Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br.3.
31550 Valpovo
Poslovni broj: Pr-49/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužiteljice OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po pun. Hrvoju Grubeša, odvjetniku iz Osijeka, protiv 1. tuženika Vodovod-Osijek d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB 43654507669, i 2. tuženice DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po pun. Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, radi zaštite zbog zlostavljanja (mobbing) i isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 14. studenog 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 19. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljici OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast za vrijeme rada kod Vodovod-Osijek d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB 43654507669 (pravnom sljedniku Miholjačkog vodovoda d.o.o. iz Donjeg Miholjca) i to uznemiravanjem, vrijeđanjem i ponižavanjem od strane nadređene DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].
II. N a l a ž e s e 1. tuženiku Vodovodu-Osijek d.o.o. Osijek, Poljski put 1, OIB 43654507669, i 2. tuženici DA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno isplate tužiteljici OA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 10.000,00 € (desettisućaeura) sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe tj. 17.05.2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. N a l a ž e s e 1. i 2. tuženiku da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak
u
iznosu
od 2.596,37
€
(dvijetisućepetstodevedesetšesteuraitridesetsedamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 17. studenog 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja 2024., a sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.357,31 € o d b i j a .
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod prednika 1. tuženika Miholjačkog vodovoda d.o.o. iz [adresa] od 01.03.2007. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu tehnolog - laborant. Temeljem Aneksa ugovora o radu od 19.01.2015. započela je obavljati poslove voditeljice uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a na kojem radnom mjestu je bila sve do 30.08.2019. kada je sklopila novi ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova laboranta. Ističe da je 2. tuženica DA direktorica prednika 1. tuženika imenovana 24.07.2014. i neposredno joj nadređena za cijelo razdoblje radnog odnosa. 2. tuženica je do imenovanja direktoricom obavljala poslove rukovoditelja vodovoda i odvodnje. Navodi da je 2. tuženica prema njoj počinila povrede dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja i to: njezinim učestalim vrijeđanjem pred drugim zaposlenicima 1. tuženika, njezinim opstrukcijama u potrazi za novim zaposlenjem, zabranom drugim zaposlenicima da komuniciraju s njom, onemogućavanjem korištenja radne opreme i prostorija, zabranom dodatne edukacije, onemogućavanjem korištenja slobodnih dana, neosnovanim zahtjevima za odrađivanje prekovremenih sati, davanjem radnih naloga koje objektivno nije moguće izvršiti ili su nedopušteni, odbijanjem pružanja zaštite od nasilja koje su vršili drugi zaposlenici nad njom, lažnim optužbama na njen teret, odbijanjem isplate naknade za prekovremene sate, prisiljavanjem potpisivanja ugovora o radu od 30.8.2019., stavljanje u neravnopravan položaj spram drugih zaposlenika (npr. novčana nagrada).
2. tuženica ju je učestalo vrijeđala govoreći joj da je „slabo maštovita“ da je „nesposobna raditi poslove voditeljice“ i sl. Sve je to 2. tuženica iznosila pred drugim zaposlenicima 1. tuženika te se koristila svim mogućim alatima kako bi ju ponizila pa ju je tako vrlo često lažno okrivljavala za pojedine radnje (npr. da je ona kriva za kvar aparata za analizu, da nije na radnom mjestu i da ne obavlja ugovorene poslove i sl.). Unutar poduzeća poslodavac je vrlo često organizirao seminare, a 2. tuženica joj je onemogućavala pohađanje seminara te je pojedine informacije koje joj mogu koristiti u poslu sakrivala od nje kako bi joj otežala rad te ju dovela pred otkaz ugovora o radu.
1.1. Navodi da je mobbing započeo 2014. kada je zatražila radno mjesto voditeljice uređaja za pročišćavanje otpadnih voda. Osim toga, tijekom 2014. onemogućeno joj je korištenje slobodnih dana koje je ista ostvarila dobrovoljnim davanjem krvi te je na Božić 2014. bila primorana raditi, a da pritom nije plaćena za prekovremeni rad. Pored toga, često je subotom radila analize voda, no međutim taj rad joj nikada nije plaćen. Protivno svojoj volji imenovana je osobom odgovornom za zaštitu na radu, a da pritom nije u dovoljnoj mjeri educirana za taj posao. Smatra da je to bio cilj tuženika, prenijeti joj određeni opseg poslova za koje nije educirana, a potom ju odstraniti iz radnog kolektiva. U jednom navratu na nju je nasrnuo djelatnik FA koji je bio u alkoholiziranom stanju, a sa čime je 2. tuženica bila upoznata te iako je tražila zaštitu od nasilja alkoholiziranog djelatnika, tuženici joj takvu zaštitu nisu pružili. Navodi da je 2. tuženica u više navrata zahtijevala od nje da poduzme određene manipulacije u podacima za pitku vodu, a što je ona decidirano odbila. Ističe da je majka četvero maloljetne djece te je tijekom trudnoće imala posebne potrebe (npr. učestalo mokrenje, toplina prostora) te joj je unatoč tome 2. tuženica zabranila zatvarati vrata svoje sobe, a sve kako bi imala kontrolu nad njom pa se uslijed takvog postupanja nahladila i oboljela od virusa gripe te joj je pao imunitet. Nadalje, 2. tuženica je koristila samostalno svoj wc, dok se drugi wc renovirao te je bila primorana koristiti vanjske šupe jer nije mogla koristiti wc koji je 2. tuženica samostalno koristila. Zatim joj je 2. tuženica branila da nazove nakratko svoje dijete, iako je 2. tuženica to stalno činila u odnosu na svoje vlastito dijete. Smatra da je 2. tuženica sebi uzimala za pravo da joj odredi kako će koristiti svoje slobodno vrijeme. Ističe kako je djelatnica 1. tuženika IA pokušala suicid vješanjem na poslu (kasnije ga je izvršila), a upravo ta djelatnica se žalila na 2. tuženicu po pitanju mobbinga. Ističe da joj je duševno zdravlje teško i nepovratno narušeno radnjama tuženika, a kako bi barem nakratko izbjegla uznemiravanje tuženika, koristila je porodiljni dopust u maksimalnom trajanju. Tuženik ju je degradirao na način da ju je prisilio potpisati ugovor o radu od 30.08.2019. za radno mjesto niže složenosti te s najmanjom plaćom kod poslodavca s visokom stručnom spremom. Nikada nije dobila novčanu nagradu za rad iako su svi drugi zaposlenici primali takvu naknadu. Tuženik ju je očigledno brojnim radnjama stavio u neravnopravan položaj spram drugih radnika. Zbog mobbinga nastala joj je povreda prava osobnosti, i to dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja, zbog čega joj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 15.000,00 €, a 1. tuženik je odgovoran za naknadu štetu kao njen poslodavac dok je 2. tuženica odgovorna kao neposredni izvršitelj radnje mobbinga te zbog toga postoji njihova solidarna odgovornost za naknadu štete. Smatra da osim na temelju perioda u kojem je vršen mobbing, odnosno brojnosti radnji mobbinga, visina pravične naknade se mora ocijeniti i na temelju njenog hijerarhijskog položaja kod poslodavca (VSS) te na temelju njezinog sveukupnog društvenog položaja. Stoga predlaže da sud usvoji u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev od 16.05.2023.
2. 1. i 2. Tuženici se u odgovoru na tužbu protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Činjenični navodi tužbe obiluju pukim teoretiziranjem, preopćeniti su i neistiniti pa pretpostavljaju da iz tog razloga u tužbi nije navedena niti jedna konkretna radnja koja odgovara uobičajenoj definiciji mobinga. Navod da je 2. tuženica koristila sve moguće alate za ponižavanje tužiteljice i u tom pravcu da ju je okrivljavala za kvarove uređaja ili da nije na svom radnom mjestu, jednako kao i tvrdnje da je organizirala seminare unutar poduzeća na koje tužiteljica nije imala pristup, da joj je uskraćivala edukacije koje su bile omogućene drugim radnicima ili da je od nje skrivala informacije korisne za obavljanje poslova povjerenih tužiteljici, neistinite su i apsurdne obzirom na osnovnu djelatnost 1. tuženika koji je odgovoran između ostaloga i za zdravlje ljudi. Istina je da je tužiteljica, jednako kao i drugi radnici 1. tuženika, imala mogućnost usavršavanja i da je tim edukacijama pristupala, ali ne prečesto jer je od sklapanja osnovnog ugovora pa do podnošenja tužbe tj. u vremenu od cca 16 godina i 3 mjeseca bila više od 10 godina odsutna zbog osobnih razloga (porodiljni dopusti, godišnji odmori, redovno bolovanje i dr.). Od sklapanja osnovnog ugovora pa do podnošenja tužbe, tužiteljica nikada nije tražila da je se uputi na kakav seminar ili predavanje kako u vremenu dok je bila fizički prisutna na radnom mjestu tako i u vrijeme dok je je bila odsutna. Svi zaposlenici 1. tuženika mogu i obvezni su pohađati edukacije potrebne za obavljanje povjerenih im poslova, čak i one koji nisu u izravnoj vezi s radnim mjestom, ali mogu biti korisne jer im je u interesu da posao svakog radnog mjesta bude odrađen dobro, kvalitetno, u skladu s pravilima struke i po pozitivnim propisima jer je predmet poslovanja opskrba pitkom vodom, odvodnja i pročišćavanja otpadnih voda. Tvrdnja da joj je 2. tuženica pred drugim radnicima učestalo govorila da je „slabo maštovita” ili da „nije sposobna obavljati poslove voditeljice” nije istinita jer se vrijeđanje bilo koga protivi njenom karakteru. Osim toga, tužiteljica nije objasnila što ima uvredljivo u izjavi na netko nije maštovit ili da nije sposoban obavljati poslove voditelja. U tužbi se navodi da je mobing započeo 2014. što je kontradiktorno materijalnim dokazima priloženim uz tužbu jer je tužiteljica nakon što je 2. tuženica imenovana na funkciju direktorice društva napredovala u službi pa su stranke 19.01.2015. zaključile Aneks ugovora o radu temeljem kojeg je tužiteljica preuzela obvezu raditi na radnom mjestu Voditelj uređaja za pročišćavanje otpadnih voda s većom plaćom. Tužiteljica je do tada radila na radnom mjestu Laborant na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.03.2007. U tužbi se tvrdi da je mobing kulminirao 2022. što je u suprotnosti sa stvarnim stanjem stvari jer je tužiteljica od 2019. na neprekinutom bolovanju (porodiljnom) te je od dana otvaranja bolovanja pa do dana podnošenja tužbe u poslovne prostorije tuženika došla jednom, početkom 2022. tako da ni subjektivno ni objektivno nije postojala mogućnost da 2. tuženica ili netko od radnika 1. tuženika nad njom vrši mobing.
