Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-166/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv tuženika GRAD ZADAR, OIB: 09933651854, Zadar, Narodni trg 1, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 2. listopada 2024. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja VL, zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru i punomoćnika tuženika IL, na ročištu za objavu odluke od 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Ispravlja se upis dopušten rješenjem Općinskog suda u Zadru Z-6808/2020, RZ-500/19 od 18. svibnja 2020. kojim je ispravljeno zemljišnoknjižno stanje u pogledu stana u [adresa], u [adresa], u prizemlju zgrade, površine 89,35 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljište sa zgradom i dvorištem površine 1676 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], KPU 14872 k. o. [katastarska općina], na način da se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu brisanje upisa prava vlasništva u korist Grada Zara i upis tog prava u korist Republike Hrvatske, po pravomoćnosti ove presude."

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 17. lipnja 2020. navodi kako je vlasnica stana u [adresa], u [adresa], u prizemlju zgrade, površine 89,35 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljište sa zgradom i dvorištem površine 1676 m2. Ističe kako u ovom slučaju nije bilo potrebno provesti obvezno mirenje stranaka iz čl. 186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) budući da se radi o postupku u kojem je posebnim propisom, Zakonom o zemljišnim knjigama, propisan rok za podnošenje tužbe. Aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz činjenice da je sud u pojedinačnom ispravnom postupku odbio njezin prigovor. Odluka tog suda kojom je ranije zemljišnoknjižno stanje ispravljeno u odnosu na sporni stan nije zakonita. U zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana je čest. zem. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom i dvorištem i to kao suvlasništvo OL pok. ŠL za 1/5 dijela i društveno vlasništvo za 4/5 dijela, dok je u pobijanoj odluci sud pogrešno naveo da je predlagatelj Grad Zadar upisan kao suvlasnik za 4/5 dijela. Upisana suvlasnica OL optirala je za talijansko državljanstvo, a njena imovina je postala vlasništvo bivše FNRJ čija je pravna slijednica bivša SFRJ odnosno tužiteljica i to na temelju Ugovora o miru s Italijom od 5. rujna 1947. u susljednih sporazuma. Prijedlog Grada Zadra da se u ispravnom postupku utvrdi njegovo pravo vlasništva na cijeloj parceli i ranije je odbijeno rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-23094/2018 od 28. studenog 2018. povodom prigovora Republike Hrvatske, a upravo iz ranije navedenog razloga. Za nekretnine društvenog vlasništva na kojima nema upisa prava upravljanja, raspolaganja ili korištenja smatra se da su vlasništvo Republike Hrvatske, kako je to propisano odredbom čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZV). Dakle, na temeljem citirane odredbe tužiteljica je ex lege stekla vlasništvo cijele nekretnine. U ispravnom postupku u odnosu na koji tužiteljica podnosi ovu tužbu odluka je utemeljena, među ostalim, na ugovorima o korištenju stana zaključenim između bivšeg Stambenog poduzeća Zadar i nositelja stanarskog prava ZL kako i RL iz kojih ugovora je razvidno da su ti korisnici stekli stanarsko pravo na temelju rješenja Komande garnizona što znači da je pravo raspolaganja tim stanu u režimu društvenog vlasništva imala bivša JNA. U spisu ne postoji dokaz da je Fond u stambenom gospodarstvu bivše Općine Zadar ikada imao ikakvo pravo na tom stanu. Tužiteljica je postala vlasnica društvenih sredstava na svom teritoriju na kojima su pravo upravljanja i raspolaganja imala JNA i SSNO i to na temelju Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvu Republike Hrvatske. Presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-558/98 u parnici tužitelja Grada Zadra protiv ĐL radi predaje u posjed spornog stana kao i činjenica da je Grad Zadar raspolagao spornim stanom dajući ga u najam ne predstavljaju dokaz o postojanju njegovog prava vlasništva kraj činjenice da niti iz jednog podatka u spisu ne proizlazi da je nositelj prava raspolaganja u režimu društvenog vlasništva bila Općina Zadar ili Fond u stambenom gospodarstvu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 20. srpnja 2020. u bitnome, naveo kako se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu smatrajući kako je isti neosnovan. U osporavanom pojedinačnom ispravnom postupku izveden je cijeli niz dokaza u vidu uvida u isprave, saslušanje svjedoka i očevida na licu mjesta te je utvrđeno da je tuženik kao izvanknjižni vlasnik predmetnog stana jedini kroz razdoblje više od pedeset godina istim raspolagao i to po svojim prednicima, od Stambenog poduzeća Zadar, odnosno SIZ u stambenoj komunalnoj djelatnosti preko Fondova u stambenom i komunalnom gospodarstvu. Pravo vlasništva tuženik temelji i na čl. 3. Uredbe o prestanku rada fondova u stambenom gospodarstvu temeljem koje je Općina Zadar kao pravni prednik tuženika ex lege stekla predmetni stan u vlasništvo. Isto tako, predmetna nekretnina je navedena i u Odluci o utvrđenu neraspoređene imovine bivše Općine [adresa] od 1. srpnja 1996. koju je donijela Komisija Vlade RH za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija, na str. 105. Također, u posjedovnom listu od 1967. je kao posjednik upisana općenarodna imovina - Općina [adresa], odnosno kasnije Grad Zadar. Nadalje, Skupština Općine Zadar, Odjel za komunalne poslove, urbanizam i građevinarstvo je rješenjem od 31. prosinca 1965. dodijelila predmetni stan stanaru JL na korištenje, određena je visina stanarine te se u istom rješenju kao vlasnik stana navodi upravo Skupština Općina Zadar. U predmetni stan je nakon domovinskog rata ilegalno uselio stanar FL protiv kojeg je tuženik vodio parnični postupak radi iseljenja i na koncu ishodio pravomoćnu presudu u svoju korist. Nakon njegova iseljenja tuženik je dodijelio predmetni stan u najam GL koji sa svojom obitelji tamo i dalje stanuje.

3. Tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 17. siječnja 2023. na način da u izreku tužbenog zahtjeva dodaje podatke o novoformiranom zk. ul. u KPU za k. o. [katastarska općina].

4. Tuženik se protivi takvom uređenju smatrajući da preinakom na koju, a bez pristanka tuženika, tužiteljica više nema pravo u ovom postupku.

5. Prema odredbi čl. 191. ZPP-a preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili istjecanje drugog zahtjeva uz postojeći. Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

6. Slijedom iznesenog ovaj sud nije smatrao da se u konkretnom slučaju radilo o preinaci tužbenog zahtjeva budući da je do formiranja poduloška u KPU nesporno došlo nakon pokretanja ovog postupka te da dodavanjem oznake broja poduloška tužiteljica ne mijenja istovjetnost tužbenog traženja.

7. U ovoj pravnoj stvari je pod posl. br. P-217/2020-15 22. studenoga 2024. donesena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

8. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Pž- 289/2025-2 od 23. srpnja 2025. ukinuo naprijed spomenutu prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Iz upute drugostupanjske odluke, u bitnome, proizlazi kako iz prvostupanjske presude nije jasno na temelju kojih činjenica i kojeg propisa je tuženik stekao pravo vlasništva na stanu koji je predmet spora, kraj nesporno utvrđene činjenice da se radilo o optantskoj imovini, koja je na temelju međunarodnih ugovora i ZV-a postala vlasništvo tužiteljice pa tako prvostupanjski sud ne daje nikakve razloge na temelju kojih bi tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnom stanu. U ponovnom suđenju trebalo bi na novom pripremnom ročištu sa strankama raspraviti činjenicu da ugovori o korištenju stana, u kojima je jasno navedeno da su korisnici stana s kojim su zaključeni ugovori stanarsko pravo stekli temeljem rješenja Komande garnizona JNA, ne bi predstavljali dostatan dokaz da je pravo upravljanja na predmetnoj nekretnini imala JNA čiji je pravni sljednik tužiteljica.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-6808/2020, RZ- 500/19 (l.s. 5-8), rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-23094/2018 (l.s. 9-12), Ugovore o korištenju stana (l.s. 20-23), rješenje Skupštine Općine Zadar od 31. prosinca 1965. (l.s. 24-25), Ugovore o najmu stana, Zapisnike o primopredaji (l.s. 27- 38), Presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-558/98 (l.s. 26), Odluku Komisije Vlade RH od 1. srpnja 1996. (l.s. 39-40), Povijest posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stanje na dan 3. srpnja 2017. (l.s. 42-45), zapisnike o bodovanju i ponovnom utvrđivanju vrijednosti stana (l.s. 51-55) te zemljišnoknjižne izvatke za predmetnu nekretninu.

10. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

11. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12. Tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan.

13. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa, koji je ista sudu istakla u okviru tužbe za ispravak sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i to u odnosu na nekretninu pobliže označenu u izreci presude.

14. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-6808/2020 od 18. svibnja 2020. utvrđeno je da se istim ispravlja zk stanje u pogledu nekretnine oznake stan u [adresa], u [adresa], u prizemlju zgrade, površine 89,35 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zemljište sa zgradom i dvorište površine 1676 m2, na način da se formira novi KPU za k. o. [katastarska općina], uz uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist predlagatelja, ovdje tuženika, Grada Zadra. Iz obrazloženja rješenja proizlazi kako je, među ostalim, utvrđeno da je na očevidu vještak geodetske struke iskazao da pokazana nekretnina u naravi predstavlja čest. br. 3470 k. o. [katastarska općina], koja je po katastarskoj evidenciji evidentirana kao kuća 1676 m2, a u posjedu su evidentirani: Cecconi ŠL i [adresa]. U naravi se radi o dvije stambene kuće sa još jednom pomoćnom građevinom, od kojih je prva stambena kuća, s juže strane renovirana, a druga – sjeverna je u fazi rekonstrukcije i u njoj se nalazi predmetni stan, sa zapadne strane renoviranog objekta. U ispravnom postupku saslušan je svjedok GL koji je iskazao da je u predmetnom stanu živio sa svojom obitelji od 2011. temeljem Ugovora sa Gradom Zadrom i u svojstvu zaštićenog najmoprimca sa zaštićenom najamninom. Iznad stana koji su on i njegova obitelj koristili nalazi se stan vlasnika BL iz [adresa], koji je ujedno kupio i zgradu položenu ispred ove zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan. Grad Zadar se dogovorio s BL da će on prilikom renoviranja svog stana renovirati i ovaj predmetni, a investitor BL je za vrijeme rekonstrukcije svjedoka i njegovu obitelj smjestio na privremeni smještaj. Svjedok TL je potvrdio navode svjedoka GL i dodao da je prije njega u predmetnom stanu živio djelatnik [adresa] FL, kojega je Grad Zadar iselio, a prije FL oficir JNA. Zaključak suda je bio da je predlagatelj, ovdje tuženik, stekao pravo vlasništva predmetnog stana temeljem zakona, kada je preuzeo nekretnine od Fonda u stambenom i komunalnom gospodarstvu te sva prava i obveze u vezi tih nekretnina, a sve temeljem čl. 3. Uredbe o prestanku rada Fonda u stambenom gospodarstvu (NN br. 64/97).

15. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru, posl. br. Z-23094/2018 od 28. studenoga 2018. proizlazi kako je istim utvrđen prigovor ODO Zadar osnovanim, preinačeno je ranije rješenje kojim je dopušten upis brisanja prava vlasništva ranije upisanog u korist OL. ŠL za 1/5 dijela i u Društveno vlasništvo za 4/5 dijela, odbijen je prijedlog predlagatelja Grada Zadra kao neosnovan te je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Rješenje se odnosilo na nekretninu oznake zk. tijelo I, čest. 3470, zemljište bez zgrade i dvor površine 1676 m2, zk. tijelo II, kuća broj 5, 17, 2 zgrade bez zemljišta sagrađene na čest. 3470, bez oznake površine, zk. tijela jedinog, čest. 3470, zemljište sa zgradom i dvorište površine 1676 m2 (kuća br. 5 ,17, 2 zgrade), brisanje prava korištenja zk. tijela I, uknjiženog u korist vlasnika zgrade tijela II, brisanje prava vlasništva zk. tijela I, čest. 3470, zemljište bez zgrade i dvor površine 1676 m2, uknjiženog u korist, Društveno vlasništvo, brisanje prava vlasništva zk. tijela II, uknjiženog u korist Cecconi Rubina pok. ŠL, za 1/5 dijela i Društveno vlasništvo, za 4/5 dijela, uknjižba prava vlasništva zk. tijela jedinog čest. 3470 zemljište sa zgradom i dvorište površine 1676 m2, u korist OL pok. ŠL za 1/5 dijela i Društveno vlasništvo za 4/5 dijela. Iz prigovora RH u tom predmetu proizlazi kako je se OL nalazi na popisu optanata s područja Skupštine općine Zadar, koji su optirali za talijansko državljanstvo na osnovi Ugovora o miru s Italijom 1947., a vlasnik predmetne nekretnine da je RH koja je to vlasništvo stekla kao sljednica FNRJ i SRJ temeljem mirovnog ugovora s Italijom kojeg je sklopila FNRJ. U nastavku obrazloženja rješenja objašnjen je prijelaz prava vlasništva nad imovinom bivših optanata u društveno vlasništvo, slijedom čega je sud zaključio kako je osnovan prigovor RH upisu prava vlasništva Grada Zadra na toj nekretnini. Predmet toga postupka bila je cijela čestica oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Iz Ugovora o korištenju stana sklopljenog 9. travnja 1973. proizlazi kao je istoga sklopilo Stambeno poduzeće Zadar sa RL, utvrđeno je da je RL nositelj stanarskog prava na temelju rješenja Komande garnizona br. 32- 1.

17. Iz Ugovora o korištenju stana sklopljenog 23. prosinca 1966. proizlazi kao je istoga sklopilo Stambeno poduzeće Zadar sa UL, utvrđeno je da je UL nositelj stanarskog prava na temelju rješenja Komande garnizona br. 70 od 17. travnja 1963.

18. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru posl. br. P-558/98 od 17. svibnja 1999. utvrđeno je kako je istom naloženo tuženiku FL da preda tužitelju Gradu Zadru u posjed slobodan od osoba i stvari stan u [adresa] u [adresa] površine 89,35 m2, sve u roku od 15 dana. U presudi je istaknuto kako već iz samih navoda stranaka slijedi da je tužitelj (Grad Zadar) vlasnik predmetnog stana, da ga tuženik koristi bez pravne osnove pa su slijedom toga ispunjeni uvjeti iz čl. 161 . Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

19. Izvršen je uvid i u Odluku Grada [adresa], Komisije za davanje u najam stanova u vlasništvu Grada [adresa], od 22. siječnja 2013. iz koje proizlazi da je GL dan u najam predmetni stan, Grad Zadar će kao najmodavac zaključiti s njime ugovor o najmu stana. Spisu prileže i spomenuti Ugovori o najmu stana.

20. Iz Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanja sporova o pravima općina, gradova i županija od 1. srpnja 1996. proizlazi kako je tom odlukom utvrđena neraspoređena imovina bivše Općine [adresa], među kojom je navedena i nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kuća i 1 zgr, brodarica, površine 1676 m2. Tom odlukom je raspoređena sva imovina u njoj navedena, a predmetna nekretnina je pripala Gradu Zadru.

21. Uvidom u povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdanu od DGU Područnog ureda za katastar Zadar 3. srpnja 2017. utvrđeno je kako predmetna čestica odgovara čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stari) i to prema podacima koji su bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije Zadra 1964. Od 1955. posjednikom tih nekretnina evidentiran je AL, od nove izmjere 1964. kada je formirana čest. zem. [katastarska čestica] posjednikom iste je također evidentiran AL. 1967. na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-985/67 predmetna nekretnina „odlazi“ u posjedovni list Općenarodne imovine – Općine Zadar, odnosno danas Grada Zadra.

22. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je kako je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom i dvorište površine 1676 m2, uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske. Također, evidentirano je i postojanje poduložaka u KPU.

23. Uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora, [broj poduloška], knjiga PU Zadar, utvrđeno je da se radi o stanu u prizemlju zgrade, površine 89,35 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, stan je u zgradi u [adresa], sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a vlasnikom je uknjižen Grad Zadar.

