Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-143/2021-18.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini po sucu tog suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Borka Mihović, odvjetnica iz Daruvara, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Đina Lukac Novaković, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 11. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. isplatiti tužitelju ŠB s osnova ništetnosti odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi ukupan novčani iznos od 1.399,70 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 18,96 EUR od 01.09.2007. do isplate,

-na iznos od 18,55 EUR od 01.10.2007. do isplate,

-na iznos od 18,44 EUR od 01.11.2007. do isplate,

-na iznos od 18,61 EUR od 01.12.2007. do isplate,

-na iznos od 18,39 EUR od 01.01.2008. do isplate,

-na iznos od 18,62 EUR od 01.02.2008. do isplate,

-na iznos od 32,75 EUR od 01.03.2008. do isplate,

-na iznos od 33,16 EUR od 01.04.2008. do isplate,

-na iznos od 32,08 EUR od 01.05.2008. do isplate,

-na iznos od 31,73 EUR od 01.06.2008. do isplate,

-na iznos od 31,87 EUR od 01.07.2008. do isplate,

-na iznos od 30,25 EUR od 01.08.2008. do isplate,

-na iznos od 30,13 EUR od 01.09.2008. do isplate,

-na iznos od 30,31 EUR od 01.10.2008. do isplate,

-na iznos od 32,96 EUR od 01.11.2008. do isplate,

-na iznos od 30,91 EUR od 01.12.2008. do isplate,

-na iznos od 32,74 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- 2

-na iznos od 33,81 EUR od 01.02.2009. do isplate,

-na iznos od 33,76 EUR od 01.03.2009. do isplate,

-na iznos od 33,15 EUR od 01.04.2009. do isplate,

-na iznos od 33,04 EUR od 01.05.2009. do isplate,

-na iznos od 32,30 EUR od 01.06.2009. do isplate,

-na iznos od 31,65 EUR od 01.07.2009. do isplate,

-na iznos od 32,45 EUR od 01.08.2009. do isplate,

-na iznos od 32,52 EUR od 01.09.2009. do isplate,

-na iznos od 32,31 EUR od 01.10.2009. do isplate,

-na iznos od 31,85 EUR od 01.11.2009. do isplate,

-na iznos od 32,12 EUR od 01.12.2009. do isplate,

-na iznos od 32,28 EUR od 01.01.2010. do isplate,

-na iznos od 32,61 EUR od 01.02.2010. do isplate,

-na iznos od 32,26 EUR od 01.03.2010. do isplate,

-na iznos od 32,75 EUR od 01.04.2010. do isplate,

-na iznos od 32,38 EUR od 01.05.2010. do isplate,

-na iznos od 32,48 EUR od 01.06.2010. do isplate,

-na iznos od 34,33 EUR od 01.07.2010. do isplate,

-na iznos od 33,65 EUR od 01.08.2010. do isplate,

-na iznos od 34,59 EUR od 01.09.2010. do isplate,

-na iznos od 33,96 EUR od 01.10.2010. do isplate,

-na iznos od 32,92 EUR od 01.11.2010. do isplate,

-na iznos od 27,88 EUR od 01.12.2010. do isplate,

-na iznos od 29,20 EUR od 01.01.2011. do isplate,

-na iznos od 27,92 EUR od 01.02.2011. do isplate,

-na iznos od 28,07 EUR od 01.03.2011. do isplate,

-na iznos od 27,34 EUR od 01.04.2011. do isplate,

-na iznos od 27,19 EUR od 01.05.2011. do isplate,

-na iznos od 24,29 EUR od 01.06.2011. do isplate,

-na iznos od 24,18 EUR od 01.07.2011. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2007. određuje prema članku 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