2.1. Evidencije o radnom vremenu vodi radnik u računovodstvu u skladu s pozitivnim propisima. Prema tim evidencijama tužiteljici se, jednako kao i drugim radnicima, isplaćuje plaća u koju se uračunavaju i prekovremeni sati pod uvjetom da su stvarno i odrađeni. Ukoliko je tužiteljica smatrala da je u tom dijelu zakinuta, mogla je poslodavcu uputiti zahtjev za zaštitu prava pa kako to nije učinila, 2. tuženica nije imala razloga sumnjati u vjerodostojnost službenih evidencija o radnom vremenu tužiteljice kao ni u evidencije o radu drugih radnika na koje također nije bilo prigovora. Stoga su tvrdnje o uskrati isplate naknade za prekovremeni rad očigledno proizvoljne. Ni za ovaj slučaj povrede njenih prava nije navedeno vrijeme, broj neisplaćenih prekovremenih sati kao ni drugi podaci na temelju kojih bi se mogla provjeriti vjerodostojnost tužbenih navoda. Osim toga, neisplata prekovremenih sati ne može se smatrati mobingom ili bilo kakvim oblikom zlostavljanja na radnom mjestu. Nadalje, tvrdnja tužiteljice da joj se namjerno isplaćuje najniža plaća za VSS također je neistinita jer su plaće svih radnika definirane Kolektivnim ugovorom, prema radnom mjestu, a ne prema osobi koja obavlja poslove konkretnog radnog mjesta. Iz tog razloga u društvu ima još radnika koji, iako imaju završenu VSS rade na radnom mjestu SSS i sukladno tome primaju plaću koja je za određeno radno mjesto propisana. Tužiteljica u tužbi neistinito navodi da je protivno svojoj volji, iako za te poslove nije osposobljena, imenovana ovlaštenikom za organiziranje i provođenje zaštite na radu. Činjenica je da je tužiteljica prošla potrebnu edukaciju upravo za ovo područje tako da je njena tvrdnja kontradiktorna faktičnom stanju, no ukoliko je smatrala da je te poslove nesposobna obavljati, mogla je i morala tražiti ukidanje odluke o imenovanju.
2.2. Navode da je autonomno pravo poslodavca odlučiti mogu li ili ne mogu njegovi radnici za vrijeme radnog vremena obavljati privatne telefonske razgovore tako da se eventualna zabrana obavljanja takvih razgovora ne može smatrati mobingom. Ističe da ne brani obavljanje privatnih telefonskih razgovora, poglavito kad su u pitanju mlt. djeca i ne provjerava pozive sa službenih telefona niti ima osobu koja bi kontrolirala obavljaju li radnici takve pozive mobilnim uređajem tako da telefonski razgovori koje je tužiteljica obavljala nisu bili predmet kontrole poslodavca ni bilo kakvih zabrana. Stoga je tvrdnja tužiteljice o zabrani telefoniranja i to s mlt. djetetom neistinita kao i ona o kontroli slobodnog vremena. Tužiteljica i 2. tuženica izvan posla uopće ne komuniciraju jer ne žive u istom mjestu, ne provode slobodno vrijeme zajedno niti se druže se s istim ljudima.
2.3. Neistinita je tvrdnja da je tužiteljica bila prisiljena potpisati ugovor o radu od 30.08.2019. Činjenica je da su stranke prije potpisa tog ugovora zaključile Sporazum o uvjetima prestanka Ugovora o radu od 01.03.2007.godine i Aneksa ugovoru o radu od 19.01. 2015. u kojem su u čl. 2. navele razloge sklapanja tog pravnog posla riječima : „Ovim sporazumom ugovorne strane suglasno utvrđuju da poslodavac u sadašnjim uvjetima poslovanja i zbog smanjenog obima posla, nema potrebu za obavljanjem poslova radnog mjesta „voditelj/voditeljica uređaja za pročišćavanje otpadnih voda” kao posebnog radnog mjesta jer su ti poslovi, unazad najmanje četiri godine, preraspodijeljeni drugim radnicima te da istovremeno kod poslodavca postoji potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta „laborant”. Iz tih razloga temeljem ovog sporazuma, na dan njegova potpisa, voljom ugovornih strana prestaju važiti ugovori iz čl. 1., a poslodavac i radnica se obvezuju isti dan sklopiti novi ugovor o radu za radno mjesto „laborant”. Novim ugovorom radnici se uspostavlja kontinuitet radnog odnosa te utvrđujući u čl. 3 da potpisom sporazuma ugovornici potvrđuju da sporazum sadrži njihovu pravu i slobodnu volju te da se odriču prava pobijati sporazum zbog mana volje. Ukoliko je tužiteljica smatrala da Ugovor o radu od 30.08.2019. koji je potpisala nakon navedenog sporazuma nije bio rezultat njene slobodne volje, imala je mogućnost poslodavcu uložiti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 133 Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, u nastavku: ZR) ili tražiti u roku od godine dana poništaj ugovora zbog mana volje u smislu odredbe čl. 330 st. 1. ZOO-a povezano s odredbom čl. 335 istog Zakona. Tužiteljica je znala za navedene okolnosti jer je u vrijeme zaključenja Sporazuma i Ugovora o radu od 30.08. 2019. obavljala samo dio poslova radnog mjesta Voditelja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i to: brigu o redovitom uzimanju uzoraka i analiziranju istih; poslove analize ulazne i izlazne otpadne vode prema nalogu rukovoditelja vodovoda i odvodnje; odgovorna je za ispravnost instrumenata u laboratoriju. U isključivoj nadležnosti tuženika je organizacija radnih mjesta i poslovanja općenito kao i preraspodjela poslova pojedinih radnih mjesta drugim radnicima, ako to smatra svrsishodnim. U konkretnom slučaju većinu poslova navedenog radnog mjesta nesporno su obavljali drugi radnici tako da objektivno nije bilo potrebe za radom tužiteljice na tom radnom mjestu. Tužiteljica je i u ovom slučaju, imala mogućnost pobijanja navedenog ugovora. Jednako kao i kod radnog mjesta „voditelj/voditeljica uređaja za pročišćavanje otpadnih voda” tužiteljica tijekom rada ne obavlja ni sve poslove radnog mjesta Laboranta. Iz opisa poslova obavlja samo slijedeće poslove: uzima uzorke sirove vode i vode za piće prema Planu uzorkovanja vode za piće te vrši analizu istih uzoraka; odgovara za stanje, korištenje alata i opreme koji se koriste u kemijskom i mikrobiološkom laboratoriju; odgovorna je za točno i redovno vođenje podataka kemijskih i mikrobioloških analiza; svakodnevno dostavlja izvršene analize sirove vode i vode za piće rukovoditelju vodovoda i odvodnje na uvid; odgovorna je za ekonomičnost rada u laboratoriju tj. o potrošnji kemikalija; prema potrebi radi u laboratoriju na UPOV-u U takvim okolnostima tvrdnja da je doživjela „burn-out” je neživotna i neuvjerljiva.
2.4. Glede novčane nagrade, 1. tuženik je, što je njegovo autonomno pravo, u određenom razdoblju nagrađivao radnike koji su radili u vrijeme dodjele nagrada pa budući da tužiteljica nije radila nego je bila na porodiljnom, nagradu nije dobila, ali je zato primila sve druge dodatke na plaću koji joj pripadaju (božićnica, dar za djecu, uskrsnica, bon u naravi i sve u jednakoj vrijednosti kao i ostali). Nagrada nije isplaćena ni drugim radnicima koji su bili na bolovanju ili iz drugih razloga odsutni s posla. Tužiteljica je mogla podnošenjem zahtjeva svom poslodavcu tražiti da joj se isplati prigodna nagrada, čim je saznala isplatu prigodne nagrade drugim radnicima, ako je smatrala da je u tome zakinuta.
2.5. Neistinita je tvrdnja tužiteljice da joj je bilo onemogućeno korištenje slobodnih dana koje je ostvarila dobrovoljnim davanjem krvi. Prema odredbama čl. 20 Kolektivnog ugovora, radnici 1. tuženika imaju pravo na slobodan dan na dan dobrovoljnog davanja krvi, uz obvezu da poslodavcu o tome donosu potvrdu. Tužiteljica takvu potvrdu nije donijela, nije tražila da joj se iz navedenog razloga odobri korištenje slobodnog dana, a u tužbi nije konkretno navela kada joj to nije omogućeno korištenje slobodnih dana.
2.6. Smatra da su izmišljene tvrdnje tužiteljice da se od nje zahtijevalo poduzimanje nekakvih manipulacija podacima za pitku vodu. Analize vode na sustavu javne vodoopskrbe distributera Miholjački vodovod d.o.o., [adresa] vrši nezavisni ovlašteni laboratorij Zavoda za javno zdravstvo tako da manipulacija utvrđenim vrijednostima nije moguća. Sve analize provedene su u skladu sa Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju. Interne analize radi i 1. tuženik u svom laboratoriju i to isključivo iz razloga da se pravodobno mogu provoditi aktivnosti održavanja sustava tj. ispiranja cjevovoda i nisu nikada predmet inspekcijskog nadzora. U prilogu tužbe tužiteljica je priložila neovlašteno kopirane evidencije analiza vode koje je vjerojatno iznijela iz poslovnih prostorija I-tuženika. Budući da se radi o internim evidencijama čije iznošenje iz kruga poslodavca nije dopušteno, kopiranjem i iznošenjem tih evidencija tužiteljica je počinila težu povredu radne dužnosti. Kopirane tablice predstavljaju interne podatke čije iznošenje i javno objavljivanje bez posebnog odobrenja poslodavca nije dopušteno, a u čl. 4 Ugovora o radu jasno piše da je tužiteljica dužna čuvati sve poslovne tajne poslodavca koje su joj povjerene ili koje je mogla saznati na poslu.
2.7. Neistiniti su navodi tužiteljice vezani za zabranu zatvaranja njene sobe, o zabrani korištenja WC-a i prinudnom korištenju nekakve vanjske šupe u istu svrhu kao i da se zbog toga razboljela i dr. Naime, tužiteljica nema svoju sobu jer je njeno radno mjesto u prostoru internog laboratorija u koji treba biti omogućen pristup u svako vrijeme, svi radni prostori kod poslodavca su grijani centralnim sustavom grijanja s temperaturom od 23 -25 stupnjeva i griju se 24 h na dan jer operateri rade i noćnu smjenu, vrata od svih prostorija su otvorena, uključujući i vrata ureda 2. tuženice u koji se može doći u bilo koje vrijeme svaki od zaposlenika, korisnika ili građana. Osim toga, vanjske šupe u kojima je tužiteljica navodno bila prinuđena obavljati nuždu ne postoje.
2.8. Tvrdnja tužiteljice da nije bila zaštićena od navodnog napada radnika FA je neistinita. Nakon njene pritužbe od radnika je traženo očitovanje u kojem je FA iznio sasvim drugačiji opis događaja od onog kako ga je opisala tužiteljica u svojoj pritužbi tako da nije bilo uvjeta za poduzimanje bilo kakvih mjera prema njemu. 2.9. U dokaz tvrdnjama o mobingu tužiteljica je uz tužbu dostavila zdravstveni karton i medicinsku dokumentaciju koja ne dokazuje mobing, no kad je već tu dokumentaciju priložila, ukazuje se na činjenicu da tužiteljica boluje od bolesti štitnjače koja može dovesti do depresije i drugih psihičkih poremećaja ako se pravilno ne liječi, a tužiteljica je svom liječniku priznala da ne troši propisanu terapiju. Moguće je da kod tužiteljice za tegobe opisane u medicinskoj dokumentaciji postoje i genetske predispozicije jer u jednom od psihijatrijskih nalaza stoji da joj je ujak liječen na psihijatriji i da je izvršio suicid (psihijatrijski nalaz od 24.09.2019.). Stoga, bez obzira na činjenicu što je tužiteljica svom liječniku izjavila da je zlostavljanja na radnom mjestu, po mišljenju tuženika utemeljenom na sudskoj praksi (Županijski sud Split GžR-585/21, Županijski sud u Rijeci GžR-62/20, Županijski sud u Zagrebu GžR- 862/20 i dr.) vještačenje nije potrebno provoditi jer postojanje mobinga utvrđuje sud na temelju relevantnih dokaza. Priložena medicinska dokumentacija ne dokazuje mobing ali zato ozbiljno dovodi u pitanje sposobnost tužiteljice da obavlja poslove radnog mjesta laborant jer terapija antidepresivima i drugim sličnim medikamentima nije spojiva sa poslovima tog radnog mjesta zbog činjenice da je osoba koja radi na tim poslovima u dodiru s kemikalijama koje mogu biti štetne za njeno zdravlje ali i utjecati na zdravlje ljudi općenito. O svom zdravstvenom stanju, odnosno da boluje od anksiozno depresivnog poremećaja tužiteljica je sukladno odredbi čl. 24 ZR-a i zaključnih odredbi ugovora o radu bila obvezna obavijestiti poslodavca pa budući da to nije učinila, počinila je daljnju težu povredu radne dužnosti.
2.10. Tuženici se protive i zahtjevu za isplatom iznosa od 15.000,00 € na ime naknade štete jer je zahtjev pretjerano visok. Visina štete se ne određuje prema stručnoj spremi već prema težini povrede prava osobnosti i drugim okolnostima slučaja. Za takve štete poslodavac u smislu odredbi čl. 1045. st. 1 i st. 2. i čl. 1049. ZOO-a odgovara po načelu krivnje, za što je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti, a to su protupravna štetna radnja, šteta, adekvatna uzročno posljedična veza. Potrebno je utvrditi postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca koji imaju obilježja mobinga te da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom, ili konkretno potrebno je utvrditi da na strani tuženika kumulativno postoje postupci koji imaju obilježje sustavnog i učestalog uznemiravanja ili šikanoznog postupanja. Tužiteljica u tužbi nije ukazala na radnje tuženika koje bi se mogle podvesti pod pojam šikanoznog postupanja i sustavnog i učestalog uznemiravanja tužiteljice, a u tužbi opisana postupanja tuženika ne ulaze po svom sadržaju u postupke koji se mogu ocijeniti šikanoznim postupcima.
2.11. Ističu da im nije poznato da je tužiteljica tražila drugi posao pa nisu niti mogli opstruirati tu njenu nakanu. Nisu joj branili da komunicira s drugim radnicima niti su drugim radnicima branili da s njom komuniciraju. Nisu joj onemogućavali korištenje radne opreme i radnih prostorija, nisu joj zabranjivali edukacije kao ni korištenje slobodnih dana. Nisu od nje tražili odrađivanje prekovremenih sati niti su joj davali radne naloge koje je nemoguće izvršiti ili su nedopušteni. Tužiteljica je uživala zaštitu od nasilja jednako kao i drugi radnici tuženika. Nitko ju ni za što nije lažno optuživao, a nisu odbijeni ni njeni zahtjevi za plaćanjem prekovremenih sati. Nitko je nije prisilio da potpiše Ugovor o radu 30.08.2019. kao ni druge akte koji se tiču njenog radnog odnosa. Radnopravni status tužiteljice je ravnopravan drugim radnicima.
2.12. Opreza radi ističu i prigovor zastare i predlažu da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije.
3. Tužiteljica je u podnesku od 06. listopada 2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev (toč. II i III) jer je dala otkaz ugovora o radu jer više ne može trpjeti zlostavljanje od strane 2. tuženice.
3.1. Ističe kako nije osnovan niti jedan prigovor tuženika te da je u t.2. tužbe jasno popisala sve radnje mobbinga, a koje radnje u svojoj ukupnosti predstavljaju eklatantan primjer zlostavljanja na radu. Navodi da je djelomično osnovana tvrdnja tuženika glede opravdanih izostanaka s posla, a ti izostanci su joj bili „slamka spasa” jer jedino je na takav način mogla barem privremeno izbjeći zlostavljanje od strane 2. tuženice. U odnosu na edukacije, procedura je bila takva da 2. tuženica na vlastiti e- mail zaprimi poziv za određenu edukaciju te potom donosi odluku tko će na istu ići. Primjerice tijekom 2015. se održavala edukacija u Zagrebu s temom „sanacije mulja” koju se organizirale Hrvatske vode, a na koju je išla samo 2. tuženica bez da ju je o tome izvijestila. Smatra da je 2. tuženica imala samo jedan cilj, a to je onemogućiti joj stjecanje dodatnih znanja i vještina, a sve sa ciljem stvaranje pretpostavki za njezin otkaz. Isto tako Udruga TCC Danubius je putem ZA (do 2x godišnje) organizirala edukacije za voditelje pročistača otpadnih voda, a na koje edukacije je trebala ići i zahtijevala je pohađanje istih, no međutim 2. tuženica ju je izostavljala s edukacija.
3.2. Vezano za navedene uvrede u tužbi, navodi da su joj uvrede upućene 10.10.2019. u nazočnosti djelatnika KA i UA od strane 2. tuženice.
3.3. Evidenciju rada vodila je 2. tuženica te ju predavala u računovodstvo radi knjiženja. Ističe da je vrlo često morala raditi subotom radi uzimanja uzoraka vode, npr. 12.10.2019.(sub.) očitavala je vodu, a bio je nazočan i operater te je iz analize vode vidljiv njezin rukopis, kao i svi datumi kada je radila prekovremeno, a da nije shodno tome adekvatno plaćena. Navodi da ima saznanja da u poduzeću nema djelatnika VSS koji obavljaju poslove sa srednjom stručnom spremom.
3.4. Ističe da se protivila tome da obavlja poslove zaštite na radu, no međutim unatoč tome, tuženici su donijeli odluku da te poslove ona obavlja. Radi se o radnji mobbinga, s obzirom da je cilj tuženika bio „zatrpati” ju poslovima koji bi doveli do njezinog izgaranja („burn out”), a potom i do otkaza. Smatra da uopće nije prestala potreba za radnim mjestom voditelja pročistača, nego je taj dio posla preuzela na sebe 2. tuženica. Posljednju komunikaciju s tuženicima imala je tijekom 2022. kada je htjela izvršiti uvid u dokumentaciju u svezi kolektivnog ugovora, a što je 2. tuženica odbila no nakon upornog inzistiranja, tuženici su joj omogućili uvid u dokumentaciju za dan 10.01.2022.
3.5. Navodi da je u 2019. najviše radila, no međutim unatoč tome nije dobila nagradu kao drugi radnici. U više navrata je davala krv putem Crvenog križa Donji Miholjac, o čemu postoje evidencije. Navodi da je iz aplikacije google maps vidljivo gdje se nalazi šupa u koju je morala u drugom stanju ići na WC. Iz izjave radnika FA od 24.03.2015. jasno proizlazi da joj se isti ispričava te da priznaje psovke no unatoč tome, tuženik ju nije adekvatno zaštitio kao ženu od napada djelatnika muške osobe. Ističe da je u dogovoru sa doktorom uzimala lijek Misar zbog mobbinga.
3.6. Sukladno navedenom, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev (list spisa 141).
4. Tuženici su u daljnjem tijeku postupka ostali i dalje kod svih navoda iznijetih u pisanom odgovoru na tužbu protiveći se dalje u tužbi i tužbenom zahtjevu kao i smanjenom tužbenom zahtjevu ostajući i kod istaknutog prigovora zastare potraživanja.
5. Kako je na strani 1. tuženika došlo do promjene zbog prestanka postojanja Miholjački vodovod d.o.o. [adresa], sud je svojim rješenjem pod posl. br. Pr- 61/2023-38 od 27. prosinca 2024. (list spisa 237-238) odredio prekid postupka te je rješenjem pod posl. br. Pr-61/2023-45 od 20. ožujka 20205. (list spisa 538) nastavio s postupanjem u ovoj pravnoj stvari na način da je na mjesto 1. tuženika Miholjački vodovod d.o.o. stupio Vodovod Osijek d.o.o. Osijek, Poljski put 1.
6. Tužiteljica je konačno nakon provedenog vještačenje postavila konačan tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude, a kojem tužbenom zahtjevu su se 1. i 2. tuženici protivili ostajući kod svih navoda iznijetih u odgovoru na tužbu kao i u daljnjem tijeku postupka.
7. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedoka KA, MA, ĆA, ŽA, OAD, BA, tužiteljicu, z.z. 1. tuženika i 2. tuženicu DA, vještaka Ivana Požgain te izvršio uvid u kompletnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.
8. Među strankama sud smatra neprijepornim i utvrđenim i to:
- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod prednika 1. tuženika Miholjački vodovod d.o.o. [adresa] temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu tehnolog-laborant;
- da je temeljem aneksa ugovora o radu 19.01.2015. tužiteljica započela obavljati poslove voditeljice uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, a na kojem radnom mjestu je bila sve do 30.08.2019. kada je sklopila novi ugovor na radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova laboranta;
- da je 1. tuženik poduzeće za vodoopskrbu i odvodnju u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (grad [adresa], općina Magadenovac, općina Viljevo) čiji je sadašnji pravni slijednik Vodovod-Osijek d.o.o. za vodoopskrbu i odvodnju;
- da je 2. tuženica direktorica prednika 1. tuženika Miholjački vodovod d.o.o. od 24.07.2014. i neposredno nadređena tužiteljici za cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljice;
- da je 2. tuženica do imenovanja direktoricom obavljala poslove rukovoditelja vodovoda i odvodnje.
9. Među strankama je prijeporno da li je od strane prednika 1. tuženika te 2. tuženice došlo do mobinga koji je po navodima tužiteljice započeo 2014. netom prije imenovanja 2. tuženice direktoricom 1. tuženika, a da je mobbing kulminiralo 2022. u smislu uznemiravanja tužiteljice po pomno smišljenom planu 2. tuženice usmjerenom k cilju narušavanja njezinog dostojanstva, časti, ugleda i duševnog zdravlja u svojoj ukupnosti na način kako to tužiteljica navodi u tužbi, a čemu se 1. i 2. tuženici protive. Osim toga, među strankama je prijeporno da li je nastupila zastara potraživanja od strane tužiteljice s obzirom da je prijeporno vrijeme započetog mobinga među strankama kao i da li je 1. tuženik pasivno legitimirana stranka u ovom postupku.
10. Svjedok ČA iskazao je da je kod prednika 1. tuženika bio zaposlen kao inženjer za razvoj investicija od 01.04.2018. do 11.02.2021., što je podrazumijevalo suradnju s projektantima, ishođenje posebnih uvjeta, dozvole, prijavljivanje gradilišta, zaštita na radu i sl., radeći prema usmenim nalozima direktorice. Firmu je napustio zbog nezadovoljstva statusom kao inženjera, odnosno odnosom na radnom mjestu. Dao je otkaz nakon što je koristio roditeljski dopust i godišnji odmor i nije koristio otkazni rok jer je tako usmeno dogovoreno s direktoricom DA i isplaćen je u cijelosti. Radeći kod 1.tuženika, upoznao je tužiteljicu te mu je poznato da je bilo određenih neslaganja između nje i 2. tuženice oko radnih zadataka. Jednom prilikom bio je pozvan od 2. tuženice da dođe u njen ured gdje je bila i tužiteljica. Direktorica je saznala da je tužiteljica pričala nešto protiv nje te je htjela to raščistiti i to je vjerojatno bio razlog zašto ga je pozvala. Tužiteljica je uglavnom šutjela jer je bila iznenađena, a direktorica joj je rekla da laže, da nije tako bilo, da izmišlja, da nije istina to što priča te da pravi žrtvu od sebe. Osim toga, rekla je da to što radi nije uopće dobro za njenu djecu, da ne misli na svoju djecu, odnosno da je bolje da bude kod kuće i da pazi na svoju djecu, da se bolje bavi s njima nego s tračevima po firmi. Na sve to je tužiteljica reagirala plačem jer je bila povrijeđena. To je bio jedini događaj kojem je prisustvovao. Napomenuo je da su oni bili mala firma i znalo se između radnika dosta toga što se događa. Tužiteljica mu je jednom prilikom rekla da ne zna što da radi, kako da postupi, jer, iako je postojao sindikalni povjerenik u tvrtki, sastanci se nisu uopće održavali, niti je on radio u interesu zaštite radnika, a ne zna da li je uopće primao plaću kao sindikalni djelatnik. Naveo je da su osim njega 1. tuženika napustili EA, šefica računovodstva, ali ne zna iz kojih razloga te IA koje je bila zamjena tužiteljice kraće vrijeme i ona mu je u povjerenju znala nekad reći da ne zna što da radi i kako da se ponaša u nekim slučajevima tijekom radnog vremena. Direktorica je inače donosila odluke po svome. Naveo je da je jednom dobio papir na kojem su pisali razlozi zbog kojih je on trebao dobiti smanjenje plaće od 600,00 kn, a koji su se odnosili na navodne propuste na poslu, s čim se nije slagao, jer je smatrao da nije odgovoran i to je rekao te nije htio potpisati taj papir, ali je direktorica rekla da bez obzira na to, odnosno potpisao on ili ne, da će se to provesti. Nakon toga, drugi dan je podnio zahtjev za korištenje roditeljskog dopusta, a nakon toga je i prestao raditi. Iskazao je da je djelatnica IA pokušala više puta samoubojstvo na radnom mjestu, a u čemu je na kraju i uspjela objesivši se u svojoj kući. Nije mu poznato da li je odlazila psihijatru i da li je koristila neke lijekove, no poznato mu je iz razgovora s njom da je bila nezadovoljna svojim statusom jer je očekivala da će dobiti veću plaću pa se zadužila dignuvši kredit koji nije mogla vratiti, a imala je i obiteljskih problema.
10.2. Analizu vode radile su djelatnice IA i tužiteljica, a ako njih dvije ne bi mogle, onda bi to radila direktorica. Jednom mu je direktorica rekla da ode s tužiteljicom na uzimanje uzorka vode i da uzorke vrati natrag s njom, kako bi spriječila tužiteljicu da o tome priča. Poznato mu je da je tužiteljica bila nezadovoljna što nema svu opremu koju treba da bi uzimala uzorke, a tu opremu trebala je osigurati direktorica kao odgovorna osoba. Istovremeno se uzimalo po 4 do 6 ili više uzoraka, a jednom prilikom, misli da je bio petak, tužiteljica je morala doći sutra, odnosno preko vikenda, kako bi očitala te uzorke i tada je bilo 9 uzoraka koje je trebala u jednom danu odraditi, na što se tužiteljica požalila direktorici i njemu kasnije. Voditeljica pročistača bila je tužiteljica, a kada nje nije bilo, tada je to radila direktorica. Uzimanje uzoraka vode bilo je na terenu, analiza vode je bila na vodocrpilištu, a uzimanje uzorka mulja je bilo na UPOV-u, gdje je bila i analiza otpadnog mulja, s tim da su se ponekad obje analize radile u istom danu, što je fizički ponekad bilo vrlo teško odraditi. Ponekad je tužiteljici bilo rečeno da ne ide, odnosno rečeno joj je od strane direktorice "što ćeš sad tamo, ostani tu", ali je tužiteljica kao voditeljica trebala biti tamo. Analize iz ovlaštenog laboratorija primala je direktorica osobno, a ne zna da li ih je direktorica prosljeđivala tužiteljici.
10.3. Tužiteljica nije pohađala edukacije koje su bile u Zagrebu i ne zna iz kojih razloga. On ih je pohađao i zahvalan je direktorici jer je završio te edukacije zato što je tada radio na održavanju UPOV-a. Edukacije su bile plaćene od strane firme i trajale su po tjedan dana u roku od 6 mjeseci, odnosno svaki mjesec po jedan tjedan, a taj je tjedan odrađivala direktorica ili OA. Bilo je potreba za prekovremenim radom u slučaju izvanrednih situacija - u slučaju puknuća cijevi radilo se i noću jer je trebalo naći mjesto gdje je cijev pukla, a što je zahtijevalo pregled i njegov nadzor. Osim toga bilo je prekovremenih radova u vezi čišćenja bazena za pitku vodu. Prekovremeni rad mu nije bio plaćen i nikada ga nije tražio sudskim putem jer je smatrao da to tako treba biti, a ne zna da li je tužiteljici plaćen jer ako je radila subotom, trebao joj je biti plaćen. Nije mu poznato da li su se u firmi vodile šihtarice, a on je plaću primao prema Kolektivnom ugovoru u istom iznosu cijelo vrijeme trajanja radnog odnosa, bez obzira na broj sati.
10.4. Vezano za zaštitnu opremu tužiteljica je imala papuče i zaštitne rukavice, zaštitnu kutu i rukavice zbog kiseline, s tim da se tužiteljica ponekad žalila da nema dovoljno zaštitnih rukavica te je ona morala sama kupovati te rukavice, a na isto su se žalili i neki dečki koji su radili na uređaju za pročišćavanje.
10.5. Čuo je od drugih radnika - majstora koji su bili nazočni slučaju s BA i to: O, ĆA i dr., jer tada nije radio u firmi, da je bilo sukoba između radnika BA i tužiteljice koja je tada bila njegova voditeljica. Naime, BA nije došao na svoje radno mjesto, iako ga je tužiteljica zvala i BA joj je navodno pokazivao spolovilo. U tom slučaju direktorica je stala na Hatvalićevu stranu.
10.6. Naveo je da se 2020. radila rekonstrukcija wc-a po nalogu direktorice te je dograđen ženski wc koji prije nije postojao, odnosno bio je jedan zajednički wc za sve radnike i jedan koji je koristila direktorica. Tužiteljica je bila dobar radnik i odrađivala je sve zadatke koje joj je direktorica dala. To zna jer je s tužiteljicom odrađivao zadatke i tada je s njom pričao o svemu pa i o odnosima na poslu, kao što je uzimanje uzoraka, a zna da je nakon toga radila i analizu jer je to logičan nastavak procesa uzimanja uzoraka i to je bilo više puta tjedno, nekada i svakodnevno, prema planu uzimanja uzoraka koji je direktorica sačinila, a dok je on bio tamo, direktorica nikad nije sama išla uzimati uzorke. Osim svojih poslova, radila je i održavanje prostorija, čišćenje, pometanje, jer nisu imali čistačicu, a to je radila kad nije smjela ići na UPOV. Viđao je, kad je bio u prolazu, da tužiteljica čisti laboratorij i dio hodnika džogerom.
10.7. Iskazao je da nije izlazio na teren kad je trebalo raditi priključak jer je direktorica rekla da ne mora ići, odnosno da to nije njegov posao, a ponekad je išao očitavati brojila digitalnim putem, premda mu to nije stajalo u ugovoru, a smatrao je da je to način da pomogne firmi jer je tada to bila novost i smatrao je da je logično da on to radi jer drugi majstori nisu imali njegovo informatičko znanje. Njegov "nasljednik " na radnom mjestu nema odgovarajuću spremu, a radi poslove inženjera, premda nije kvalificiran, odnosno radi posao za koji nije osposobljen niti stručan, jer je prije toga bilo jedan od operatera i vodni redar. Direktorica je davala usmeno svakodnevno što će se tog dana raditi, a čemu je prethodio njihov dogovor, bilo navečer ili ujutro, nekad je to bilo i na tjednoj bazi, a ponekad su se mijenjali ti zadaci, ovisno o odluci direktora, a što je on poštivao.
10.8. Poznato mu je da u krugu tvrtke postoje pomoćne prostorije koje su koristili pomoćni radnici – majstori i gdje su se nalazili radni alati, ali se ne mogu koristiti kao wc jer nema odvoda, ali su ga muški radnici koristili kao wc iza ugla.
10.9. Naveo je da je tužiteljica sa svim radnicima razgovarala o svojim problemima s direktoricom, tako da su svi to znali i sa svima je tužiteljica bila u dobrim odnosima. Njegova plaća bila je određena Kolektivnim ugovorom, kako je stajalo u njegovom ugovoru o radu, odnosno njegova plaća je bila određena dogovorom između direktora i predsjednika sindikata, a na koju on nije mogao utjecati. Sjeća se da su drugim djelatnicima plaće rasle, a njemu i tužiteljici ne, a ne zna razlog, jer ga nikad nije dobio. I operateri su bili nezadovoljni obračunom plaće te su se međusobno žalili jer im nije bilo jasno kako im se obračunava plaća. Dodao je da su u firmi postojale za blagdane i praznike novčane nagrade, koje su dobivali radnici po nalogu direktorice, odnosno neku su dobivali više, a neki manje, a neki nisu dobivali ništa, a jedne godine tužiteljica nije dobila nikakvu nagradu za cijelu godinu, bez obrazloženja. Nikog u računovodstvu nije pitao zašto prima takvu plaću, a za druge radnike ne zna, jer su imali drugačiji obračun i radili su po smjenama, dok je on radio prvu smjenu, a samo ponekad prekovremeni rad noću. Nagrade su bile isplaćivane po nalogu direktorice, a ne zna po kojim kriterijima.
