Poslovni broj: Ovr-485/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sutkinji tog suda Mariji Skokandić, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalist TMK, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, protiv ovršenika TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Rade Jurković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Rade Jurković i Aldo Mirošević iz Vele Luke, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 19. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 2. prosinca 2025. radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Zrinka Milić-Štrkalj iz Splita pod posl. br. OVRV-85/2010 dana 15. veljače 2010., kao nedopušten.

II. Odbija se prijedlog ovršenika od 2. prosinca 2025. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku pokrenutom kod Financijske agencije 17. studenoga 2025. temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Zrinka Milić-Štrkalj iz Splita pod posl. br. OVRV-85/2010 od 15. veljače 2010., kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda zaprimljen je prijedlog ovršenika za odgodu provedbe ovrhe i izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Zrinka Milić-Štrkalj iz Splita pod posl. br. OVRV-85/2010 od 15. veljače 2010., koje je postalo pravomoćno i ovršno 5. ožujka 2010.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnom navodi kako je 19. studenoga 2025. uočio da je ovrhovoditelj 17. studenoga 2025. dostavio FINI zahtjev za naplatu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave OVRV-85/2010, donesenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić-Štrkalj iz Splita od dana 15. veljače 2010., koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 5. ožujka 2010., a radi naplate iznosa od ukupno 11.232,76 EUR. Ističe kako sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare pa stoga, protekom roka od 10 godina nastupa apsolutna zastara ovrhe za tražbine utvrđene pravomoćnim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne i vjerodostojne isprave. Zaključno, navodi kako je pregledom isprava i dokumentacije nedvojbeno da je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak zahtjevom za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nakon proteka roka od 10 godina pa je u ovom slučaju je nastupila apsolutna zastara, a kako zbog zaplijenjenih sredstava sa računa ovršenika isti nije u mogućnosti normalno funkcionirati niti plaćati svoje obveze, ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje o proglašenju prijenosa i pljenidbe tražbine nedopuštenom, zbog apsolutne zastare tražbine te o odgodi provedbe ovrhe i izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevima za izravnu naplatu ovrhovoditelja, a na teret ovršenika.

3. Zaključkom od 8. prosinca 2025. ovrhovoditelj je pozvan da se u roku od 8 dana od primitka istog očituje u odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje izravne naplate pljenidbom i prijenosom nedopuštenim i prijedloga za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava.

4. Dana 19. studenoga 2025. u spis je zaprimljen podnesak ovrhovoditelja u kojemu ističe kako je za predmetno potraživanje nastupio prekid zastare i to poduzimanjem radnji radi prisilne naplate potraživanja u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Ističe kako je ranije vjerovnik dana 24. ožujka 2011. dostavio predmetno rješenje o ovrsi na provedbu FINA-i te je navedenim postupanjem nastupio prekid zastare koji je trajao sve do isknjiženja rješenja o ovrsi 2018. godine, a nakon čega je desetogodišnji rok počeo iznova teći, stoga predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan. U prilogu dostavlja specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje pod posl. br. OVRV-85/10, datum primitka: 24. 03.

2011., izdane 17. prosinca 2025.

5. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) propisano je da, ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

6. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ –a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

7. Uvidom u spis sud je utvrdio da je ovrhovoditelj dana 17. studenoga 2025. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zrinka Milić-Štrkalj iz Splita pod posl. br. OVRV-85/2010 od 15. veljače 2010., a kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika.

8. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 284. OZ-a a kojim zakonskim odredbama je uređen postupak izvansudske ovrhe. Odredbom članka 284. stavka 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je stavkom 5. istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Slijedom navedenog, prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten obzirom da u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate, stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite u smislu odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

10. U odnosu na prijedlog ovršenika za proglašenje ovrhe nedopuštenom valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a. Odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Odredbom čl. 55. OZ-a propisano je da ako rješenje o žalbi iz čl. 53. st. 1. ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

11. Odredbom čl. 52. st. 1. OZ-a propisano je će sud prvog stupnja dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana, ako je žalba izjavljena iz razloga predviđenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud prvog stupnja donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ukoliko ovrhovoditelj ospori postojanje razloga zbog kojih je žalba izjavljena ili se ne očituje u roku od osam dana.

12. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. istog članka propisano da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

13. Obzirom da ovršenik ističe žalbeni razlog sadržan u odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

14. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

15. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

16. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

17. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9. i toč. 10. OZ-a, propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

18. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

19. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

20. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe. Nastanak nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete ovršenik obrazlaže time što provedbom predmetne ovrhe ne bi bio u mogućnosti funkcionirati niti plaćati svoje tekuće obveze čime mu se ugrožava vlastita egzistencija. Međutim, navedeni razlozi ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe. Odnosno, takvi navodi nisu dostatni za utvrđenje vjerojatnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Jasno je da će provedbom ovrhe imovina ovršenika biti umanjena. Međutim, način na koji će se umanjenje imovine odraziti na kvalitetu ovršenikove egzistencije nije šteta u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a obzirom da umanjenje imovine uvijek ima negativan učinak na egzistenciju ovršenika pa kad bi se to smatralo štetom u smislu čl. 65. st. 1. OZ-a, onda se ovrha nikada ne bi mogla provesti, tj. onda ovrhovoditelji nikada ne bi mogli naplatiti svoje potraživanje jer bi svaki ovršenik tada imao razlog za odgodu ovrhe.

21. Isto tako valja reći i to da odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenik ne dobiva mogućnost da tim istim novčanim sredstvima i raspolaže obzirom da ona i dalje ostaju zaplijenjena. Dakle, i u slučaju usvajanja prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, ovršenik i dalje ne bi mogao raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima i koristiti ih za podmirenje svojih životnih potreba, pa u tom smislu odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi od ovršenika otklonila one negativne posljedice na koje se ovršenik poziva u svome prijedlogu. Naime, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe.

22. Zbog navedenog, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio.

23. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Ovršenik niti ne tvrdi da ovrhovoditeljeva imovina nije dostatna za povrat novčanih sredstava koja će mu u postupku predmetne izvansudske ovrhe biti prenesena ako se naknadno utvrdi da ovrhovoditelj nije imao pravo na isplatu tih iznosa niti je podnio bilo koji dokaz na temelju kojeg bi sud navedeno mogao utvrditi. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

24. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe te odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

U Korčuli, 19. prosinca 2025.

S u t k i nj a:

Marija Skokandić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno, u 3 istovjetna primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave pisanog otpravka ovog rješenja, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

I. DNA:

1. ovrhovoditelju

2. ovršeniku po punomoćniku

II. KAL: 30. siječnja 2026.

U Korčuli, 19. prosinca 2025.

S u t k i nj a:

Marija Skokandić