Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 14 UsI-825/22-20
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Gordani Katarini Rony, kao zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice J. Z. iz M., koju zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik iz odvjetničkog društva P. i p. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije iz Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe O. b. V., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, dana 24. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, KLASA: UP/II-502-03/22-01/33, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 21. veljače 2022.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područna služba V., KLASA: UP/I-502-03/21-05/01, URBROJ: 338-05-02-21-04 od 8. prosinca 2021.
III. Osiguraniku J. Z., zaposlenoj kod poslodavca O. b. V., dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji B94.8, priznaje se kao posljedica profesionalne bolesti, nastale dana 26. prosinca 2020.
IV. U vezi navedene dijagnoze iz točke III. izreke ove presude priznaju se tužiteljici prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove profesionalne bolesti.
V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici J. Z. (OIB: …) iznos od 21.341,92 kuna / 2.832,56 EUR na ime troškova ovog upravnog spora, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.
VI. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora u preostalom iznosu.
Obrazloženje
1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područna služba V., KLASA: UP/I-502-03/21-05/01, URBROJ: 338-05-02-21-04 od 8. prosinca 2021. odbija se tužiteljica sa zahtjevom za priznavanje dijagnoze bolesti prema MKB-10 klasifikaciji: B94.8 kao posljedica profesionalne bolesti, nastale dana 26. prosinca 2020.
2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/22-01/33, URBROJ: 338-01-06-05-22-03 od 21. veljače 2022. odbija se žalba tužiteljice, te se potvrđuje uvodno citirano prvostupanjsko rješenje.
3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u tužbi ističe kako je od samog početka oboljevanja kod nje bilo vidljivo da je riječ o težem obliku bolesti COVID19 i njenim posljedicama. Navodi kako je gotovo mjesec i pol dana nakon bolovanja, odnosno dva mjeseca nakon infekcije i dalje bila COVID pozitivna. Ukazuje da je u razdoblju pandemije radila kao medicinska sestra na kirurškom šoku COVID odjela. Predlaže da Sud temeljem provedene rasprave i po izvođenju dokaza medicinskim vještačenjem poništi osporavano rješenje tuženika uz naknadu troška ovog spora.
4. Tuženik u odgovoru osporava tužbu u cijelosti jer smatra kako je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno donio pobijano rješenje uvažavajući sve dokaze u provedenom postupku, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Navodi kako se dijagnoza šifre prema MKB-10: B94.8 ne može priznati kao posljedica već priznate profesionalne bolesti jer se kod tužiteljice ne radi o zaraznoj bolesti koja je nespecificirana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Zainteresirana osoba iako uredno pozvana nije dostavila odgovor na tužbu, niti se uključila u ovaj spor do zaključenja rasprave.
6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika. Dana 22. veljače 2023. i 24. listopada 2023. održane su usmene i javne rasprave u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, koji nisu opravdali izostanak, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Tijekom spora provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke prim. dr. sc. M. Z., na okolnost da li se dijagnoza pod šifrom MKB-94.8 može priznati posljedicom profesionalne bolesti nastale 26. prosinca 2020. i priznate 30. travnja 2021. pod dijagnozom U07.1.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavak 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje dijagnoze bolesti pod šifrom MKB-94.8 posljedicom priznate profesionalne bolesti. U provedenom postupku pribavljeni su nalazi, mišljenja i ocjene ovlaštenih vještaka Zavoda prema kojima je utvrđeno da nisu ispunjeni kriteriji za priznavanje navedene dijagnoze kao posljedice profesionalne bolesti. Liječničko povjerenstvo direkcije tuženika navodi kako je sama dijagnoza tužiteljice općenita i ne precizira o kojim bolestima se radi, a učinjene obrade nisu ukazale na elemente koji bi upućivali na post COVID sindrom.
9. Odredbom članka 17. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj: 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon) propisano je da prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti obuhvaćaju pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.
9.1. Prema članku 67. Zakona profesionalne bolesti su bolesti izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima.
