REPUBLIKA HRVATSKA

P-2049/2024-20

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužiteljice ZJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dubravka Kulaš, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 4. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice zakonskog zastupnika tuženice TJ, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 19. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod [adresa], vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji dio je na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku MJ, ing. geod. od dana 13. svibnja 2025.g. i koja je sastavi dio ove presude, označen brojkama 1-2-3-4-5-6-1, površine 1.472 m2.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je nasljeđivanjem oca RJ (preminulog 2024.) stekla vlasništvo realnog dijela kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] opisanog u izreci ove presude, kao i da je njezin otac tu parcelu stekao nasljeđivanjem majke ŠJ ud. EJ (rođene 1914. i preminule 2001.), a ona nasljeđivanjem supruga EJ pok. KJ (rođenog 1909. i stradalog 1944.) koji je, pak, istu stekao nasljeđivanjem oca KJ. Nadalje je navela da je predmet spora danas većim dijelom ograđen suhozidom, kao i da se na istom zatiču štala i kokošinjac koje da je izgradio njezin otac. Ujedno je naveo da se u neposrednoj blizini predmeta spora zatiče stara obiteljska kuća njezinih pravnih prednika koju da je izgradio njezin djed, a pored iste da se zatiče stara kamena kuća koju da je izgradio pradjed joj KJ u kojoj da je živio do smrti. Osim toga, navela je da se predmetna parcela po njezinim pravnim prednicima ranije koristila kao pašnjak na kojeg su njezini pravni prednici odvodili koze, a osim toga da se na dijelu predmeta spora zaticao i voćnjak sa zasađenim stablima oraha i badema (koja da se i danas zatiču na licu mjesta), kao i vinograd. Suviše toga, navela je da se predmet spora nalazi u vlasničkom posjedu nje i njezinih pravnih prednika preko stotinu godina, kao i da u pogledu iste nije bilo nikakvih međaških ili vlasničkih sporova. Konačno je navela da je u zemljišnim knjigama ovog suda kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tuženica. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, konačno ustala zahtjevom stavljajući ga u sadržaju kao u izreci ove presude.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza na koje se tužiteljica poziva u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, da predmetna nekretnina nije utvrđena ostavinom iza smrti pravne prednice tužiteljice ŠJ, a osim toga, da je prema podacima iz katastarskog operata predmetna nekretnina upisana kao posjed GRADA ŠIBENIKA, dok da je ranije egzistirao upis na imenu: Općenarodna imovina, Općina Šibenik, a koja okolnost da ukazuje na nepoštenje posjeda tužiteljice i njezinih pravnih prednika koji bi bio izvršavan u konkretnom slučaju. Suviše toga je navela da po tužiteljici ničim nisu potkrijepljeni navodi o neprekinutom posjedu predmeta spora tijekom stotinu godina, a niti da su po istoj dostavljeni dokazi na okolnost stjecanja istog dosjelošću. Stoga je predložila da se zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda i podataka iz katastarskog operata za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 18. travnja 2025., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku Z (nom. T) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., [adresa] i zaprimljene u sudu 13. svibnja 2025., Geodetskog situacijskog nacrta izrađenog 27. ožujka 2024. od strane ing. geod. PJ, rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O-561/01 od 11. siječnja 2002., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ljiljanke Malenica iz [adresa] br. O- 564/2024 od 5. lipnja 2024. te iskaza svjedoka ŽJ, ČJ i NJ, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužiteljice nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da odgovarajući realni dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 1.472 m2 (koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina omeđena brojevima 1-2-3-4-5-6-1, odnosno koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom 27. ožujka 2024. od strane ing. geod. PJ jednako prikazan, i to kao površina omeđena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-A), u naravi predstavlja zemljište (kao sastavni dio većeg kompleksa) u pretežnom dijelu ograđeno starim suhozidom, a u manjem dijelu žičanom ogradom, a na kojem je zatečen objekt u funkciji štale, kao i dio manjeg objekta u funkciji garaže (koja preostalim dijelovima zahvaća kat. čest. [katastarska čestica], obje K. O. [katastarska općina]), s tim da je rečena parcela obrasla borovom šumom te je na istoj zatečeno i nekoliko bajama.

- da je predmetna kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] počev od osnivanja zemljišnih knjiga bila upisana u korist "Odlomka Dubrava pripadajućeg Političkoj Šibenskoj Općini", zatim, od 1950. kao Općenarodna imovina, kao i da je ista počev od 2008. upisana kao vlasništvo tuženice, da je predmetna nekretnina prema podacima iz katastarskog operata od revizije posjeda izvršene 1954. bila upisana kao posjed: Općenarodna imovina, Općina Šibenik, a od 2023. kao posjednik je upisan GRAD ŠIBENIK,

- da se predmet spora, kao sastavni dio većeg kompleksa, a kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka ŽJ /rođ. 1939./, ČJ /rođ. 1937.) i NJ /rođ. 1952./, koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na predmetu spora, tako i posrednim saznanjima stečenima iz kazivanja starijih članova obitelji i mještana, a čijim iskazima su potvrđene tvrdnje tužiteljice isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe i tijekom postupka), odnosno provedenih materijalnih dokaza (i to rezultata očevida provedenog na licu mjesta - kojim je zatečen stari kameni suhozid kojim je predmet spora ograđen od susjednih parcela, osim u manjem dijelu na kojem je predmet spora ograđen žičanom ogradom), niz generacija nalazio u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika, i to počev najkasnije počev od djeda tužiteljice EJ (rođenog 1909. i stradalog 1944., pa preko supruge mu ŠJ, sina RJ i konačno tužiteljice), a koji su predmet spora ranije koristili kao pašnjak na kojeg su odvodili koze, odnosno kao voćnjak i vinograd, te konačno i za gospodarske svrhe (kao štale u kojoj se čuvalo blago i kokošinjca).

7. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja glede predmeta ovog postupka kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u režimu ranijeg društvenog uređenja (društveno vlasništvo, odnosno općenarodna imovina kao u konkretnom slučaju),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed pravne prednice - bake tužiteljice ŠJ (preminule 2001., a koji je izvršavan glede kompleksa sastavni dio kojeg je i predmet spora) izvršavan najkasnije počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća (od kojeg vremena su najstariji svjedoci saslušani u dokaznom postupku imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta), a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok tuženica tijekom postupka nije niti isticala relevantne tvrdnje kojima bi ukazivala na nesavjesnost odnosno nepoštenje rečenog posjeda (u svezi s čim se ističe da činjenica upisa titulara vlasništva i posjeda u javnim evidencijama glede predmetne nekretnine, sama za sebe, a kraj rezultata ostalih u postupku provedenih dokaza, nije od utjecaja na zaključak ovog suda da se predmet spora nalazio u stvarnom vlasničkom posjedu tužiteljice i njezinih pravnih prednika), pa polazeći i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužiteljice ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je pravna prednica tužiteljice - baka joj ŠJ predmet spora stekla makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću (na koju se ukazuje i u činjeničnom supstratu tužbe) rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a (u trajanju od 40 godina), svakako dovršen u razdoblju od stupanja na snagu ZV-a pa do donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i da je nasljeđivanjem iste i u sporazumu s bratom ČJ predmet spora stečen po ocu tužiteljice RJ, a njegovim nasljeđivanjem konačno po tužiteljici, zbog čega je zahtjevu tužiteljice valjalo udovoljiti i presuditi kao u izreci, a u svezi s kojom odlukom se ističe da okolnost što predmetna nekretnina nije utvrđena ostavinom iza smrti ŠJ predstavlja prigovor iz prava trećih osoba kojeg tuženica nije ovlaštena isticati, a osim toga, za navesti je da na nasljednike ostavina prelazi u času smrti ostavitelja, odnosno isti časom smrti ostavitelja stječu nasljednički posjed iste.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 5. siječnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužiteljima, po punomoćnici i tuženici, po zakonskom zastupniku