REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj Povrv-111/2020-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja-protutuženika BAB d.o.o. Otočac, Andrije Štampara 13, OIB: 22283099560, zastupanog po punomoćniku Sandru Biondiću, odvjetniku iz Otočca, Bartola Kašića 15, protiv tuženika-protutužitelja BC RENT d.o.o. [adresa], OIB: 00151405435, zastupanog po punomoćniku Petru Tomljanoviću, odvjetniku iz Senja, Silvija Strahimira Kranjčevića 3/d, radi isplate i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja-protutuženika i zamjenika punomoćnika tuženika-protutužitelja, objavljene 19. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Mudrovčića iz Otočca poslovni broj Ovrv-14/2020 od 23. siječnja 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku- protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 52.437,88 kuna/6.959,70 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se ukida citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku-protutužitelju isplatiti tužitelju-protutuženiku iznos od 3.131,40 kuna/419,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku- protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.419,61 kunu/321,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 25.000,00 kn uvećan za iznos zakonske zatezne kamate koja teče na iznos od dana podnošenja ove tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.306,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Mudrovčića iz Otočca poslovni broj Ovrv-14/2020 od 23. siječnja 2020. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 55.569,28 kuna/7.375,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. listopada 2019. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.419,61 kunu/321,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti pobija doneseno rješenje o ovrsi. Istaknuo je da prijedlog za ovrhu nije sastavljen sukladno odredbama Ovršnog zakona, kao i da priložena knjigovodstvena kartica nije vjerodostojna isprava, a posljedično tome niti isprava podobna za ovrhu jer iz iste nije razvidno o kojem predmetu i vrsti obveze se radi, datum izdavanja, kao ni dospijeće obveze.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-111/2020-3 od 26. ožujka 2020. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tuženik je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, koja žalba je rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2670/2020-2 od 3. srpnja 2020. odbijena kao neosnovana, te je potvrđeno ranije navedeno rješenje ovoga suda.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj-protutuženi (dalje tužitelj) je istaknuo da je neosnovano osporavanje iz prigovora tuženika-protutužitelja (dalje tuženik), te da je isti usmjeren na izbjegavanje plaćanja dospjelog duga na temelju izvedenih građevinskih radova opisanih u situaciji broj 15/P1/1 s I. okončanom situacijom od 26. rujna 2019. Istaknuo je da stanke nisu zaključile ugovor o građenju, već da su radovi izvođeni na dva objekta na temelju troškovnika od 16. siječnja 2019. za izvedbu nepravilne krovne konstrukcije na adresi u [adresa] u [adresa] i troškovnika od 16. siječnja 2019. za izvedbu nadstrešnice s toplinskom izolacijom i pokrovom u [adresa] u [adresa]. Predmetni radovi da su u dogovoru za zastupnikom po zakonu tuženika OT započeli 3. lipnja 2019., a da su dovršeni 22. lipnja 2019. Dogovor stranka da je bio da će tuženik u tijeku izvođenja radova platiti nabavku materijala u iznosu od 18.484,11 kuna. Tuženiku da je 29. lipnja 2019. ispostavio situaciju broj 09/P1/1 s I. okončanom situacijom, ali budući da tuženik nije postupio po navedenom dogovoru i platio materijal, da je bio prisiljen sam platiti dobavljačima, iz kojeg razloga da je stornirao situaciju broj 09/P1/1 i ispostavio tuženiku ispravljenu situaciju broj 15/P1/1 s I. okončanom situacijom 26. rujna 2019. na utuženi iznos, a u kojoj je iznos uvećan za iznos neisplaćene nabavke materijala od 18.848,11 kuna. Tuženik da je tužitelju 6. prosinca 2019. poslao opomenu u kojoj je istaknuo neke nedostatke u obavljenim radovima, ali da je tužitelj obavio radove poštujući pozitivne propise, a izvedeni radovi da su kvalitetom i kvantitetom izvršeni u skladu s troškovnicima, dogovorom stranaka na gradilištu i pravilima struke. Tužitelja da je prilikom izvođenja radova već dočekao izgrađeni armiranobetonski serklaž koji je tuženik izgradio, koji nije bio u horizontali već je imao znatan pad prema sjeveru – sjeveroistoku, pa da je visinska razlika bila tolika da se horizontalni oluk nije mogao postaviti u drugom pravcu, slijedom čega da pad odvodnje drugačiji od izvedenog niti nije mogao biti ugovoren.