9.2 Prema članku 11. stavak 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozlijede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj: 75/14 - 39/20), naknadu plaće uslijed privremene nesposobnosti za rad uzrokovane priznatom ozljedom na radu, odnosno profesionalnom bolešću (u daljnjem tekstu: naknada plaće) ostvaruju na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja osiguranici iz članka 7. stavaka 1. točaka 1. do 4. te točaka 6., 8., 9. 20. i 25. Zakona od datuma nastanka ozlijede na radu, od datuma nastanka zarazne bolesti kao profesionalne bolesti odnosno od datuma utvrđivanja profesionalne bolesti iz dijela Prijave o profesionalnoj bolesti kojeg popunjava Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
9.3. Prema članku 53. Pravilnika o postupku utvrđivanja i priznavanja ozlijede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, posljedica priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti je oštećenje zdravlja izraženo određenom dijagnozom po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti nastalo kao direktna posljedica već priznate ozljede na radu odnosno profesionalne bolesti za koju postoji medicinska dokumentacija temeljem koje je vidljiva dinamika bolesti za koju je poznato da je takvo oštećenje moguće ili je ono očekivano i kod pravilno provedenog liječenja i medicinske rehabilitacije.
10. Tužiteljica u tužbi prigovara da tuženik nije pravilno utvrdio činjenično stanje vezano za posljedice priznate profesionalne bolesti, te osporava utvrđenja tuženika iz pobijanog rješenja, slijedom čega je na prijedlog tužiteljice, rješenjem Suda posl.broj: UsI-825/22-11 od 22. veljače 2023. određeno izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem po vještaku M. Z., specijalisti medicine rada.
11. Sudski vještak je ovom Sudu dana 23. svibnja 2023. dostavio vještačenje u kojem navodi sve isprave priložene spisu te ukupnu medicinsku dokumentaciju koju je uzeo u obzir, te iznosi mišljenje da se dijagnoza B94.8. može priznati posljedicom profesionalne bolesti nastale 26. prosinca 2020. i priznate 30. travnja 2021. pod dijagnozom U07.1. Naime, sudski vještak izlaže kako u vrijeme predaje Prijave za priznavanje posljedice ove profesionalne bolesti još nije post covid stanje bilo označene širom U09. – Post covid – 19 stanje, odnosno podšifrom U09.9- Post Covid – 19 stanje, nespecificirano.
11.1. U nalazu vještačenja sudski vještak detaljno navodi simptome tužiteljice koje je imala nakon preboljele profesionalne bolesti, kao posljedicama iste, a koji se prema dokumentima SZO, CDC I HZJZ svrstavaju u simptome koje imaju oboljeli od Post Covid-19 stanja. Napominje da je HZZO, a prema preporukama SZO tek dopisom od dana 21. listopada 2021. dao upute djelatnicima u zdravstvu po kojima se Post Covid sindrom označava po MKD 10- šifrom U09. Post COVID-19 stanje, odnosno U09.9 – Post Covid-19 stanje, nespecificirano pa smatra da je šifru U09.9 – Post Covid – 19 stanje, nespecificirano, sukladno tome potrebno priznati posljedicom profesionalne bolesti.
12. Tužitelj je podneskom od 5. travnja 2023. iskazao kako je suglasan sa danim nalazom i mišljenjem sudskog vještaka, dok tuženik po pozivu Suda nije dostavio svoje očitovanje o provedenom nalazu i mišljenju.
13. Razmatranjem nalaza i mišljenja vještaka, Sud nalazi da je isti sačinjen u skladu s medicinskom dokumentacijom spisa i pravilima struke, zbog čega mu kao vjerodostojnom poklanja povjerenje.
13.1 Naime, sudski vještak razmotrio je ukupnu dokumentaciju spisa, te je uzeo u obzir okolnosti u odnosu na popis novih šifri vezanih za Covid. Po ocjeni Suda, logično je i uvjerljivo dovedeno u pitanje utvrđenje tuženika da je dijagnoza B94.8 posljedica nespecificirane zarazne bolesti. Naime, sudski vještak navodi kako se radi o bolesti kojoj je jasno definiran i poznat uzrok, te je iz recentne literature poznato da se radi o skupu simptoma koji pripadaju različitim bolestima, a obilježja post covid sindroma su raznolika kod raznih oboljelih te se zato i navodi pojam post covid sindrom/stanje.
