Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1

Poslovni broj: P-63/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SAVIA SISAK d.o.o., Sisak, Mihanovićeva obala 33, OIB:55208846738, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika J&T banka d.d., Varaždin, Hallerova aleja 6e, OIB:38182927268, kojeg zastupa punomoćnica Nives Ernoić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Pavliček Ergarac Medved j.t.d., Varaždin u sporu radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 27. studenoga 2025. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja ŽM, punomoćnika tužitelja Željka Damjanca, zastupnika po zakonu tuženika NM i AM i punomoćnice tuženika Nives Ernoić, 19. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku J & T Banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:38182927268, da plati tužitelju SAVIA SISAK d.o.o. Sisak, OIB:55208846738, s osnova naknade štete iznos od 67.281,38 eura sa zakonskim zateznim kamata po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućim na iznos od:

2.029,82 eura od dana 14.08.2023.,

2.300,00 eura od dana 16.08.2023.,

2.200,00 eura od dana 17.08.2023,

50,41 eura od dana 17.08.2023,

2.200,00 eura od dana 18.08.2023,

1.734,95 eura od dana 21.08.2023.,

50,41eura od dana 22.09.2023.,

314,23 eura od dana 16.10.2023.,

315,86 eura od dana 14.11.2023.,

378,29 eura od dana 30.11.2023.,

309,09 eura od dana 2.11.2023.,

41.298,42 eura od dana 19.01.2024.,

1.941,24 eura od dana 20.03.2024.,

1.283,97 eura od dana 23.10.2025.,

127,98 eura od dana 23.10.2025.,

10.030,00 eura od dana 03.11.2025.,

265.45 eura od dana 14.08.2023.,

132,72 eura od dana 20.03.2024.,

53,09 eura od dana 23.10.2025.,

265,45 eura od dana 23.10.2025. pa do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.642,50 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. u vezi sa st. 2. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži naknadu štete od tuženika u iznosu od 53.737,40 eura uvećano za zatezne kamate. U historijatu tužbe u bitnome navodi kako je tuženik s društvom VIDAR j.d.o.o., kao pristupateljem dugu, sklopio Ugovor o pristupu dugu tužitelja prema tuženiku po Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 7020000075 od 2. srpnja 2007. i svim njegovim kasnijim dodacima. Pristupatelj dugu je 31. ožujka 2023., prije dospijeća, podmirio tuženikovo potraživanje prema tužitelju te je po tom saznanju tužitelj zatražio od tuženika povrat svih instrumenata osiguranja, između ostalog i bjanko zadužnice ovjerene pod brojem OV-15498/2007 od 3. srpnja 2007., ali je tuženik odbio vratiti instrumente plaćanja, već je iste nezakonito predao pristupitelju duga, iako na njega isplatom nisu prešla nikakva prava (regres, subrogacija) prema tužitelju. Pristupatelj dugu potom je zloupotrijebio instrumente osiguranja i to zadužnicu broj OV-15498/2007 na način da je pred Financijskom agencijom pokrenut postupak prisilne naplate po predmetnoj zadužnici te je sa računa tužitelja naplaćen i prenesen iznos od 53.446,93 eura (dug 53.182,48 eura; trošak 264,45 eura). Nakon toga, Trgovački sud u Zagrebu donio je rješenje o privremenoj mjeri poslovni broj Ovr-37/2024 od 13. ožujka 2024. kojom je društvu Vidar j.d.o.o. (pristupatelju dugu) zabranio raspolaganje zadužnicama. No prije toga, naplaćen je i prenesen na račun Vidar j.d.o.o. iznos od 53.446,93 eura, a po zahtjevu za naplatu od 12. veljače 2024. ostao je zaplijenjen iznos od 290,47 eura te je na opisani način štetnim radnjama tuženika i društva Vidar j.d.o.o. koje se sastoje u činjenici nezakonite predaje zadužnica u posjed društvu Vidar j.d.o.o. te zlouporabe zadužnica u svrhu pokretanja ovršnih postupaka po računima tuženika, tužitelju uzrokovana izravna imovinska šteta naplatom sa njegovog računa iznosa od 53.446,93 eura te zapiljenom iznosa od 290,47 eura. Za nastalu štetu tužitelju solidarno je, uz društvo Vidar j.d.o.o., odgovoran tuženik, jer ju je uzrokovao svojom štetnom radnjom nezakonite predaje društvu Vidar j.d.o.o. (pristupatelju dugu) naprijed navedenih instrumenta osiguranja, bjanko zadužnica koje je pristupatelj zlouporabio. Kako je tužbeni zahtjev za naknadu štete prema Vidar j.d.o.o. postavljen u tužbi povodom koje je u tijeku postupak radi proglašenje ovrhe izravnom naplatom nedopuštenom, a vodi se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2564/2023, tužitelj u ovom postupku zahtjev za naknadu štete postavlja i prema tuženiku kao solidarno odgovornom štetniku za uzorkovanu štetu sukladno članku 42. i 43. Zakona o obveznim odnosima te predlaže sudu donijeti presudu kojom će tuženiku naložiti platiti tužitelju iznos od 53.737,40 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate uz naknadu troškova parničnog postupka također uvećano za pripadajuće zatezne kamate. Pri tome se tužitelj poziva i na čl. 1045., 1049. i 1107. Zakona o obveznim odnosima.