5. Tuženik je podneskom od 2. ožujka 2021. osporio navode tužitelja, te podnio protutužbu. Naveo je da tužitelj nije izveo sve ugovorene radove, odnosno postavljanje horizontalnog oluka na jugoistočnoj strani, kao i da izvedeni radovi imaju nedostatke, budući da je krivo postavljen i nepravilno spojen žlijeb, pa da se uslijed oborina na terasi do toga zida stvara „bazen“ zbog čega da je došlo do vlaženja zida i prodiranja vode u Wellness prostoriju i uništenja namještaja, jastuka, drvenog namještaja i sl. O navedenom da je izvijestio tužitelja, te ga pozvao na dovršetak radova i otklanjanje nedostataka na izvedenim radovima sukladno izrađenom troškovniku sanacije. Tuženik da po pozivu nikada nije postupio, odnosno nije otklonio nedostatke. Također je istaknuo da je za sve radove bila ugovorena cijena od 37.000,00 kuna, te da je tužitelj izdao situaciju broj 09/P1/1 s I. okončanom situacijom 28. lipnja 2019. na iznos od 37.085,17 kuna uvećano za porez na dodanu vrijednost, a da je iznos od 18.484,11 kuna za koji je tužitelj kasnije uvećao trošak i izdao situaciju broj 15/P1/1 s I. okončanom situacijom 26. rujna 2019. predstavljao „proviziju“, odnosno naknadu na ime osobnog rada zastupnika po zakonu tuženika OT kao posrednika i nadzornog tijela na građevinskim radovima koje je također obavio tužitelj, ali za treću osobu društvo HP-REAL ESTATE d.o.o., kao naručitelja radova. Tužitelj da je nakon prigovora na nedostatke izvedenih radova tuženiku ispostavio „Storno situacije broj 09/P1/1 s I. okončanom situacijom od 28. lipnja 2019.“ i dostavio novu situaciju broj 15/P1/1 s I. okončanom situacijom od 26. rujna 2019. na iznos od 55.569,28 kuna bez PDV-a, odnosno za 18.484,11 kuna više, a koji iznos je u prvotno izdanoj situaciji bio naznačen kao „učešće“ vlasnika. U konačnici je naveo da se tužitelj, temeljem usmenih dogovora za tuženikom, obvezao radove izvršiti do kraja travnja 2019., budući da tuženik koristi predmetnu zgradu za svoju poslovnu djelatnost iznajmljivanja 6 apartmana, tako da tuženik predmetnu zgradu nije mogao iznajmljivati u mjesecu svibnju i lipnju 2019. zbog kašnjenja od strane izvođača radova, slijedom čega da je pretrpio štetu zbog izmakle koristi u visinu od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR. Stoga je predložio da sud donese presudu kojom će naložiti tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 25.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja protutužbe do isplate. U daljnjem tijeku postupka tuženik je detaljnije naveo da je tužitelj izveo montažnu nadstrešnicu i odvodnju koja ima pad na sjevernoistočnu stranu umjesto prema jugozapadnoj strani objekta na kojoj stani objekta postoji mogućnost spajanja na postavljenu javnu odvodnju u cesti, odnosno prema [adresa] koja ima riješenu javnu odvodnju.

6. U odgovoru na protutužbu tužitelj je ponovio sve navode istaknute ranije u postupku.

7. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-111/2020-13 od 5. ožujka 2021. određeno je da će se odvojeno raspravljati o protutužbi tuženika radi naknade štete u iznosu od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR, te da će se razdvojeni postupak voditi pod novim poslovnim brojem P-103/2021, dok je raspravnim rješenjem od 8. rujna 2021. predmet poslovni broj P-103/2021 spojen na predmet poslovni broj Povrv-111/2020, radi zajedničkog raspravljanja i odlučivanja.

8. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz svjedoka UT, iskaz i dopunski iskaz zastupnika po zakonu tužitelja ŠT i iskaz i dopunski iskaz zastupnika po zakonu tuženika OT, te nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke dipl. ing. građ. TT.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, dok protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.

10. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatu iznosa od 55.569,28 kuna/7.375,31 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na ime izvedenih radova na dva objekta u [adresa], u [adresa] i [adresa], dok je predmet protutužbenog zahtjeva zahtjev tuženika za naknadu štete s osnova izmakle koristi u iznosu od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom zbog nemogućnosti iznajmljivanja apartmana u objektu u [adresa] u [adresa], na kojem je tužitelj izvodio radove za tuženika iz razloga kašnjenja tužitelja s izvođenjem radova.

11. Među strankama nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da se tužitelj obvezao za tuženika izvesti radove na dva objekta u [adresa], i to u [adresa] i [adresa]. Nije sporno ni da je tužitelj izveo radove na objektu u [adresa] u [adresa], te da na kvalitetu i kvantitetu tih radova tuženik nije imao primjedbe. Navedeno je potvrdio i sam zastupnik po zakonu tuženika OT u svom iskazu (list 447 spisa). Isto tako nije sporna ni vrsta i količina radova izvedenih na objektu u [adresa] u [adresa] sukladno troškovniku (list 25-26 spisa), odnosno u okončanoj situaciji (list 55-56 spisa), osim točke II.5., a koja se odnosi na dobavu i postavu oluka, a kako je to sam zastupnik po zakonu tuženika OT naveo na očevidu na licu mjesta (list 367 spisa).