24. Sud nije pribavljao spis predmeta Općinskog suda u Zadru koji se vodio pod posl. br. P-558/98, a po prijedlogu stranaka kako bi se utvrdilo, iz tamo provedenog dokaznog postupka, koji dokazi idu u prilog navodima da je/nije predmetna nekretnina u vlasništvu ovdje tuženika budući da iz spisu dostavljene presude iz toga predmeta donesene 17. svibnja 199. proizlazi kako tužitelj (Grad Zadar) navodi da je vlasnik tamo označenog stana te traži od tuženika (ĐL) da mu isti preda u posjed. Tužbeni zahtjev je usvojen nakon što je tuženik naveo u odgovoru na tužbu da ne spori da je bez pravne osnove uselio u taj stan u studenom 1991. U dokaznom je postupku izvršen uvid samo u ugovor o korištenju stana i zapisnik o bodovanju. Dakle, ovaj sud ne smatra kako bi utvrđenja iz tog postupka, a više nego sama utvrđenja iz ove citirane presude, nužno utjecala na odluku u ovoj pravnoj stvari i to ni na strani navoda tužiteljice niti na strani navoda tuženika.

25. Uzimajući u obzir odredbe Zakona o zemljišnim knjigama koje uređuju pitanje tužbe za ispravak nužno je napomenuti kako se u ovom postupku – pokrenutom temeljem tužbe tužiteljice za ispravkom zemljišnoknjižnog upisa, kako je to u izreci ove presude detaljizirano – isključivo raspravlja odnosno utvrđuje je li sud pogrešno odlučio donoseći osporavanu odluku, budući da protiv nje ne postoji redovni pravni lijek.

26. Ukoliko uzmemo u obzir tu odluku, odluku Općinskog suda u Zadru posl. br. Rz-500/19 od 18. svibnja 2020. ovaj sud ne nalazi da je u istoj odnosno u tom postupku koji joj je prethodio počinjena pogreška koja bi u tom trenutku trebala dovesti do drugačije odluke. Naime, u vrijeme provođenja toga postupka, nesporno je utvrđeno dugogodišnje posjedovanje predmetnoga stana po tuženiku i to prema povijesti posjedovanja zasigurno nakon 1967. Isto tako, u trenutku donošenja osporavane odluke već je bilo doneseno zemljišnoknjižno rješenje koje je u odnosu na nekretninu na kojoj se nalazi predmetna zgrada uvažilo navode Republike Hrvatske po pitanju stjecanja prava vlasništva optantske imovine te izvršilo promjenu upisa u odnosu na taj dio. Isto tako, nesporno je prilikom pobijane odluke došlo do osnivanja novog zemljišnoknjižnog uloška upravo za, tada novoformiranu etažu – predmetni stan u odnosu na koji je u tom, zemljišnoknjižnom postupku utvrđivano pravo vlasništva prema stanju i dokumentaciji u spisu.

27. Bitno je za napomenuti kako se u ovoj pravnoj stvari ne radi o postupanju po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva, u kojoj bi bilo nužno ulaziti u sve osnove na kojima tužiteljica temelji svoje navode, već isključivo o tužbi za ispravak zemljišnoknjižnog upisa za koji tužiteljica tvrdi da je pogrešan.

28. Upravo iz naprijed navedenoga, a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, naročito uzimajući u obzir činjenicu da je predmetnim stanom najprije još 1973. i ranije raspolagalo Stambeno poduzeće Zadar – čiji je sljednik upravo tuženik, da iz povijesti posjedovanja proizlazi posjed tuženika na predmetnom stanu još od 1967., da iz Odluke Vlade Republike Hrvatske od 1. srpnja 1996. proizlazi da predmetna nekretnina, među ostalima, predstavlja neraspoređenu imovinu bivše Općine Zadar pa da kao takva treba pripasti u vlasništvo tuženiku, ovaj sud zaključuje kako tužiteljica nije dokazala da je upis učinjen temeljem odluke Općinskog suda u Zadru posl. br. Rz-500/19 od 18. svibnja 2020. pogrešan.