2. Tužitelj je u podnesku kojeg je sud zaprimio 4. studenoga 2025. izvršio preinaku tužbe na način da je povećao postojeći tužbeni zahtjev. Tužitelj pojašnjava da je u tijeku ove parnice na temelju predmetne zadužnice neosnovano sa računa tužitelja u korist društva Vidar j.d.o.o. naplaćen daljnji iznos od 10.157,98 eura, a što je vidljivo iz Očevidnika Financijske agencije od 4. studenoga 2025. (listovi 358 do 360 spisa). Stoga tužitelj sada tužbom zahtijeva isplatu ukupnog iznosa s osnova naknade štete od 67.281,38 eura uvećano za zatezne kamate. Na ročištu koje je održano 27. studenoga 2025. tuženik se protivio preinaci tužbe. U skladu sa čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je na istom ročištu dopustio preinaku tužbe tužitelja iz citiranog podneska od 4. studenoga 2025., a to iz razloga što sud smatra da je navedeno svrsishodno za končano rješenje odnosa među strankama.

3. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže provedbu slijedećih dokaza:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis,

- uvid u predmete Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-2188/2023, St-338/2024, P-2565/2023 i P-2990/2023.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu te u bitnome ističe da se Ugovorom o pristupanju dugu od 16. veljače 2023. društvo Vidar j.d.o.o. obvezalo kao pristupatelj dugu solidarno ispuniti potraživanje tuženika prema tužitelju te je isto društvo u konačnici i ispunilo obvezu koju tužitelj ima prema tuženiku pa su na isto društvo, zajedno s tražbinom, prešla i sporedna prava (založno pravo, odnosno prava iz zadužnica). Nadalje, navodi da odgovornost tuženika za štetu tužitelj izvlači iz pogrešne primjene instituta subrogacije