12. Nadalje, a vezano za izvođenje radova postavljanja horizontalnih odluka, nije sporno da su stranke ugovorile izvedbu, odnosno odvodnju prema [adresa], ali da je u tijeku izvođenja radova došlo do problema u izvedi, budući da susjedi nisu dopuštali da rogovi s visećim olukom prelaze preko zida koji je međa sa njihovom nekretninom, te da je odvodnja u konačnici izvedena na suprotnu stranu sa završetkom vertikalnog oluka u cvijetnjak ispod terase.

13. Međutim, među strankama je sporno jesu li radovi na postavljanju oluka na objektu izvedeni sukladno dogovoru stranaka, odnosno je li tužitelj obavijestio tuženika o tome da, zbog nemogućnosti postavljanja visećih odluka, neće biti moguće izvesti odvodnju na stranu prema [adresa], te ukoliko ga je o tome obavijestio je li tuženik na takvu izmjenu pristao. S tim u vezi sporno je i je li tužitelj, a nakon što su radovi izvedeni, bio u obvezi postupiti po zahtjevu tuženika za otklanjanje nedostataka vezano za izvedbu oluka, a posljedično tome ima li tuženik vezano za navedeno pravo na sniženje cijene izvedenih radova. Sporno je i je li tuženik u obvezi platiti tužitelju iznos od 18.484,11 kuna/2.456,27 EUR obračunat na utuženom računu, a koji je u storniranoj situaciji broj 09/P1/1 s I. okončanom situacijom od 28. lipnja 2019. bio naveden kao „učešće“ vlasnika. Sporan je i rok u kojem su stranke dogovorile izvođenje ugovorenih radova, a posljedično tome i je li tužitelj izveo radove u roku, te pravo tuženika na naknadu štete u vidu izmakle dobiti zbog kašnjenja s dovršetkom radova.

14. Prvenstveno valja navesti da je, prema stavu ovoga suda, neosnovano osporavanje tuženikove obveze isplate iznosa od 18.484,11 kuna/2.456,27 EUR iz utuženog računa. Naime, iz situacije broj 09/P1/1 s I. okončanom situacijom od 28. lipnja 2019. proizlazi da je tužitelj navedeni iznos odbio od ukupnog računa na ime „učešća vlasnika“. Tuženik je naveo da bi isto predstavljalo „proviziju“, odnosno naknadu na ime osobnog rada zastupnika po zakonu tuženika OT, kao posrednika i nadzornog inženjera na građevinskim radovima koje je tužitelj obavljao za treću osobu HP-REAL ESTATE d.o.o. U odnosu na navedeno, tuženik je dostavio dokumentaciju (list 113-155 spis) iz koje je razvidno da je tužitelj bio u poslovnom odnosu sa trećom osobom društvom HP REAL ESTATE d.o.o., kao i da je zastupnik po zakonu tuženika sudjelovao u navedenom poslovnom odnosu, međutim iz iste nije razvidno u kojem je to svojstvu zastupnik po zakonu tuženika sudjelovao u tom poslovnom odnosu, kao niti da bi isti imao pravo na naknadu za taj svoj rad i u kolikom iznosu. Isto tako nije životno, a ni logično da bi zastupnik po zakonu tuženika OT osobno sudjelovao u navedenom poslovnom odnosu, a onda svoju osobnu tražbinu odbio od tražbine koju bi tužitelj imao prema tuženiku. Stoga, sve i da je zastupnik po zakonu imao na ime svog sudjelovanja u poslovnom odnosu između tužitelja i treće osobe pravo na naknadu za osobni rad, radilo bi se o tražbini zastupnika po zakonu tuženika, a ne tuženika. Pri tome, tuženik tijekom postupka nije niti tvrdio da mu je zastupnik po zakonu svoju tražbinu prema trećemu prenio na neki od zakonom dopuštenih načina, pa da bi se u tom slučaju radilo o tražbini tuženika prema tužitelju. Isto tako, zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu naveo da s tužiteljem nije ugovorio konkretan iznos takve naknade. Stoga, sve i kada bi imao pravo na naknadu za posredovanje u tom odnosu, visinu iste nije dokazao. S druge strane, tužitelj je u odnosu na navedeno iskazao da bi se radilo o trošku materijala koji se tuženik obvezao sam isplatiti dobavljaču, a budući da po toj obvezi nije postupio, da je stornirao situaciju broj 09/P1/1 s I. okončanom situacijom od 28. lipnja 2019. i izdao novu, odnosno utuženu situaciju broj 15/P1/1 s I. okončanom situacijom od 26. rujna 2019. u kojoj je obračunao i navedeni iznos. Kako je ranije navedeno, sporni iznos u ranijoj situaciji naveden je kao „učešće vlasnika“, a što, prema stavu ovoga suda, ukazuje na iznos s kojim će sudjelovati tuženik u poslovnom odnosu između tužitelja i tuženika, pa je sud poklonio vjeru iskazu zastupnika po zakonu tužitelja ŠT da bi se radilo o trošku materijala koji je bio dužan platiti tuženik, a što isti nije učinio.