11. Svjedokinja MA iskazala je da radi u tvrtki Kaanan d.o.o, a kod 1. tuženika je radila od kraja 3. mj. 2022. do početka 4. mj. 2023. kao laborant sa srednjom stručnom spremom, radeći analize vode i bila je na zamjeni tužiteljici, tako da se s njom nije družila niti razgovarala. Nije bila zadovoljna svojim poslom, uvjetima rada i plaćom, budući da je radila poslove srednje spreme, a imala je visoku stručnu spremu. S direktoricom je imala uglavnom dobar odnos. Smatra da je dužnost poslodavca da obavijesti radnika da li nastavlja ili ne nastavlja radni odnos, odnosno da dođe na posao ili ne. Naime, prema ugovoru joj je bio zadnji dan a direktorica joj je rekla "što ćemo s tvojim ugovorom", na što je ona bila iznenađena, tako da nije znala da li treba u ponedjeljak doći na posao ili ne. Očekivala je da će poslodavac cijeniti što je pristala raditi na poslovima koji ne odgovaraju njenoj spremi i za manju plaću a radi stjecanja određenog iskustva. Dodala je da je ugovor nakon toga produžen tog istog dana. Inače se mogla obratiti direktorici kao pretpostavljenoj kada joj nešto nije bilo jasno. Navela je da je dobila zaštitu opremu, ali ne odmah nego kasnije i to kutu dok zaštitne rukavice nije dobila nikad. Zaštitne rukavice nije tražila jer je očekivala da će biti na radnom mjestu zbog rada s kemikalijama. Radila je s kemikalijama koje su imale rok trajanja, a nekima je i istekao rok trajanja o čemu je obavijestila direktoricu, koja je trebala naručiti nove količine. Poznato joj je da su se isplaćivale novčane nagrade, i to uskrsnica, poklon bonovi za Božić te dar za dijete, a što je ona sve i dobila kao i ostali radnici. Čula je da su prije nje dobivali djelatnici novčane nagrade od firme za rad za Božić, čega nije bilo u njeno vrijeme.
12. Svjedok ĆA iskazao je da je kod 1. tuženika zaposlen kao vodni redar od 2020. i tijekom svog radnog vremena susretao je tužiteljicu koja je radila u laboratoriju. Tijekom radnog odnosa nije dobivao nikakve ni usmene ni pisane opomene u vezi eventualnog prestanka radnog odnosa. Pohađao je edukacije u okviru radnog mjesta te je tako prošao 3 edukacije od kojih je posljednja bila u trajanju od 6.mjeseci. Na tim edukacijama nije išla tužiteljica, osim na toksikologiju, što im je radna obveza. Naveo je da je ured direktorice odmah pored laboratorija gdje je radila tužiteljica. Na laboratoriju su vrata stalno otvorena, kao i u drugim prostorijama, no ona se mogu zatvoriti po potrebi i po nečijem nahođenju. Iskazao je da je bio nazočan jednom razgovoru između tužiteljice i direktorice, a bio je i ČA, ali nije vidio da bi netko od njih dvije plakao. Dok je on bio nazočan, nije bilo nikakvog vrijeđanja, niti drugih djelatnika, a niti povišenih tonova. Ne sjeća se da je bio nazočan nekom događaju gdje je direktorica navodno vrijeđala tužiteljicu niti je čuo da bi direktorica prijetila tužiteljici da ne smije zvati sa službenog telefona kući svoju djecu. Ne zna da li je bilo nekih ozbiljnijih nesuglasica između tužiteljice i direktorice. Naveo je da direktorica nije prijetila tužiteljici da će dobiti otkaz ako ne potpiše novi ugovor o radu, a koliko mu je poznato, kada je tužiteljica tražila korištenje porodiljnog dopusta, s tim u vezi direktorica nije pravila nikakve probleme.
12.1. Direktorica iz svoje prostorije ne može vidjeti što rade radnici u svojim prostorijama. Naveo je da u njegovom uredu ima telefon ali ga direktorica ne kontrolira u slučaju da nekog zove. Direktorica mu nikad nije rekla da ne smije razgovarati s tužiteljicom, a koliko mu je poznato, nije to rekla niti nekom drugom.
12.2. U tvrtki postoji sindikat i on je sindikalni povjerenik od 2018. nasljedivši radnika koji uskoro ide u mirovinu i koji se više nije htio baviti time. Taj sindikat radi samo osnovne stvari, odnosno prati da li se Kolektivni ugovor koji je na snazi a kojim su određene plaće, dopusti i sl. Tužiteljica mu se žalila jer je dobila drugi ugovor da potpiše, s kojim nije bila zadovoljna, a kojeg je na kraju ipak potpisala. Osim njega, zvala je i pravnicu u sindikatu u Osijeku.
12.3. Naveo je da u tvrtki ima centralno grijanje za cijelu zgradu te se zagrijavaju sve prostorije i temperatura je svuda ista. Uvijek su bila dva wc-a, a jedan je koristila samo direktorica i taj je bio zaključan i nitko ga nije mogao koristiti osim direktorice. Drugi se nalazio pored tog i njega je koristila tužiteljica kao i ostali radnici i bio je u sklopu zgrade i kasnije nadograđen. Postoji šupa u firmi koja se ne može koristiti kao wc jer se radi o skladištu.
13. U dopunskom saslušanju svjedok ĆA iskazao je da ostaje u cijelosti kod svog iskaza i nema tome što dodati. Na upit pun. tuženika odgovorio je da se ne boji da će dobiti otkaz zbog lažnog svjedočenja na sudu jer je govorio istinu, na poslu mu je dobro, a ima i svoju firmu - j.d.o.o. koja se bavi vodom i kanalizacijom, odnosno ugradnjom cijevi, vodovoda i kanalizacije, tako da u slučaju otkaza ima osiguranu egzistenciju. Direktorica ga nije ni na koji način zlostavljala, a nije bio niti nazočan kad bi eventualno ona to činila drugim osobama na radnom mjestu uz napomenu da je radio po smjenama, tako da nije uvijek radio u prvoj smjeni, već naizmjenično, s tim da je od 2020. radio samo u prvoj smjeni kao operater. Poznaje supruga 2. tuženice i često se vide jer 2-3 puta tjedno dolazi kod 2. tuženice. On je ing. građevine i daje mu savjete u vezi posla i ranije su surađivali.
13.1. Na upit pun. tužiteljice odgovorio je da je prije poziva za saslušanje kao svjedok na ročište od 10. travnja 2024. razgovarao s 2. tuženicom u vezi samog suđenja, a tom razgovoru je bio nazočan i pun. tuženika. Dopušta mogućnost da je s tužiteljicom poslije podnošenja tužbe razgovarao o tome da ga direktorica gnjavi te da mu je 2. tuženica nešto govorila iza leđa kao i da ga je direktorica optužila da je nešto iz firme ukrao.
13.2. Nije mu poznato da li je djelatnik tuženika VA imao ikakvih problema s tuženicom, odnosno nije ga čuo da se žali na direktoricu. Iskazao je da su ga prije rasprave od 10. travnja 2024. pozivali tužiteljica i njen odvjetnik radi razgovora da je on njen svjedok i da se nađu na razgovoru, no s odvjetnikom nije razgovarao ni prije tog ročišta, niti kasnije. Razgovarao je sa svjedokom ŽA koji ga je pitao da li je dobio poziv za ročište jer ga on nije dobio te da se poveze s njim na sud u Valpovo, ali putem nisu pričali o predmetnu ove parnice.
14. Svjedok ŽA iskazao je da je bio zaposlen kod 1. tuženika od 1978. do 2022. kao strojar bagerist. Radio je na pročistaču kao izdvojeni dio firme održavajući pročistač i popravljajući puknuća vodovodne mreže i kanalizacije. Nije mu poznato da bi direktorica nekim radnicima zabranjivala da komuniciraju s tužiteljicom, a ni njemu nikada nije rekla da ne priča s tužiteljicom, zato što nije bio u sjedištu tvrtke u [adresa]. Tužiteljica je radila kemijske analize vode i ne zna da li je imala ključ od ulaza u pročistač kao ni direktorica, a on je imao. Nema nikakvih saznanja o eventualnim nesuglasicama između tužiteljice i direktorice, ali je čuo da je bilo nešto. Isto tako nije mu poznato da li je tužiteljica imala nekakvih problema zato što je koristila porodiljni dopust. Radio je ono što mu je bilo naređeno, a usmene naredbe je dobivao od direktorice ili putem drugih radnika. Poznato mu je da je radnica IA imala određenih problema te su ju jednom našli izvan radnog mjesta odsutnu duhom, ali na pročistaču nije bilo nikakvih problema s njom. Nije mu poznat razlog njenog samoubojstva, ali se često žalila da radi sad ovako, sad onako i on je na to rekao da joj ne može pomoći.
15. Svjedokinja OAD iskazala je da je od kolovoza 2020. zaposlena u Lukenda transportu Osijek jer se preselila u Osijek i dobila dobru ponudu za radno mjesto, a do tada je radila kod 1. tuženika kao voditelj računovodstva, tako da poznaje nazočne stranke. Dok je bila zaposlena kod tuženika, nije bilo nikakvih problema s isplatom plaće ni njoj kao i drugim djelatnicima i jedino je ona radila obračun plaće. Od kolegice D preuzela je vođenje evidencije radnog vremena svih radnika, a što je bila obveza temeljem Zakona o radu. Za vrijeme dok je vodila navedene evidencije od strane djelatnika nije bilo prigovora na njeno vođenje, a nije bilo ni prigovora na isplatu plaće temeljem tih evidencija. Isto tako vodila je evidenciju o prekovremenom radu, dobivajući informacije od samih radnika ili od direktorice, uglavnom, inicijativa je potekla od samih radnika kad se radilo o nekoj intervenciji, odnosno neočekivanom događaju. Tužiteljica joj nije dolazila radi prigovora da joj nešto nije obračunato temeljem tih evidencija.
15.1. Misli da su između tužiteljice i 2. tuženice vladali normalni poslovni odnosi. Nije vidjela tužiteljicu da plače na radnom mjestu ili da pokazuje svoje nezadovoljstvo, iako su radnici inače među sobom komentirali aktualna zbivanja, ali ništa ozbiljno. Direktorica joj nije zabranila da priča s tužiteljicom ili nekom drugom radnicom, a nije čula da bi se u tvrtki pričalo da bi direktorica pričala nešto ružno, da bi klevetala, tužiteljicu, odnosno nije čula da bi direktorica prema bilo kojem radniku vikala, psovala, povisivala ton, vrijeđala ili sl. Nitko joj se od radnika nije žalio na direktoricu. Navela je da ne zna da li je djelatnik BA bio opomenut od strane rukovodstva tvrtke i nije joj poznato da bi tom djelatniku plaća bila umanjivana.
15.2. Sanitarni čvor se nalazi unutar zgrade i svatko ga može koristiti i nikada nije zaključan i ne postoji vanjski wc i nije čula da bi netko tužiteljici zabranjivao korištenje WC-a. Navela je da je vodila postupak javne nabave i nabavljala zaštitnu opremu, ako je ona bila predviđena kao obveza na radnom mjestu i to do 20.000,00 kn putem narudžbenice, bez provođenja postupka, a za ostalo se provodio postupak javne nabave. Nitko se nije žalio da na radnom mjestu nema potrebnu zaštitnu opremu, odnosno odjeću ili rukavice, a ako nečega nije bilo trenutno, tada se to naručilo i stizalo je na vrijeme. Nije vidjela tužiteljicu da bi čistila, odn. prala podove, a to i nije morala raditi jer čišćenje prostora su vršili operateri jer nisu imali čistačicu.
15.3. Tužiteljica je radila u laboratoriju i nije joj poznato da je tužiteljica radila subotom. Misli da je kod tužiteljice došlo do nekih izmjena ugovora o radu, odnosno ne zna da li do izmjene samog ugovora ili do izmjene u kolektivnom ugovoru i ne sjeća se da je bilo nekih pritisaka u vezi potpisivanja tih izmjena ugovora o radu. Postojala je mogućnost odlazaka na seminare radi usavršavanja, što je plaćala firma, a dok je ona radila, misli da tužiteljica nije odlazila na seminare i edukacije. Navela je da su svi imali službene mobitele, a u dvije prostorije bili su i fiksni telefoni i to u računovodstvu i kod operatera, a misli i kod direktorice, a direktorica nije kontrolirala korištenje telefona, niti isključivala pozive.