- 3

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. naknaditi tužitelju ŠB troškove postupka u iznosu od 2.127,17 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom sudu u Bjelovaru tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je kao korisnik kredita sa tuženikom kao davateljem kredita zaključio dana 3. veljače 2006. u [adresa] Ugovor o kreditu br. 9010995901 za kupnju stambenog objekta, da je ugovoren iznos kredita od 42.300,00 CHF isplativ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita te da je odredbom članka 4. Ugovora ugovorena kamata na način da je tužitelj kao korisnik kredita obvezan platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana koja je dan sklapanja ugovora iznosila 4,25 % godišnje, a ista se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 144 mjeseci i da se otplaćuje u 144 jednakih mjesečnih anuiteta plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Anuiteti dospijevaju uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. Tužitelj je naveo da je navedeni kredit u cijelosti otplatio i to s valutnom klauzulom u CHF do 27. srpnja 2011., a nastavno uz valutnu klauzulu u EUR. Pozvao se na pravna utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. te presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014 do 9. travnja 2015. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Tužitelj je naveo da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika nepoštene i ništetne te da je u konkretnom slučaju određena jedino kamatna stopa u trenutku sklapanja ugovora (4,25 %) tako da je jedino ta kamatna stopa valjana, a budući je odredba o promjenjivosti ništene smatra da je ugovor sklopljen bez odredbe o promjenjivosti kamatne stope prema odluci banke. Naveo je da je kroz period od sklapanja ugovora o kreditu 2. srpnja 2007. do 27. srpnja 2011. do kada je kredit otplaćivao primjenom valutne klauzule vezane uz CHF tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu tako da je ista od 31. kolovoza 2007. iznosila 5,25 % godišnje, od 29. veljače 2008. 6% godišnje, od 31. srpnja 2009. 6,05 % godišnje, od 30. studenog 2010. 5,70% godišnje te od 31. svibnja 2011. do 31. srpnja 2011. 5,45 % godišnje. Tužbenim zahtjevom potraživao je isplatu iznosa od 10.545,84 kn, a nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je podneskom od 7. travnja 2022. postavio konačan zahtjev za isplatu sada iznosa od ukupno 10.546,05 kn, odnosno 1.399,70 EUR, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

- 4

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te je istaknuo da nije moguće postaviti tužbeni zahtjev za isplatu bez prethodnog deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti te je predložio tužbeni zahtjev odbaciti. Naveo je da je postupio sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju te dostavio tužitelju izračun konverzije kredita nakon čega je tužitelj potpisao Dodatak predmetnom ugovoru o kreditu čime je izvršena konverzija istoga. Smatra da je sklapanjem novog ugovora prijašnji ugovor o kreditu prestao postojati pa tužitelj na temelju tog ugovora ne može osnovano potraživati bilo što od banke – tuženika, a ni tuženik od tužitelja, uključujući i ono što je možebitno stečeno bez pravne osnove jer su sva plaćanja (uključujući i pretplatu) obuhvaćena novim ugovorom o kreditu. Tuženik je također naveo da iz svih relevantnih zakona koji uređuju poslovanje banaka kao i Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o potrošačkom kreditiranju, Zakona o obveznim odnosima, Direktive EU 2008/48 koja dopušta ugovorene varijabilne kamate u potrošačkim kreditima, Direktive 93/13 te dosadašnje sudske prakse Vrhovnog suda jasno proizlazi da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno pa je očito kako sama promjenjiva kamata nije niti ne može biti ništetna, da su konkretne kamatne stope koje su bile u primjeni u konkretnom ugovoru određene na temelju ugovorne ovlasti čiji je smisao prilagodba kamatne stope uvjetima na tržištu pa se ne može smatrati da kamatna stopa nije odrediva, da nijedna od primijenjenih kamatnih stopa ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate te da je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje upravo promjenjive, a ne fiksne kamatne stope. Istaknuo je i prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine od dana podnošenja tužbe. S obzirom da je prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovoru na strani tužitelja otpao pravni interes za ishođenje pravne zaštite kakvu je potraživao predmetnim tužbenim zahtjevom budući da s e konverzija odnosi i na period od trenutka sklapanja ugovora o kreditu pa nadalje te obuhvaća i utuženo razdoblje, predložio je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. Sud je u postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj 9010995901 od 3. veljače 2006. (str. 6-11 spisa), I. Dodatak ugovoru broj 9010995901 od 27. srpnja 2011. (str. 12-16 spisa), otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope (str. 17- 19 spisa), plan otplate (str. 20-22 spisa), vještački nalaz (str. 23-26 spisa), Informacije o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (str. 54-57 spisa) i Opće uvjete poslovanja s građanima (str. 58- 62 spisa) te je proveo vještačenje po sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo mr.sc. Jasmini Fijačko (str. 123-128 spisa) i saslušanje tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 1.399,70 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na pojedine mjesečne iznose za razdoblje od rujna 2007. do srpnja 2011. s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9010995901 od 3. veljače 2006.

6. Nije sporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu broj 9010995901 od 3. veljače 2006. i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Čitanjem predmetnog ugovora utvrđeno je da je njime ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti 42.300,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora), s namjenom kredita za kupnju stambenog objekta (članak 2. ugovora), s obvezom tužitelja kao korisnika kredita na plaćanje tuženiku kamate na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25 % godišnje (članak 4.1. ugovora), a koju visinu kamatne

- 5

stope banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja korisnika kredita (članak 4.2. ugovora) i koja kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom) i sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima (članak 4.3. ugovora), s rokom otplate 144 mjeseca (članak 7.1. ugovora) te je ugovoreno da se kredit i kamata otplaćuju u 144 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članka 7.2. ugovora).

7. Nije sporno niti da su stranke sklopile I. Dodatak ugovoru broj 9010995901 od 27. srpnja 2011. kojim su tužitelj i tuženik sporazumno ugovorili promjenu valute obveze otplate kredita iz valutne klauzule CHF u kunskoj protuvrijednosti u kojoj je odobren kredit po Ugovoru o kreditu broj 9010995901 od 3. veljače 2006. u kredit uz valutnu klauzulu u EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kredita (članak drugi ugovora). Stranke su također suglasno utvrdile da nedospjela glavnica kredita na dan sklapanja tog Dodatka iznosi 26.828,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a nakon konverzije valutne klauzule kredita u CHF u valutnu klauzulu u EUR preostala glavnica kredita iznosi 23.095,98 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju iz tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja, što predstavlja novu obvezu korisnika kredita, na koju glavnicu kredita se od 1. srpnja 2011. godine do konverzije 17. srpnja 2011. godine obračunava i naplaćuje fiksna kamatna stopa od 5,25%, dok se za preostalo razdoblje otplate kredita od dana konverzije do konačne otplate, tužitelj kao korisnik kredita obvezao plaćati kamatu po promjenjivoj kamatnoj stopi koja će biti važeća za stambene kredite uz valutnu klauzulu EUR (članak treći ugovora).

8. U postupku je sporno je da li su odredbe ugovora o kreditu broj 9010995901 od 3. veljače 2006. u dijelu kojim se odnose na promjenljivost kamatne stope sukladno odluci tuženika kao kreditora ništetne, a posljedično da li je i u kojoj visini tuženik dužan vratiti ono što je po predmetnim odredbama ugovora primio, kao i da li je nastupila zastara takvog potraživanja tužitelja.

9. Na pravni odnos stranaka koji je proizašao iz predmetnog ugovora o kreditu primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03., dalje: ZZP/03). Odredbama članka 87. stavak 1., 2., 3. i 4. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 87. stavak 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Nadalje, odredbom članka 3. ZOO propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom

- 6

članka 8. stavak 1. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine” broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10.09.2003. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

11. Odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi pravna utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača valja primijeniti u svim parnicama koje potrošači individualno pokreću protiv trgovaca radi ostvarenja svojih prava koja su im povrijeđena na način kako je to utvrđeno u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava. S obzirom da je u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem broj P- 1401/2012 utvrđeno da su nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke iz čega proizlazi da su te odredbe ništetne, u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03, valjalo je navedena pravna utvrđenja primijeniti i u ovoj parnici.

- 7

13. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9010995901 od 3. veljače 2006. utvrđeno je da se pravni učinci pravomoćne presude iz kolektivnog spora protežu i na odredbe članka 4. predmetnog ugovora, s obzirom da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju koje je obuhvaćeno tom presudom, kao i s obzirom da je njime da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom banke, odnosno tuženika o kreditiranju građana.

14. U odnosu na navode tuženika da tužitelj nema pravnu osnovu za postavljanje tužbenog zahtjeva, jer je provedenom konverzijom izjednačena s korisnicima kredita u EUR, odnosno jer je provedenom konverzijom otpala ranija pravna osnova iz ugovora o kreditu koja je zamijenjena novom pravnom osnovom iz sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, valja navesti da predmetnim I. Dodatkom ugovoru broj 9010995901 od 27. srpnja 2011. stranke nisu provele retroaktivnu promjenu kredita iz kredita uz valutnu klauzulu u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a niti su utvrdili ikakve pretplate s osnove dotadašnjih uplata po tom ugovoru o kreditu, pa tako niti vezanih uz ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, nego su samo nedospjelu glavnicu kredita u CHF pretvorili u glavnicu kredita u EUR na dan izvršene konverzije, čime tužitelj nije izjednačen s korisnicima kredita uz valutnu klauzulu u EUR, što je svrha konverzije prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – u daljnjem tekstu ZIDZPK), a koji je stupio na snagu tek 30. rujna 2015.