15. Nadalje, ovaj sud, a u odnosu na prigovor tuženika vezano za nedostatke u radovima odvodnje oborinskih voda, ocjenom provedenih dokaza, smatra utvrđenim da su stranke dogovorile izvedbu odvodnje oborinskih voda na stranu [adresa], te da je tužitelj odvodnju u konačnici izveo na suprotnu stranu od dogovorene, a za što nije tražio suglasnost tuženika, kao i da je tuženik upozorio tužitelja na nedostatke u izvedenim radovima, slijedom čega da ima pravo na razmjerno sniženje cijene, u skladu sa nedostacima izvedenih radova.

16. U konkretnom slučaju radi se o poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

17. Ugovor o djelu je neformalni pravni posao, te preduvjet njegova nastanka nije pisani oblik, odnosno ugovor o djelu se može sklopiti i usmeno, posljedično čemu i izmjene i dopune ugovora mogu biti usmeno ugovorene. U takvoj situaciji, teret dokaza da je došlo do usmene izmjene ugovora je na strani koja tvrdi da je do usmene izmjene došlo, a to je u konkretnom slučaju tužitelj. Stoga je na tužitelju bio teret dokaza da je u tijeku izvršenja ugovora o djelu došlo do izmjene ugovora na način da je dogovoreno izvođenje odvodnje oborinskih voda na suprotnu stranu objekta, umjesto prema [adresa] kako je to prvotno ugovoreno. Tužitelj je taj koji je trebao dokazati da je tuženika obavijestio o nedostacima u njegovu nalogu, te da je tuženik pristao na izmjenu svoga naloga.

18. Odredbom članka 596. stavka 3. ZOO-a propisano je da je izvođač dužan upozoriti naručitelja na nedostatke u njegovu nalogu, te na druge okolnosti za koje je znao ili je morao znati, koje mogu biti značajne za naručeno djelo ili za njegovo izvršenje na vrijeme, inače će odgovarati za štetu, dok je odredbom članka 600. stavka 1. ZOO-a propisano da ako iz ugovora ili naravi posla ne proizlazi što drugo, izvođač nije dužan posao obaviti osobno, dok je stavkom 2. propisano da izvođač i nadalje odgovara naručitelju za izvršenje posla i kad posao ne obavi osobno.

19. Naime, nije sporno da stranke nisu zaključile pisani ugovor o djelu. Zastupnik po zakonu tužitelja, koji je i zaključio predmetni ugovor s tuženikom, u svom je iskazu (list 443 spisa) naveo da je bio upoznat sa željom investitora (tuženika) da se voda odvodi na stranu [adresa], ali da je u tijeku izvođenja radova došlo do problema jer da susjedi nisu dopuštali da rogovi, koje je bilo potrebno postaviti da bi odvodnja bila na navedenu stranu, prelaze na njihovu nekretninu. Navedeno proizlazi i iz točke II.5. troškovnika (list 25 i 26 spisa) u kojem su obračunate količine za dobavu i postavu vertikalnih oluka, a za koje je zastupnik po zakonu tužitelja naveo (list 444 spisa) da je prema navedenim količinama pad odvodnje bio predviđen prema [adresa]. Stoga je isti, kao izvođač radova, bio u obvezi o nemogućnosti izvedbe radova onako kako je ugovoreno, neovisno od činjenice što su naveden radove izvodili podizvođači, obavijestiti tuženika, te zatražiti odobrenje za izmjenu načina izvedbe radova, a što isti nesporno nije učinio, kako to proizlazi iz njegova iskaza. Naime, iako je isti iskazao da su podizvođači radova o tome obavijestili tuženika, i da je zastupnik po zakonu tuženika rekao da naprave kako mogu, obveza tužitelja je, a sa kojim je tuženik bio u poslovnom odnosu, postići s tuženikom dogovor o izmjeni ugovora, a ne sa podizvođačima radova, sa kojim tuženik nije bio u nikakvom poslovnom odnosu. Suprotno ne proizlazi ni iz iskaza saslušanog svjedoka UT (list 458- 459 spisa), djelatnika tužitelja, koji je izvodio radove postavljanja rogova, a koji je iskazao da mu je zastupnik po zakonu tužitelja rekao da izreže rogove, kao i da vezano za izvođenje posla nije dobivao upute od OT. Također, iako je svjedok naveo da je zastupnik po zakonu tuženika OT rekao zastupniku po zakonu tužitelja ŠT da odreže rogove, koji mu je to onda prenio, isti o tome nema neposredna saznanja, već samo posredno putem ŠT, odnosno svog poslodavca.