– zakonske i ugovorne, a kako je on opisan u odredbama čl. 90. i 91. Zakona o obveznim odnosima. Međutim, prilikom interpretcije da ispunjenjem obveze od strane društva Vidar j.d.o.o. nije došlo do subrogacije ispunitelja u pravnu poziciju tuženika, tužitelj ispušta iz vida dvije ključne činjenice: a) da je Ugovorom o pristupanju dugu od 16. veljače 2023., društvo Vidar j.d.o.o. preuzelo obvezu solidarno ispuniti potraživanje tuženika prema tužitelju iz Ugovora o kreditu (sa svim pripadajućim aneksima i sporazumima) i b) da je, između tuženika i Vidar j.d.o.o. sasvim jasno i nedvojbeno ugovorena subrogacija ispunitelja u prava tuženika prema tužitelju. Pri tome također ističe da ne postoji solidarna odgovornost tuženika i društva Vidar j.d.o.o. za eventualno nastalu štetu tužitelju te da je tuženik prilikom svojeg postupanja postupao s pažnjom dobrog stručnjaka držeći se načela savjesnosti i poštenja te stoga nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženika za eventualno nastalu štetu. Kako je tuženik tužbom obaviješten o vođenju više sudskih sporova između tužitelja i društva Vidar j.d.o.o., tuženik dopušta da je šteta koju tužitelj potražuje istome već podmirena ili da su sporovi riješeni na drugi način. Dapače, kako tužitelj nije dokazao postojanje solidarne odgovornosti, isti prigovara ispunjenju tražbine, jer bi, uspjehom u ovoj parnici te sporovima koje vodi protiv društva Vidar j.d.o.o., tužitelj postignuo višestruko namirenje iste tražbine, neovisno od pravnog karaktera koji, u pojedinim sporovima, pridaje tom potraživanju. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tuženik u dokaznom postupku predlaže provedbu slijedećih dokaza:

- čitanje dokumentacije koju je dostavio u spis,

- saslušanje svjedoka FM (zaposlenik tuženika),

- ako tužitelj i nadalje ostaje kod stava da osporava legitimaciju svjedoka FM vezano za vođenje pregovora kod sklapanja pravnog posla sa društvom Vidar j.d.o.o., tuženik predlaže saslušati člana uprave tuženika NM i prokuristicu tuženika AM, oboje na adresi tuženika.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao zastupnike po zakonu tuženika NM i AM te i saslušao svjedoka FM (zaposlenik tuženika). Uz to izvršen je uvid u e-Spis za predmete Trgovačkog suda u Zagrebu broj St- 2188/2023, St-338/2024, P-2565/2023 i P-2990/2023 te je i pročitana sva dokumentacija koja je po strankama dostavljena u ovaj spis i to:

- Ugovor o dugoročnom kreditu sklopljen 2. srpnja 2007. između kreditora VABA d.d. banka Varaždin (pravni prednik tuženika), korisnika kredita SAVIA SISAK d.o.o. (tužitelj) i založnog dužnika Jelovica d.d. Sisak (listovi 9 do 13 spisa),

- Ugovor o pristupanju dugu sklopljen 16. veljače 2023. između tuženika i društva VIDAR j.d.o.o. kao pristupatelja dugu (listovi 14 do 17 spisa),

- Potvrda tuženika od 5. travnja 2023. sa ovjerenim potpisom kod javnog bilježnika Ane Kalšan Mališ iz [adresa] broj Ov-1432/2023 od 6. travnja 2023. (listovi 18 do 20 spisa),

- informativni izračun prijevremene konačne otplate kredita od 29. ožujka 2023. (list 32 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Ovr-37/2024 od 13. ožujka 2024. (listovi 33 do 44 i 180 do 191 spisa),

- specifikacije izvršenja osnove za plaćanje zadužnice Ov-15498/07 sa zahtjevima za izravnu naplatu (listovi 45 do 61 spisa),

- izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 62 do 67 spisa),

[katastarska općina]

(listovi 79 do 80 spisa),

- izvadak iz sudskog registra za društvo MEDITERRANICO d.o.o. (listovi 116 do 119 spisa),

- izvadak iz sudskog registra za društvo VIDAR j.d.o.o. (listovi 120 do 123 spisa),

- izvadak iz sudskog registra za društvo FRUGIS BENE d.o.o. u stečaju (listovi 124 do 130 spisa),

- e-mail korespondencija (listovi 131 do 141 spisa),

- rješenje VTSRH broj Pž-1342/2024-2 od 13. ožujka 2024. (listovi 169 do 179 spisa),

- presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2564/2023-14 od 9. travnja 2024. (listovi 192 do 202 spisa),

- tuženikov dopis – obavijest o konačnoj otplati kredita od 5. travnja 2023. (listovi 203 i 204 spisa),

- dopis društva VIDAR j.d.o.o. od 3. travnja 2023. (list 205 spisa),

- e-mail korespondencija (list 206 spisa),

- presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-369/2024 od 4. listopada 2024. (listovi 213 do 226 i 242 do 255 spisa),

- presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2990/2023-20 od 14. listopada 2024.