16. Svjedok FA iskazao je da se od 1. svibnja 2024. nalazi u mirovini, a do odlaska u mirovinu radio je kod 1. tuženika uglavnom na montaži vodovoda, servisiranju, održavanju i sl. Odnos s 2. tuženicom bio je i dobar i loš. Naime, kada bi tražio veću plaću, kad odradiš posao, a ona mu ne da veću plaću te kada su se stranke neosnovano žalile na njegov posao, a ona bi zauzela njihovu stranu i to ga je znalo povrijediti. Plaća mu je bila mala i žalio se i pretpostavljenima i prijateljima, a bio je sindikalist u firmi. Direktorica nije priznavala sindikat jer u firmi nije bio dovoljan broj djelatnika da bi sindikat funkcionirao u punom smislu te riječi. Napustio je sindikat jer je bio nemoćan i nije se osjećao vrijednim jer ništa nije mogao napraviti, a onaj koji je došao poslije njega isto ništa nije napravio. Ne sjeća se da bi se tužiteljica ili neki drugi djelatnik žalio na 2. tuženicu. Njegovo radno mjesto nije bilo na pročistaču, ali ako ga šefica tamo pošalje, on je odlazio i odradio bi posao. Sjeća se događaja iz 2015. kada je upućen na pročistač, ali se prije toga zadržao radi kupovine cigareta i kave. Iako to nije bilo njegovo radno mjesto, tužiteljica ga je prijavila direktorici da ju je napao i da je bio bezobrazan, a nakon što se on pisano očitovao, to je završilo time što se on ispričao tužiteljici, premda se nije osjećao krivim. Ne sjeća se da bi zbog toga dobio neko pisano upozorenje od direktorice, ali usmeno mu je prigovorila, odnosno rekla mu je da nije u redu kako se ponaša prema tužiteljici i nije mu zaprijetila otkazom jer po njegovom mišljenju za to nije ni bilo elemenata. Koliko se sjeća laborant je imao manju plaću nego voditelj.
17. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, a vezano za njihova saznanja u odnosu na predmetni odnos između tužiteljice te 1. i 2. tuženika.
18. Tužiteljica OA iskazala je da je kod tuženika bila zaposlena kao laborant dok je direktor bio ĐA, sada pokojni i s njim nikada nije imala nikakvih problema kao ni s bilo kojim drugim djelatnikom u firmi. 2. tuženica je u to vrijeme bila rukovoditelj vodovoda i odvodnje, a nakon ĐA je postala direktorica. Čim je ona postala direktorica imala je problema s njom u smislu komunikacije. Nije joj govorila ono što joj je trebala reći jer je imala veće iskustvo od nje u poslu, a i išla je na seminare bez nje iako je i ona trebala ići. Kada se vratila iz seminara nije joj govorila što je bilo na seminaru a ticalo se njenog posla i nije joj dopuštala da kontaktira gospodina F ili nekog drugog koji ima takva saznanja, jer joj je rekla da je to navodno iznošenje tajni firme što ona ne smije raditi. Također, joj nije dopuštala da izvrši uvid u materijale iz tih seminara, iako joj je to bilo potrebno da radi valjano svoj posao voditeljice pročistača (UPOV). Tako da joj je bilo teško raditi bez prave obuke, a posebice nakon što je otišla tvrtka Siemens iz Zagreba, koja je radila analizu vode dok nije prošao tehnički pregled pročistača, i s kojima je prethodno surađivala, te je nakon toga praktički bila prepuštana sama sebi, odnosno nije imala ikog išta pitati, a sama je bila faktički bez teoretskog i praktičnog iskustva jer je uređaj za pročišćavanje otpadnih voda bila novost svima. Dobila je i ugovor o radu u kojemu je stajalo 24-satno dežurstvo te obveza za rad na poslovima zaštite na radu i zaštite od požara. To joj je također bila novost jer nije znala što treba raditi jer se radi o odgovornim poslovima za što su moguće milijunske štete, a za što bi bila odgovorna, tako da je samo formalno bila unaprijeđena i dobila je drugi posao od onog koji je radila kao laborant, ali za manje novaca nego prije. Tako da je cijelo vrijeme radila uz istu plaću, premda bi dolazila nekad i vikendom raditi, po potrebi, ali nije dobila ništa za prekovremeni rad. O tome je obavještavala djelatnike sindikata tvrtke, ali oni nisu ništa poduzimali, a Inspekciji rada se nije obraćala jer se bojala da ne bi mogla zvati svjedoke koji bi to potvrdili, tako da bi sama sebi napravila problem, jer je sličnih slučaja bilo i ranije. Nakon što je saznala da postoje svjedoci koji više ne rade u tvrtki i koji će potvrditi njene navode, odlučila je uzeti odvjetnika i podići tužbu. Sve što joj se u firmi događalo, iscrpljivalo ju je i psihički i fizički te je izgubila apetit i san i spavala je svega nekoliko sati noću. Zato je otišla kod svog liječnika koji joj je prepisao tablete za smirenje, ali mu nije govorila razloge nesanice i gubitka apetita jer ju je bilo sramota što dopušta da joj to rade na poslu. Nije znala da se na njoj vidjela fizička promjena uslijed situacije na poslu koja je utjecala na njeno zdravlje i da su to vidjeli i drugi djelatnici, ali ona to tada nije znala. Liječnik joj je savjetovao da da otkaz i promijeni posao ako želi sačuvati svoje zdravlje, što nije odmah učinila jer je namjeravala roditi treće dijete čime bi na neki način izbjegla probleme na poslu.
18.1. Otkaz je dala iz nekoliko razloga, a prvi razlog je bio što je čula da će ju zamijeniti VA i htjela je iz firme otići s nekim dignitetom, a ne biti izbačena jer bi u tom slučaju teže našla posao jer nije bila sigurna što bi direktorica mogla napisati u karakteristici za nju. Drugi razlog za otkaz je što nije mogla isključiti mogućnost da bi joj direktorica mogla napakosti time što će isključiti neki uređaj koji bi mogao dovesti do velike štete za tvrtke, a ona, tj. tužiteljica, bi teško mogla dokazati da to ne spada u njenu odgovornost. Navela je da je jednom prilikom srela sada pok. IA koja joj se žalila da joj direktorica daje toliko posla da ne stigne doručkovati te da jedva čeka da se ona vrati kako bi se rasteretila premda je iz razgovora s njom zaključila da direktorica nakon trećeg poroda više ne računa na nju.
18.2. Navela je da je samo jednom dobila nagradu za svoj rad, kao i drugi djelatnici, ali ne zna kojim povodom. Sljedeće godine, premda je očekivala tu nagradu, nije ju dobila, iako su svi drugi djelatnici dobili, čak i oni koji su dobili opomenu na poslu, a bez ikakvog obrazloženja, tako da smatra da se radilo o volji direktorice kome će tu nagradu dati, a kome ne. Često je plakala na poslu zbog 2. tuženice, što su mogli vidjeti i drugi djelatnici. Navela je da ju je direktorica na poslu često vrijeđala i to kada nema drugih djelatnika. Govorila joj je da je neradnica, da ne zaslužuje plaću, da nije nikakva majka i supruga te da ona prati njen privatni život i da zna za njene probleme i da nije za taj posao i da ide kući. Zatim ju je jednom priliko zvala da potpiše ugovor za laboranta kako bi joj se smanjila plaća, a u slučaju da ne potpiše taj ugovor, da će dobiti otkaz zbog skrivljenog ponašanja. To je bilo 10.10.2019., a u ugovoru je bio datum 30.08.2019. Kada je upitala odakle razlika u datumima, 2. tuženica joj je rekla samo da potpiše i izađe van. Tek je kasnije saznala od kolegica s posla, da se samo njoj mijenja ugovor o radu i zbog antidatiranja ugovora, plaću joj je bilo potrebno korigirati na niže jer je u tom razdoblju radila kao voditelj pročistača. Na poslu je imala i seksističke ispade od strane djelatnika FA, na što je upozorila svoju pretpostavljenu, odnosno 2. tuženicu i poslala joj pisani dopis, a FA zbog toga nije imao nikakvih štetnih posljedica, ali joj se ispričao, čime je de facto priznao da je to točno. To je učinio pod utjecajem alkohola i ona mu je oprostila, ali smatra da je zbog drugih djelatnika trebao od pretpostavljenih dobiti barem opomenu.
18.3. Dobila je neki stari mobitel bez punjača i imala je besplatne pozive samo unutar firme tako da je za vanjske pozive koristila svoj privatni mobitel. Vezano za wc, iskazala je da od 2009. u zgradi postoji wc koji je bio pod ključem, a ključ je imala samo 2. tuženica, dok su ostali djelatnici u početku bili bez wc-a dok je rađeno renoviranje wc-a. Ona je vršila nuždu u skladištu pored njihove zgrade, iako je bila trudna, a ne zna gdje su drugi djelatnici odlazili na wc. Renoviranjem je odvojen muški i ženski dio wc, a 2. tuženica je imala svoj wc koji je i dalje bio pod ključem. Nadalje je iskazala da joj poslodavac nije osigurao svu potrebnu zaštitnu opremu, premda je ona to tražila od direktorice, tako da je sama kupovala npr. rukavice i drugu zaštitnu opremu koju je ranije dobivala od Siemensa, s tim da je za vrijeme direktora ĐA imala svu zaštitnu opremu. Sukladno ugovoru čistila je sve laboratorije gdje je radila, i to podove, prozore, prašinu, a mimo ugovora je čistila toalete i hodnike jer po HACCAPU ih je trebalo držati čistim. Postojale su tablice - evidencije, koje je ona svaki dan popunjavala nakon čišćenja. Kada je jednom došla delegacija iz Zagreba, a direktorica je primijetila da su wc-i loše očišćeni od tadašnjih operatera, rekla joj je da ih očisti i ona je od tada to redovno činila, sve do kraja radnog odnosa. Neki djelatnici su joj rekli da im je 2. tuženica zabranjivala da s njom komuniciraju, a i njoj je direktorica, u vrijeme kad se vodio spor s voditeljicom računovodstva, rekla da ne komunicira s voditeljicom računovodstva, ali i s ostalim djelatnicima računovodstva. Za vrijeme direktora ĐA postojala je praksa da se djelatnicima koji daju krv odobri dva dana slobodno, što je kolektivnim ugovorom kojeg je 2. tuženica mijenjala, smanjeno na jedan dan, s tim da je ona bila jedina koje je u tvrtki davala krv. Slobodni dani su se koristili kada ima manje posla u firmi i nikakvih problema nije bilo za vrijeme direktora ĐA. Kada je direktorica postala 2. tuženica rekla je da se to više ne može tako koristiti. Nadalje, direktorica DA davala joj je poslove koje ona objektivno u zadano vrijeme nije mogla odraditi, a što je 2. tuženica morala znati jer je radila takve poslove. Ona se snalazila i izvršavala te poslove uglavnom u okviru radnog vremena ili s 15-ak minuta kašnjenja. Iskazala je da kolektivni ugovor, odnosno njegove izmjene koje je obavila direktorica, nikad nije izvješen na oglasnoj ploči firme, a o čemu je obavještena centrala sindikata u Osijeku. Oni su dopisom obavijestili direktoricu da su izmjene izvršene bez njihovog dopuštenja i znanja i da ih treba oglasiti na oglasnoj ploči. Jedan primjerak tog ugovora bio u ladici voditeljice računovodstva te svatko tko je htio je mogao tamo izvršiti uvid, ili kod sindikalnoj povjerenika u firmi.
18.4. Navela je da je direktorica sama odlučivala tko će od radnika ići na seminare, ukoliko se radi o seminaru koji plaća firma jer pretpostavlja da ti seminari nisu bili besplatni, a po završetku se dobivao neki certifikat. Seminare je organizirao i držao predavanje HA, a to zna jer je s njim komunicirala i ti seminari su trajali ovisno o temi od dva do tri tjedna. Kada je pročistač prošao tehnički pregled i stavljen u funkciju, ona je radila na njemu nakon povratka s drugog porodiljnog. Tada se vodila kao laborant i primala istu plaću, a radila je složenije poslove odn. poslove voditelja pročistača. Ne sjeća se da li je kada je čitala opis radnog mjesta kojeg je preuzela ugovorom 2015. stajala i stavka da je "ovlašteni predstavnik poslodavca za provođenje mjera zaštite na radu". Radila je oko 3-4 mjeseca kao voditelj i otišla na treći prodiljni i vratila se na posao nakon tri godine. Kada je otišla na porodiljni njene poslove je obavljala isključivo 2. tuženica, a kao ispomoć je dolazila IA po nalogu 2. tuženice. Na tom uređaju je potrebna stalna kontrola po njenom mišljenju, a stanje uređaja su pratili putem računala s vodocrpa, što nije dovoljno tako da je došlo do kvara, ali ne zna tko je za taj kvar odgovarao. Pretpostavlja da do kvara ne bi došlo da je ona radila, jer je bila stalno prisutna i po potrebi je dolazila i poslije radnog vremena. Radila je i prekovremeno i sjeća se da je posljednji put radila izvan radnog vremena po nalogu 2. tuženice jer je trebalo očitavati hitne analize i to je bilo 12.10.2018. i to je radila nekih 20-ak minuta. Poslije je saznala da je 2. tuženica očitala te analize tako da nije bilo potrebno da ona to obavi, a u to vrijeme je trebala biti na godišnjem odmoru i to je 2. tuženica znala jer ju je na vrijeme obavijestila. O tome je najvjerojatnije imala pisanu odluku jer je bila praksa da se ne ide na godišnji bez pisanog rješenja. Znala je da se po zahtjevu pretpostavljene trebalo obaviti svaki posao bez obzira da li stoji u ugovoru ili ne. O prekovremenom radu usmeno je obavijestila voditeljicu računovodstva, no vidjela je da joj ti prekovremeni sati nisu uneseni u obračun plaće. Nije prigovarala na obračunsku listu zbog neplaćanja prekovremenog rada, jer je znala da od toga nema nikakve koristi, premda je obavijestila 2. tuženicu, a ona joj je rekla da se nedovoljno žrtvuje za firmu te da 20 minuta ne znači ništa i da su to prije nje radili i drugi djelatnici. Navela je da nikada nije vodila pisanu evidenciju o svom radu niti o radnom vremenu.
19. 2. tuženica i z.z. 1. tuženika DA iskazala je da nije točno da je ikada na svom radnom mjestu kao poslodavac bilo čime vrijeđala tužiteljicu kao djelatnicu niti bilo kojeg drugog djelatnika. Nije točno ni da je tužiteljici onemogućivala (opstruirala) potragu za novim radnim mjestom, niti je imala saznanja da je ona u potrazi za novim radnim mjestom. Nikada nije tužiteljici onemogućavala komunikaciju s drugim djelatnicima, već upravo obrnuto, nastojala je da svi djelatnici budu u dobrim odnosima. S obzirom da je tužiteljica radila u laboratoriju, imala je na raspolaganju novu radnu opremu najmoderniju koju prije tužiteljice nitko nije koristio. Navela je da je Miholjački vodovod organizirao samo jedan seminar i to za radnike – majstore koji rade na održavanju i čišćenju sustava javne odvodnje. Što se tiče slobodnih dana u vezi davanja krvi, tvrdi da nitko od djelatnika, pa ni tužiteljica, takav zahtjev nije podnio, niti dostavio potvrdu nadležne organizacije Crvenog križa, s tim da je po njenom saznanju posljednje davanje krvi od djelatnika tuženika bilo još 2014. kada ona nije bila direktor tvrtke. Nisu točni navodi da je davala tužiteljici radne naloge koje ona nije mogla objektivno izvršiti ili da su navodno nedopušteni zato što je tužiteljica radila samo poslove u laboratoriju za koje je unaprijed znala što treba raditi prema uhodanom planu i postupku i tu nije bilo ništa novo. Vezano za slučaj FA, o tome je saznala pisanim putem od tužiteljice te je tražila pisano očitovanje od imenovanog kojega je i usmeno saslušala kako bi ustanovila o čemu se radi. On se očitovao različito od pisanog očitovanja tužiteljice, ali mu je ipak dala usmenu opomenu i takav slučaj se nikada više nije ponovio i o tome je obavijestila tužiteljicu i dostavila joj očitovanje FA. Protiv tužiteljice nije poduzimala nikakve radnje ili mjere koje bi joj išle na teret. Tvrdi da nikada od tužiteljice nije dobila nikakav pisani zahtjev za isplatom naknade za prekovremeni rad, a da li je ona takve zahtjeve slala u računovodstvo, to ne zna, jer ju voditeljica računovodstva o tome nije obavijestila, a da je, tužiteljica bi dobila isplaćeno za svaki prekovremeni rad, kao i svi ostali radnici. Navela je da je tužiteljica dobrovoljno potpisala sporazum o uvjetima prestanka ugovora o radu od 1.3.2007. i aneks ugovora o radu od 19.1.2015. U čl. 3.tog sporazuma stoji da potpisom sporazuma ugovorne stranke potvrđuju da tekst sporazuma čini njihovu pravu volju te da ju stoga i potpisuju i ona tu ne vidi nikakvu prisilu. Što se tiče isplate nagrada, navela je da ukoliko tužiteljici nije isplaćena nagrada za neku godinu tada je zbog toga što nije bila efektivno prisutna, odn. nije bila na poslu dovoljno dana da bi joj ta nagrada bila isplaćena. Po njenoj evidenciji 2019. tužiteljica je bila na poslu samo 126 dana, a ostalo je bila na bolovanju ili porodiljnom. Međutim, sve ostalo što pripada radniku vezano za radno mjesto (Božićnica, dar za dijete), tužiteljica je primila u istoj vrijednosti kao i svi ostali radnici. Nije točno da je ona kao nadređena djelatnica tužiteljici tražila od nje da poduzme bilo kakve manipulacije vezano za podatke o pitkoj vodi, jer je to fizički i praktički nemoguće, s obzirom da su ti podaci javno dostupni, a dolaze od ovlaštenog laboratorija pri Zavodu za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije. Nikada nije tužiteljici branila da na svome radnom mjestu službenim ili privatnim telefonom nazove svoje dijete kod kuće jer je svim djelatnicima omogućavala da koriste telefon, niti je kontrolirala koga zovu, čak i kada bi zvali sa službenih mobitela. Hrvatske vode kontroliraju rad uređaja za pročišćavanje otpadnih voda i jedini su mjerodavni za ocjenu kvalitete obrade otpadnih voda. 1. tuženik od 2017. dobiva rješenja od Hrvatskih voda da uređaj za pročišćavanja radi najvišim, trećim stupnjem, a to vrijedi i dan danas. Navela je da se tzv. interne analize rade preventivno u okviru tvrtke u svrhu održavanja otpadne mreže te do sad nije bilo nikakvih potreba za nekim intervencijama nadležnih organa. Iskazala je da je postojao wc kojeg je mogao koristiti svatko od djelatnika, pa tako i tužiteljica, i koji nije bio pod ključem, dok je onaj drugi, koji je koristila samo ona, bio pod ključem, a razlog je zbog njenog zdravstvenog stanja kao posljedica prometne nesreće. U vrijeme o kojem govori tužiteljica je bilo 5 korisnika tog zajedničkog wc-a, od toga 4 žene i 1 muškarac. Pok. IA poznavala je još od zajedničkih studentskih dana te je upravo na njen prijedlog imenovana poslala zamolbu za posao laboranata kod tuženika. S njom je bila u dobrim odnosima, tako da za njen smrtni ishod nema nikakve veze, niti odgovornosti, a kupila je i kuću u [adresa] te joj je plaća za kratko vrijeme dva puta povećana.
19.1. Vjerovala je da tužiteljica dobro radi svoj posao i nije to provjeravala. Ne zna koliko je nakon novog ugovora za voditelja UPOVA tužiteljici povećana plaća, ali čini joj se da je svim djelatnicima u to vrijeme smanjena plaća. Navela je da je sindikat u njenoj tvrtki samostalan u svom radu. Potvrdila je da je razgovarala sa svjedokom ĆA kao voditeljem sindikata te mu je rekla da je pozvan kao svjedok i da se ne sekira zbog toga. Ističe da tužiteljica nije na njen zahtjev čistila toalet, već su to činili operateri na vodocrpilištu, a ukoliko je to tužiteljica i činila, to je činila dobrovoljno da pomogne operaterima, jer to ona njoj nikad nije naredila. Navela je da je IA išla ne seminare koje je NA organizirao.
20. Iz pismenog nalaza i mišljenja vještaka dr. Požgain Ivana razvidno je da je vještak mišljenja da se kod tužiteljice radi o osobi kod koje u razvojnoj anamnezi nema podataka o upadnostima u ponašanju. Potječe iz potpune i skladne primarne obitelji i redovito se školovala. Bračnu i općenito obiteljsku situaciju opisuje stabilnom. Prvi zapisi u medicinskoj dokumentaciji koji se povezuju sa zlostavljanjem na radnom mjestu potječu s kraja 2018., a prvi psihijatrijski nalaz iz siječnja 2019. Psihijatrijski je pregledana u tri navrata 2019. i jednom 2022. U svim psihijatrijskim nalazima se duševne smetnje kod tužiteljice povezuju s poremećenim odnosima s nadređenom, tj.
2. tuženicom. U navedenom razdoblju na tim su nalazima postavljane razne dijagnoze: depresivne epizode, akutne stresne reakcije, anksiozno depresivni poremećaj pa i povratni depresivni poremećaj. Iz ovog se vidi da su dominantni simptomi kroz navedeno razdoblje kod tužiteljice bili anksioznost i depresivnost. Nalaz iz 2022. ukazuje na prolazno pogoršanje psihičkog stanja. Aktualno povremeno zbog stanja tjeskobe uzme diazepam ili čaj za smirenje. Zaključno, potpuno je jasno da se tužiteljica javljala na psihijatrijsko liječenje zbog duševnih smetnji koje su proizlazile iz poremećenih odnosa s 2. tuženicom. Zbog ovih smetnji tužiteljica je bila u psihijatrijskom liječenju tijekom 2019. Vezano za opisane okolnosti, trpljenje simptoma anksiozno depresivnog tipa i potrebu psihijatrijskog liječenja, kod tužiteljice je kroz navedeno razdoblje od godinu dana došlo do umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na zdravu osobu sličnih obilježja u opsegu od 20%. Kasnije, i moguće aktualne psihičke smetnje nemaju većeg kliničkog značaja. O postojanju mobinga u konkretnom slučaju odlučuje sud.
21. 1. i 2. tuženici su se usprotivili pismenom nalazu i mišljenju te je sud proveo dokaz saslušanjem vještaka koji je na ročištu održanom 27. lipnja 2025. ostao kod pismenog nalaza i mišljenja.
22. Nakon što su 1. i 2. tuženici ostali i dalje kod primjedbi na sačinjeni pismeni nalaz i mišljenje te iskaz vještaka, vještak je na pitanja 1. i 2. tuženika dostavio dopunsko pismeno očitovanje od 06. kolovoza 2025. u kojem je naveo da ostaje pri svom pismenom nalazu i mišljenju.
23. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje vještaka Ivana Požgain, njegov iskaz kao i dopunu očitovanja vještaka na postavljena pitanja od strane 1. i 2. tuženika jer su isti sačinjeni u skladu s pravilima struke i u odnosu na medicinsku dokumentaciju priloženu spisu kao i na osnovu obavljenog razgovora vještaka s tužiteljicom. Osim toga, 1. i 2. tuženici nisu predlagali novo psihijatrijsko vještačenje.
24. Sud nije posebno razmatrao preostalu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu jer je ista među strankama neprijeporna, a vezana je za radni odnos tužiteljice kod 1. tuženika.
25. Sud nije vršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu koja se odnosi na dokaze stavljene nakon zaključenja prethodnog postupka, a vezane uz podneske od 13.01.2025. jer je prethodni postupak zaključen 26. veljače 2024. (list spisa 218) nakon čega se ne mogu predlagati novi dokazi.
26. Tužbeni zahtjev tužiteljice opisan kao izreci ove presude u cijelosti je osnovan.
27. U odnosu na prijeporno pitanje da li se u konkretnom slučaju radi u radnjama 1. i 2. tuženika koje predstavljaju mobbing u odnosu na tužiteljicu, sud svoju odluku u cijelosti zasniva na pismenom nalazu i mišljenju te iskazu i dopuni očitovanja na upućena pitanja od strane 1. i 2. tuženika, a od strane medicinskog vještaka psihijatra dr. Požgain Ivana.
28. Stoga prihvaćajući pismeni nalaz i mišljenje i iskaz medicinskog vještaka dr. Požgain Ivana jer 1. i 2. tuženici nisu predlagali novo vještačenje, sud prihvaća navode tužiteljice da su 1. i 2. tuženici nad njom izvršili oblik mobinga, kako to tvrdi na način da su joj onemogućili pohađanje edukacije, degradirali je s obvezom čišćenja prostorija, neisplatom prekovremenih sati, uvredama, zatim se tužiteljicu dovelo u položaj bespomoćnosti koji je uzrokovao njezino plakanje na radu, nametanjem obavljanja analiza u broju koji objektivno nije moguće izvršiti, onemogućavalo ju se u stvarnom obavljanju poslova voditeljice riječima „što ćeš sad tamo, ostani tu”, morala je sama kupovati zaštitne rukavice, nije ju se zaštitilo od seksističkog napada drugih djelatnika, govorilo joj se „da bolje bude kod kuće i pazi na svoju djecu, te da ne misli na svoju djecu”, da je morala koristiti zajednički wc s djelatnicima muškog spola dok je direktorica koristila sama drugi wc te joj nije dopustila da koristi taj wc zajedno s njom, da joj nije dala povećanje plaće, da joj nije isplatila nagrade dok drugim radnicima je.
29. Prihvaćajući pismeni nalaz i mišljenje vještaka sud prihvaća i navode tužiteljice da je vrijeme mobinga započelo od 2014. kada je tužiteljica zatražila radno mjesto voditelja uređaja za pročišćavanje otpadnih voda netom prije imenovanja 2. tuženice direktoricom 1. tuženika, a sve je kulminiralo 2022. kada je od strane 2. tuženice došlo do narušavanja dostojanstva, časti, ugleda i narušenog stanja u svojoj ukupnosti kod tužiteljice.
30. Odredbom čl. 8 ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
31. Odredbom čl. 219.st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno čl. 221.a ZPP-a.
32. Sukladno odredbi čl. 7.st.3. ZR-a poslodavac je dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
33. Odredbom čl. 7.st.4. ZR-a propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.
34. Sukladno odredbi čl. 7. st. 5. ZR-a, poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i posebnim zakonima.
35. Sud smatra da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje uznemiravanja, a da 1. i 2. tuženici na kojem je ležao teret dokazivanja nisu dokazali da uznemiravanje nije postojalo (čl. 135.st.2. ZR-a).
36. Dakle, uznemiravanje u smislu citiranih zakonskih odredbi je svako aktivno ili pasivno ponašanje prema radniku ili grupe zaposlenih kod poslodavca koje se ponavlja, a koje za cilj ima ili predstavlja povredu dostojanstva, ugleda osobnog i profesionalnog integriteta zdravlja, položaja zaposlenog i koje izaziva strah ili stvara neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje ili pogoršava uvjete rada.
37. Stoga navedeno uznemiravanje koje je počinila 2. tuženica prema tužiteljici predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa, a poslodavac nije poduzeo dostatne mjere za sprječavanje uznemiravanja zbog čega je tužiteljica i podnijela predmetnu tužbu.
38. Slijedom svega iznijetoga, sud smatra da je tužiteljica dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva te je tužbu i tužbeni zahtjev usvojio u cijelosti.
39. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a vezano za opisane okolnosti, trpljenje, simptoma anksiozno depresivnog tipa i potrebu psihijatrijskog liječenja, kod tužiteljice je kroz navedeno razdoblje od godinu dana došlo do umanjenja životnih aktivnosti u odnosu na zdravu osobu sličnih obilježja u opsegu od 20%. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice glede neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 € smatrajući ga primjernim za pretrpljenu štetu proizašlu iz navedenog štetnog događaja.
40. Odredbom čl. 111. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.
41. Odredbom čl. 1007. st. 1. ZOO-a propisuje da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno.
42. Sud ne prihvaća prigovor tuženika nedostatka pasivne legitimacije na strani 1. tuženika s obzirom da je sukladno odredbama Zakona o radu te odredbi čl. 1061.st. 1. ZOO-a iz kojih proizlazi da za štetu koju zaposlenik u radu u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara i poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika a prema odredbi st. 2. toga članka oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposrednog zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno.
43. Slijedom iznijetoga prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika nije osnovan.
44. Osim toga, sud smatra neosnovanim istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, tužiteljica se na ročištu održanom 10. lipnja 2024. (list spisa 321) usprotivila prigovoru s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara mogla početi tek u onom trenutku kada je prestao mobbing nad tužiteljicom. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je mobbing kulminirao 2022. pa stoga, s obzirom da je tužiteljica predmetnu tužbu sudu podnijela 17.05.2023., zastara nije nastupila jer sukladno čl. 111. ZR-a u svezi čl. 225. ZOO-a zahtjev za naknadu tražbine zastarijeva za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
45. Slijedom iznesenog sud je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio u cijelosti
46. Odluka o kamatnom potraživanju zasniva se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO- a.
47. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a.
48. Tužiteljica zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.953,68 €, a priznati su joj troškovi postupka u iznosu od 3.722,50 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ br. 138/23 dalje: Tarife), četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 06.10.2023., 31.05.2024., 08.07.2024. i 20.12.2024. sve po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime podneska od 21.01.2025. po Tbr. 8/3. Tarife, dva iznosa od po 50,00 € na ime podneska od 26.02.2024. i 07.01.2025. sve po Tbr. 8/4. Tarife, sedam iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 26.02.2024., 10.04.2024., 20.05.2024., 10.06.2024., 26.06.2024., 27.06.2025. i 14.11.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 650,00 € na ime 25% PDV-a na iznos od 2.600,00 € te iznosa od 472,50 € na ime troškova vještačenja, a sve u skladu s važećom Tarifom.
49. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 125,00 € zajedno s 25 % PDV-a na ime sastava podneska od 21.01.2025. po Tbr. 8/1. Tarife budući joj za navedeni podnesak pripada trošak po Tbr. 8/3. Tarife jer joj je sud već priznao četiri obrazložena podneska po Tbr. 8/1. Tarife. Osim toga, tužiteljica je osobođena od plaćanja sudskih pristojbi u radnom sporu sukladno čl. 10. toč.3. Zakon o sudskim pristojbama pa je sud tužiteljicu odbio i u iznosu od 106,18 € na ime sudskih pristojbi na tužbu i presudu.
50. Tužiteljici je u cijelosti priznat iznos od 472,50 € na ime troškova vještačenja jer je isti iznos nastao bez obzira na omjer uspjeha u ovoj pravnoj stvari.
51. 1. i 2. tuženici zahtijevaju troškove postupka u iznosu od 17.500,00 €, a priznati su im troškovi postupka u iznosu od 3.575,00 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8/1. Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 31.10.2023., 09.05.2024., 13.01.2025. i 05.02.2025. sve po Tbr. 8/1. Tarife, dva iznosa od po 100,00 € na ime sastava podneska od 07.07.2025. i 09.11.2025. sve po Tbr. 8/3. Tarife, Tarife, sedam iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 26.02.2024., 10.04.2024., 20.05.2024., 10.06.2024., 26.06.2024., 27.06.2025. i 14.11.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 260,00 € na ime zastupanja dvije osobe po Tbr. 40/1. Tarife, iznosa od 715,00 € na ime 25% PDV-a na iznos od 2.860,00 €, a sve u skladu s važećom Tarifom.
52. Kako pun. 1. i 2. tuženika zahtijeva za svakog tuženika troškove u iznosu od po 8.750,00 €, a sukladno Tbr. 40/1. Tarife odvjetniku koji zastupa u istom postupku dvije i više osoba, pripada mu pravo na povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10 %, sud je odbio 1. i 2. tuženike s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 13.925,00 €.
53. S obzirom da je tužiteljica postavila prvotni tužbeni zahtjev na iznos od 15.000,00 €, a nakon provedenog vještačenja je smanjila zahtijevani iznos na 10.000,00 €, uspjela je u pogledu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 67 % te u pogledu osnove tužbenog zahtjeva sa 100 %, odn. ukupno 83,50 % (100+67/2), a 1. i 2. tuženici sa 16,50 %.
54. U odnosu na priznate troškove i uspjeh u parnici, tužiteljica je uspjela s 3.186,25 €, a 1. i 2. tuženici 589,88 €. Međusobnim prebijanjem troškova, 1. i 2. tuženici su dužni solidarno tužiteljici naknaditi troškove u iznosu od 2.596,37 € pa je sud tužiteljicu s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.357,31 € kao neosnovanim odbio.
55. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci presude.
U Valpovu 19. prosinca 2025.
Sudac
Zvonimir Rogić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.
DNA:
1. Pun. tužiteljice
2. Pun. 1. i 2. tuženika
