 190,00 kuna tako da dospjele, a neisplaćene iznose rente isplati odjednom sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a ubuduće kako budu dospijevali najkasnije svakog 5. u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku 15 dana. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 94.250,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate.

 

2.              Drugostupanjskom presudom žalba tuženika djelomično je odbijena kao neosnovana, a djelomično je uvažena pa je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu kojem je tuženiku naloženo plaćati tužitelju mjesečnu rentu za tuđu pomoć u iznosu od 190,00 kn počev od 1. travnja 2014. pa ubuduće (toč. III. izreke), a preinačena je u preostalom dosuđujućem dijelu (toč. I. i II. izreke) i u odluci o parničnom trošku (toč. IV. izreke) te je pod točkom 1. izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime naknade štete ukupan iznos od 248.065,00 kuna sa zateznim kamatama počev od 9. siječnja 2013. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 99.000,00 kuna sa zateznim kamatama, a pod točkom 2. naloženo je tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 65.262,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-3596/2020-2 od 1. lipnja 2022., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-564/2018-3 od 14. studenog 2019. zbog sljedećih pravnih pitanja:

 

              "1. Treba li u određivanju visine naknade za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu) uzeti u obzir i iznos koji tužitelj ostvaruje ili bi mogao ostvariti od Centra za socijalnu skrb temeljem Zakona o socijalnoj skrbi, pa kad tužitelj ostvaruje ovu naknadu ili ima pravo na istu, je li potrebno utvrditi postoji li razlika stvarne štete i naknade koju prima od Centra, odnosno treba li tužitelja odbiti s njegovim zahtjevom za štetu s naslova trajne tuđe pomoći i njege (rente) ako je iznos novčane naknade koju prima od Centra veći od stvarne štete?

 

              2. Treba li kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu, troškove postupka cijeniti samo s obzirom na kvantitativni uspjeh u sporu ili ujedno i s obzirom na kvalitativni uspjeh kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu prihvaćenog odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva?"

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev za isplatu rente u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5.              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6.              Revizija je djelomično osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je pravo na rentu za tuđu pomoć i njegu kada tužitelj prima doplatak za tuđu pomoć i njegu te parnični trošak.

 

9.              Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je tužitelj teško ozlijeđen u prometnoj nesreći od 9. srpnja 2012. za koju je isključivo odgovorna osoba koja je upravljala neosiguranim vozilom te da je tužitelju rješenjem Gradskog ureda Grada Z. za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom od 1. travnja 2014. na temelju čl. 15. Odluke o socijalnoj skrbi (Službeni glasnik Grada Z. br: 10/12 i 4/13) priznato pravo na novčanu pomoć kao korisniku doplatka za pomoć i njegu koju prima od Centra za socijalnu skrb u mjesečnom iznosu od 200,00 kuna počevši od 1. travnja 2014. te da mu je rješenjem Centra za socijalnu skrb Z. - Podružnica S. od 28. veljače 2014. priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 100% osnovice, tj. u visini od 500,00 kuna počevši s danom 7. studenog 2013.

 

10.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su primjenom čl. 19. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) dosudili tužitelju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, a primjenom čl. 1095. st. 1. ZOO i čl. 1046. ZOO imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege te rentu na ime tuđe pomoći i njege.

 

10.1.              Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio traženu naknadu neimovinske štete i imovinske štete u cijelosti navodeći da je tužitelj od mjesečnog iznosa rente za tuđu pomoć oduzeo iznos koji tužitelj prima na ime doplatka za tuđu pomoć (200,00 kuna od Grada Z.), dok primanje koje tužitelj dobiva od Centra za socijalnu skrb u iznosu od 500,00 kuna ne utječe na dosuđene iznose, jer je to socijalno pravo (pravo koje tužitelj ima po drugoj osnovi npr. loše imovno stanje kojeg je očito tužitelj, jer inače ne bi niti dobivao doplatak).

 

10.2.              Drugostupanjski sud je umanjio iznos neimovinske štete za naknadu za tjelesno oštećenje koju tužitelj prima prema rješenju H., Područna služba u Z. od 19. rujna 2013. pa je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i tužitelju umjesto iznosa od 343.075,00 kuna, koji je dosudio prvostupanjski sud na ime neimovinske štete, dosudio tužitelju iznos od 248.065,00 kuna.

