1                             Poslovni broj: I Kž-95/2023-5

 

 

Poslovni broj: I Kž-95/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca  Marije Balenović, predsjednice vijeća, te Maje Štampar Stipić i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, od 7. prosinca 2022. broj K-4/2021-182, u sjednici održanoj 24. listopada 2023.

 

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II U ostalom nepobijanom dijelu presuda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci, pod točkom I izreke, na temelju članka 453. točka 1. KZ/11. oslobodio je od optužbe optuženog I. M. da bi počinio kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („NN“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22.; dalje u tekstu ZKP/08.) odredio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-5 ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja, u oslobađajućem dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

 

2. Pod točkom IV izreke presude, na temelju članka 452. točka 3. ZKP/08. protiv optuženog I. M. sud je odbio optužbu u odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11., te je na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. odredio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1-5 ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja, u odbijajućem dijelu presude padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv te presude u odnosu na oslobađajući dio i kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. KZ/11., žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/11.), s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te istu vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

7. Državni odvjetnik u žalbi navodi kakao smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje zaključivši da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. KZ/11., a kako mu se to stavljalo na teret optužnicom pod točkom 1, preciziranom podneskom od 29. rujna 2022. jer da upravno suprotno proizlazi iz iskaza žrtve G. C. koja je jasno, detaljno, okolnosno i uvjerljivo opisala inkriminirani događaj.

 

8. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio iskaz oštećene G. C. u ovom postupku kao neuvjerljiv i proturječan, jer upravo suprotno proizlazi iz zapisnika o ispitivanju oštećenice u istrazi od 27. srpnja 2020. (list 218-228 ) i njenog ispitivanja na raspravi ( list 576, 4/585), gdje oštećena, kako to osnovano u žalbi navodi državni odvjetnik, a koje navode u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, gotovo identično opisuje dinamiku događaja, radnje koje je poduzeo optuženik, način na koji ju je povukao na krevet i radnje koje je poduzimao nakon toga.

 

9. Stoga, ispravno u žalbi državni odvjetnik navodi, kako određene razlike u opisu inkriminiranih radnji na raspravi, gdje opisuje slabiji intenzitet događaja, u odnosu na iskaz iz istrage nisu takve da bi dovele u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza.

 

10. Tako u prvom iskazu oštećena opisuje kako ju je optuženik uhvatio za ruku, povukao na krevet, počeo je na silu ljubiti, da ga je odgurnula rukom u predjelu prsa govoreći mu „daj me pusti, molim te pusti me, L. me čeka“, no on ju nije htio pustiti, krenuo ju je dirati rukom po grudima, a u jednom momentu primio ju je rukom za glavu i počeo joj gurati glavu prema svom spolovilu i cijelo vrijeme govorio „daj samo malo, samo malo molim te, nemoj se opirati, sve će biti u redu“, nakon čega ju je uhvatio užasan strah da će je silovati , nije znala što da radi i kako da se izvuče, a on joj je i dalje gurao glavu prema svom spolovilu pa je ona svojom rukom primila njegovo spolovilo i tako ju je natjerao na oralni seks. Na raspravi je navela kako ju je povukao na sebe, izgubila je ravnotežu, pala na krevet, optuženi ju je primio za kosu i gurnuo joj glavu prema svom spolovilu koje je bilo u erekciji, rekla mu „molim te pusti me, moram kući, a on joj je gurnuo glavu i rekao „ daj samo malo, sve će biti u redu“, da je u jednom momentu drugom rukom krenuo prema njenim grudima ali da mu je uspjela maknuti tu ruku, potom da je jednom rukom držao nju za kosu, a drugom rukom svoje spolovilo i gurnuo joj glavu prema spolovilu koje je završilo u njenim ustima.

 

11. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, navedene razlike u iskazu oštećene G. C., u djelu koji se odnosi na okolnost je li primila rukom spolni organ optuženika, odnosno je li ju je optuženik dirao po grudima, kako je navela u prvom iskazu, u odnosu na iskaz na raspravi, kada je navela da je optuženik držao svojom rukom spolovilo i da je nije uspio dirati po grudima jer mu je uspjela maknuti ruku, ni na koji način ne dovode u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza, posebno imajući u vidu činjenicu da oštećena u oba iskaza decidirano navodi da nije željela oralni seks, da je optuženik na silu i unatoč njenom verbalnom i fizičkom protivljenju, ugurao svoje spolovilo u njena usta.