(listovi 235 do 241 spisa),

- rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-787/2024-26 od 12. rujna 2024. (listovi 319 do 326 spisa),

- rješenje VTSRH broj Pž-3831/2024-2 od 1. listopada 2024. (listovi 327 do 333 spisa),

- Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od 4. studenoga 2025.

(listovi 358 do 360 spisa).

7. Na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 27. studenoga 2025. sud je odbio prijedlog tuženika za provedbom saslušanja odgovorne osobe društva VIDAR j.d.o.o. Naime, tuženik je navedeni dokazni prijedlog predložio tek na ročištu za glavnu raspravu, a što je u suprotnosti sa čl. 299. st. 1. ZPP-a gdje je određeno da su stranke dužne dokaze predložiti najkasnije na pripremnom ročištu. Budući da tuženik nije sudu prezentirao postojanje okolnosti iz čl. 299. st. 2. ZPP-a sud je navedeni dokazni prijedlog tuženika odbio. Pri tom se ističe da je tužitelj u ranijem tijeku postupka predložio istovjetan dokaz, ali da je od istoga odustao na ročištu 27. studenoga 2025.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Tužitelj, dakle, tužbenim zahtjevom traži naknadu štete od tuženika u ukupnom iznosu od 67.281,38 eura zajedno sa sporednim tražbinama te, u bitnome, tvrdi da je tuženik štetu uzrokovao svojom štetnom radnjom u vidu nezakonite predaje društvu VIDAR j.d.o.o. instrumenata osiguranja iz ugovornog odnosa kojeg je tužitelj zasnovao sa tuženikom sklapanjem Ugovora o dugoročnom kreditu od 2. srpnja 2007. i to konkretno predaje bjanko zadužnice broj Ov-15498/07, a koju je kasnije društvo VIDAR j.d.o.o. neosnovano podnijelo na naplatu kod Financijske agencije te je društvo VIDAR j.d.o.o. na taj način u svoju korist naplatilo upravo iznos od 67.281,38 eura koji predstavlja štetu tužitelja. Pri tom se tužitelj poziva na čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO) koji regulira solidarnu odgovornost više osoba za istu štetu gdje je u st. 1. određeno da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Tužitelj je, dakle, stava da su društvo VIDAR j.d.o.o. i tuženik svojim radnjama prouzrokovali štetu tužitelju te da navedene osobe za prouzrokovanu štetu odgovaraju solidarno u smislu čl. 43. ZOO-a gdje je određen sadržaj solidarnosti dužnika.

10. Nakon provedene analize svih činjeničnih navoda koje su stranke prezentirale u tijeku ovog parničnog postupka sud zaključuje da između stranaka nije sporan slijedeći činjenični supstrat:

- da je sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu 2. srpnja 2007. između kreditora VABA d.d. banka Varaždin (pravni prednik tuženika), korisnika kredita SAVIA SISAK d.o.o. (tužitelj) i založnog dužnika Jelovica d.d. Sisak,

- da je sklopljen Ugovor o pristupanju dugu 16. veljače 2023. između tuženika i društva

VIDAR j.d.o.o. kao pristupatelja dugu,

- da je društvo VIDAR j.d.o.o. izvršilo otplatu iznosa od 55.335,27 eura dana 31. ožujka 2023. tuženiku kao kreditoru iz Ugovora o dugoročnom kreditu od 2. srpnja 2007. te da je navedenom uplatom u cijelosti namirena tražbina tuženika iz navedenog Ugovora,