 

10.3.              Nadalje, drugostupanjski sud navodi da je tužitelju rješenjem Centra za socijalnu skrb Z. - Podružnica S. od 28. veljače 2014. priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu u iznosu od 500,00 kuna bez obzira na njegove prihode, jer se radi o osobi s težim invaliditetom sukladno čl. 71. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", br. 33/12) pa prema shvaćanju drugostupanjskog suda naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 500,00 kuna koju tužitelj prima prema rješenju Centra za socijalnu skrb nije potrebno uračunavati u naknadu štete za tuđu pomoć.

 

11.              Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se u iznos rente na ime trajne tuđe pomoći i njege ne uračunava naknada za tuđu pomoć i njegu koju tužitelj prima od Centra za socijalnu skrb je pravilno.

 

12.              Mjerodavne odredbe za odluku u ovoj pravnoj stvari su:

 

              Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO):

 

              Članak 1095.

 

              (1) Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

 

              (2) Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

 

              Zakon o socijalnoj skrbi ("Narodne novine", broj: 33/12, 46/13, 49/13, 157/13, dalje: ZSS)

 

              6. Doplatak za pomoć i njegu

 

              Članak 68.

 

              (1) Doplatak za pomoć i njegu je novčana potpora namijenjena osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavci namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

 

              (2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka ima pravo na doplatak za pomoć i njegu ako:

 

– nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju,

 

– prosječni mjesečni prihod osobe ako je samac ne prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova njezine obitelji ne prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti, i

 

– ako doplatak za pomoć i njegu ne može ostvariti po drugoj osnovi.

 

              (3) Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje centar za socijalnu skrb s danom podnošenja zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.

 

              Članak 71.

 

              (1) Pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 68. stavka 2. podstavka 2. ovoga Zakona, ima:

 

– osoba s težim invaliditetom,

 

– osoba s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju,

 

– slijepa, gluha i gluhoslijepa osoba koja nije osposobljena za samostalan život i rad.

 

              Članak 72.

 

              Pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može ostvariti osoba kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa, ili joj je osiguran stalni ili tjedni smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi.

 

13.              Iz citiranih odredbi proizlazi da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ostvaruje kroz sustav socijalne skrbi koja je čl. 3. Zakona o socijalnoj skrbi definirana kao djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku kojom se osiguravaju i ostvaruju mjere i programi namijenjeni socijalno ugroženim osobama, kao i osobama s nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima, koji uključuju prevenciju, promicanje promjena, pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba i podršku pojedincu, obitelji i skupinama, s ciljem unapređenja kvalitete života i osnaživanja korisnika u samostalnom zadovoljavanju osnovnih životnih potreba te njihovog aktivnog uključivanja u društvo.

 

14.              Imajući u vidu da se pomoć pruža određenim kategorijama građana Republike Hrvatske kao pomoć i odgovor društva kao izraz solidarnosti prema osobama koje se nalaze u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim prilikama nepravilno je i suprotno svrsi Zakona o socijalnoj skrbi kojim su ta prava uređena umanjivati pravo na naknadu štete i po osnovi i po visini zbog ostvarivanja prava na ove prihode.

 

15.              Upravo suprotno, kako to slijedi iz čl. 68. st. 2. ZSS ovo pravo može se ograničiti ovlašteniku prava iz socijalne skrbi ako takva prava ostvaruje po nekoj drugoj osnovi pa tako i iz prava na naknadu štete na ime prava na naknadu za tuđu pomoć i njegu.

 

16.              Stoga se oštećenom ne mogu u parnici radi naknade štete umanjivati njegova prava po toj osnovi zbog ostvarenih prava koja mu pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi slijedom čega ne dolazi niti do uračunavanja ostvarenih primanja po osnovi socijalne skrbi od ostvarenih vidova štete, niti se činjenica ostvarivanja prihoda iz socijalne skrbi trebaju cijeniti prilikom utvrđivanja tuđe pomoći i njege. Isto pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci ovog suda broj: Rev-745/2022-2 od 9. studenog 2022.

 

17.              Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi: Pri određivanju visine naknade za trajnu tuđu pomoć i njegu (rentu) ne treba uzeti u obzir iznos koji tužitelj ostvaruje ili bi mogao ostvariti od Centra za socijalnu skrb temeljem Zakona o socijalnoj skrbi niti se naknada koju oštećenik prima od Centra za socijalnu skrb temeljem Zakona o socijalnoj skrbi uračunava u naknadu štete s naslova trajne tuđe pomoći i njege (rente).