15. Na okolnost pregovaranja prilikom sklapanja predmetnog ugovora i davanja bitnih informacija vezanih za sporne odredbe iz tog ugovora u postupku je provedeno saslušanje tužitelja koji je u svom iskazu naveo da je predmetni kredit podigao za kupnju obiteljske kuće u kojoj živi i danas te da u vrijeme podizanja kredita 2006. godine nije bio vlasnik obrta niti poduzeća. Naveo je da je ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom čiji je klijent od 1990. godine i koju banku nije promijenio jer je imao povjerenja u nju. Kredit je uzeo u valuti švicarski franak jer je dobio od banke brošuru u kojoj se navodilo da je povoljan kredit sa manjom kamatom i ratom kredita, pitao je i za uvijete podizanja kredita u valuti euro i rečeno mu je da je rata kredita u švicarskom franku manja. Naveo je da je zapravo kredit za kupnju svoje kuće podigao kod tuženika 2003. godine i to u valuti EUR. 2006. godine dobio je od tuženika brošuru po uvjetima kreditiranja u valuti švicarski franak i prema tome je kredit u švicarskim francima bio povoljniji od onog kredita kojeg je ugovorio u eurima. Predmetnim kreditom iz 2006. zatvorio je raniji kredit iz 2003. Ugovor je pročitao i zna da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, ali mu u banci nije objašnjeno na koji način se ta stopa može mijenjati. Nije mu rečeno da bi mu se rata kredita mogla povećati. Nije mogao pregovarati u uvjetima kredita. Ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika i on mu ništa nije govorio o samom ugovoru. Rata kredita mu se s vremenom povećala i to zbog promjene tečaja valute i promjene kamatne stope. Kada je rata kredita porasla do visine da ju više nije mogao plaćati, sklopio je sa tuženikom 2011. godine Dodatak ugovora o kreditu kojim je promijenio valutu kredita iz švicarskog franka u euro. Dalje je nastavio plaćati kredit u eurima. Kredit je otplatio 2019. godine i nakon 2011. godine više nije s bankom sklapao dodatke ugovoru. Banka mu ni u jednom trenutku nije priznala pretplate pri otplati kredita. Odgovarajući na posebno pitanje zamjenika punomoćnika tuženika, tužitelj je naveo da je osobno vršio uplate rata kredita, da razumije što znači promjenjiva kamatna stopa, da u banci nije rekao da mu nešto nije jasno vezano uz ugovor, da nije siguran da li je u ugovoru iz 2003. bila ugovorena promjenjiva ili fiksna kamata te da nije od javnog bilježnika prilikom ovjere ugovora tražio dodatna objašnjenja. Ugovor je svojevoljno potpisao. Ne sjeća se da li je u

- 8

ugovoru bila klauzula da je upoznat sa Općim uvjetima banke i rizicima takvog ugovora o kreditu.

16. Tuženik je u postupku predložio saslušanje javnog bilježnika Mladena Čopa, a koji dokazni prijedlog je ovaj sud odbio s obzirom da postoji ustaljena sudska praksa da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora.

17. Iz iskaza tužitelja koji je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao istinit jer je u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku (ugovorom o kreditu, otplatnom tablicom), a tuženik nije dokazao suprotno, sud je utvrdio da je tužitelj potrošač u smislu odredbe članka 3. toč. 1. ZZP/03 jer je ugovor o kreditu sklopio radi kupnje obiteljske kuće i to isključivo kao fizička osoba (a ne u svrhu poslovne djelatnosti), dok je tuženik trgovac u smislu odredbe članka 3. toč. 2 ZZP/03 budući je kao bankarska institucija nudio kredite koja je jedna od njegovih osnovnih djelatnosti. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da nije mogao pregovarati o odredbama ugovora kojeg je sastavio tuženik, a tuženik u postupku nije dokazao suprotno. Iz navoda tužitelja da mu u banci nije objašnjeno na koji način se kamatna stopa može mijenjati te da mu nije rečeno da bi mu se rata kredita mogla povećati, također proizlazi da tuženik nije obavijestio tužitelja o specifičnim rizicima vezanima uz kredit u CHF, odnosno da nije upozorio tužitelja da bi mu mjesečna rata kredita mogla i značajno porasti uslijed rasta promjene kamatne stope. Tužitelj (po zanimanju elektrotehničar) kao osoba koja ne raspolaže znanjima o prilikama na financijskom tržištu kao tuženik nije mogao predvidjeti odnosno znati za navedeni rizik povećanja kamatne stope, odnosno kada i koliko će se kamatna stopa povećati, zbog čega je bio u neravnopravnom položaju prilikom sklapanja ugovora.

18. Slijedom navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na koju se poziva tužitelj i kojima je ovaj sud vezan u ovom postupku, kao i činjenice da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu neposredno informirao tužitelja o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope kao i da se o odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, sud je utvrdio da su sporne odredbe sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu u članku 4. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika nepoštene, a posljedično i ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. ZZP/03.

19. Odredbama članka 323. stavak 1. i 2. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila na temelju takva ugovora, pa je u postupku valjalo utvrditi iznos koji je tužitelj isplatio tuženiku na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika.

20. Sud je na prijedlog tužitelja izveo dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Jasmini Fijačko koja je u svom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2022. navela da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promjenjivih jednostranim odlukama tuženika do 30.6.2011. godine iznosi 2.123,43 CHF, odnosno 10.546,05 kuna, a odnosi se na promjenu kamate u strukturi anuiteta / rate uslijed promjene kamatne stope do sklapanja dodatka I ugovora o kreditu. Od 1.7.2011. godine primjenjuje se kamatna stopa navedena u dodatku I ugovora. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i obrazložen.

21. Na nalaz i mišljenje prigovore je istaknuo samo tuženik navodeći da sudski vještak u svojim izračunima ne navodi izmjene uvjeta otplate (u razdoblju od siječnja do prosinca 2012. te u razdoblju od veljače 2014. do siječnja 2015.) te da je bilo kakav izračun nakon rujna 2015. bespredmetan. Međutim, navedeni prigovori tuženika su neosnovani s obzirom da je vještak nalazom i mišljenjem obuhvatio samo utuženo

- 9

razdoblje i to do 1. srpnja 2011. godine. Nisu osnovani niti ostali prigovori tuženika vezani uz učinke konverzije s obzirom, a kako je već ranije obrazloženo, u konkretnom slučaju nije provedena konverzija sukladno odredbama ZIDZPK.

22. Valja dodati da je tužitelj podneskom od 7. travnja 2022. uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka na način da je isti povećao. Sud je, unatoč tuženikovom protivljenju preinaci tužbe, dopustio preinaku temeljem odredbe članka 190. stavak 3. ZPP jer smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Naime, tužitelj je tek nakon provedenog vještačenja saznao za točne iznose koje mu tuženik duguje, odnosno za ukupni iznos razlike. Stoga je takva preinaka dopuštena u smislu 192. st. 2. ZPP-a, pri čemu valja ukazati na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu 26. studenog 2021. Su-IV-162/2021 prema kojem je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

23. Odredbom članka 225. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. S obzirom da u ovom slučaju nije propisan posebni rok zastare primjenjuje se navedeni opći zastarni rok. Pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12. od 4. srpnja 2013. Navedena presuda postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. To dalje znači da je zastarni rok istekao 13. lipnja 2019. i zastara je nastupila 14. lipnja 2019., dok je tužitelj podnio predmetnu tužbu 10. lipnja 2019., pa je zbog navedenog tuženikov prigovor zastare neosnovan.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 1111. ZOO tužitelju je dosuđena utužena razlika po osnovi promjenjive kamatne stope (između iznosa koje je tužitelj stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da nije bilo promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan isplate kredita u dijelu u kojem je došlo do rasta kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu na dan korištenja kredita) u iznosu od ukupno 1.399,70 EUR po mjesecima kako to proizlazi iz izreke presude, sve sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom i to od dana stjecanja, a na temelju odredbe članka 1115. ZOO, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema ocjeni ovog suda tuženik, odnosno prednik tuženika bio je nepošten jer je već prilikom sklapanja samoga ugovora kao osoba koja sklapa takav ugovor u okviru svoje djelatnosti morao znati da su sporne odredbe ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i to s obzirom na način njihovog ugovaranja (izostanak mogućnosti pregovaranja od strane potrošača o pojedinačnim odredbama) te s obzirom na moguće posljedice (znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja) te da su time te odredbe ugovora i ništetne zbog čega je tuženik dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svake pojedine uplate.

25. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tužitelju na ime zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao troškove i to: za sastav tužbe 100

- 10

bodova (Tbr. 7. t. 1. Tarife), za sastav podneska od 8. travnja 2022., 28. travnja 2022. i 27. svibnja 2025. 100 bodova za svaki (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima održanim 1. veljače 2022., 11. rujna 2025. i 11. studenog 2025. 100 bodova za svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife) i za pristup na ročište za objavu 50 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), odnosno ukupno 750 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 1.500,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% iznosi 1.875,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR, plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR, odnosno u konačnici ukupan trošak u iznosu od 2.127,17 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznat sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 29. svibnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

U Kutini 19. prosinca 2025.

S u d a c

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelj po punomoćnici

2. Tuženik po punomoćnici