 

12. Pogrešna ocjena suda prvog stupnja temelji se na fragmentarnom pristupu ocjene iskaza oštećene, u nekim trenucima čak i inzistiranje da opiše koliko duboko je spolni organ optuženika ušao u njena usta, što je potpuno irelevantno za ostvarenje bitnih obilježja ovog kaznenog djela, pri čemu je sud zanemario da oštećena u oba iskaza gotovo identično opisuje cijelu dinamiku događaja i radnje koje poduzima optuženik, a kojima se ostvaruju subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog kaznenog djela. Isto tako, prvostupanjski sud uopće ne uzima u obzir protek vremena od prvog iskazivanja oštećene i njenog iskaza na raspravi, kao niti iskaz svjedoka M. S. koji potvrđuje njene navode te poruke između optuženika i oštećene, pronađene pretragom optuženikova mobitela upravo za dan 25. kolovoza 2019., a na što se osnovano poziva državni odvjetnik u svojoj žalbi.

 

12.1. I po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud potpuno pogrešno interpretira sadržaj poruka koje je optuženik poslao oštećenoj neposredno nakon inkriminiranog događaja, a iz kojih je jasno razvidno da se optuženik ispričava oštećenoj za spolno nasilje vezano za taj događaj. Također izvodi pogrešan zaključak kako nastavak komunikacije između optuženika i žrtve nakon inkriminiranog događaja, te prijavljivanje istog policiji tek nakon proteka određenog vremena, umanjuje vjerodostojnost njenog iskaza.

 

12.2. Pri tome prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je žrtva prijavila optuženika nakon što je svjedok M. S., u njenom mobitelu pronašao poruke poslane od strane optuženika 25. kolovoza 2019., te ju pitao da mu objasni što te poruke znače. Ispravno državni odvjetnik u žalbi navodi kako sud ne uzima u obzir okolnost zašto oštećena nije odmah prijavila optuženika za inkriminirano kazneno djelo, a to je da je oštećena osjećala sram zbog činjenice što joj je to napravio upravo optuženik, koji je bio prijatelj od M. S., a s kojim je oštećena prije, te nakon nekog vremena poslije inkriminiranog događaja bila u vezi, da je optuženom I. M. vjerovala, zbog čega je i došla u njegov stan ne sluteći da bi joj on tako nešto mogao učiniti, a što je sve oštećena navela u svojim iskazima, te potvrdio svjedok M. S..

 

12.3. Također, sud prvog stupnja umanjuje značaj činjenici koja je utvrđena tijekom dokaznog postupka, da se oštećena javila u A. … kuću Z.-žene protiv nasilja nad ženama, te obrazlaže da je to učinila tek u ožujku 2020., navodi kako je tamo govorila o pokušaju silovanja, da je točno da ih je često kontaktirala, nakon čega se sud, u daljnjem obrazloženju presude, potpuno nekritički i neosnovano upušta u analizu što je A. kuća, po mišljenju prvostupanjskog suda, trebala poduzeti nakon što se oštećena njima obratila za pomoć.

 

12.4. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da je obrana optuženika neuvjerljiva i da su iskazi svjedoka obrane R. B., S. G., V. P. i D. K. irelevantni jer navedeni svjedoci nemaju niti posrednih niti neposrednih saznanja o samom događaju. Prvostupanjski sud, analizirajući obranu optuženika potpuno nekritički istu ocjenjuje, te prihvaća potpuno nelogična objašnjenja optuženika vezano za sadržaj poruka koje je razmjenjivao s oštećenom, a iz iskaza svjedoka obrane, koji su i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda potpuno irelevantni, pokušava izvući neke dijelove kojima bi opravdao svoj, za sada pogrešan zaključak, da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti.

 

13. Iz svih naprijed navedenih razloga, kako je državni odvjetnik doveo u sumnju ispravnost zaključaka suda prvog stupnja, trebalo je prihvaćenjem žalbe pobijanu presudu ukinuti u odnosu na kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. KZ/11. i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ali pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

13.1. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će ponovno provesti sve dokaze, koje će savjesno ocijeniti i to kako svakog za sebe tako i međusobno, a posebno će s više pažnje analizirati iskaz oštećene G. C. te ga dovesti u vezu s iskazom svjedoka M. S. kao i sadržajem poruka koje su optuženik i oštećena razmjenjivali neposredno nakon inkriminiranog događaja nakon čega će donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku. Prvostupanjska presuda u ostalom nepobijanom dijelu ostaje neizmijenjena.

 

 

U Zagrebu, 24. listopada 2023.