 

18.              Stoga je u odnosu na prvo pitanje valjalo na temelju odredbe članka 393. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod točkom I. ove presude.

 

19.              U odnosu na drugo pitanje koje se odnosi na odluku o parničnom trošku, valja reći da je prvostupanjska presuda donesena 21. lipnja 2018. pa se primjenom odredbe čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 70/19) u ovoj pravnoj stvari na odluku o parničnom trošku primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP/2014).

 

20.              Mjerodavne odredbe ZPP/2014 glase:

 

              Članak 154.

 

              Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

 

              Ako stranka djelomično uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.

 

21.              Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980. izraženo je pravno shvaćanje kao i u nizu odluka revizijskog suda (primjerice odluka Rev-817/13-2 od 21. svibnja 2013., Rev-x 785/10-4 od 1. lipnja 2011., Rev-1181/09 od 30. listopada 2009. i dr.) da kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba pravilno uzimati kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici, a kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu potrebno je prilikom određivanja troškova postupka ocjenjivati ne samo kvantitativno, već i kvalitativno uspjeh stranaka i to kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

 

22.              Stoga, pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka treba u pravilu uzimati kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici.

 

23.              Stoga odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi: Pri parcijalnom uspjehu stranaka u postupku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP/2014, potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako s obzirom i na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

 

24.              U ovom slučaju riječ je o zahtjevu za naknadu štete u kojem je tužitelj uspio u omjeru od 72%, a tuženik u omjeru od 28%.

 

25.              Tuženik nije bio zastupan po punomoćniku pa se njegov trošak odnosi samo na trošak vještačenja i na troškove sudskih pristojbi. Pri tome se trošak vještačenja odnosi na trošak prometnog i toksikološkog vještačenja koji su određeni na okolnost utvrđivanja odgovornosti tužitelja za nastanak prometne nesreće čime je tuženik dokazivao neosnovanost tužbenog zahtjeva, a trošak medicinskog vještačenja određen je na okolnost utvrđivanja pretrpljenih ozljeda te kvalifikatornih okolnosti u vidu pretrpljenih bolova, straha, smanjenja životne aktivnosti i tuđe pomoći i njege odnosno u biti na visinu tužbenog zahtjeva.

 

26.              Prema sudskoj praksi ovoga suda (Rev-x 785/10-4 od 1. lipnja 2011., Rev-994/2021-2 od 14. rujna 2021., Rev 204/2023-2 od 14. ožujka 2023.) kod djelomičnog uspjeha u parnici, trošak vještačenja priznaje se neovisno o uspjehu u parnici odnosno u cijelosti.

 

27.              Budući da se trošak prometnog i toksikološkog vještačenja odnosi na okolnost utvrđivanja odgovornosti tužitelja za nastanak prometne nesreće, dakle, njime se utvrđivala osnovanost tužbenog zahtjeva, a kako tuženik nije uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su te troškove odbili.

 

28.              Međutim, budući da je trošak medicinskog vještačenja usmjeren na dokazivanje visine tužbenog zahtjeva te s obzirom na to da je tuženik djelomično uspio u sporu i to upravo u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, valjalo mu je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP/2014 uz shvaćanje da se stranci dosuđuje trošak vještačenja u cijelosti, dosuditi trošak pristupa medicinskog vještaka na ročište u iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kuna.

 

29.              Trošak sudskih pristojbi pravilno su nižestupanjski sudovi tuženiku dosudili razmjerno uspjehu u parnici prema sudskoj praksi ovog suda (tako i u Rev-1043/1998-2 od 31. siječnja 2001.).

 

30.              Tuženiku nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na žalbu protiv prvostupanjske presude kao niti trošak revizije primjenom čl. 154. st. 3. ZPP/2014 jer je tuženik sa žalbom i revizijom (djelomično u odnosu na jedno pitanje od dva pitanja koje se odnosi na parnični trošak) uspio tek u neznatnom dijelu.

 

31.              Stoga je u odnosu na drugo pitanje na temelju čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti nižestupanjske odluke te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

32.              Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1 euro: 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 24. listopada 2023.