REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-88/2022-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima Davoru Bubalu i Ivici Ćosiću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. studenog 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja AC, Su-50/12 i punomoćnika tuženika Ivice Ćosića, odvjetnika, dana 19. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 51.786,54 kn sa zateznom kamatom koja teče od 29.10.2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 812,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik EC stradao u prometnoj nesreći dana 11.08.2010. godine, koju je skrivio VC upravljajući automobilom reg. oznake [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police] za što je oglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj broj K-219/10 od 08.07.2011. godine. Navodi da je rješenjem tužitelja broj 832332 od 21.12.2016. osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinom čijom isplatom tužitelj trpi štetu, a uzrok nastale invalidnosti je 100% ozljeda izvan rada, kao posljedica prometne nesreće u kojoj je stradao. Isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 01.04.2019. do 30.09.2021. tužitelju je nastala šteta u iznosu od 51.786,54 kn koju je tuženik pozvan platiti u mirnom postupku, ali po zahtjevu nije postupio u za to predloženom roku, te stoga tužitelj potražuje kamate od 29.10.2021. Navodi da je protiv tuženika već vodio spor za ranije isplaćene mirovine, koji je okončan u korist tužitelja, s tim da se sada nalazi u žalbenom postupku (Trgovački sud, P-1414/2019). Stoga tužitelj, a temeljem odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.873,26 EUR/51.786,54 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.10.2021. pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti i ukazuje kako je u konkretnom slučaju osnovanost potraživanja tužitelja potrebno prosuđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP), jer je to jedini zakon po kojem se mogu utvrđivati obveze tuženika u naknadi štete, a obzirom na njegov pravni status osiguratelja od obvezne automobilske odgovornosti za štete počinjene trećim osobama. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, što se u predmetnom slučaju nije ispunilo, a teret dokaza visine štete leži na tužitelju. Ističe prigovor zastare. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u presudu Općinskog suda u Makarskoj broj K-219/10 od 08.07.2011., zapisnik o očevidu od 11.08.2010., rješenja tužitelja broj 832332 od 21.12.2016. i 07.02.2012., nalaz i mišljenje o invalidnosti, obračun isplaćene invalidske mirovine s ispisima iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev tužitelja od 08.10.2021. s povratnicom, kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguraniku tužitelja EC za razdoblje od 01.04.2019. godine do 30.09.2021. godine u iznosu od 6.873,26 EUR/51.786,54 kn.

6. Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost. Naime, nije sporno da je osiguranik tužitelja EC stradao u prometnoj nezgodi dana 11.08.2010. koju je skrivio osiguranik tuženika VC upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka], te da je isti pravomoćnom presudom Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj K-219/10 od 08. srpnja 2011. proglašen krivim za izazivanje te nezgode. Također nije sporno da je pravomoćnim rješenjem tužitelja broj 832332 od 21. prosinca 2016. osiguraniku tužitelja EC kod kojeg je zbog ozljede izvan rada 100% nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 15.11.2016. godine.

7. Uvidom u obračun isplaćene invalidske mirovine i ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 01.04.2019. do 30. 09.2021. isplatio na ime invalidske mirovine EC ukupni iznos od 51.786,54 kn/6.873,26 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Nesporno je i da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom od 08.10.2021. potražujući isplatu tog iznosa.

8. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

9. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na osnovi tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18 – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 01.01.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku.

11. Pravni stav o primjeni ZOOP-a, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa viših sudova koja je dosljedna (Gž- 1970/2022 od 19. srpnja 2022.).

12. Odredbom čl. 27. ZOOP-a (na koji se poziva tuženik) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. toga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

13. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

14. Kako je navedeno, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva. Sukladno odredbama čl. 219. st. 1. u svezi s čl. 221.a ZPP-a teret dokaza visine tužbenog zahtjeva je na tužitelju. Kako tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, to sud temeljem dokaza u spisu nije mogao utvrditi razliku koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (tako i ŽS Karlovac Gž-539/2021 od 15. ožujka 2023. i ŽS Zagreb Gž-353/2025 od 4. ožujka 2025.).

15. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci presude, dok sud zbog izraženog pravnog stava nije posebno cijenio ostale navode stranaka.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

17. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu od 14.03.2022. 100 bodova (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 30.01.2025.g. 25 bodova (Tbr. 8/4) i za zastupanje na ročištu 08.11.2023. i 14.11.2025.g. po 100 bodova (Tbr. 9/1), dakle ukupno 325 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 812,50 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tuženiku su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. prosinca 2025. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika