Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

Poslovni broj: P-338/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Martini Miletić Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja NĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587) zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 29. listopada 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno zajedno sa punomoćnikom Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku te zz ĆĆ, zamjenice u ODO Šibenik, po objavi, dana 19. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljeđivanjem i dosjelošću, stekao stvarno i isključivo vlasništvo dijela nekretnine, označene kao čest. zem. [katastarska čestica]., Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] (budući kat. broj146/205) i to upravo onog dijela koji je na Skici mjesta očevida dipl.ing.geod. Pjera Sladoljeva od 04.11.2024., godine, označen slovima A-B-C-D-A u površini od 3611m.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi parnični trošak tužitelju u iznosu od 1.709,43 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ZĆ, zastupan po punomoćniku Marko Fuštin, odvjetniku u [adresa], podnio je ovom sudu, dana 16. veljače 2024. godine, tužbu protiv tuženika Republika Hrvatska radi utvrđenja prava vlasništva.

1.1. Tužitelj u tužbi navodi da je isti vlasnik nekretnine upisane u zemljišnim knjigama ovog suda označene kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i o upravo dijela koji je na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja mag.ing.geod. EĆ iz listopada 2023. godine označen slovima A-B-C-D-A u površini od 3611m2, buduća rezervirana čestica nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica]. Nadalje, tužitelj da je preko svojih prednika u posjedu preko 150 godina, a predmetni dio nekretnine da nosi narodni naziv Zaglava-Vrh Glavičine. Baka tužitelja OĆ da je predmetni dio nekretnine donijela u obitelj prilikom udaje za djeda tužitelja, a istu da je dobila od svog oca KĆ koji je preminuo 1940-te godine u 85 godini života a koji da je zemlju obrađivao.

1.2. Danas da je zemljište zapušteno, predlagatelj da ga ne obrađuje zbog zdravstvenih problema ali na terenu da su vidljivi u naravi suhozidi sa sve četiri strane, kao i međe. Da je dio predmetne nekretnine u posjedu obitelji predlagatelja više od 150 godina znaju susjedi i međaši. Slijedom svega naprijed navedenog tužitelj je predložio da sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U svom odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivila tužbi i tužbenom zahtjevu sve i razloga što iz dokaza koji prileže spisu da ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, točnije da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi on ili njegov prednik bio vlasnik utužene nekretnine. Tužitelj da nije naveo pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine a niti je priložio isprave iz kojih bi bilo vidljivo da je upravo on stekao predmetnu nekretninu od OĆ a ona od svog oca JĆ. Isto tako, da paušalno navodi da je utužena nekretnina u posjedu njegove obitelji preko 150 godina. Slijedom svega navedenog predložila je da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva od dana 28. studenog 2024. godine, preslike Ugovora o darovanju od dana 07. listopada 2021. godine, saslušanjem svjedoka RĆ, ČĆ i BĆ te saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud je tužbeni zahtjev našao osnovanim.

6. Predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i to upravo onog dijela koji je na skici mjesta očevida dipl. ing. geod. Pjera Sladoljev od dana 04. studenog 2024. godine označen slovima A-B-C-D- A u površini od 3611m2.

7. Pregledom zemljišno knjižnog izvatka sud je utvrdio da je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik utužene nekretnine upisana Republika Hrvatska.

8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljeva od dana 22. studenog 2024. godine, proizlazi da se do predmetne nekretnine pristupa nesmetano i to poljskim putem koji se proteže sve do utužene nekretnine a od asfaltne ceste koja iz naselja Tribunj vodi u naselje Sovlje. Nekretnina da je sa svih svojih strana omeđena suhozidom te se na istoj ne nalaze nikakve kulture već je ista obrasla niskim i visokim raslinjem, šikarom te u većem dijelu prekrivena borovom šumom. Na skici mjesta očevida utužena nekretnina prikazana je slovima A-B-C-D-A i označena kao dio čest. zem. [katastarska čestica] rezerviran novi broj 146/205 K. O. [katastarska općina].

8.1. Iz iskaza svjedoka IĆ, starog 59 godina, proizlazi da je istom poznato da je vlasnica nekretnine bila baka tužitelja GĆ, majka od majke tužitelja. Predmetnu nekretninu da su obrađivali roditelji tužitelja još od 50-tih, 60-tih godina prošlog stoljeća i to na način da su sadili masline i smokve a da se sada zemlja ne obrađuje. Istom da je poznato kako je nekretnina ograđena i to suhozidom još od prije njegova rođenja. Nekretnina da ima narodni naziv Zaglava. Da mu nije poznato da bi prednicima tužitelja ili samom tužitelju netko osporavao posjed.

8.2. Nadalje, svjedok AĆ u svom iskazu naveo je kako je nekretnina bila u vlasništvu bake tužitelja ĐĆ rođ. GĆ. Njemu da je poznato da je nekretninu obrađivala baka tužitelja 80-tih godina prošlog stoljeća te da je tamo sadila masline. Nekretnina da je ograđena suhozidom. Istom da nije poznato da bi tužitelju netko osporavao posjed predmetne nekretnine. Narodni naziv nekretnine da je Vrh Glavičine.

8.3. Svjedok BĆ iskazivao je kako ima nekretninu u blizini utužene nekretnine te da su istu zvali narodnim nazivom GĆ po baki tužitelja. Na nekretnini da je znao viđati oca tužitelja VĆ i pokojnu baku OĆ. Na nekretnini da se nalazi šuma i tamo da se išlo čistiti upravo tu šumu pa su tako radili i prednici tužitelja. Od kada zna nekretnina da je bila ograđena suhozidom te da se tako znalo što kome pripada, a da je tako i danas na nekretnini u potpuno istim gabaritima. Nije se mogao sa sigurnošću izjasniti kada je točno preminula baka tužitelj ali da je to sigurno bilo prije 40-tak godina a nakon toga da je na nekretnini bio otac tužitelja OĆ VĆ. Nekretnina da ima narodni naziv Zaglava.

9. Tužitelj ZĆ u svom stranačkom iskazu naveo je kako je njegova baka OĆ istu naslijedila od svog oca JĆ i strica. Nakon smrti njegove bake OĆ predmetnu nekretninu da je dobio njegov otac FĆ koji je darovnim ugovorom darovao upravo njemu. Po pričama njegovim prednika nekretninu da je dobio njegov pradjed jer daje svoju nekretninu dao Općini na kojoj da je napravljen zadružni dom. On da je kao dijete išao na predmetnu nekretninu sa svojom bakom te da su njegovi preci tamo skupljali drva koja su bila potrebna za ogrjev. Nekretnina da je bila ograđena suhozidom još kad je on išao sa bakom na istu i to u potpuno istim gabaritima kako je ograđena i danas. Nikada nitko da niti njegovim prednicima niti njemu nije osporavao posjed, a nekretnina da je imala narodni naziv Zaglava. Njegova baka da je imala četvero djece, da se njegov stric odrekao predmetne nekretnine, dok njegove tete da su isplaćene te iza bakine smrti nikada nisu imale nikakva potraživanja u pogledu predmetne nekretnine.

10. Dakle, iz iskaza navedenih svjedoka a koje je sud cijenio istinitim, vjerodostojnim, budući su jasno i nedvojbeno iskazivali o bitnim činjenicama, koje su im osobno poznate, proizlazi da su prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu utužene nekretnine i to prvo baka tužitelja OĆ koja je na nekretnini imala masline i smokve te skupljala drva za ogrjev, zatim otac tužitelja OĆ VĆ, te naposljetku sam tužitelj.

11. Prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

11.1. Odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

11.2. Prema stajalištu ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije naprijed citirane odluke Ustavnog suda RH), i to glede sporne nekretnine K. O. [katastarska općina], u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu N protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

11.3. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

11.4. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946). Prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ-a pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo se steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebice iskaze svjedoka, koje je sud cijenio kao vjerodostojne i iste u cijelosti prihvatio, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je predmet spora i to dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bila u dugogodišnjem nesmetanom posjedu prednika tužitelja, točnije bake tužitelja koja je tamo obrađivala zemlju, zatim oca tužitelja koji je također predmetnu nekretninu obrađivao pa sve do danas tužitelja.

13. Tužena Republika Hrvatska u tijeku postupka i do zaključenja glavne rasprave nije dokazala nepošten posjed, nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva, po tužiteljevim prednicima, niti je osporavala iskaze saslušanih svjedoka, utvrđenja prilikom očevida, dok u odnosu na skicu mjesta očevida sastavljanju od strane stalnog sudskog vještaka Pjera Sladoljev nije imala posebnih primjedbi.

14. Stoga, zaključno, imajući u vidu, a polazeći od utvrđenja ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikoga ometani posjed pravnih prednika tužitelja glede nekretnine koja je predmet spora izvršavan počevši najranije od 80-tih godina prošlog stoljeća a koji posjed je ovaj sud našao savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, a kako u konkretnom slučaju u odnosu na potraživanje tužitelja ne postoji suprotstavljeni pravni interes trećih osoba, zaključak je ovog suda kako je pravni prednik tužitelja i to baka istog odgovarajući realni dio nekretnine stekla ispunjenjem za to propisanih pretpostavki, točnije izvanrednom dosjelošću rok koje je propisan odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno u trajanju od 40 godina, svakako dovršen stupanjem na snagu ZV-a, a onda se nekretnina prenosila generacijama u obitelji sve do tužitelja.

15. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 155 st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: ) pa su tužitelju kao osnovani priznati troškovi i to za sastav tužbe 100 bodova u iznosu od 200,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 18. listopada 2024. godine 100 bodova u iznosu od 200,00 eura, trošak za pristup na očevid 100 bodova u iznosu od 200,00 eura, trošak za pisani podnesak od dana 10. siječnja 2025. godine 100 bodova u iznosu od 200,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 17. rujna 2025. godine 100 bodova u iznosu od 200,00 eura, trošak za pristup na ročište dana 29. listopada 2025. godine 100 bodova u iznosu 200,00 eura, trošak predujma za očevid u iznosu od 403,25 eura, dok će preostali dio uplaćenog a neiskorištenog predujma u iznosu od 96,75 eura biti vraćena tužitelju koji je predujam uplatio. Trošak sudske pristojne za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 106,18 eura Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u iznosu od 1.603,25 eura te 106,18 trošak pristojbi, sveukupno 1.709,43 eura.

16. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Šibeniku, 19. prosinca 2025.

SUTKINJA

Martina Miletić Lovrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka sud i protivnu stranu.

DN-a:

- Tužitelju po punomoćniku Marko Fuštin, odvjetnik u Šibeniku

- za tuženu ODO Šibenik