- da je tuženik nakon prednje navedene otplate društvu VIDAR j.d.o.o. predao instrumente osiguranja iz Ugovora o dugoročnom kreditu od 2. srpnja 2007. pa tako, između ostalih, i bjanko zadužnicu izdanu od tužitelja te potvrđenu kod javnog bilježnika pod brojem Ov-15498/07 te i da je tuženik o predaji izdao Potvrdu od 5. travnja 2023. ovjerenu kod javnog bilježnika pod brojem Ov-1432/2023 od 6. travnja 2023.,

- da je društvo VIDAR j.d.o.o. kod Financijske agencije podnijelo Zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave bjanko zadužnice izdane od tužitelja te potvrđene kod javnog bilježnika pod brojem Ov-15498/07 te i da je u tijeku provedbe izvansudske ovrhe društvo VIDAR j.d.o.o. sa računa tužitelja naplatilo u svoju korist iznos od 67.281,38 eura.

11. S obzirom da je u ovoj pravnoj stvari predmet spora naknada štete tužitelj je dužan dokazati odnosno predložiti dokaze kojima bi se ista mogla utvrditi odnosno predložiti dokaze kojima se može utvrditi postojanje štete, štetne radnje, štetnika, uzročne veze i protupravnosti. Osnovna zakonska odredba koja regulira pitanje pretpostavki odgovornosti za štetu je odredba čl. 1045. st. 1. ZOO-a u kojoj je određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je u čl. 1046. ZOO-a određeno da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

12. Ono o čemu se stranke primarno činjenično i pravno spore je pitanje da li je tuženik radnju predaje bjanko zadužnice izdane od tužitelja te potvrđene kod javnog bilježnika pod brojem Ov-15498/07 društvu VIDAR j.d.o.o. poduzelo nezakonito te i posljedično tome da li takva radnja predstavlja štetnu radnju zbog koje je u konačnici nastupila predmetna šteta tužitelju.

13. Iz ranije navedenih nespornih činjenica kao i isprava u spisu u bitnome proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu od 2. srpnja 2007. s VABA d.d. banka Varaždin (pravni prednik tuženika) kao kreditorom kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 2.000.000,00 kn s rokom otplate od 9 godina. Nadalje, proizlazi da se radi osiguranja naplate tražbine iz tog ugovora tužitelj kao korisnik kredita obvezao dostaviti banci kao kreditoru dvije bjanko zadužnice korisnika kredita na iznos od 1.000.000,00 kn ovjerovljene od strane javnog bilježnika i jednu bjanko zadužnicu korisnika kredita na iznos od 500.000,00 kn ovjerovljenu od strane javnog bilježnika.

14. Uvidom u Ugovor o pristupanju dugu od 16. veljače 2023. u bitnome je utvrđeno da je sklopljen između tuženika i društva VIDAR j.d.o.o. kao pristupatelja dugu. U članku 1. Ugovora o pristupanju ugovorne strane su, između ostalog, suglasno utvrdile kako je 2. srpnja 2007. sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu, da je 9. srpnja 2007. sklopljen Dodatak 1. Ugovoru, da su 27. prosinca 2010. korisnik kredita (tužitelj), založni dužnik i ŽM kao jamac platac sklopili Aneks 1. Ugovora o kreditu, te da su, 10. srpnja 2012., Banka, korisnik kredita (tužitelj), založni dužnik i ŽM sklopili Sporazum o reguliranju međusobnih odnosa po Ugovoru o kreditu, a 15. veljače 2013. Aneks 1. tom Sporazumu. U članku 1. Ugovora o pristupanju dugu je nadalje suglasno utvrđeno da na dan 16. veljače 2023. ukupan iznos dugovanja po Ugovoru o dugoročnom kreditu s pripadajućim aneksima/sporazumima iznosi 54.607,11 eura, s time da nedospjela glavnica iznosi 50.166,70 eura, dospjela glavnica iznosi 3.692,43 eura, redovne kamate iznose 704,21 eura, dok zatezne kamate iznose 43,77 eura. U članku 3. Ugovora o pristupanju društvo VIDAR j.d.o.o. kao pristupatelj se, u smislu članka 101. Zakona o obveznim odnosima, obvezao banci da će solidarno ispuniti njeno potraživanje prema korisniku kredita (tužitelju) iz Ugovora o kreditu s pripadajućim aneksima/sporazumima, te je tim ugovorom stupio u obvezu pored korisnika kredita (tužitelja), pod uvjetima utvrđenim Ugovorom o kreditu s pripadajućim aneksima/sporazumima.