20. S obzirom na navedeno, kraj činjenice da tužitelj, sukladno propisanoj obvezi, kao izvođač radova o navedenoj nemogućnosti izvedbi radova na ugovoreni način nije obavijestio tuženika, navodi tužitelja da u toj situaciji nije bilo moguće izvesti odvodnju na stranu ulice, nije od utjecaja na odgovornost tužitelja za izvođenje radova suprotno ugovoru.

21. Stoga, radovi odvodnje oborinskih voda izvedeni su sa nedostatkom, odnosno na suprotnu stranu od ugovorene.

22. Odredbom članka 604. stavka 1. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Odredbom članka 606. stavka 1. ZOO-a propisano je da naručitelj koji je izvođača na vrijeme obavijestio o nedostacima izvršenog djela gubi svoja prava nakon isteka dvije godine od učinjene obavijesti, osim ako je izvođačevom prijevarom bio spriječen da ih ostvaruje, dok je stavkom 2. propisano da i nakon isteka toga roka naručitelj ima pravo, ako je o nedostacima pravodobno obavijestio izvođača, prigovorom protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade istaknuti svoj zahtjev na sniženje naknade i naknadu štete.

23. U konkretnom slučaju, tuženik je sadržajno istaknuo prigovor sniženja naknade, kao prigovor protiv izvođačeva zahtjeva za isplatu naknade. Zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu naveo da je u odnosu na radove odvodnje oborinskih voda zadnji dan izvođenja radova primijetio da ista nije izvedena na stanu ulice kako je to dogovoreno, te isto rekao limaru (podizvođaču), nakon čega da je odmah nazvao i zastupnika po zakonu tužitelja. Zastupnik po zakonu tužitelja u svome iskazu je naveo da ga je tužitelj prvi put o problemu vezano za izvedbu odvodnje, odnosno pada obavijestio tijekom izvođenja limarskih radova, dok tijekom postupka nije istaknuo poseban prigovor vezano za pravovremenost obavijesti o nedostacima izvedenog djela. Stoga je, prema stavu ovoga suda, tuženik pravovremeno obavijesti tužitelja o postojanju nedostatka izvršenog djela, odnosno da je odvodnja oborinskih voda izvedena suprotno ugovorenom.

24. S obzirom na navedeno, sud je u daljnjem tijeku postupka proveo dokaz očevidom na licu mjesta i vještačenjem po vještaku građevinske struke dipl. ing građ. TT. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. građ. TT (list 386-402 spisa), te očitovanja vještaka od 13. prosinca 2022. (list 419-420 spisa), a u odnosu na sporne radove odvodnje oborinskih voda, proizlazi da odvodnja prema sjeveroistočnoj strani svakako predstavlja neadekvatno rješenje, a da je nedostatak u izvedbi vertikalnog oluka odvod u cvijetnjak koje se nalazi uz natkrivenu terasu, te da je na taj način, radi prihvata veće količine oborinskih voda sa krovne plohe u neizolirani cvijetnjak, moguć prodor vode u stambeni objekt, stoga da to zahtjeva novo tehničko rješenja. Trošak sanacije da prema utvrđenom stanju na dan očevida iznosi 3.131,40 kuna/415,61 EUR, a da se sastoji u izradi nove oborinske odvodnje sa krovne plohe nadstešnice na način da se izvede vertikala uz vanjski zid uz cvjetnjak, probije zid od opeke terase i kroz cvjetnjak postavi horizontalna cijev, revizija radi čišćenja cijevi, te probije otvor na južnom ogradnom zidu terase sa vertikalnom cijevi do kote terena u suterenu.

25. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik istome prigovorio u dijelu u kojem je vještak iznijela trošak i način sanacije odvodnje oborinskih voda, odnosno nedostatka u izvođenju radova odvodnje na suprotnu stranu od ugovorene.

26. Na ročištu 26. rujna 2023., na kojem je vještak usmeno iznijela nalaz i mišljenje, ista je, a u odnosu na sporne radove odvodnje oborinskih voda, navela da je na licu mjesta bilo vidljivo da je terasa sa tri strane ograđena ogradnim zidom, a da je oluk napravljen kao pravokutan bez kuka kojima bi se podesio smjer pada odvodnje. Navela je da je na postojeći ogradni zid postavljen oluk koji prati krivi postojeći zid (koji nije izvodio tužitelj) i krivu gredu, pa odvodnju nije bilo moguće riješiti prema ulici, nego prema cvijetnjaku, a što nije adekvatno rješenje jer cvijetnjak nije upojni bunar. Navela je i da se odmah u početku postojeći zid napravio u levelu onda bi i nadstrešnica i odvodnja imala smjer pada prema ulici, a da je rješenje problema postava limenog oluka kroz cvijetnjak u padu prema ulici i oborinskoj kanalizaciji.

27. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u dijelu u kojem je vještak iznio prijedlog načina sanacije i trošak potreban za izvršenje takve sanacije prihvatio jer je isti sačinjen prema pravilima struke, te je sudski vještak isti stručno, logično i objektivno obrazložio i detaljno odgovorio na primjedbe tuženika. Iako je tuženik i nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka, prigovarao predloženom načinu sanacije i trošku takve sanacije, isti nije iznio jasne i obrazložene razloge iz kojeg ne prihvaća način sanacije predložen od strane vještaka, već je predložio provođenje dopunskog vještačenja s uviđajem na licu mjesta na okolnost koje radove, u kojoj količini i vrijednosti je potrebno izvesti da bi montažna nadstrešnica i oluk imali odvodnju na stanu ulice i spoj na javnu odvodnju. Vještak je u na ročištu 26. rujna 2023. jasno iznijela razloge predložene sanacije, odnosno takve sanacije nedostatka izvedenih radova, bez izvođenja drugih i novih radova koji nisu ranije ugovoreni među strankama. Istaknula je da postojeći zid nije u levelu, što onemogućuje odvod oborinskih voda prema ulici. Stoga je zaključak ovoga suda da je predloženo sanacijsko rješenje iz nalaza i mišljenja vještaka jedino moguće rešenje sanacije radova izvedenih sa nedostatkom, a da isto ne uključuje izvođenje „velikih“ dodatnih radova, koji ranije nisu bili ugovoreni među strankama (izmjena postojećeg zida), pa trošak tih radova ne smije pasti na tužitelja. Iz tog razloga sud nije prihvatio prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim uviđanjem na licu mjesta i dopunskim vještačenjem na predložene okolnosti.

28. Ostala utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, vezano za ostale radove izvedene od strane tužitelja, sud nije iznosio, budući da količina i visina istih nije sporna. Isto tako, sud nije iznosio ni utvrđenja vezana za štetu nastalu kao posljedica nedostataka u izvođenju radova odvodnje oborinskih voda, te visinu troškova nastalih tuženiku za sanaciju istih, kao niti prijedlog visine još uvijek neizvedenih, a potrebnih radova za otklanjanje štete, s obzirom da isto nije predmet ovog postupka. Naime, iako je tuženik tijekom postupka naveo da mu je nastala imovinska šteta kao posljedica nedostataka u izvedenim radovima odvodnje oborinskih voda, isti nije postavio zahtjev za naknadu tako nastale štete, sukladno članku 606. stavku 2. ZOO-a. Tužitelj je podnio protutužbu, ali je istom zatražio naknadu štete na ime izmakle koristi zbog kašnjenja u izvođenju radova, ali ne i navedene imovinske štete.

29. Međutim, sve i da je tuženik postavio takav zahtjev, vještak je u nalazu i mišljenju jasno naveo da se u odnosu na troškovnik radova na sanaciji štete na dijelu zgrade – natkrivenoj terasi ispod drvene nadstrešnice od listopada 2019. (list 60-63 spisa), i to u odnosu na stavke koje se odnose na otucanje postojeće žbuke sa zidova opeke, dobavu i izradu nove žbuke na tom zidu, rušenje podne obloge, izvedbu hidroizolacije natkrivene terase i dobavu i postavu keramičkih pločica u iznosu od 23.645,00 kuna ne može izjasniti, budući da se uviđajem na licu mjesta nije moglo utvrditi da su ti radovi i izvedeni, te da na dan očevida ti nedostaci nisu utvrđeni. Također, tuženik, u odnosu na taj dio nalaza i mišljenja vještaka tijekom postupka nije stavio posebne primjedbe.

30. Stoga, a s obzirom da je tužitelj izveo radove u količini i visini sukladno dogovoru stranaka, osim u odnosu na radove odvodnje oborinskih voda, koji su izvedeni sa nedostatkom, u kojem dijelu je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđen način i trošak otklanjanja istih u iznosu od 3.131,40 kuna/415,61 EUR, dok tuženik nije ispunio svoju obvezu plaćanja iznosa prema utuženom računu, primjenom odredbe članka 590. i 606. ZOO-a i odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude.