29. Pobijano rješenje doneseno je temeljem dokumentacije dostavljene u pojedinačnom ispravnom postupku te provedenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta kao i saslušanja tamo pridošlih svjedoka. Od isprava koje su po stavu Općinskog suda u Zadru a tako i ovoga suda ključne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nužno je istaći Povijest posjedovanja za predmetnu nekretninu. Naime, nesporan je prijenos prava vlasništva na samoj zgradi odnosno zemljištu u zemljišnoj knjizi sa Cecconi Rubine odnosno Društvenog vlasništva na Republiku Hrvatsku i to, dakako temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno temeljem Ugovora o miru s Italijom kao i naknadnih Sporazuma koje je sklopila SFRJ odnosno ratificirala Republika Hrvatska naknadno. Međutim, osporavani upis odnosi se isključivo na jednu stambenu jedinicu na predmetnoj lokaciji, koja je izdvojena nakon provedenog ispravnog postupka u posebni poduložak u knjizi položenih ugovora. U odnosu na tu stambenu jedinicu, po stavu ovoga suda, tužiteljica nije dokazala u ovom postupku svoje pravo vlasništva odnosno nevaljanost zemljišnoknjižnog upisa.

30. Naime, iz povijesti posjedovanja koja je dio predmetnog dokaznog postupka može se utvrditi posjed tuženika na predmetnoj nekretnini još od 1967. Isto tako, posjed tuženika može se pratiti i paralelno navedenom upisu ukoliko se uzmu u obzir Ugovori o najmu predmetnoga stana koji također sežu daleko u prošlo stoljeće, prema dokazima u spisu još u 1966. godinu. Sve to vrijeme upravo su tuženik odnosno njegovi prednici ovlaštenici ubiranja mjesečne stanarine i te ugovore sklapaju sa korisnicima, zaštićenim najmoprimcima temeljem odredbi čl. 5. i 12. Odluke o davanju u najam stanova u vlasništvu Grada Zadra, kao i ranijih propisa.

31. Sud, nadalje, nije smatrao relevantnima navode tužiteljice prema kojima činjenica da je neko stanarsko pravo dodijeljeno korisnicima koji su sklapali Ugovore o korištenju predmetnoga stana sa Stambenim poduzećem Zadar, dodijeljeno od Komande garnizona upućuje na to da bi nositelj prava raspolaganja na predmetnoj nekretnini bila JNA čiji je pravni sljednik tužiteljica, a što je trebalo dodatno raspraviti odnosno obrazložiti prema uputi drugostupanjske ukidne odluke. Naime, prema stavu ovoga suda tužiteljica ne dostavlja dovoljno dokaza na okolnost da bi upravo na predmetnoj nekretnini nositeljica prava bila JNA, a niti je na tu okolnost upućivala ni istu okolnost dokazivala u ispravnim postupcima u kojima je podnijela prigovor. Iako iz Ugovora o korištenju proizlazi da su korisnici kojima je dodijeljivan stan bili nositelji stanarskog prava na temelju rješenja Komande garnizona (iz čega bi, potencijalno, moglo proizlaziti da bi to bila nekretnina koju je preuzimanjem od JNA stekla tužiteljica) stan je isto tako dodjeljivan odnosno ugovor je sklapalo Stambeno poduzeće Zadar – kojeg je sljednik upravo tuženik. Tužiteljica ne dostavlja dokaze u spis iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je pravo upravljanja odnosno korištenja te nekretnine prije pretvorbe imala JNA.

32. Zaključno, sud je donio svoju odluku temeljeći ju isključivo na dokumentaciji koja je postojala odnosno prethodila u zemljišnoknjižnom postupku u kojem je donesena pobijana odluka. U tom postupku je Republika Hrvatska također podnijela prigovor upisu koji je odbijen, jer je bio paušalan, bez priležeće dokazne dokumentacije. Isto tako, ni u ovom provedenom postupku, po stavu ovoga suda, tužiteljica nije valjano osporila zaključke iz osporavane sudske zemljišnoknjižne odluke, a to sve iz ranije obrazloženog.

33. Slijedom svega navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zadru 19. prosinca 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužiteljici po ŽDO-u u Zadru

- Tuženiku