14. Stoga, uzimajući u obzir i svu ostalu dokumentaciju spisa, ovaj Sud nalazi da je u konkretnom slučaju nalazom i mišljenjem sudskog vještaka dostatno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na zdravstveno stanje tužiteljice temeljem kojeg je tražila priznanje posljedice već priznate profesionalne bolesti.
15. Imajući na umu naprijed navedeno, Sud je ocijenio da je osporavanim rješenjem tuženika i prvostupanjskog tijela povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, te da s medicinskog stajališta nisu razmotrene sve okolnosti slučaja, temeljem kojih je trebalo priznati tužiteljici dijagnozu šifre MKB: 94.8 priznati posljedicom profesionalne bolesti nastale 26. prosinca 2020., kako je to utvrđeno tijekom ovog spora. U konačnici tijekom ovog spora sam tuženik ne iznosi prigovore u odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, kao razlog uslijed kojeg bi tužiteljici trebalo odbiti priznavanje prava, a niti Sud prema dokumentaciji spisa ne nalazi da na strani tužiteljice postoje takve okolnosti koje bi bile prepreka priznavanju traženog prava.
16. Slijedom navedenog, Sud je sukladno svojim ovlastima iz članka 58. stavak 1. ZUS-a poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje (točka I. i II. izreke), te je našao osnovanim zahtjev tužiteljice da joj se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji B94.8, prizna kao posljedica profesionalne bolesti, nastale dana 26. prosinca 2020., te da joj se u vezi navedene dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove profesionalne bolesti (točka III. i IV. izreke).
17. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 3.454,45 EUR (prema troškovniku predanom na raspravi od 24.10.2023.), ovaj Sud je primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a, a s obzirom da tuženik, kao stranka koja je izgubila spor snosi sve troškove spora, odredio da kao trošak spora nadoknadi tužitelju trošak zastupanja po odvjetniku, kao i trošak vještačenja provedenog po sudskom vještaku. Zahtjev tužitelja Sud je našao osnovanim u odnosu na četiri radnje izvršene po odvjetniku tijekom spora i to u odnosu na sastav tužbe i podneska od 5.4.2023. (očitovanje po pozivu Suda na nalaz i mišljenje sudskog vještaka), te dva zastupanja na raspravama pred ovim Sudom, u ukupnom iznosu od 2.487,48 EUR (497,50 EUR po izvršenoj radnji zastupanja, uvećano za PDV), odnosno ukupno 18.741,91 kuna (prema fiksnom tečaju 1EUR=7.5345 kuna), što je sukladno odredbi Tbr. 23. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), a s obzirom da je odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a propisano da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
17.1 Nadalje, tužiteljica osnovano potražuje trošak u ukupnom iznosu od 345,08 EUR / 2.600,00 kuna, ime plaćanja naknade sudskom vještaku. Stoga je na temelju članka 79. stavak 6. ZUS-a, tuženiku nalaženo da tužitelju nadoknadi ukupan iznos od 21.341,92 kuna / 2.832,56 EUR na ime troškova ovog upravnog spora (točka V. izreke presude).
18. Sud nije našao osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadom troška ovog spora u preostalom iznosu - za sastav podnesaka od 27.7.2022. (očitovanje na odgovor na tužbu tuženika), jer se u istom u bitnom ponavljaju činjenični navodi tužbe, odnosno koje je tužiteljica mogla iznijeti ranije u tužbi ili u odnosu na navode druge strane, na raspravi održanoj pred ovim Sudom (za što je tužiteljici priznata naknada). Stoga se nije moglo ocijeniti da bi navodi istog podneska bili odlučni za rješavanje ove stvari, zbog čega Sud nema osnova zaključiti da je riječ o opravdanom trošku. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u preostalom iznosu (točka VI. izreke presude).
Sudac:
Hrvoje Miladin,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, u roku od 15 dana od dana dostave presude.