15. Uvidom u Potvrdu od 5. travnja 2023. koju je izdao tuženik u bitnome je utvrđeno da tuženik potvrđuje da je 31. ožujka 2023. društvo VIDAR j.d.o.o. izvršio plaćanje obveza po Ugovoru o dugoročnom kreditu u ukupnom iznosu od 55.335,27 eura, čime je, kao što se navodi u Potvrdi, na društvo VIDAR j.d.o.o., u skladu s člankom 91. Zakona o obveznim odnosima, zakonskom subrogacijom, prešlo predmetno potraživanje tuženika u navedenom iznosu, zajedno sa svim sporednim pravima. Potpisom Potvrde tuženik je ovlastio društvo VIDAR j.d.o.o. da bez ikakve daljnje dozvole ili odobrenja, izvrši prijenos u odgovarajućim upisnicima i registrima, s imena tuženika na svoje ime i u svoju korist instrumenata osiguranja, i to, između ostalih, prava iz:

- bjanko zadužnice dužnika SAVIA SISAK d.o.o. na iznos do 1.000.000,00 kuna, broj OV-15498/07, potvrđene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića 3. srpnja 2007.

- bjanko zadužnice dužnika SAVIA SISAK d.o.o. na iznos do 1.000.000,00 kuna, broj OV-15499/07, potvrđene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića, 3. srpnja 2007.

- bjanko zadužnice dužnika SAVIA SISAK d.o.o. na iznos do 500.000,00 kuna, broj OV-15500/07, potvrđene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića 3. srpnja 2007.

- bjanko zadužnice dužnika ŽM na iznos do 1.000.000,00 kuna, broj OV- 10305/10, potvrđene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića 29. prosinca 2010. i - bjanko zadužnice dužnika ŽM na iznos do 1.000.000,00 kn, broj OV- 10306/10, potvrđene od strane javnog bilježnika Ivice Kraljičkovića 29. prosinca 2010.

16. U čl. 101. ZOO-a je propisano da ugovorom između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, treći stupa u obvezu pored dužnika. Dakle, ugovorom o pristupanju dugu dužnik se ne oslobađa obveze, već se treći uz dužnika obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku. Sklapanjem ugovora o pristupanju dugu ne dolazi do promjene odnosa između starog dužnika i vjerovnika, jer se ovom radnjom stari dužnik ne oslobađa obveze i njegov položaj se ne mijenja. S druge strane, između dužnika i trećega ne postoji nikakav pravni odnos, jer između njih nije niti sklopljen ugovor, niti je dužnik ugovorna strana iz ugovora o pristupanju dugu, već taj pravni odnos postoji između vjerovnika i trećega koji su sklopili ugovor o pristupanju dugu, ali i između vjerovnika i dužnika iz osnovnog ugovora, u konkretnom slučaju iz Ugovora o dugoročnom kreditu.