31. Sud je raspravnim rješenjem od 30. listopada 2025. odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka ST, AT, MT, GT, JT i NT, uvidom u spis ovoga suda Povrv-110/2020 i da se službenim putem pribave izvatci iz zemljišne knjige za nekretnine na kojima su izvođeni radovi, da se od Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode, te komunalno gospodarstvo, Izdvojeno mjesto rada [adresa] zatraži prijepis cjelokupne dokumentacije i spisa predmeta za eventualno izdavanje uporabne dozvole za objekte na kojima su izvršeni radovi, kao i podaci i dokumentacija o svim prijavama gradilišta s podacima o odgovornim osobama, te eventualna dokumentacija o tehničkog pregledu, kao i da se od Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Ispostava u [adresa] i [adresa] zatraži cjelokupna dokumentacija i očitovanje nadležnih državnih inspektora zaštite na radu i građevinske inspekcije u pogledu izvođenja predmetnih građevinskih radova na oba objekta. Istim raspravim rješenjem sud je odbio i dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem svjedoka DT, CT i KT, O U i vještačenjem po vještaku financijske struke, te da se službenim putem od nadležnog Ureda za graditeljstvo Ličko-Senjske Županije u [adresa] u predmetu izdavanja građevinske dozvole izdane od strane Ličko-Senjske Županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i prirode u komunalnom gospodarstvo, Ispostava Senj klasa: UP/I-361- 03/15-01/4022, Ur.broj: 2125/1-08-4-15-0004 od 9. studenoga 2015. pribavi glavni projekt rekonstrukcije stambene građevine na adresi u [adresa].

32. Prema stavu ovoga suda, u postupku provedenim dokazima činjenično stanje u dovoljnoj je mjeri utvrđeno za donošenje odluke. Također, određeni dokazi predloženi su na okolnosti koje među strankama nisu sporne, a niti bi se istima utvrdile činjenice odlučne za donošenje odluke, pa bi provođenje navedenih dokaznih prijedloga dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka, bez učinka na utvrđenje odlučnih činjenica.

33. U konačnici, na drukčiju odluku o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari nije od utjecaja dopis Porezne uprave od 21. srpnja 2025. (list 453 spisa) iz kojeg proizlazi da tuženik u svojim poslovnih knjigama nije evidentirao utužene račune, budući da je tužitelj tijekom postupka dokazao osnovanost, a u većem dijelu i visinu svoje tražbine iz utuženih računa.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke ove presude, dok je odluka o zakonskim zateznim kamatama donesena primjenom odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, a kako je to tužitelj zatražio u prijedlogu za ovrhu, odnosno od prvog dana nakon dana dospijeća obveze.

35. U odnosu na protutužbeni zahtjev, valja navesti da je odredbom članka 342. stavka 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi, dok je stavkom 2. propisano da kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Odredbom članka 346. stavka 1. ZOO-a, propisano je da vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

36. U konkretnom slučaju tuženik je zatražio naknadu štete na ime izmakle koristi u visini od 25.000,00 kuna/3.318,07 EUR, budući da zbog zakašnjenja tužitelja u izvođenju radova tijekom svibnja i lipnja 2019. nije mogao iznajmljivati 6 apartmana u predmetnoj nekretnini. Stoga je radi odluke o zahtjevu za naknadu štete na ime izmakle koristi prvenstveno valjalo utvrditi je li tužitelj kasnio s izvođenjem dogovorenih radova na nekretnini u [adresa], u [adresa].

37. Kako je ranije navedeno, među strankama nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu na način da se tužitelj obvezao za tuženika izvesti radove na dva objekta u [adresa], i to u [adresa] i [adresa]. Sporan je rok u kojem su stranke dogovorile izvođenje ugovorenih radova, a posljedično tome i je li tužitelj izveo radove u roku, te pravo tuženika na naknadu štete u vidu izmakle dobiti zbog kašnjenja tužitelja s dovršetkom radova.

38. U takvoj situaciji, teret dokaza da je tužitelj kasnio s izvođenjem radova, pa da je tuženiku zbog toga nastala šteta u vidu izmakle koristi je na tuženiku. Stranke o navedenom poslovnom odnosu nisu zaključile pisani ugovor, već su se radovi na objektu u [adresa] izvodili temeljem troškovnika (list 25 i 26 spisa). Zastupnik po zakonu tuženika OT (list 344-345 spisa) je na navedenu okolnost iskazao da je rekao zastupniku po zakonu tužitelja da bi radovi trebali biti izvedeni do datuma kada je tuženik imao rezervacije za apartmane, ali da mu je isti rekao da će radovi trajati kratko, pa da nije bio posebno zabrinut oko toga. Istaknuo je da zbog kašnjenja u izvođenju radova nije mogao iznajmljivati tri apartmana koja se nalaze na katu, odnosno da je mogao iznajmljivati samo tri apartmana koja se nalaze u prizemlju, kao i da su gosti otkazivali rezervacije kada su čuli da se na objektu izvode radovi. S druge strane zastupnik po zakonu tužitelja ŠT (list 342-343 spisa) osporio je navode tuženika, te istaknuo da prilikom dogovora sa zastupnikom po zakonu tuženika nisu razgovarali o nekim posebnim rokovima u kojima bi radovi trebali biti izvedeni, odnosno da se ne sjeća da su razgovarali o tome da bi ti radovi trebali biti izvedeni u travnju ili svibnju 2019., a da je tužitelj sa radovima započeo 3. lipnja 2019., a završio 17. lipnja 2019.

39. Stoga, a budući da tuženik, osim navedenog iskaza zastupnika po zakonu tuženika, drugih dokaza na navedenu okolnost nije predložio, zaključak je ovoga suda da tuženik, sukladno odredbi članka 219. i članka 221.a ZPP-a, nije dokazao da je rok za dovršetak radova na objektu u [adresa] dogovoren na način kako to tvrdi tuženik, a posljedično tome da bi imao pravo potraživati naknadu štete na ime izmakle koristi zbog zakašnjenja u izvođenju radova od tužitelja.

40. Međutim, sve i kada bi iz provedenih dokaza proizlazilo da je tužitelj bio u zakašnjenju s izvođenjem radova, tuženik nije dostavio ili predložio dokaze na okolnost visine naknade štete, odnosno izmakle koristi. Naime, tuženik je u protutužbi istaknuo da zbog kašnjenja u izvođenju radova nije mogao iznajmljivati svih šest apartmana koji se nalaze u predmetnom objektu, dok je zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu istaknuo da zbog kašnjenja u izvođenju radova nije mogao iznajmljivati tri apartmana koja se nalaze a katu, odnosno da je mogao iznajmljivati samo tri apartmana koja se nalaze u prizemlju, kao i da su gosti otkazivali rezervacije kada su čuli da se na objektu izvode radovi. Stoga, već iz samih istaknutih navoda nije jasno koliko i koje apartmane tuženik zbog izvođenja radova nije mogao iznajmljivati. Tuženik je kao dokaz otkazivanja rezervacija dostavio ispis sa Internet stranice www.booking.com za BC Eleven (list 330 spisa), ali iz navedenog ispisa uopće ne proizlazi da se isti odnosi na predmetne apartmane tuženika, a onda i na točno koji apartman se pojedina rezervacija odnosi, kao i da je su rezervacije koje su otkazane, otkazane upravo iz razloga izvođenja radova.

41. U konačnici, tuženik je u prilog visine najamnine apartmana dostavio cjenik tuženika za studio apartman 5*** od 1. siječnja 2019. (list 329 spisa), pri čemu uopće nije naveo jesu li svi apartmani iste veličine i kategorizacije, pa da bi se na sve primjenjivao navedeni cjenik.

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

43. Nadalje, na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

44. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svojeg tužbenog zahtjeva (5%), pa u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi.

45. Tužitelj ima pravo naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 321,13 EUR (kako mu je to odmjereno i rješenjem o ovrsi, a u što je uključen i trošak sastava prijedloga za ovrhu), te na naknadu troškova parničnog postupka, i to za sastav podnesaka od 14. travnja 2020. i 13. rujna 2022., te sastav odgovora na protutužbu od 8. travnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), kao i zastupanja na ročištima 3. ožujka 2021., 13. svibnja 2021., 8. rujna 2021., 29. rujna 2021., 12. studenoga 2021., 26. rujna 2023., 27. svibnja 2025. i 30. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 550,00 EUR. Također, tužitelju pripada i pola troška nagrade vještaku u iznosu od 210,37 EUR, kao i troška za izlazak suda na uviđaj u iznosu od 24,74 EUR, budući da je rješenjem o određivanju vještačenja od 30. rujna 2021. strankama naloženo plaćanje troškova uviđaja i vještačenja u jednakim iznosima. Stoga, tužitelju na ime troškova parničnog postupka pripada iznos od 3.306,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. prosinca 2025., kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a i članka 151. stavka 3. ZPP-a.

46. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, tužitelju ne pripada nagrada na ime troška konferencije sa strankom, budući da za istu spisu ne prileže dokaz, kao ni nagrada za sastav odgovora na opomenu pred tužbu, te podneske od 18. ožujka 2021., 10. studenoga 2021. i 29. listopada 2025., budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka jer je istima tužitelj dostavio dokaz o uplati predujma troškova vještačenja, odnosno predložio da se podnesak tuženika ne uzme u obzir, dok podnesak od 29. listopada 2025. uopće ne prileži spisu. Također, tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak na ime pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, budući da nije razvidno na što se isti odnosi. U konačnici, tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak na ime troška četiri putovanja zastupnika po zakonu tužitelja, s obzirom da je isti paušalno zatražen, te zatraženi troškovi putovanja i izbivanja iz pisarnice punomoćnika tužitelja radi pristupa na ročišta pred sudom, budući da se radi o trošku koji pada na teret tužitelja imajući u vidu da je tužitelj mogao odabrati punomoćnika iz redova odvjetnika sa sjedištem pisarnice u sjedištu suda, pa odabirom punomoćnika iz udaljenog sjedišta nastali trošak ne može pasti na teret druge strane.

47. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki IV. izreke rješenja.

U Rijeci, 19. prosinca 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.