17. Iz sadržaja Ugovora o pristupanju proizlazi samo da je tim ugovorom društvo VIDAR j.d.o.o. pristupio (tuđem) dugu iz Ugovora o dugoročnom kreditu, ali ne proizlazi da je tim ugovorom na društvo VIDAR jd.o.o. prenesena tražbina tuženika iz Ugovora o dugoročnom kreditu u smislu članka 80. ZOO-a, dakle, ne proizlazi da je došlo do cesije (ustupa) te tražbine u kojem slučaju bi na protivnika osiguranja prešla i sporedna prava u skladu s čl. 81. ZOO-a. Iz sadržaja Ugovora o pristupanju proizlazi da nije ugovoreno da će u slučaju ispunjenja tuđe obveze, dakle, obveze po Ugovoru o kreditu, ispunjena tražbina po osnovi Ugovora o kreditu prijeći na društvo VIDAR j.d.o.o. sa svima ili samo s nekim sporednim pravima u smislu čl. 90. st. 1. ZOO-a.

18. Prema čl. 90. ZOO-a u slučaju ispunjenja tuđe obveze svaki ispunitelj može ugovoriti s vjerovnikom prije ispunjenja ili pri ispunjenju, da ispunjena tražbina prijeđe na njega sa svim ili samo nekim sporednim pravima, a prema stavku 3. tog članka u tom slučaju subrogacija ispunitelja u prava vjerovnika nastupa ispunjenjem.

19. Iz e-maila/dopisa društva VIDAR j.d.o.o. upućenog 29. ožujka 2023. tuženiku (list 139. spisa) proizlazi da je društvo VIDAR j.d.o.o. s obzirom na sklopljeni Ugovor o pristupanju dugu od 16. veljače 2023. imalo želju ispuniti dužnikovu obvezu (platiti kredit u cijelosti) i steći subrogaciju vjerovnikove tražbine sa sporednim pravima te društvo VIDAR j.d.o.o. moli banku da izvrši obračun preostalog iznosa kredita za isplatu koju bi izvršio s petkom 31. ožujka 2023. te da banka pripremi svu dokumentaciju o sporednim pravima iz ugovora o kreditu i da navede točno koja prava prenosi na tuženika s očitovanjem o njihovom prijenosu po isplati duga po kreditu. Iz povratnog e-maila/dopisa banke od 30. ožujka 2023. (list 138 spisa) proizlazi da banka u privitku obračuna stanja za prijevremenim povratom (kredita) 31. ožujka 2023. dostavlja popis sporednih prava koja bi bila prenesena u slučaju privremene otplate i subrogacije te ovdje banka, između ostalih, nabraja i zadužnice tužitelja SAVIA SISAK d.o.o.

20. Kako je ranije već navedeno nesporno je da je društvo VIDAR j.d.o.o. na temelju Ugovora o pristupanju dugu 31. ožujka 2023. izvršio plaćanje obveze tužitelja po Ugovoru o dugoročnom kreditu u iznosu od 55.335,27 eura. Tuženik je izdao Potvrdu 5. travnja 2023. (list 18 do 20 spisa) kojom potvrđuje da je društvo VIDAR j.d.o.o. izvršio navedenu uplatu, kao i da je na to društvo zakonskom subrogacijom prešlo predmetno potraživanje J&T banke d.d. (tuženika) u navedenom iznosu sa svim sporednim pravima. U potvrdi je navedeno da potpisom te potvrde J&T banka d.d. ovlašćuje društvo VIDAR j.d.o.o. da bez ikakve daljnje dozvole ili odobrenja, izvrši prijenos u odgovarajućim upisnicima i registrima s imena banke u svoje ime instrumenata osiguranja, te su pod točkom A. navedene bjanko zadužnice. Na toj Potvrdi je javni bilježnik ovjerio potpise zakonskih zastupnika banke.

21. Iz navedenih isprava proizlazi da je prije ispunjenja obveze na temelju Ugovora o pristupanju dugu, banka prihvatila ponudu društva VIDAR j.d.o.o. da subrogacijom ispunjena tražbina sa svim sporednim pravima pređe na to društvo. Dakle, u konkretnom slučaju, prema mišljenju suda, ugovorena je subrogacija u skladu s čl. 90. st. 1. ZOO-a pa je prema čl. 90. st. 3. ZOO-a subrogacija društva VIDAR j.d.o.o. kao ispunitelja u prava banke kao vjerovnika nastala ispunjenjem, a što je banka izričito i potvrdila ispravom na kojoj je ovjerovljen potpis u skladu sa čl. 214. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24). Prema tome, suprotno pravnom stavu tužitelja, zadužnice su na valjan način ugovorenom subrogacijom prenesene na društvo VIDAR j.d.o.o. Napominje se da to što se u dopisima govori da se radi o zakonskoj subrogaciji nema značaja, jer iz sadržaja dopisa proizlazi da se radilo o ugovaranju subrogacije u slučaju da društvo VIDAR j.d.o.o. ispuni obvezu 31. ožujka 2023., a što je to društvo nesporno i učinilo.

22. Također, sud ističe da je na ročištu za glavnu raspravu saslušao svjedoka FM, zaposlenika tuženika, koji je obavljao posao vezan za ugovorni odnos tuženika sa tužiteljem kao klijentom i to posebice u dijelu koji se odnosi na ugovorni odnos sa društvom VIDAR j.d.o.o. koji je u konačnici sa tuženikom sklopio Ugovor o pristupanju dugu. Saslušani su i zastupnik po zakonu tuženika NM te i prokuristica AM koji su potpisnici na predmetnoj Potvrdi tuženika od 5. travnja 2023. Iz iskaza svih saslušanih osoba, također kao i iz ranije navedenih isprava, proizlazi da su tuženik i društvo VIDAR j.d.o.o. zaista vodili pregovore u kojima između ta dva subjekta nije bilo sporno da društvo VIDAR j.d.o.o. želi platiti u cijelosti tražbinu iz predmetnog Ugovora o dugoročnom kreditu uz uvjet da se na to društvo prenesu instrumenti osiguranja odnosno da dođe do subrogacije prava tuženika na društvo VIDAR j.d.o.o. Iako, tuženik i društvo VIDAR j.d.o.o. nisu sklopili pisani ugovor o subrogaciji, kao što je već ranije navedeno, ovaj sud smatra da su navedena dva subjekta svakako ugovorila ugovornu subrogaciju iz čl. 90. st. 1. ZOO-a.

23. Budući da, dakle, sporna radnja tuženika u vidu predaje bjanko zadužnice društvu VIDAR j.d.o.o. nije protuzakonita ista ne predstavlja protupravnu radnju uslijed koje bi nastala bilo kakva šteta tužitelju. Posljedično tome potrebno je predmetni tužbeni zahtjev u kojem se traži naknada štete u cijelosti odbiti kao neosnovan.

24. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a kojim je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku razvidnim proizlazi obveza tužitelja na naknadu troškova postupka tuženiku. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove (vrijednost predmeta spora do 4. studenoga 2025. iznosi 53.737,40 eura, a nakon toga iznosi 67.281,38 eura):

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 1.250,00 eura (uključen PDV),

- sastav žalbe protiv rješenja o prekidu po punomoćniku prema Tbr.10.t.4. Tarife u iznosu od 625,00 eura (uključen PDV),

- sastav podneska od 22. rujna 2025. po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 eura (uključen PDV)

- zastupanje na ročištima po punomoćniku 1. listopada 2025. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 eura (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima po punomoćniku 27. studenoga 2025. prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.267,50 eura (uključen PDV),

odnosno sumarno je tuženiku priznat trošak postupka u iznosu od 5.642,50 eura. Na dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zatezna kamata koja teče od dana donošenja ove odluke u skladu sa čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tuženiku nije priznat trošak pristojbe za odgovor na tužbu budući da je Zakonom o sudskim pristojbama propisano da je obveznik plaćanja navedene pristojbe stranka koja izgubi parnicu.

U Varaždinu 19. prosinca 2025.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u tri primjerka (e-Komunikacijom za osobe koje su obvezne komunicirati putem e-Komunikacije), a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika